Duchess of Coolsville (nema veze sa glavnom temom)
Ukoliko niste bili: a) na Marsu, b) u Ulan Batoru, c) bili ste jos zametak, sigurno se sjecate sto se desilo na danasnji dan prije 8 godina. Dobro, mozda se Rvati ne sjecaju, ali Britanci sigurno. Dakle, da vas vise ne drzim u totalnoj neizvjesnosti: proslo je tocno 8 godina od pogibije princeze Diane u pariskom tunelu (zajedno sa Dodi Al-Fayedom, Dianinim tadasnjim ljubavnikom te sinom one gnjide od covjeka Mohammedom) i masovne tugujuce histerije koja je bila zahvatila citav otok, a i sire. Kakvim je sve epitetima nisu bili opisali: te boginja, te kraljica srca (Queen of Hearts), te svetica, te mucenica, te najbolja zena koja je ikad gazila po kugli zemaljskoj. Njezino ime i potpis su postali hot commodity: stavljali su ih na salice, kuhinjske krpe, margarin (u sklopu "dobrotvornih" svrha), pojavila se bila i Diana lutka. Sve za profit. Rekli su, Diana bi bila ponosna. Svi su apsolutno znali sto bi Diana bila zeljela. Svi su je oni znali: mi znamo nasu Dianu. |
Sto imam zajednicko s Pablom Escobarom?
Kao sto vec rekoh Domacici: posto sam radikalna spodoba (radikalna otprilike kao casa mlake vode ili pohabane fotelje u dnevnoj sobi) odlucih se na jos radikalniji pothvat: izbacit cu teve iz mog zivota (nesto mi se cini da je i jednom davno Jura Stublic bulanio o slicnoj akciji kroz prozor) na tjedan dana pa ko ziv, ko mrtav. Ne zanima me sto cu pri tom postupku izgledat ko ili zadnji seljak, ili ko clan opasnog kulta za ispiranje mozga, odnosno, scientolog, ili ko posandrcali pripadnik ljudskog (iz)roda. Zapravo, procitah u proslovikendskom izdanju Observera kako je jedna novinarka doslovce izbacila teve iz kuce i da joj nikad nije bilo bolje. Te osjeca se oslobodjenom, te ima vise vremena za sebe, te trosi vrijeme na kvalitetne rabote i tako dalje i tako blize. E, pa sad, kazem samoj sebi, da vidimo i to. Cisto da vidim mogu li izdrzati. Sama protiv sebe. Nije da buljim nesto previse i ovako i onako. Mos' mislit. Koliko puta se uhvatih da nervozno tandrcem po daljinskom bezveze, trazeci ni sama ne znam sto u moru 150+ programa. A mogla sam, recimo, meditirat. Ili krpat. Ili peglat. Ili radit djecu. Ili buljit u plafon. |
Vodovodna cijev u akciji (5. cin)
Kao prvo moram napomenuti dva poteza koja bi kreaturama nizine metar sezdesetijedan i manje uvelike olaksala pohodjenje na raznorazne koncertne spektakle i ine dogadjaje. |
Flasom u glavu (skoro pa doslovno)
Obicno svatko ima svoju pricu koja pocinje sa Za dlaku sam izbjegla ovo/ono/trece/cetvrto. I svakome se bas to cini jako vazno. E, pa konacno i ja mogu u taj klub zahvaljujuci cinjenici da sam bas u 13.25 otisla na pauzu i proci plocnikom kojim prolazim 5 puta tjedno. Englezi kontempliraju kraj ljeta i pocetak jeseni. London u tipicno tmurnom izdanju: kisa, oblaci do poda, hladnjikavo i vlazno. Kontempliram svakakve gluposti i ne gledam ispred sebe. Ni iza sebe. Kad odjednom zacuh resku lomljavu stakla iza sebe. Okrenuh se i spazih da je to bio zvuk razbijene flase. Flase koju je neko besposleno dijete od kojih 12 godina zavitlalo sa jednog od visih katova jedne zgrade tik do plocnika. Flase koja je bila uperena u prolazeci auto, a koja je zamalo sjela i otpilila mi i ovo malo mozga sto nosam u glavi. Flasa se, naravno, raznijela u paramparcad. Pipam glavu: dobro je proslo, jos je ovdje; mozda je samo za mrvicu jos malo gluplja sto je starija, ali brate, moja je i volim je. Komadi stakla oko nogu. Ajde de, nije toliko strasno. Do mene je prolazio neki covjek koji je poceo dizat dreku na to derle, ali nikom nista. Sto mu covjek moze? Nista. Suti i nastavi dalje. Sto i napravih ne trepnuvsi okom. Preobrazaj u Engleza kojeg nista ne moze izbaciti iz takta se nastavlja punom parom. |
Emancipacija se nastavlja: bolovanje, dio prvi i zadnji
