Pregled posta

I nakon Brooklyna... Brooklyn (ijopet)

Ijopet Brooklyn. Zapravo, izbjegavam Manhattan koliko mogu jerbo kad bijah ovdje po prvi puta nogom ne krocih izvan njega. U subotu provedoh citav dan tamo, tj kvartu zvanom Prospect Park. gdje je Brooklyn Museum of Art, Botanicki vrt i, errr, Prospect Park. Doci do Brooklyna je bila ekspedicija i po' jerbo kao sto vidim, i MTA (kratica za javni transport u NY) izvodi raznorazne radove na prugama preko vikenda. Tako da je bilo drz'-ne daj, izlazi vanka sa ove linije jerbo ne ide dalje i utrpaj se na bogtepita koji.

Dakle, ipak nogom krocih u muzej (MOMA-u izbjegavam koliko mogu jer cu morati iskeshirati $20 za ulaznicu, ali i to ce doci na red). Muzej kao muzej, moje oko kriticko se naslo kritizirat svega i svacega, ali uglavnom, bijase relativni raj na zemlji jer ne bijase puno ljudi, kao u recimo, muzejima na Manhattanu. Imaju svega i svacega, izmedju ostalog imaju i francuske impresioniste (moja prva ljubav) pa si mislim onako u sebi (Oliver Twist molecljivi glasic) "Sir, can I have a job here?" Da, evo, odmah, sad cemo to srediti. Imaju i predivne WeCeje jerbo u zenskima imas i fotelje u koje se mos' sjest i laprdat koliko 'os (neke dvije babe su to i radile dok sam se ja pokusavala "koncentrirati", sto mi je islo izuzetno na zivce).



Botanicki vrt je ogroman, a posto sam seljacina da padam na biljke i debele ukrasne sharane (karp coi) u ribnjacima, odo' i do tamo. Ne bi covjek vjerovao da je u NYC: nema buke, okruzen si zelenilom. Ma, milina! Imaju i mali walk of fame sa plaketama slavnih Brooklynovaca (Barbra Streisand, Lauren Bacall, Harvey Keitel, Rita Hayworth). Jedino mi je bilo malo zao sto nisu stavili Jay-Zja pa sam se htjela zaliti upravi. Ali bilo je vruce pa mi se ipak nije dalo.



Prospect Park je jos veci od botanickog vrta (ali su barem blizu jedan do drugoga). Usput sam skicala stanove i sanjarila kako cu si ja jednog dana za adresu pisati "Bla, bla, Brooklyn, NY". Niti jednom se nisam osjetila "ugrozenom" ili nesigurnom u NYC. Cak i kvartovi koji su nekad slavili za "oh-oh" tipa Harlem, danas su OK (nekretnine su pocele vrtoglavo rasti u tim kvartovima). Usput, fala drugu Titu i drugarici Jovanki za zanimljivu impromptu turu Upper West Side-a (ukljucujuci Ivy League Columbia University) i Harlema. I jos ovo (rece drug Tito): ne smijes parkirati auto pored hidranta. Dakle, kad se uguzim u grad i kupim si auto, znam sto mi je cinit.





Ali: subway vlakovi imaju klimu. Bogamupoljubim, KLIMU!! De ti to reci tube-u (tube = londonska podzemna, subway = new yorska), odnosno (Red) Kenu Livingstoneu pa da vidis kako ce majci dobit napadaje ludila! Vlakovi su siri, dakle, vise putnika stane u njih (a ne ko mini konzerve u Londonu). Jeftiniji su, naravno, od tube-a. Ali mislim da su im znakovi koji obiljezavaju na koju stanicu stizes u komi. Naime, nisu toliko vidljivi kao na tube-u (i poluslijepac moze primijetiti onaj crveni krug sa plavom crtom u sredini i imenom stanice koji se protezu duz citavog perona) pa (barem ja) moram iscasit vrat gledajuci u mali znakic nakeljen na krivoj strani. Takodjer nemaju oglasnu plocu gdje vidis za koliko dolazi slijedeci vlak (dobro, vidim da je element iznenadjenja uvijek dobro dosao). I kad izlazis vanka sa stanice ne moras ponovo stavit svoju kartu da otvoris 'rampu' koja te pusti (u tube-u moras). Takodjer te 'rampe' nisu jednosmjerne ko u Londonu (ili ulaz ili izlaz) nego nastane sveopci drz'-ne daj kad gomila ljudi pokusava izaci i uci istovremeno pa nahrupe na istu barijeru. E, i nitko od osoblja ne stoji kod barijera da pomogne ovima sa kofercugama da udju kroz barijeru. Ma kakvi! Vec potrosih $30 za podzemnu jerbo samo shisham tamo-amo, vanka je udarila vrucina, a u podzemnim vlakovima se fino mogu i 'oladit.



Na svakom cosku su policajci (ili u autu, ili pjeske, ili na motorima), a u Los Angelesu ih nisi mogo vidit ni da si im platio. Takodjer taksija ima na svakom koraku; u Los Angelesu vidjeh jedan taksi i to je bilo to. Svi svima trube i nerviraju se; u Los Angelesu ako sam cula nervozno trubakanje 1x. Primjer prvi: dva auta su si trubila i jedan od vozaca je prstom izgestikulirao zna-se-vec-sto. A jedan od pjesaka kaze: "Wow, look, typical New York attitude!" (tipicno new yorsko ponasanje). Kazu da su New Yorcani neuroticni, prgavi, neotesani, samo zure (nesto kao da je 1 minuta u New Yorku jednaka kao 1 sat u Los Angelesu).

Izbora imas na pretek. Na svakom cosku imas sto ti srce pozeli. Mozes se sjesti bilo gdje, dobro pojesti i to platiti jako malo. Hrana u New Yorku je veliki business. Raznorazne prodavaonice delikatesa: sendvici, bagels = zidovsko pecivo, i ostalo. Ma nema sto nema. E, to mi nedostaje u Londonu. Mislim, ima tamo toga, ali nije univerzalno kao u NYC. New Yorcani bas i ne kuhaju doma nego jedu vani. Nije ni cudo, ne bih ni ja kuvala da imam takav fantasticni izbor. Danas odo' u Good Enough to Eat, na palacinke sa cokoladom i kokosom. Mislim da cu se za rodjendan pocastit odlaskom u Magnoliu koja navodno ima famozne kolace. Hocu li moci zakopcati hlace nakon toga? E, to je nagradno pitanje sad!

Uglavnom, dolari mi se cijede kroz prste kao pijesak, ali svejedno, isplati se. Mozda jos odem do World Trade Center memoriala gdje se danas cijeli dan odrzava komemoracija. Slijedeci tjedan su izbori za gradonacelnika. Vidjeh oglas za jednu sobu na Upper West Side-u: tri i po' sa tri i po' metra, jedan prozor, jedan ormar, dijelis kuhinju i kupaonicu = sve to moze biti tvoje za $775 mjesecno + racuni. Mozda je i pozeljno da nisi visok vise od metar i pedeset, da si fleksibilan (mozes se zarolat u bilo koju poziciju dok spavas) i da ti je svejedno sto obitavas, zapravo, u kutiji za cipele u skoro pravom smislu te rijeci.

Probadoh knish u Prospect Parku. Hmm, nije mi se bas svidio. Ali ajde de, reko' da ne odlazim odavde dok to ne probam. Dakle, odlazim (i to za 36 sati, uh, uh). Ovim putem se jos zelim zahvaliti Brandonu, Bog ga blagoslovio, sto mi je mukte omogucio shlepanje na net. Ne mogu ni spavat dulje od 6 sati ujutro kad se pocne danit: otvorim zavjese i buljim kroz prozor, usput se stipajuci u nevjerici da sam ovdje. Netko mrzi Ameriku, netko ne. Zemlja apsurda i kontrasta koja fascinira. Sad si mislim, hmm, jedna tura Bible Belta slijedece godine ne bi bila na odmet???

Post je objavljen 11.09.2005. u 13:41 sati.