Dokaz da je covjek ipak postao od majmuna
Mislim da ce se od jucer 40 i kusur posto Amerikanaca ipak opametiti i odbaciti kreacionizam (a ne tamo se natezati po nekim sudovima u Pennsylvanii). U tome ce im uvelike pomoci britanska laburisticka stranka koja je jucer dokazala da je covjek ipak potekao od majmuna. Odnosno, |
Druzim se samo sa dzet setom (i Richardom)
Ta-daaam! Moj mali zivot je tako cemerno jadan i osakacen da je to prosto nevjerojatno. Potaknuta proslovecernjim dogadjajem u kojem upoznah Glendu Jackson (ahem, upoznah je diskutabilna rijec jerbo progovorih sa njom circa trinaejsipo' sekundi), zakljucih da nista ne odaje covjekovu krizu identiteta kao prisjecanje starih lovorika. Tipa Kad sam bio mlad i nadobudan zario sam i palio/ehehehe, zene su padale na koljena od puste srece sto me vidjese/U moje doba... (opraceno sa gromoglasnih OHOHOHOHO-jkanjem). Kad mi je posao glamurozan. Jer na prste lijeve ruke mogu nabrojit slavu i teret sa kojim se sve susretoh. Pa tako odlucih napraviti mali presjek. Kao kad firme rade reviziju programa. |
Dzaba Xioli umjetnost kad...
Mislim da sam fulala profesiju. Zapravo, 100% sam fulala. Ono, mislim, nes’ ti umjetnosti: tko je ikada vidio kruva na stolu od umjetnosti? Mozda neki ubudjosani komad kruva. Zaliboze truda. Kad mogah mirne duse prijeci u vode tzv. kompanija koje se specijaliziraju za preispitivanje radne snage. I nemilice mlatit pare. Iliti drugim rijecima, proslli tjedan imadosmo tzv. away day. Naslov dana je bio Taking the Team Forward. Nes' ti napredka u firmi. To su dani spontane srece, zadovoljstva i izljeva ljubavi prema ostalim kolegama na poslu. Dobro, malo sam se zanijela: away day znaci da se svi skupa pokupite na neutralni teren i onda neka laprdava spodoba koja je naucila par fraza dodje i ispituje vas o timskom radu. Pa onda kao promatra svakog individualno pod lupom i donosi zakljucke da ti ipak nisi timac nego individualac. Dakle, nikad nisi spjevao ep o iscjeljiteljskim svevisnjim mocima vlastitog sefa (ili sefice)? Lose ti se pise, bogati. Poanta svega? Da se vidi kako funkcionirate kao sljaker. Jeste li samotnjak? Dovrsavate li uvijek sve zadnji cas? Jeste li "biljka" ili "dovrsivac"? Nisam se mogla skoncentrirati jerbo sam ocajnicki pokusavala ne atrofirati na licu mjesta. Dok je ova laprdala o raznoraznim platoima timskog rada intenzivno sam si proucavala narukvicu sa motivom brazilske zastave na desnoj mi ruci (vrijeme zaista brze prodje kad se zabuljite u takvo nesto). Onda mi je mozak malko preskocio na temu toga kako bi mi opet bilo dobro da si ponovo stavim nanosnicu u nos nakon stotinjak godina (oh, da, ja sam veteran sto se tice rupetina u nosu, a i mozgu, bogami; izgubih moju omiljenu prije par godina i bijah prelijena da si nabavim novu). Da bih na kraju dosla do zakljucka da se ne mogu odlucit izmedju Havane ili Marrakecha slijedece godine (ako je mogao Ernest u Havanu, te Anita & Keith u Maroko, sto ne bih i ja, pobogu?). |
Kako propustih biti Olivia Newton-John u uskim hlacama