Dosao je i taj dan kad ce 'emancipirana' radna zena ipak uzeti jedan dan bolovanja. Dakle, kako prezivjeti 24 sata u kuci na bolovanju? Muka ziva, eto kako! Em se osjecas ko da te zgromilo desetak betonskih kvadara, em ne mos' mrdnut iz kuce jer sveukupno mos' provest 30 sekundi na nogama prije nego se stropostas u vrazju mater. Ali vrag mi ne da mira. Nesto poput malog milijuna crva u guzici: nikako da se skrasim na jedno mjesto. Spavat mi se cini rasipanje vremena pa pokusavam ostat budna. I sta sad? Udri po televiziji i kvalitetnom dnevnom programu sto se nudi penzicima, nezaposlenima i domacicama sa djecom sitnog i krupnog zuba. Nema veze sto imam mali milijun programa, ne mogu se zadrzati ni na jednom dulje od 3 sekunde. Obrazac je otprilike identican: zabavno-poucne live emisije a la Dobro jutro Rvacka (malo modice, malo sminkice, malo aktuelnih problemcica, malo nagradnih pitanjaca, malo savjeta na temu "jedem normalno (trpam pola kile umjesto kilu cokolade u sebe dnevno, op. a.), ali nikako da smrsavim: sto mi je cinit?"); emisije kako si srediti interijer, odnosno, kako od masproducirane tipicne britanske kutije za sibice napravit New York loft style (isusmater, nikako, ali eto, nek se ljudi zabavljaju); pregrst izuzetno pametnih i kvalitetnih kvizova/zagonetki/rebus-stil emisija; da ne zaboravim i elitne gastronomske emisije tipa kako skuhati tvrdo kuhano jaje ili neko vrlo jednostavno jelo za koje ti treba samo 5 sati vremena u perfektnoj trendy kuhinji sa svim mogucim pomagalima (a meni je nedavno krepao i jedini rekvizit kojim se sluzim: mikser star 140 godina). Gubim zivce sto je znak da nesto moram poduzeti. |
The Emancipation of Xiola
UPDATE: ovo je post sto ga greskom zbrljah u petak. Narodi, veselite se! |
Zeno, zavezi mi kravatu!
Ponekad se pitam jesam li ja prava zena za jednog muskarca? Jednom mi majka rece' kako bi takva jedna PZ (prava zena) muskarcu trebala krpat carape i znala vezivat kravatu. Neke stvari ipak ne radim ma sto god to one bile. Erm, dakle padam na ispitu vec u startu. Carape ne krpam sebi, a kamoli drugome (bacim i kupim nove). O kravati necu ni razmisljati. Jucer navecer, na prekovremenom radu (koji je, s normalnim radom, sveukupno obuhvatio 14 sati) sa kolegama Jamajkancem i Svedom nijesam znala zavezat Svedovu kravatu. Prtlja Sved tamo nesto, smrmosi neki cvor i onda mene ide pitat je li dobro (a nije bilo dobro, to sam cak i ja mogla vidit). Bogati, naso crkvu di ce Boga molit! Na kraju mu je Jamajkanac popravljao sto se popravit dalo, a ja sam se samo smijuljila na njihovo kolektivno 'Ccccccc' upuceno u mom pravcu. Dakle, ne vezem kravatu nikome. Ne znam, a nije mi neka prevelika zelja ni naucit. Da se sad nazozvem i PZ2 (posrnula zena). |
Kad zensko poludi
Nakon ove domace idile s prirodom i domacim zivotinjama mislim da konacno imam pravo i na ovo. Koliko god da bulaznila o intelektu, o tome da izgled nije vazan, da ne volim muskarce koji nista drugo ne vide doli sebe, moralo mi se kad-tad omaknuti. Skliznem se i ja koji puta. Ne onako lagano, nego tresnem koliko sam duga i siroka pa ima i modrica (dakle, ima ociglednih posljedica). Ne zalim zbog toga nego zdravoseljacki priznajem: D'Angela bih rastrgala i izjela u jednom komadu. Nema veze sto u faci izgleda kao da se mozda ne bi bas mogao smisleno sjetiti koje mu je ime i prezime i u kojem stoljecu zivimo. Sto mozda ne bi znao diskutirati o cijenama nafte; o globalizaciji; o zbrajanju i oduzimanju dvoznamenkastih parnih brojeva. Ne treba mu, brate, intelekt, za ovakve brazde po tijelu. Svaki puta kad vidim ONU snimku, celjust mi se strmopizdi na pod i samo smisljam nacin kako bih mu dala do znanja da mi moze u svako doba dana, noci i godine nositi vrecice iz ducana. Ma, ne mora mi nista ni raditi ni zucnuti, moze samo onako stajati kao ukrasni fikus u kutu i krasit interijer. Cak vidim da je postao sinonim u urbanom rjecniku, Bog ga blagoslovio. How does it feel? Stono bi Alison Goldfrapp rekla: ooh, la la. |
Back with another one of those block rockin’ beats
Englezi su opsjednuti vrtom, vrtlarenjem i slicnim aktivnostima (ne da mi se vise pravit razliku pa cu od sad govorit o Englezima, ne o Britancima). Na teve ne mos' mrdnut od raznoraznih vrtlarkih emisija (zavodnik Alan Titchmarsh caruje, na sveopcu radost svih kucanica, penzionerki i bacacica kladiva). Naprosto narod posandrca kad su ove vazne stvari u pitanju. Generalna sezona kosenja trave, vjecnog pipanja cvijeca i ostalih biljaka zapocne za Uskrs. I traje sve negdje do prvog mraza. Posto zivim u pripizdini gdje je 80% penzica sve oko sebe gledam upicanjene travnike i vrtove. Nema da tu neka travka izraste malo vise od druge. A-a. Odmah se ide u napad. Generalni konsenzus razmisljanja je slijedeci: nema da susjed ima bolje cvijece od ovog drugog. Ili slobodnim rjecnikom receno: nes' ti mene pretec. |
Cool Britannia
Viroza me zamalo pa satrala do kraja. Jos uvijek disem na skrge, sepirim se sa oguljenom crvenom nosurinom i nemilice derem po Neurofenima svakih 4 sata. Onima koji se tope na jeziku jer sam nesposobna popit normalnu tabletu. Divota. Prije neki dan uvazeni kolega Jamajkanac mi je rekao da izgledam ko doodoo. Oliti u slobodnom prijevodu - izgledam ko govance. Krasota! |
Kako postati, ostati i zavrsiti kao zena
Tek nakon ovih tisucu i pedeset godina koliko imam skuzila sam da ce zenski rezon uvijek ostati samo to: zenski rezon, sve da se i pocne dubiti na trepavicama i obrvama zajedno. Pri tome mislim na davanje i primanje komplimenata od zena za zene (zvuci kao neka reklamna kampanja za tampone). Znam, sudionik sam u zlocinu I treba me kazniti. Jedna od kazni koja mi pada na pamet jest da mi se oduzmu sva prava buljenja u Vincent Galloa ikad. Mozda me to dovede u red. |
Sve dam, kosu ne dam!
Filozofsko razmisljanje ide otprilike ovako: da nemamo kosu bili bi, erm, celavi. Intelektualna izreka vrijedna divljenja i obozavanja. Za dugu kosu postoji izreka 'duga kosa, kratka pamet'. Ovo je apsolutna istina. U zivotu ne imadoh kratku kosu. Osim u prvom razredu osnovne skole kad mi je pao mrak na oci i rekoh majci da me osisa. Drugi dan je u skolu dosao fotograf. Uslikao je svakog od nas pojedinacno i mene ovjekovjecio za vjeke vjekova. Majka je to uokvirila i sad svaki put kad dodjem doma moram se gledat na zidu sa kratkom kosom. I bez 2 prednja zuba koja su mi bila ispala. Takodjer se osisah negdje pri kraju srednje skole, ali to nije vrijedilo ni pisljivog boba posto me ni vlastiti otac nije primijetio na zeljeznickoj stanici. Prosao je pored mene ko da me ne vidi. Hvala ti, oce, o, hvala. |
Pivo, znoj i salo (opet) u Kensingtonu
Zavrsen je i jos jedan festival piva, znojnih i najruznijih muskaraca na kugli zemaljskoj. Ali ono, ruznih da ruznijih nije moglo biti. No, dobro, to nije bila poanta ovog festivala. Poanta je bila da se ispije koliko je vise moguce piva. I da se snebiva nad ogromnom kolicinom muskih volumenoznih te mirisnih tjelesa. Uglavnom, prvo sto se napravi kad se dodje na jedan takav happening je da kupis casetinu ili od pola pinte ili cijele pinte (pola pinte = oko 270ml, cijela pinta oko 550ml). Kolegica pivopija vulgaris je pripomenula da je bolje da si uzmemo one case od cijele pinte jer cemo kao piti pola. A nekad natoce malo vise od toga (iznad crte). Pa ako imas onu vecu casu, dobijes ipak malo vise. Dobar plan. Vrlo mudro razradjen. Za 3 funte. Onda tu casu mozes pokupiti doma ili je na kraju bancevanja vratiti i dobiti pare natrag. Ja sam je vratila natrag. Da si ne bih jos casu nosila doma ko suvenir! |
Girls, Girls, errrrrr.... Girls?
