Vodovodna cijev u akciji (5. cin)
Kao prvo moram napomenuti dva poteza koja bi kreaturama nizine metar sezdesetijedan i manje uvelike olaksala pohodjenje na raznorazne koncertne spektakle i ine dogadjaje.
1) Apsolutna zabrana pristupa u prvih desetak redova (po potrebi moze i vise) svima (musko-zensko, nema veze) koji su visi od sporne visine metar 61. Tko se ne drzi pravila, mars natrag. Vidis i ovako i onako ako si u prvom ili 77. redu jer ti odskace glavurda. Mislim da ne moze biti vise fer nego sto jest.
2) Donosenje satare ili Stihl motorne pile u dvoranu i po potrebi odrubiti par glava (moze i ramena u ekstremnim slucajevima). Poradi gorespomenutog razloga. Tek toliko da se zna. Mozda me privedu samo sucu za prekrsaje kad cuju okolnosti pod kojima je pocinjena sjeca.
Nikoletina nije mogao naci zajebanije mjesto odrzavanja koncerta nego vec spomenuta Ally Pally. Citaj: Bogu iza nogu. Za one koji zive u Londonu ako kazem, zona 3 (postcode N22), sve sam rekla. Prvih 5 minuta izvan podzemne (Wood Green) okretala sam se oko svoje osi pokazujuci zavidan osjecaj orijentacije. A nije ni da su moji suputnici imali pojma. Na kraju smo isli slijedit ostale zbunjene face. Naravno, na ulazu su mi pregledali torbu i odmah konfiscirali malu plasticnu flasu vode. Mislim si, Pseto mi je dozvolilo da ne skapam od zedji, a ovaj ovdje... Odmah mi je bilo lakse cim sam vidjela da nisam jedina gerijatrija pa sam se zaletila drito pravac stage. A kad tamo vec nije bilo mjesta. Manevriranjem lijevo-desno, drz'-ne daj pronasla sam stratesku tocku s koje vidjeh. Sve dok ne skuzih da mi se mic po mic nije ispred mene nacrtao neki tamo od metarosamdeset plus. Hvala ti, oh, hvala.
Kad covjek zagrezne u gerijatriju nema vise zivaca ni za stajanje 2 sata, ni za raznorazne predgrupe. Pogotovo kad pocnu boljet kriza od samog pocetka. Mislim si da li mozda Nikoletinu sad masiraju prije nastupa jer ga je priklijestio kakav zivac u kicmi? Da li mu Sjemenje ima kolektivni big hug prije izlaska? Toliko pitanja koja su me mucila, a tako malo odgovora! Neke picke su se pokusavale izgurat ispred mene. Pogledom im kazem "Mars natrag!" Jedna je mislila da sam vesla sisala pa mi kaze "Ja sam prevalila xxxx kilometara za ovaj koncerat." Munila sam je u rebra ko fol slucajno. Pih, mislim si, ja nisam: suti i trpi. Mislim, svasta!
I sad bih trebala reci kako je koncerat bio fenomenalan i tako to. Ali ja sam picajzlasta djevica koja jedva ceka naci dlaku u jajetu (a bome i Nikoletina isto tako). Prvo da si olaksam dusu za zamjerke: skoro pa identican set pjesama kao prije 9 mjeseci u Brixton Academy. Malo ostalog ne bi skodilo. I nije skidao sako, mamicu mu! Cak je i Abbatoir Blues izveo u lonuge stilu hotelskog benda koji tezgari, recimo, u Primostenu u podsezoni (stono mu je bila i namjera jer se izdrecao "Lounge, LOUNGE!" prije nego je zapoceo). Vrlo zanimljivo u svemu tome je bila cinjenica da sam si, ni sama ne znam kako, izborila mjesto pod suncem, tj vidjeh sve ko na pladnju. Nisu me previse dirale ni dvije babetine koje su iza mene vikale "Marry me, Nick!" Ako ima netko tko ce ga otet od prelijepe zene mu, onda sam to ja, sveca mu poljubim! Red novijih, red starijih pjesama i poskocica, sve popraceno standardno-mahnitim scenskim nastupom. Primijetila sam da nit' Nikoletina, nit' Sjemenje nemaju ni grama sala, odnosno vidim da je pivska trbusina prosjecnog sredovjecnog muskarca strogo zabranjena. Po glavi mi se motala scena gdje Nikoletina dreci na Sjemenje u stilu "Da se nisi udebljao ni grama, sunce ti zarko!! Rusis mi ugled, bogati tvoga!"
Tokom "Tupelo" bila sam u zabludi da se malko bio zabuljio u moju stranu. A dobro, i iluzije mogu imati kakav-takav kredibilitet. Svejedno, od prvih taktova "Get Ready For Love" pa sve do zavrsetka bisa (sa, naravno, "Stagger Lee") bijah u transu. Smotana kakva jesam nisam ponijela digitalac jer mi se nije dalo natezati oko toga ako bi mi ga na pretrazivanju uzeli. Tuketina! Nadala sam se da ce se covjek sjetit onog starog komplimenta, ali avaj, nista. Sve skupa svirao je 2 sata. A ne ko Pseto, sat i 20. I to u pola cijene. Value for money, I say.
Da, morah ga malo isecirati, buduci da je to ipak covjek kojeg cu kad-tad obrlatit. Primijetila sam da celavi na tjemenu. O celu da i ne govorim. Bora ima mrvicu vise. I vidljivo nosi vjencani prsten na lijevoj ruci, ali za to cu se vec ja pobrinuti. Samo se nadam da cu i ja na pragu 48. rodjendana moci izvodit 'vakve kerefeke na pozornici. A ne sa mojih 18 godina (da, da, 18) vec se zaliti na kriza i misliti si kako koncerti nisu vise za mene jer nema (udobnih) stolica i zabrane pusenja.
U pripizdinu stigoh u 1 ujutro, u krevet ne padoh prije 2, ustadoh se u 7, dok Nikolica spava snom pravednika. Svejedno, strpljivo cekam epizodu Vodovodna cijev, cin 6.. Mozda ga do tada obrlatim do kraja.
A Vodovodna cijev je epitet koji mu je udijelila osoba koja je sad zena jednog poznatog rvackog ex-boksaca (isla je sa mnom u razred). Prilikom izuzetno zanimljive prezentacije moje maturalne radnje o doticnom Pecinaru dosla je do zakljucka da izgleda kao vodovodna cijev. Posluzit cu se besmrtnom Brusovom izjavom: Even Jesus could not please everybody.
|