Znala sam da ce mi se citanje ove knjige kad-tad obit o glavu. Ili mi se obilo o glavurdu to sto sam je proslog tjedna (poput LA Woman) tresnula svom snagom o shtok na poslu, te pri tome pomjerila granice vlastite gluposti jos par stupnjeva (na gore). Naime, u mojom vrlo raznovrsnom repertoaru snova nedugo nakon toga sanjah Marisi, par rasnih (polu)gejpedera (Brus se nije pojavljivao poradi nekog neobjasnjivog razloga), te yours truly kako tamanimo Specijalni Ka. Ne znam sad da li u ovom slucaju vrijedi ona stara narodska sto se babi htilo, to se babi snilo (mozda samo da prestanem slusat bracu Hartnoll prije nego odem lec)? Mislim, sto je slijedece na repertoaru? Xiola u pritvoru poradi dekadentnog zivotnog stila? Ako je dekadentni zivotni stil casa osrednje mlake vode, onda arrest me Mr Officer, please. |
50 Ways to Leave Your Lover
Iliti podnaslov: nemoj me morit ultimatumima. |
Brus, Marisi, Xiola, Cimer, Fidel i utegnuta picka
Da pravo kazem, ne idjase mi se na krkacinu. Opet me fatala neka prehlada, morala sam radit i ne imadoh vremena utegnut se ko postena picka. Pa sam multitaskala, pri tome lakirajuci nokte na nogama u drecavo ljubicasto na radnom stolu, istovremeno jos komentirajuci Marisin zadnji post. Dobro, koordinacija mi radi. |
Oh Me, Oh My: The Way The Day Goes By, The Sun Is Setting, Dogs Are Dreaming Lovesongs Of The Christmas Spirit
Posto sam psihicki jos uvijek negdje na pola puta izmedju Uptowna prema Downtownu, a fizicki sam ipak u kraljevstvu velebnom (i jos uvijek naricem ko najgora baba) stavljam jos par slika. Nek se nadje. Mini-voodoo. Sto vise trabunjala o NYC, to je veca sansa da odem tamo zauvijek (logika by Zajola). Iako, veceras bi moglo biti izuzetno zanimljivo jerbo konacno otrgah Marisi od Brusovih kandzurina i odosmo na nasu tradicionalnu krkacinu u Cuba Libre. Konacno je pricepih na dogovor nakon jedno 145 mailova tipa "De ti odluci sve!" A vodim je prakticki u njezino vlastito susjedstvo! Dobro de, dolazi i Brus. Bit ce zabavno. Valjda. Mozda dodje i koji (polu)gejpeder (Cimer nece, smrc, jer on uvijek derneci 24/7). Onda ce biti jos zabavnije. Meni. |
Leaving New York
Da, da, naravno. Slusah najvece kliseje i ljige pri uzlijetanju sa Newark Liberty International. (ukljucujuci Alone in Kyoto sto nema veze, a ima). Zapravo, lazem ko pas. Dok avion uzlijece zabranjeno je slusanje iPoda te uporaba raznoraznih inih elektronickih naprava. Ali poradi umjetnickog dojma ajde de da kazem da je to bilo dok sam onako tugaljivo buljila kroz prozor a la Michael Stipe (kompletno sa plavkastim filterom). Na zalost, Vincent Gallo nije onako muski potrcao prema izlazu, issakarao stjuardese i upao u avion arlaukajuci i udarajuci rukama na vrata aviona Xiolaaaaa, ne idiiiiiii!. U jednom trenutku pri izlasku iz hotela ponadah se da zaboravih putovnicu. Kad sam skuzila da sam je ipak ponijela zlokobno sam se zahihotala na ideju namjernog gubljena iste. Da prodam pricu da su mi je ko fol dzeparosi bili popalili. Da, bas, jako su trazene one iz Slovenije. Ono, prestiz biti drzavljaninom dezele je neizmjeran pa je shodno sa time grabez za iste te ogroman. Ilegalno preprodavanje inih je veliki business. |
Kraj. Naricanje. Uzas.
