Marketing
Dzaba Xioli umjetnost kad...
Mislim da sam fulala profesiju. Zapravo, 100% sam fulala. Ono, mislim, nes’ ti umjetnosti: tko je ikada vidio kruva na stolu od umjetnosti? Mozda neki ubudjosani komad kruva. Zaliboze truda. Kad mogah mirne duse prijeci u vode tzv. kompanija koje se specijaliziraju za preispitivanje radne snage. I nemilice mlatit pare. Iliti drugim rijecima, proslli tjedan imadosmo tzv. away day. Naslov dana je bio Taking the Team Forward. Nes' ti napredka u firmi. To su dani spontane srece, zadovoljstva i izljeva ljubavi prema ostalim kolegama na poslu. Dobro, malo sam se zanijela: away day znaci da se svi skupa pokupite na neutralni teren i onda neka laprdava spodoba koja je naucila par fraza dodje i ispituje vas o timskom radu. Pa onda kao promatra svakog individualno pod lupom i donosi zakljucke da ti ipak nisi timac nego individualac. Dakle, nikad nisi spjevao ep o iscjeljiteljskim svevisnjim mocima vlastitog sefa (ili sefice)? Lose ti se pise, bogati. Poanta svega? Da se vidi kako funkcionirate kao sljaker. Jeste li samotnjak? Dovrsavate li uvijek sve zadnji cas? Jeste li "biljka" ili "dovrsivac"? Nisam se mogla skoncentrirati jerbo sam ocajnicki pokusavala ne atrofirati na licu mjesta. Dok je ova laprdala o raznoraznim platoima timskog rada intenzivno sam si proucavala narukvicu sa motivom brazilske zastave na desnoj mi ruci (vrijeme zaista brze prodje kad se zabuljite u takvo nesto). Onda mi je mozak malko preskocio na temu toga kako bi mi opet bilo dobro da si ponovo stavim nanosnicu u nos nakon stotinjak godina (oh, da, ja sam veteran sto se tice rupetina u nosu, a i mozgu, bogami; izgubih moju omiljenu prije par godina i bijah prelijena da si nabavim novu). Da bih na kraju dosla do zakljucka da se ne mogu odlucit izmedju Havane ili Marrakecha slijedece godine (ako je mogao Ernest u Havanu, te Anita & Keith u Maroko, sto ne bih i ja, pobogu?).
Damien Hirst
Sva sreca nismo trebali hodati po zeravici, mijesiti kruh zajedno, grlit se i ljubit se. Nego tu su bile uracunate raznorazne “igrice” koje smo grupno trebali odigrati. Pa napisi sto to cini dobar tim. Koje karakteristike. Pa objasni. Pa nemoj me cinit, zeno!!! - vristala sam u sebi. Mozda sam se trebala na licu mjesta samozapalit? Ili priprijetit da cu se baciti kroz balkon? Pa podijelite se u timove pa da vidimo kako funkcionirate. Padala sam u raznorazne oblike afana promatrajuci zenu kako se pali na fraze poput support, synergy, common goal, understanding. Pokusala sam se skoncentrirati. Ozbiljno. Jedino sto mi je glavom prolazilo su bili El Presidente: htjela sam joj u facu zapjevat I'm gonna rock it, fly it like a rocket. Suzdrzah se na jedvite jade.
Na kraju dana smo svi zamrzili jedni druge. Od tima ni T. Popljuvani bijasmo od strane sveznajuce zene s darom izuzetnog laprdanja. Nismo je nikako mogli uvjeriti da smo kao svicarski tim upravo zbog toga jer svakodnevno laprdamo o izuzetno vaznim temama tipa Richard Gere i zamorac. Ne. Mi nismo mogli doci ni na dno neke Belbinove ljestvice. Ona zna. Mi nemamo pojma. Docim ne mozes na ljestvicu, znaci da si gotov. Nema nam spasa. Ni Richard ni zamorac nam ne mogu pomoci. Ne mogu nas izbaviti iz kaljuze u koju smo upali. Kapitalizam, da, ma tko ga ne bi volio?
Post je objavljen 26.09.2005. u 11:30 sati.