Pregled posta

Brooklyn, epizoda prva: potraga za izgubljenim knish-om

Vidjenje New Yorka jedne amatercuge. Omojbozeisvisvecikojipostoje (da, upravo tako, pisat i citat treba sve zajedno)... Seljak u New Yorku. Ma da seljak, seljacina, ali Boze moj, vec pet-sest puta sam bila upitana na podzemnoj za pomoc (ide li linija Q ovdje i ovdje, da li trebam presjedat ako 'ocu u Queens sa Canal Street stanice i tako dalje). 4 od 5 puta sam znala odgovor (ho, ho, ho), ali samo zato jer natandrcim one ogromne suncane naocale koje mi prekriju pola lica (ko Yoko Ono pa ko fol sam New Yorchanka) i zato jer onda dignem nos do neba, ono: znam ja gdje idem (a i znam jerbo se nisam bas toliko pogubila). Da ne vadim fotic svakih otpirlike 5 nanoseknudi prosla bih za Manhattanite bez po' muke. No, bilo kako bilo, slikam sve i svasta, blesaca, ali jebo sve, pa na godisnjem sam.

Ne radim uber tipicnu turisticku rutu: to napravih kad prvi puta bijah u New Yorku prije 2 godine. Sad obilazim ono, kulerski (mos' mislit kulerluka). Recimo, nisam htjela protratit jucerasnji dan kad sletih nego se odmah dadoh u potragu. Generalna bauljaza po Midtownu i obilazak Cheyenne diner-a. Pa Times Square (s kojeg se odmah pokupih jerbo sam samo udarala u turiste ko muha u svjetlo) i onda opet natrag na Upper West Side gdje mi je hotel. Upper West Side je skup (a koji dio NYC nije), tamo zive Seinfeld i Kramer. Pogled mi pada na rijeku Hudson i New Jersey u daljini. Hotel je ahem, shabby chic (nes' ti majci farbe koja se ljusti po zidovima), ali za $99 po nocenju (a na Manhattanu je) kud ces bolje? Sve se kao pretvaram da je to moj stan, kao eto, stigla Xiola na Manhattan. Nema veze, i ovako samo prespavam tamo.



Danas ujutro odmah otidjoh u Tom's Restaurant, onaj koji vidite u svim epizodama Seinfelda (samo vanjstinu, jer unutra uopce ne izgleda kao u seriji, dakle, unutrasnje scene snimaju sigurno u studiju). Dorucak New York stajl (palacinke s javorovim sirupom, kava, hash brownies) za nesto vise od $4. Ajde ti to dobij u Londonu, matere im!! Na blagajni debela zena u crnom koja se 'ladi novinama, sa onom prastarom kasom u koju moras udarit brojeve (ko one iz doba socijalizma gdje se vrte brojke), ne kaze ni fala ni nista, samo te onako osine pogledom. Pravi New York attitude. I jos zabode racun kroz veliki cavao. Nes' ti elektronike i "Have a nice day" pristupa.



Posto odlucih raditi i posjecivati mjesta u kojima ne bijah prije 2 godine, nameracih se na Downtown, tj preciznije na Chelsea (pri tome nemilosrdno strecajuci Chelsea Hotel u kojem je Sid uboo Nancy, izmedju ostaloga), TriBeCa (Triangle Below Canal Street) koji je uber trendy i u kojemu odlucih kupit stan kad dobijem na lotu; i gdje je zivio JFK Junior. I to sve pjeske. Pjeske se puno lakse izvodi ovdje nego u autoovisnom Los Angelesu (a k tome i postoji izum zvan javni prijevoz).





Provedoh vecinu popodneva na Coney Islandu kojeg obozavam (jedino mjesto koje sam 2 puta posjetila do sada) i Brighton Beachu (radnja filmova Little Odessa i Requiem for a Dream se desava tamo): ogromna ruska populacija: svi natpisi su na ruskom i mislis u Moskvi si kako svi redom trkeljaju na ruskom). Tamo odo' trazit famozni knish, i to ne bilo kakav, nego Mrs Stahl's Knishes (dakle, vodih se po Rough Guide vodicu), a kad tamo: shipak i po', zatvoreno, tj ne postoji vise. A ispustih dusu hodajuci od Coney Islanda do coska Brighton Beach Avenue/Coney Island Avenue. Vec mi se bilo mantalo od gladi i onda si misli. Na kraju zavrsih u Nathan's Famous Hot Dog-u. Aj, barem nesto. Da, i tocala sam nozurine u Atlantiku. To mi je slabost: setat metrima po rubu oceana sa zafrknutim hlacama (izgledam bozanski kad se tako sredim, o, da!).





Podzemna je ultra jeftina: $2.00 za jednosmjernu kartu. Probaj ti za to negdje otic londonskom podzemnom. Jedno 80 metara mozda (tamo u zoni 1 kosta 2 funte). I jos nije metro sistem podijeljen na zone, dakle, ako 'os ic jednu stanicu placas 2 dolara i ako 'os otic Bogu iza nogu isto tako (u Londonu imas podijelu na 6 zona i kako se zone sire tako raste cijena karte). Jos cu ja treskat o tome jerbo usporedjivanje podzemnih zeljeznica sirom svijeta mi je opsesija. Kud puklo da puklo.

Sad vec tandrcem gluparije jerbo je kasno, a jos moram za jedno sat vremena sirit bratstvo i jedinstvo sa Marshalom Titom. Moram se jos pofalit da sam pjesice presla Brooklyn Bridge (Brooklyn - Manhattan smjer). Osjecam se izuzetno ponosnom zbog toga. Mali seljo na Brooklyn mostu. Svakih par metara sam vristala u sebi: Jay Z (famozni Brooklyn sin) bi bio ponosan.



Sad me lagano vec 'vata panika jer jos ima toliko stvari za napravit i vidit, a tako malo vremena. Tesko je bit turista, jako. Cemeran je to posao kojeg samo odabrani prezive. U medjuvremenu kradem izlaz na net Brandonu iz susjedne zgrade (ako si moze priustiti zivjeti ovdje na Upper West Side-u, onda je sigurno neki dosadni burzovni trader, dakle, nece mu vlas otpast sa glavurde).

Post je objavljen 10.09.2005. u 07:10 sati.