utorak, 16.01.2007.

Prva tri

Ja i Dušanka (u prethodnim tekstovima još i Ljubinka, Milanka - sve redom imena od milja ) preživjesmo skupa prva tri mjeseca. Opušteno, skladno, strastveno i bez većih problema.
Dvije sitne trzavice nakon kojih nije ostalo nikakvih posljedica (jer smo razgovarali i shvatili) ne mogu se nazvati nekim velikim problemima.

Prsti jedne ruke bili bi previše za nabrojati moje veze koje su nadživjele rok od tri mjeseca. Dogodilo se nekoliko puta da sam ih prekidao upravo u tom roku, sasvim slučajno ali i dovoljno da shvatim da su ta tri mjeseca zaista nešto ključno u pokušaju ostvarenja veze (kažem "pokušaju" jer to i jesu bili samo pokušaji, veze ispod tri mjeseca ne mogu se nazvati vezama).

O čemu se zapravo radi? Tri mjeseca sasvim su dovoljna da čovjek počne čitati partnera(/icu). Ako razmišljaš, za tri mjeseca ćeš znati da li s tom i takvom osobom želiš biti bez obzira na to koliko si u početku bio zagrijan ili ne.
Za tri mjeseca skužiš prije svega znate li razgovarati. A i instinkt odrađuje svoje.
Dalje je važno samo to da li je čovjek sklon samozavaravanju. Zajeb'o sam se gadno svaki put kad sam pomislio "bit će bolje, ovo je samo zbog ovoga/onoga/bla-bla-bla...". Ako si sklon povremeno otvoriti oči, tada pomoću njih možeš vidjeti. I onda obično odeš. Jer vidiš.

A ja i Ljubinka... Mi smo nešto sasvim drugo. Već nakon mjesec dana znao sam da ni tri neće biti nikakav problem.

Što je drugačije? Komunikacija, povjerenje, strast. Sve teče u oba pravca.

I to se osjeti.