Pregled posta

Kraj. Naricanje. Uzas.

Pere me jet lag tako da cu treskat jos i vise zbrda-zdola nego inace. Uvijek, ali uvijek kazem samoj pametnoj sebi da necu vise nikada letit na relacijama duljim od 2 sata u stocno-ekonomskoj klasi nego samo u onoj obijesnoj gdje se mos' ispruzit ko gospodin covik. No, kao sto nas stari uce, ne zivi se u oblacima i tako neke slicne polufore, pa konstantno iskrkam vlastite rijeci i pod cijenu New Yorka i tako nekih gradova na drugim kontinentima, odo' se opet tlacit u zraku.

Zadnji dan u NYC sam vec navelike cmoljila umjesto da sam rekla samoj sebi udri brigu na veselje. Posto se relativno jeftini letovi mogu dobiti samo zato jer ima trapula za naivne, moj ustup naivnosti je bilo polijetanje u 20.30, dakle, moradoh jedno 10-ak sati vrludat New Yorkom na plus tri'eset. A nakon toga jos 6 sati opcenarodnog guzvetanja. Para vise skoro da i nemah pa odlucih muktarit na veliko. Dakle, odo' na Staten Island (trajekt je besplatan, a put traje otprilike 20-ak minuta od South Ferry terminala na samom jugu Manhattana do Staten Island terminala St George). Staten Island je jedan od pet okruga NYC, a najpoznatiji (ahem) je po tome sto se tamo nalazi kolosalni gradski deponij smeca (znam se i ja kulturno uzdizat, blago meni). Wu-Tang-Clan su od tamo. Vecina turista ode do Staten Islanda i odmah se okrene i vrati natrag. Ne i ja. Ja ostadoh. Kao, procitah da na Great Kills ima ko fol neka plaza i da tamo zalaze surferi. Tj tamo surfas ako si surfer i nadjes se u NYC. Na trajektu sam stajala s krive strane da mukte iz daljine vidim Kip slobode (i ovako ga vec vidjeh prije 2 godine, ali ajde de sad...) pa sam si mislila da cu takvu nepravdu sama sebi ispravit na povratku. Mos' mislit: pronicljivom preciznoscu omanje lignje i procesom neobicne dedukcije opet sam se bila stala na krivu stranu; tj stala sam se na pravu stranu i onda sam pocela pametno deducirati. I stala se tocno tamo kao i prvi puta. Neki ljudi su prirodno inteligentni. Neki prividno. Neki ne znaju sto je inteligencija taman da ih mazne posred arkade.

Staten Islandom mos' bauljat busom, autom ili vlakom. I sad, Great Kills je tamo negdje Bogu iza nogu. Sidjem s vlaka, muva se neki Crnac s ogromnim boomboxom na maximum volume, putokaza neima, sve onako nekako prazno. Dobro, how hard can it be, pitam se nestasno u sebi? A sunce uprzilo. I treba se penjat nekim brdom. I ne smijem zakasniti na vlak natrag do trajekta. Nakon 15-minutnog Godotovskog pjesacenja po zvizdanu predah se i okrenuh natrag. Jebo sad, Staten Island, sta sad, barem mogu rec da sam bila tamo. I da sam na trajektu za Manhattan stajala do bona fide NYC originalnog alkosa koji je citavim putem mumlao "Whaaaaaaassssuuuuuuuuup?" Pa se malo klatario. Te htio bacit onu gumu za spasavanje, ali je bio preslaba pickica da ga cijelog digne. Na kraju je od muke samo frknio svoje suncane naocale u vodu.

Nakon vrckave Staten Island epizode sjetih se Gordon Gekka te da jos nijesam obasla Wall Street i burzu (NYSE). Pa kad sam vec tamo da kompletiram sa Ground Zero na kraju. Maltene se strmopizdih na jednom od uzarenih Financial District plocnika: buka, galama, promet, raznorazni (mio)mirisi, sunce upacilo jos uvijek. Ali vodile su me Gordonove misli-vodilje Lunch is for Wimps/Greed is Good pa sam se sa mucenickom facom dokopala i Merril Lynch bika i burze i Ground Zero.





I sad pita me Rudarka da sto li tamo pazarih? Zapravo, dodjoh praznih rukava. Osim Dean & Deluca salica malko poharah i Urban Outfitters, ali najponosnija sam na Marimekko torbu, nesto slicno ovome, samo je torba malo manja i sa crveno bijeli krugovima. I bila je $70 dolara. Htjedoh se uguzit i u De Beers, ali sam dosla do zakljucka da to ipak ne bi imalo smisla.

A tek prcvarnica na kvadrat zvana Newark Liberty International Airport! Da ne davim sad, izdavit cu drugi puta. Naravno da je od izuzetne vaznosti.

ZaLanetu: let sam po sebi nije skup, a hotel je bio ultra jeftin: $99 po nocenju, sto je za Manhattan izuzetno povoljno. Jest da hotel nije bio bas nesto (farba i gips su se ljustili sa zidova), ali je bio cist i imao je ono sto ti treba: krevet i kupaonu. Zapravo, najskuplje dodje trosenje para kad si tamo. Jerbo trebas jest, trebas nesto i vidjet i proputovat podzemnom. A sve to kosta (ukljucujuci i muzeje). Doduse, meni se hrana cinila jako jeftina u odnosu na London, iako, opet ovisi gdje jedes. U Good Enough to Eat 2 dorucka (slicna kao na slici iz prijasnjeg posta) sa kavom i sokom su kostala $35 + napojnica. Napojnice su obavezne (otprilike oko 20%), za razliku od UK. Dakle, potrosih vise u ova 4 dana na sve to nego za put i smjestaj.

Post je objavljen 14.09.2005. u 11:36 sati.