Pere me jet lag tako da cu treskat jos i vise zbrda-zdola nego inace. Uvijek, ali uvijek kazem samoj pametnoj sebi da necu vise nikada letit na relacijama duljim od 2 sata u stocno-ekonomskoj klasi nego samo u onoj obijesnoj gdje se mos' ispruzit ko gospodin covik. No, kao sto nas stari uce, ne zivi se u oblacima i tako neke slicne polufore, pa konstantno iskrkam vlastite rijeci i pod cijenu New Yorka i tako nekih gradova na drugim kontinentima, odo' se opet tlacit u zraku. |
New York traktat broj sestosedamdesetiosam (blizi se kraj)
Sad bih ijopet trebala ko nesto piskarat. A ne mogu. Mislim, ne da ne mogu nego iz mene lete nebulozne recenice koje smisla nemaju (a ni neke blage veze sa koherentnim tokom dogadjaja). Nego samo onako, kvazi Joyceov stream of consciousness (opa, kako se samo besramno usporedjujem!). Zadnji 'pravi' dan u NYC. Ponedjeljak ne racunam jerbo se tad vec ide pa zajedno sa time ide i cemerno kukanje-jadikovanje-naricanje. |
I nakon Brooklyna... Brooklyn (ijopet)
Ijopet Brooklyn. Zapravo, izbjegavam Manhattan koliko mogu jerbo kad bijah ovdje po prvi puta nogom ne krocih izvan njega. U subotu provedoh citav dan tamo, tj kvartu zvanom Prospect Park. gdje je Brooklyn Museum of Art, Botanicki vrt i, errr, Prospect Park. Doci do Brooklyna je bila ekspedicija i po' jerbo kao sto vidim, i MTA (kratica za javni transport u NY) izvodi raznorazne radove na prugama preko vikenda. Tako da je bilo drz'-ne daj, izlazi vanka sa ove linije jerbo ne ide dalje i utrpaj se na bogtepita koji. |
Brooklyn, epizoda prva: potraga za izgubljenim knish-om
Vidjenje New Yorka jedne amatercuge. Omojbozeisvisvecikojipostoje (da, upravo tako, pisat i citat treba sve zajedno)... Seljak u New Yorku. Ma da seljak, seljacina, ali Boze moj, vec pet-sest puta sam bila upitana na podzemnoj za pomoc (ide li linija Q ovdje i ovdje, da li trebam presjedat ako 'ocu u Queens sa Canal Street stanice i tako dalje). 4 od 5 puta sam znala odgovor (ho, ho, ho), ali samo zato jer natandrcim one ogromne suncane naocale koje mi prekriju pola lica (ko Yoko Ono pa ko fol sam New Yorchanka) i zato jer onda dignem nos do neba, ono: znam ja gdje idem (a i znam jerbo se nisam bas toliko pogubila). Da ne vadim fotic svakih otpirlike 5 nanoseknudi prosla bih za Manhattanite bez po' muke. No, bilo kako bilo, slikam sve i svasta, blesaca, ali jebo sve, pa na godisnjem sam. |
Prolog
Trazit cu sjedalo pri repu. I opet cu ispunjavati onaj landing form petstodeset puta. Jer ako napravim i mikorskopsku pogresku i sad idem to prepravljat: ne vazi, ispunjavaj ponovo. Docim mi se to kaze, zna se: ode mi ruka i ne znam vise ni kako se zovem. Mislio bi covjek da idem drito na zenidbu sa Vincentom ili da dobih posao u Guggenheimu, a ne vozati se u aristokratskom stilu, aka stocnoj klasi Continental Airlinesa 7 sati. Dakle, vec otprilike tridesetsest dana zaredom skacem gore-dolje svaki puta kada vidim reklamu za Tropicanu (sok od narance), kojem slogan ide otprilike New York's favourite breakfast juice. Spakirah se u apsolutno neoborivom roku od circa 25 minuta. Zazmirih i pobacah svega i svacega u torbu (od tog jedno 75% necu ni vadit, ali neka se nadje, za svaki slucaj = zenska filozofija broj 45). Naravno, onda su me mucila egzistencijalna pitanja poput sto cu obuci dok se sepirim klasom koju od milja nazivaju ekonomskom? I morala sam potrositi jos pola sata isprobavajuci svemoguce kombinacije koje bi me ucinile kulerskom zvijezdom pa da, kad sletim u Newark zracnu luku, izgledam kao da se uopce nisam ukocila u neprirodnom polozaju. Jos mi samo fali Louis Vuitton kufercuga proporcija Gruzije i po defaultu odmah ulazim u klub (paparazze molim da me ne opsjedaju previse). Mislim da cu ipak odluciti ne metnuti majicu NYPD. Mislim, zlu ne trebalo, tko zna kakva debela i brkata alapaca ce se naci na imigracijskom salteru? Sigurno neka goropadnica (moze i goropadnik) koja uopce nema smisla za humor: impersonating a police officer is a federal offence. Pih! |
Redheads do it better.
Oh, dosao je i taj dan! Svi Rod Stewart/Hugh Heffner-wannabies se konacno mogu poklopiti usima preko glave ili se samozapalit (moze i jedno i drugo). Za dlaku (dakle, 51%) brinete konacno shishaju plavuse. Toliko posto muskaraca, naime, smatra brinete atraktivnije. Stabilinije (62%) i inteligentnije (81%). Oh, ne, shipak, nisam brineta!! Da se ipak ne osjecam apsolutno zakinutom 79% NAS smatra inteligentnima (crvenokosima-ridjokosima). To sigurno. Znam stavit nogu ispred noge, dakle, hodam. Logicki zakljucak: neizmjerna inteligencija. Iako, smatraju nas i neuroticnima. Nemam pojma zasto?! Mogu si neurozu macku o rep zakacit. Zapravo, te ankete tipa tko je atraktivniji vrijede isto koliko i stavovi da su svi oni koji, recimo, nose plave jakne alkoholicari; ili svi oni koji imaju grbavi nos preferiraju kadu umjesto tusa. I da plavuse vole Tom Jonesa, brinete locu rakiju, a ridjokose vole dubiti na glavi. Mogucnosti permutacija slicnim i inim izjavama su neizmjerne. |
Egoisticni trip jedne individue
Drevna mantra ljudskog roda ide da sto si stariji to si pametniji. I mudriji. I odgovorniji. Jednostavno pamet razvazas naokolo na tone i vadis ga lopatama dijeleci ga ostalim jadnicima. Naravno, nitko pametniji do tebe. Krizanjem jos jednog rodjendana trebao bi biti mudriji i kao takav bisere mudrosti prosipati naokolo. I trebao bi uvijek biti u pravu jer su stari mudraci (poput mene, naravno) popili svu pamet svijeta. |
Kad narastem i budem velika zvat cu se...
Jadna ja. Nedavno otkrih zacudjujucu cinjenicu da imam sasvim obicno ime. Obicno ime dodijeljeno mi poradi starog homo sapienskog zakona koji kaze da je super hip kul nadjenut ime babe/dide. Dakle, imenovana bijah po babi. Kako uzasno neinventivno! Ponosni caca je odmah odbrusio materi da cu se zvat Xiola i kvit (ovo "i kvit" je posebno bilo naglaseno: barem mi tako bijase ispripovijedano, te kao takva ova ruralna legenda jos uvijek kola Xiolinim obiteljskim krugovima). Nije da je superubitacno rasireno svijetom, ali oh, kako mi je zao sto nisam jedina sa takvim imenom. Pogotovo sto mi je za oko zapelo jedno od najcijenjenijih imena ikad, a pripada sinu jednog glumca (Jason Lee): Pilot Inspektor. Obrati paznju na fonetsko spelovanje inspektora. Jednostavno jedno divno i milozvucno ime koje ce dijete nadasve htjet zadrzat. Pogotovo kad dodje u skolu pa ce ga ostala djeca jednostavno ostavit na miru jer sa takvim imenom nikad ne znas. Mos' mislit. Docim navrsi 18 godina najvjerojatnije ce se ici preimenovati u Michael Arthur. Ili John James. S punim pravom. Ukoliko nece to ucinit vec sa 14 godina kad ce se ziher htjet, poput prosjecnog americkog teenagera, emancipirat od svojih roditelja na sudu. You go, Pilot Inspektor! Right on, brother. |
< | rujan, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv