Moj mali izlet počeo je kada mi je doktorica napisala uputnicu za bolničko liječenje radi povišenog trudničkog šećera. Došla sam pitati ostajem li u bolnici na šta su mi oni odgovorili da moram hitno ostati jer je šećer opasan.
Spremila sam stvari, kupila mali gel za tuširanje i malu pastu za zube. Srce mi je lupalo, bila sam u strahu. Već sam jednom završila u bolnici radi krvarenja u trudnoći, i od tada nisam osjetila ovaj strah. Bila sam uvjerena da je moj sin dobro i da će mi trudnoća do kraja proći kako treba. Al eto, malo stresa, malo naprezanja, malo prejedanja i eto ti... Opet bolnica. No dobro, legla sam u sobu sa 4 žene, svaka tu radi svog razloga. Evo vadila su mi neki profil GUK-a, pa čekam rezultate i umirem od dosade i straha u jednom..
A moj muž, ako nekoga zanima, sigurno ne brine. On šalje poruke, al ja vidim da je to sve na silu. Umjesto da pokupi prnje i dođe mi bit potpora on se guzi tamo po toj jebenoj Australiji nadajući se da ću ja bit i dalje toliko glupa i naivna da ću sve zaboravit kad dođe pred moja vrata.
No, dobro. Meni treba sada potpora, treba mi snaga a ne zivciranje i ljudi koji pričaju samo o sebi i sami su sebi najveći problem. Javim vam kakvi su nalazi.
Pisat ću vam...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv