Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xiola

Marketing

Kad zensko poludi

Nakon ove domace idile s prirodom i domacim zivotinjama mislim da konacno imam pravo i na ovo. Koliko god da bulaznila o intelektu, o tome da izgled nije vazan, da ne volim muskarce koji nista drugo ne vide doli sebe, moralo mi se kad-tad omaknuti. Skliznem se i ja koji puta. Ne onako lagano, nego tresnem koliko sam duga i siroka pa ima i modrica (dakle, ima ociglednih posljedica). Ne zalim zbog toga nego zdravoseljacki priznajem: D'Angela bih rastrgala i izjela u jednom komadu. Nema veze sto u faci izgleda kao da se mozda ne bi bas mogao smisleno sjetiti koje mu je ime i prezime i u kojem stoljecu zivimo. Sto mozda ne bi znao diskutirati o cijenama nafte; o globalizaciji; o zbrajanju i oduzimanju dvoznamenkastih parnih brojeva. Ne treba mu, brate, intelekt, za ovakve brazde po tijelu. Svaki puta kad vidim ONU snimku, celjust mi se strmopizdi na pod i samo smisljam nacin kako bih mu dala do znanja da mi moze u svako doba dana, noci i godine nositi vrecice iz ducana. Ma, ne mora mi nista ni raditi ni zucnuti, moze samo onako stajati kao ukrasni fikus u kutu i krasit interijer. Cak vidim da je postao sinonim u urbanom rjecniku, Bog ga blagoslovio. How does it feel? Stono bi Alison Goldfrapp rekla: ooh, la la.

Sad se vidi koliko sam plitka i prozirna. Nema smisla da vise sutim o tome. Spustila sam se na primitivnu razinu. Zivotinja sam, a ne covjek i treba me biti sramota sto ovako covjeka svodim na seksualni objekt pozude. Znam da cu gorit u paklu zbog toga. Nema nista gore od razularene zenske spodobe. Ali nisam vise mogla to presutiti. Jer sam egzibicionista i volim se natjecati u glupostima. Uostalom, zasto bi Hugh Heffner mogao, a ja ne (sifra: zaba, noga, konj i glagol "kovanje")? Da se iskupim morat cu sad procitat neku intelektualnu knjigu od 1000+ stranica, gdje se raspravlja o sveukupnom svjetskom poredku. Umjesto toga nastavljam s Liberaceovom biografijom. Tough luck, everyone: sometimes it feels so good.

Svasta mi pada na pamet otkako ozdravih. I da, prosli tjedan na radnom stolu mi je osvanulo 20 kuna. Od sekretarice (bijase ona u Rvackoj prosle godine na godisnjem). Prosto ne znam sto bih sa tim silnim bogatstvom?? Zapravo i iskreno, pojma nemam vrijedi li ista? Mozda se ipak isplati dati otkaz zbog te misteriozne novcanice.

Post je objavljen 19.08.2005. u 11:14 sati.