The Last Broadcast

Sto imam zajednicko s Pablom Escobarom?

Kao sto vec rekoh Domacici: posto sam radikalna spodoba (radikalna otprilike kao casa mlake vode ili pohabane fotelje u dnevnoj sobi) odlucih se na jos radikalniji pothvat: izbacit cu teve iz mog zivota (nesto mi se cini da je i jednom davno Jura Stublic bulanio o slicnoj akciji kroz prozor) na tjedan dana pa ko ziv, ko mrtav. Ne zanima me sto cu pri tom postupku izgledat ko ili zadnji seljak, ili ko clan opasnog kulta za ispiranje mozga, odnosno, scientolog, ili ko posandrcali pripadnik ljudskog (iz)roda. Zapravo, procitah u proslovikendskom izdanju Observera kako je jedna novinarka doslovce izbacila teve iz kuce i da joj nikad nije bilo bolje. Te osjeca se oslobodjenom, te ima vise vremena za sebe, te trosi vrijeme na kvalitetne rabote i tako dalje i tako blize. E, pa sad, kazem samoj sebi, da vidimo i to. Cisto da vidim mogu li izdrzati. Sama protiv sebe. Nije da buljim nesto previse i ovako i onako. Mos' mislit. Koliko puta se uhvatih da nervozno tandrcem po daljinskom bezveze, trazeci ni sama ne znam sto u moru 150+ programa. A mogla sam, recimo, meditirat. Ili krpat. Ili peglat. Ili radit djecu. Ili buljit u plafon.

Sad me strah: uopce necu biti in. Necu moci konverzirati o zadnjoj epizodi Lost. A kako cu samo propustiti iznimno kvalitetne reality shows? Ni sama ne znam kako ce to djelovati na moju psihu. Hocu li biti proglasena za neo-hipi frika? Kad ce mi se pojaviti cold turkey? Mozda poblesavim i pomutavim nakon tjedan dana? Oh, mozda, mozda, mozda.

Htjedoh sprovest to u djelo vec jucer, ali nes' ti samouvjerenosti: padoh na ispitu poradi Blow. Osim sto sam zgodna poput njega, i ovako i onako mi stol izgleda poput Pablovog radnog stola (odgovor na pitanje iz naslova): Kolumbija u malom (odnosno, u mom slucaju, svakojaki lijekovi i prahovi porazbacani uokolo jerbo jos uvijek kuburim s virozom i poradi toga ne mogu na Notting Hill karneval danas). Dobro de, fali mi jedan vazni komponent sa njegovog stola: kofercine pune dolara, ali tko ce se sad bakcit sa minornim detaljima?! Dakle, dan prvi. Tlak je u redu. Zjenice su normalne. Osjecam se dobro. Ne tresem se. Ne pentram se po zidovima. Jos. Nastavit ce se.

Tek toliko da se zna.

Kutak za odbrojavanje: jos 10 dana. Hm, Bloombergu cisto fino pristaje ovaj cekic sto ga grcevito stisce. Jos da mu je srp, ee, di bi mu bio kraj?