Obozavam kad sam u pravu. A zapravo sam relativno uvijek u pravu. Lagala bih kad bih rekla da nisam osjetila sitno 'muahahaha' procitavsi ovo. Ali to je zato jer sam lako zadovoljiva roba koja u zivotu nema sto pametnije za raditi. Dakle, zvanicno je objavljeno da je tangama odzvonilo. Dong! Nek' sad vidi ona gnjida od Sisqua pa da vidis! Prodaja je pala 20% u zadnjih godinu dana. Konacno su slijepe kokoshi (iskljucujuci mene, dakako) uvidjele da su tange jedan od najvecih zlocina protiv zena ikad. Naravno, ja se sad tu mogu samo seretski smijati i likovati. Ko fol se navodi jedan od razloga taj sto su chavs kokoshetine to pocele nositi pa su kao tange postale 'jeftine'. Chav je, da pripomenem, britanski fenomen seljancure (takodjer moze i u muskom rodu koji bi valjda glasio seljoberetina vulgaris) koja nosi dizajnerske marke (vecinom one kupljene na pijaci u Tajlandu koje veze nemaju sa, recimo, pravim Louis Vuittonom ili Burberryjem), barem tonu zlata u obliku raznoraznog nakita, koja se tracka litrama St Tropeza (sredstvo za samotamnjenje), ima pramenove i glasa se izuzetno otmjeno (nesto tipa "Oi, get back 'ere! Doncha know who I am??"). Muski su ugladjeni, pristojni (ne, ne lazem, uopce) i nose trenirke otmjenih sportskih marki. Obavezna je silterica ili jakna s kapuljacom. Prosjek inteligencije im je ravan temperaturi u Sibiru pocetkom sijecnja. Jakne s kapuljacom su vec zabranjene (zakonom, aha) u nekoliko velikih shopping centara u UK. Hm, ja sam chav samo po ovim jaknama. Ko ih jebe, ja nosim svoju Los Angeles svuda. A uskoro cu udvostruciti moju kolekciju sa LBC logom, zahvaljujuci opsjednutosti sa Psetom. Ovog se ne sramim u ormaru. Ovo ne bih metnula na sebe da mi zivot ovisi o tome. Dobro, mozda jedino ako bi me Pharrell Williams na koljenima lijepo i pristojno zamolio. Ili ako bi me Nikki Sixx pismenom molbom zamolio da sudjelujem u remakeu Girls, Girls, Girls video spota. Dakle, nikad. |
Zlocin i kazna. I James Blunt
Sport. Vec od same rijeci se krizam i snebivam istovremeno. Prvo sto izbacim iz nedjeljnih i dnevnih novina je sportski dodatak. Onako, frknem bez pardona. Kad na teve u sklopu dnevnika pocnu laprdat o sportskim dogadjanjima, ma'nito gasim ili mijenjam program. Ili pocnem strikat. U razgovoru sa ljudima pod svaku cijenu pokusavam izbjeci tu temu. Zalomi li se slucajno, zujim, premijestam se s noge na nogu i svaka sekunda potrosena pricajuci o tome mi se cini kao muka krvava. Nikakve sportske manifestacije ne gledam. Dobro, priznajem, slabost mi je umjetnicko klizanje pa onda sa raznoraznim odabranim gejpederima razglabam na dugacko i nasiroko o tome. Da, umjetnicko klizanje JE sport. Formula 1 NIJE. I dobro, svake godine otpratim londonski maraton jerbo i ove godine gajim i revno okopavam iluziju da cu se prijaviti za maraton 2006 pa kome obojci, a kome jos peterostruki obojci (meni, naravno). |
< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv