Web novele

četvrtak, 10.09.2020.

Povratak korijenima, 3.dio

Promatrajući Slavena, prvo što sam primjetio jest da se dosta udebljao. Od vitkog ljepuškastog studenta, što je nekad bio, sada su ostale samo blijede uspomene. Ispred mene stajao je punašni muškarac u tridesetima, s prilično širokom majicom, trapericama kojima je malo nedostajalo da se vuku po podu, sandalama i frizurom koja je vrištala za škarama. Otišli smo na piće u obližnji bar.

"Čovječe, koliko si se promijenio!" - rekao mi je. "I prije si bio lijep, al sad izgledaš stvarno vrhunski."
"Pa hvala Slavene. Malo teretane, zdrave prehrane i osnovnog smisla za obuć se čuda čine. To kad ti uđe u krv, stvarno nije nikakav problem održavat" - rekao sam s nadom da je shvatio što sam mu htio poručiti.
"Šta će reć da si se vratio?"
"Pa, više je razloga. Prvi, jer mi fali moj kraj. A drugi, jer me je dečko koji mi je trebao bit muž ostavio pred oltarom i htio sam se samo maknut od tamo."
"Ozbiljno?!"
"Najozbiljnije."
"Jebote. Ti si onda stvarno vodio uzbudljiv život tamo."
"Hahaha, vjeruj mi da nisam. Kuća-posao, posao-kuća. On je bio jedini razlog zašto sam podnosio takav način života. A kad me je ostavio, skužio sam da nema više razloga da se ne vratim. Vrijeme je i da vidim svoju obitelj. Nego, šta ima s tobom? Imaš li kakvog momka na vidiku?"
"A šta će bit. Pomažem svojima u našem biznisu i nemam momka, tu i tamo se nađem s nekim s Grindra pa se pojebemo."
"Živiš sâm?"
"Ne, s njima živim."
"Još uvijek?"
"Pa ništa se nije bitno promijenilo otkad si ti otišao, samo sam osam godina stariji, haha. Ti si mi bio prvi i zadnji momak."
"Možda bismo još bili skupa da si pošao sa mnom onaj dan."
"A jebiga, šta je bilo, bilo je."

Shvatio sam iz razgovora da premda je fizička promjena i više nego primjetna, karakterno je Slaven ostao još uvijek onaj isti dječarac koji krije od obitelji svoje preference i koji iz straha ne živi život koji želi.

"Falio si mi puno, Marine. I sad kad sam te opet vidio, skužio sam da mi se nikad nisi prestao sviđat. Jesam li ja tebi još uvijek bar malo napet?"
"Iskreno? Nisi. Nakon svega šta mi se izdogađalo i ovamo i u Americi, dosta sam se promijenio. Nisam više onaj plašljivi momak kojemu otac upravlja životom. Nego, znaš li možda šta je s Igorom, jesi li ga viđao ikako po gradu ili nešto?"
"Pa, ćaća ti je od zarade od apartmana sagradio lijepu kuću na kat u Stobreču i tamo živi sad sa svojom curom, a možda su se već i zaručili. Ženska mu komodno može bit kćer, tu je naših godina."
"A jel? Tako dakle. Oni mali apartmančići u kući su mu u par godina donijeli toliku zaradu da je mogao dignut drugu kuću od njih? Da ne znam kakav je, možda bih i mislio da je sve išlo legalnim putem."
"Ae, i sad je ona vaša kuća u centru postala hotel s nekih 15-20 soba i super posluju, koliko ja znam."
"A jel? Znači stari ima sve - dobru kuću, hotel koji mu donosi hrpu love i mladu žensku pored sebe. Njemu se sve lijepo posložilo otkad je mama umrla. A ta kuća je bila njezina, on na nju nije trebao imat nikakva prava."
"Čekaj, čekaj. Stara ti je umrla?!"
"Da, šta ti nitko nije rekao? Umrla je prije gotovo pet godina od Alzheimera."
"O čemu ti pričaš? Stara ti je živa! Eno je u domu, za nju se brinu sestre i doktori."

Ostao sam u šoku. Odakle sad to da je mama živa?! Otac mi je rekao da je umrla... Čekaj malo, otac mi je to rekao. Je li moguće da je bio u stanju reći takvu jednu gnjusnu laž?

Nakon kratkog razmišljanja, shvatio sam da je Igor bio itekako kadar izmisliti takvo što jer mu ne bi bio prvi put. Pomiješani osjećaj gađenja i bijesa preplavio mi je um.

"Platit ćeš mi za ovo, ćaća. Kunem ti se svim živim da ćeš mi platit." - ponavljao sam dok sam nervozno hodao od jednog kraja sobe do drugog.

Sutradan sam odmah otišao do doma. Mama je sjedila u vrtu i igrala se kartama za briškulu, premda ta njezina igra nije imala nikakve veze sa briškulom. Od šoka što je vidim, pustio sam koju suzu.

"Mama?" - zazvao sam je.

Digla je glavu i pogledala me.

"Doktore, popila sam one tablete za tlak, dobro mi je."

Shvatio sam da me uopće ne prepoznaje.

“Mama, ja sam, Marin. Al me se ne sjećaš?“
“Marin?“
“Da, Marin. Tvoj sin jedinac.“

Nastala je kratka tišina.

“Doktore, nekidan je sir curio iz slavine.“
“Iz slavine? Sir?“
“E. Tamo u wc-u.“

Tad sam shvatio da mama više nije ona stara. Ona sada živi u svom svijetu, više me ne prepoznaje. Njezin jedini sin za nju više ne postoji. Suze su mi u obliku vodopada navrle na oči. Odmaknuo sam se od nje i pošteno isplakao. Tek tada sam shvatio težinu njezine situacije, težinu našeg odnosa u budućnosti. U njezinom svijetu ja više ne postojim, niti kao neka blijeda uspomena. A ono vrijeme dok sam postojao, ja sam bio negdje daleko i živio svoj život, nije me bilo briga za nju. Kako sam se samo loše osjećao! Osjećaj krivice izjedao me je.

"Ona vam živi u svom svijetu i njoj je tamo lijepo, vjerujte mi" - uvjeravala me sestra koja se za nju brine već godinama.
"Koliko ovo već ovako traje?" - upitao sam.
"Prije nekih godinu dana je prema našim procjenama ušla u posljednju fazu bolesti, kada se bolesnik prestane svega sjećati i potpuno je ovisan o tuđoj njezi."
"Ne mogu vjerovat da je to to, da me više nikad neće moć prepoznat."
"Mladiću, posjećujte je šta češće možete. Govorite joj iz srca, budite strpljivi s njezinim odgovorima i možda se budete ugodno iznenadili" - rekla je prije no što je mamu odvela u salu na ručak.

Putem do hotela, vidio sam nečiju poruku. Bio je to Nikola, dečko koji me dovezao u Split.

"Ej, ovdje Nikola od nekidan. Onaj s kojim si se sudario. Doslovno, hahaha. Ispao ti je nekakav sat i osta na sjedalu od moga auta pa se javi da ti ga vratim."

Nisam znao o kojem se satu radilo jer sam ih imao dosta, ali smo se dogovorili naći da mi ga vrati.

Uvečer, nakon što sam saznao Igorovu novu adresu, duboko sam udahnuo i krenuo se suočiti s njim. Kad sam tamo stigao, ugledao sam luksuznu kuću s bazenom i u sebi bijesnio, znajući da si je tu kuću priuštio maminim novcem, da bi na kraju tu doveo neku drugu ženu a mamu strpao u dom.

Slobodno sam ušao u dvorište i kraj bazena ugledao Igora i njegovu curu dok su večerali. Kad je on mene vidio, ostao je otvorenih usta.

"Marine, jesi to ti?"
"Ja sam, tatice."

nastavlja se...

10.09.2020. u 20:02 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 02.09.2020.

Povratak korijenima, 2.dio

Dan nakon propalog vjenčanja, bio sam doma i pakirao stvari. Uroš nikako nije dolazio doma, očito me nije imao snage pogledati u oči. Vidjevši njegov laptop, nisam mogao odoljeti iskušenju i upalio sam ga da vidim ima li išta zanimljivo unutra. I naravno da je bilo. Veliki jebač dopisivao se dobrih mjesec i pol dana s nekim tipom iz predgrađa i nigdje nije spomenuo da već ima dečka te da se treba uskoro vjenčati. Nazvao sam ga.

"A di si ti, zašto nikako nisi došao doma?"
"Morao sam da se maknem, a mislim da i tebi sada treba prostora."
"Da se nisi možda maknuo da budeš s ovim Trevorom? Vidio sam sve vaše vruće porukice koje ste si slali već preko mjesec dana. Ne mogu vjerovat, koje si ti đubre." - rekao sam poprilično mirnim tonom glasa, premda sam duboko u sebi vrištao na sav glas.
"Gledaj, Marine, imali smo mnogo problema u zadnje vreme. Pogledi na život su nam se razdvajali, sve smo se više svađali..."
"Onda si, dragi, mogao to reći na vrijeme, a ne dopustit da organiziramo onu lakrdiju od pira." - stao sam i udahnuo zraka. "Sad ionako ništa više nije važno. Ja se upravo pakiram, tako da više nećeš morat gledat moje gadno lice. Od popodne je cijeli stan samo za tebe. Ili ćeš ga možda dijelit s Trevorom? Eno ostala je cijela torta. Od spektakla kojeg si prouzročio nitko je od gostiju nije ni okusio. Organizirajte odmah vas dvojica svadbu i uštedit ćeš na desertu!" - sada sam postao uzrujan.
"Trevor mi ništa ne znači, kunem ti se. On mi je samo poslužio da shvatim kako to između nas nije ono što ja sam ja oduvek hteo."

Što je više govorio, samo se dublje zakopavao.

"A osim toga..."

Nije stigao dovršiti rečenicu jer sam ga prekinuo.

"Znaš šta, macane? Nosi se u tri pičke materine!"

Prekinuo sam poziv i nastavio se pakirati. Dok sam trpao posljednjih nekoliko godina života u dva kovčega, razmišljao sam o tome što ću i gdje ću dalje. U Americi, osim njega, nisam imao nikoga s kim sam bio blizak. Imao sam neke dobre poznanike, ali to je to. Shvatio sam da nema smisla ostajati tu. Kroz ove godine mukotrpnog rada uspio sam uštedjeti lijepu sumu novaca, tako da sam nazvao direktora agencije za koju sam radio i dao otkaz. Već me je neko vrijeme prala nostalgija za Hrvatskom i za predivnom Dalmacijom, stoga sam bukirao avionsku kartu za Split i odmah krenuo na aerodrom.

Čekajući let na aerodromu, razmišljao sam o svojoj obitelji. Nisam bio siguran želim li ih ponovo vidjeti, pogotovo nakon što je mama umrla. Nekoliko mjeseci nakon što sam otišao, mama je nekako došla do moga broja i nazvala me. Kad je čula moj glas, rasplakala se, nikad je nisam čuo tako slomljenu. Rekla mi je da se užasno kaje što me je poslala od kuće i da ju je Igor uvjerio kako me je poslao u rehabilitacijski centar na liječenje od homoseksualnosti. Nisam mogao vjerovati da je pala na takvu glupu izmišljotinu, a još manje da je otac bio u stanju izreći jednu takvu laž. Kasnije joj je rekao da sam ja ukrao njegovu ušteđevinu koju je on vlastitim rukama meni dao te da sam pobjegao s tim novcima u nepoznato. Ja sam je, naravno, uvjeravao da to nije istina i objasnio joj kako su se stvari zapravo odvijale. Taj put mi je povjerovala i molila me da se vratim. Da sam bar tako i napravio. Da sam je barem mogao vidjeti još jednom.

Misli su mi bile prekinute razglasom koji je obavijestio putnike da je započelo ukrcavanje na moj let. Zgrabio sam kovčege i krenuo. Kad je avion poletio, nisam mogao vjerovati da idem kući, da ću vidjeti svoj kraj nakon toliko vremena. Opet sam se sjetio prošlosti.

Jedan dan, prije dobrih nekoliko godina, iz vedra neba nazvao me je Igor. Prenio mi je šokantnu vijest - mama je umrla. Ona mi je već u našim telefonskim razgovorima rekla da su joj dijagnosticirali Alzheimerovu bolest te da bolest brzo napreduje, ali nisam nikad mislio da se od nje i umire. Već i godinu-dvije prije njezine smrti čuli smo se jako rijetko jer je ona počela sve više i više zaboravljati, a ja sam stalno odgađao odlazak doma pod izlikom da imam puno posla. Kako mi je samo bilo žao zbog toga kad je otac javio da je umrla! Povrh svega, to mi je javio tjedan dana nakon njezinoga sprovoda. Bio sam bijesan, psovao sam u telefon, ali mi je rekao da nije nikako mogao naći moj broj te da mi zato javlja sa zakašnjenjem. Nisam mu vjerovao. Osim toga, rekao mi je da je mama još puno prije darovnicom prebacila našu kuću na njegovo ime, tako da nisam dobio poziv za ostavinsku raspravu. Kuća je bila nasljedstvo njezinih roditelja i Igor do tada nije imao ništa s njom. Kasnije mi je i skenirao tu darovnicu da se uvjerim kako je to istina. Nakon te situacije, Igor mi je pao još više u očima. Ako sam ikada sumnjao da ga ne želim više nikada vidjeti, tada sam bio siguran u to.

Dok je avion slijetao na pistu, s divljenjem sam promatrao okolnu prirodu. Kaštelanski zaljev, Trogir, Čiovo, i u daljini - Split. Kako mi je samo nedostajao ovaj kraj!

Izlazeći s aerodroma, divio sam se svemu oko sebe, poput djeteta u prodavaonici igračaka. Pozvao sam taksi, a taksist je govorio baš onako kako se sjećam da govore tipični Splićani, što mi je godilo uhu. Putem do Splita, moj vozač mislio je da skrećući ulijevo ima prednost nad vozilima koji zadržavaju smjer kretanja, pa se naše vozilo fino poljubilo s vozilom iz suprotnoga smjera.

"Nemoj me jebat! Skršija mi je cilu desnu stranu. Prijo, jel gledaš ti di voziš?!" - derao se na vozača vozila s kojim smo se sudarili.

Iz toga auta izašao je visoki, crni, vitki muškarac, tipičnoga izgleda za ove krajeve. Vidjevši ga, shvatio sam koliko su naši ljudi ljepši od Amerikanaca, na što sam ja u potpunosti zaboravio.

"Šjor, šta vi ne znate da prednost imamo mi koji nastavljamo ravno? Vi ste skretali ulijevo." - rekao je mladi, visoki vozač.
"Nećeš me ti učit pravilima u prometu, balavče!" - ljutito je odvratio taksist.

Dok su se njih dvojica tako svađali, stigla je i policija uzeti izjave. Ja sam shvatio da ništa od prijevoza te krenuo zvati drugi taksi.

"Prijatelju, je l' ideš u Split? Ja se sad moram vratit u grad kod jednog frenda automehaničara. Ovaj auto mi je posuđen i moram ga odma odvest na servis jer neću da mi prijatelj sazna da sam mu ga oštetio. Ako hoćeš, odbacit ću te" - rekao je simpatični visoki muškarac.

Pristao sam i rekao mu da sam samo u posjeti te da me ostavi ispred nekog dobrog hotela. Putem smo ćaskali i ja sam samo ukratko ispričao svoju priču, bez ulaska u detalje. On se zove Nikola, veterinar je po struci i doselio se u Split prije dvije godine, gdje i radi u jednoj veterinarskoj stanici. Ostavio me je blizu centra i pozdravili smo se. Bilo mi je drago što sam mogao popričati s nekim tako ljubaznim, a da ne moram govoriti engleski.

Uzeo sam sobu, otuširao se i večerao, a zatim sam potražio Slavena na Facebooku. Unatoč našoj prošlosti, javio sam mu da sam u Splitu te ga pitao želi li se naći na pivu. Bio je iznenađen što me čuje i pristao. Dogovorili smo se naći na rivi.

Kad sam ga ugledao, kao da je sva prošlost postala sadašnjost.

Svi lijepi i ružni trenutci koje sam doživio s njim postali su življi no ikad.

nastavlja se...

02.09.2020. u 22:17 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 31.08.2020.

Povratak korijenima, 1.dio

Los Angeles, California
2019.


"Ne mogu vjerovat da je došao taj dan!" - promrmljao sam sebi u bradu dok sam na sebe navlačio vjenčano odijelo.

Uroš i ja skupa smo već gotovo pet godina. Upoznali smo se na jednom vjenčanju gdje sam ja bio angažiran kao fotograf. Čim smo se upoznali, osjetio sam nevjerojatnu iskru. Razgovor je tekao lagano, imali smo bezbroj tema za razgovor koje smo uz lagano flertanje izmjenjivali kao na pokretnoj traci. Doduše, više s njegove nego s moje strane jer sam ja malo sramežljiv u početku. U te tri godine što sam živio u Americi, nisam mogao pronaći nikoga uz koga se ne bih osjećao usamljeno. Kasnije sam shvatio da je to najviše zbog nostalgije. Nedostajalo mi je govoriti svojim jezikom, pričati o temama vezanim za naša područja, pripremati našu hranu, pljuvati po našim političarima. Radio sam razne poslove i nisam imao vremena ni za koga i ni za što, dok napokon nisam naišao na nešto u čemu sam se našao, a to je fotografija.

Uroš je dolazio iz Srbije, ali je bio u Americi dulje nego ja i imao je tamo nekakav društveni život, za razliku od mene. Kad smo krenuli hodati, bio sam sretniji nego ikad. Dvije godine kasnije, uselio sam kod njega i započeli smo zajednički život. Radili smo po cijele dane, ali sve je bilo lakše kad sam znao da ću na kraju napornog dana biti s njim. Oboje smo bili protiv braka i nismo se planirali vjenčati, ali nakon nekog vremena, dobili smo želju i mi zaplivati u bračne vode i tako zapečatiti naš odnos.

Ja sam htio intimnu ceremoniju, ali Uroš je htio raskošno vjenčanje i pozvao je hrpu ljudi, uključujući i svoju obitelj u Srbiji. Na njegovo pitanje o pozivanju moje obitelji na svadbu, tijelo su mi preplavili valovi anksioznosti.

Osam godina. Toliko je prošlo od onoga dana kad sam kupio jednosmjernu kartu za Ameriku i otišao iz Hrvatske. Nikad se više nisam vratio i nikad više nisam vidio svoju obitelj, a za sve je zaslužan Igor, taj čovjek kojega mi je sada tako teško zvati ocem. Odlučio sam ne pozvati ih na svadbu, nisu niti obaviješteni da se ženim.

"Gdje li je sad Slaven?" - zapitao sam se dok sam vezao kravatu.

Slaven je bio moj dečko dok sam još živio u Splitu. Bili smo zajedno dvije godine, od moje dvadeset druge do moje dvadeset četvrte godine. Imali smo tajnu vezu jer se ni za jednog od nas dvojice tada nije znalo, ali ja sam već tada htio reći svima da volim dečke. Nisam samo zato jer me je Slaven molio da to ne uradim, zato što on nije bio spreman.

Jednog dana starci su izašli na ručak, a ja sam bio napaljen i pozvao Slavena kod sebe. Kako smo obojica tada živjeli s roditeljima, koristili bismo svaku priliku kad njih nije bilo doma da budemo zajedno. Nažalost, taj su se dan moji vratili prije očekivanoga i moj je otac zatekao Slavena i mene u trenutku kada smo bili u vrlo nezgodnom položaju. Malo je reći da je bio šokiran. Uhvatio je Slavena za vrat i izbacio ga onako nagog iz kuće. Potom sam ja dobio svoje. Otac me i prije znao fizički kažnjavati, ali taj me je dan prebio na mrtvo ime. Izjurio sam iz kuće i zamolio Slavena da prespavam kod njega, a on me je samo molio da ništa ne otkrijem njegovim roditeljima.

"Skupit ćeš svoje prnje i iselit iz kuće" - rekao mi je Igor kad sam se sutradan vratio doma.

Odletio sam mami i molio je da ga urazumi.

"Marine, sine, mama te najviše voli, ali ovo je za tvoje dobro. Radit te stvari, ne mogu ih niti izgovorit, nije normalno. Za tebe samoga bi bilo najbolje da odeš na liječenje" - govorila je s tugom i blagim gađenjem u glasu.
"Mama, bit gej nije nikakva bolest. Živimo u 21.stoljeću, ne mogu vjerovat da još ima ljudi koji govore i misle ovako!"
"Samo ti treba par mjeseci, možda godina dana da se makneš od tog malog i bit će ti bolje, uvjerena sam. Ti si sad zbunjen. Trebaš se maknit da razmisliš o nekim stvarima. Ne brini se, ja znam da ćeš mi bit dobro."

Nisam mogao vjerovati što čujem. Znao sam da su moji zadrti i staromodni, ali ovoliko?! Spakirao sam ono najosnovnije i razmišljao što ću i gdje ću. Nisam imao krov nad glavom, nisam imao posao, nisam imao novaca.

"Izvadio sam svu ušteđevinu koju sam držao u sefu. Evo ti, uzmi i otiđi di god hoćeš, samo ne možeš ostat u Splitu" - rekao mi je Igor dok mi je davao torbu punu gotovine. "Ovdje me zna pola grada i nema šanse da saznaju da mi je sin peder. Imaš dovoljno love da započneš novi život bilo di drugo. Ako odlučiš ostat tu, svašta bi ti se moglo desit."

Nisam očekivao takav prijeteći ton od vlastitoga oca, ali mi je uvijek davao do znanja da on nije netko tko se šali s ozbiljnim riječima. Imao je hrpu prijatelja i poznanika u gradu i nisam htio riskirati da me neki od njih dohvati.

"A Dejan? Šta ćete njemu reć?" - upitao sam.

Dejan je moj stariji polubrat s očeve strane jer je otac bio udovac s malim djetetom kad je upoznao mamu. Dejan je taj dan bio na nekom izletu s djevojkom s kojom je tada hodao.

"Ne brini se ti za Dejana." - odgovorio je kratko, prije no što me odveo na autobusni kolodvor.

Kupio sam kartu za Zagreb, iako nisam pojma imao ni zašto baš Zagreb ni što ću tamo raditi. Igor je ostao tamo sve dok nisam ušao u autobus i dok autobus nije krenuo. Njegovo strogo lice zadnje je čega se sjećam iz Splita.

Dok sam tako popravljao frizuru i prisjećao se prošlosti, čuo sam trubljenje automobila ispred zgrade. Bila je to moja buduća vjenčana kuma Amy i njezin dečko Chris. Amy je jedno vrijeme radila sa mnom i tako smo se zbližili. Nismo najbolji prijatelji, ali jedino sam nju mogao pitati da mi bude kuma.

"Hej, dušo, jesi spreman za svoj veliki dan?" - upitala je tipičnim američkim naglaskom.
"Užasno sam nervozan, valjda će sve proći kako treba."
"Ma naravno da hoće. Malo ćemo zakasniti, ali to nije ništa čudno za vjenčanja." - rekla je u šaljivom tonu.

Došavši pred crkvu, odmah sam izletio iz automobila i krenuo unutra misleći da nas svi čekaju. Zatekao sam pred vratima Brucea, Uroševog vjenčanog kuma.

"Stari, Uroš još nije došao i ne javlja se."

Crne misli obuzele su mi um. Počeo sam vrtjeti najgore scenarije po glavi i opet sam se sjetio Slavena, s kojim sam planirao odseliti i skupa živjeti još prije no što nas je otac razotkrio. Bojao sam se da me i Uroš ne ostavi kao što je to učinio Slaven.
Dok sam bio u autobusu za Zagreb, nazvao sam ga da mu kažem da me je otac izbacio iz kuće. Predložio sam mu da dođe u Zagreb, a tamo bismo razmislili što ćemo i gdje ćemo dalje.

"Oprosti, Marine, ali ne mogu. Ostavit sve, priznat svojima da sam gej i da imam momka mi je previše. Nisam spreman za to."

I tako sam bio napucan i prepušten sâm sebi. Iako sam tada imao i dovoljno novaca i dovoljno godina da krenem u život i započnem iznova, osjećao sam se tako ranjivo. Tu sam noć proveo na Jarunu, spavajući na nekoj klupici. Ujutro sam se pribrao, bukirao kartu za Los Angeles i krenuo u nepoznato. Nikad se više nisam vratio.

Ušli smo u crkvu, ja sam stao pred oltar i gledao zabrinuta lica uzvanika koja su mi stvarala još veću nervozu. Bruce je doletio do mene.

"Sad smo se čuli. Ne znam kako da ti ovo kažem..."
"Šta? Govori!"
"Rekao je da mu je užasno žao i da neće doći na vjenčanje."

Nisam vjerovao to što čujem i odmah sam uzeo mobitel da ga nazovem. Nije se htio javiti. Rekao sam Bruceu da ga nazove. Kad se napokon javio, Bruce mi je dao mobitel.

"Šta izvodiš ti? Sad mi Bruce govori da nećeš doć."
"Oprosti mi, Marine, ali neću doći. Nisam spreman za ovo."
"Ne, ne, ne. Ne možeš mi sada to govorit. Toliko si se radovao našoj ženidbi, ti si i prvi predložio da se ženimo. Ne možeš mi sad ovo radit. Reci mi da se zajebaješ!"
"Znam da jesam, ali sam se predomislio. Sad si ljut, ali jednog ćeš me dana moći razumeti. Izvini."

To je bilo zadnje što je rekao, prije no što je prekinuo. Ja sam tamo stajao kao pokisla ovca i suočavao se sa šokiranim pogledima kojih stotinjak uzvanika koji su, premda ne razumijevajući jezik na kojem smo govorili, vrlo dobro shvatili o čemu se radi. Poželio sam propasti u zemlju.

nastavlja se...

31.08.2020. u 00:21 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 29.07.2020.

Uzavrela krv, dio šesnaesti (kraj)

Spavao sam možda sat vremena kad me probudila zvonjava mobitela. Bila je to Anđela.

"Je li Tanja dobro?!" - upitao sam uplašeno, ne vodeći računa o tome kako Anđela nije mogla znati da je Tanja završila u bolnici.
"Šta je bilo Tanji?"
"Joj, Anđela, ti si. Nemaš pojma šta se sve sinoć izdogađalo, nisam ti ni stigao javit."
"Nemoj mi reć da je nešto loše."

Osjetio sam u njenom tonu jako čudan prizvuk.

"Imam dojam da me nisi zvala ovako rano samo da me pitaš kako sam."
"Nisam. Joj, Dario, ne znam kako da ti ovo kažem..."
"Reci, hajde."
"Maloprije sam doznala nešto užasno. Sledila mi se krv u žilama."

Tu me prepala do srži. Što se sad moglo dogoditi, zar nije bilo dosta ovo od sinoć?!

"Izgleda da je Borna počinio samoubojstvo. Jutros su ga pronašli obješenog u sobi."

Skoro mi je mobitel ispao iz ruke. Nisam mogao vjerovati što čujem.

"Možemo li se nać na kavi da ti ispričam sve u detalje?"

Poklopio sam i nepomično sjedio na krevetu. "Ovo se ne može događati!" - pomislio sam.

Putem prema kampusu, primjetio sam da me neki poznanici čudno pogledavaju i komentiraju.
Nije valjda da se već pročulo o Karlu i meni?

Sjeo sam na kavu s Anđelom.

"Šta se desilo Tanji? Nisam te htjela pitat preko telefona."
"Ne možeš ni zamislit. Uhvatila je Karla i mene u krevetu."
"Ma daj!"
"Tvrtko nas je čuo u mojoj sobi i zvao ju je da dođe. Kad nas je vidjela tamo gole, ne mogu ti niti prepričat kakva je bila reakcija."
"Isuse!"
"I to nije kraj. Toliko je bila pod šokom da je na kraju popila šaku tableta i završila u bolnici. Šta ću ako umre? Bit ću odgovoran za nečiju smrt!"
"Polako, smiri se. Jesu je odveli na ispumpavanje želuca?"
"Jesu. Još je u bolnici, nemam pojma kako je. Pretpostavljam da bi me Mirna ili Karlo nazvali da se nešto dogodilo. Ali Borna, je li moguće da je mrtav?"
"Ja sam još pod šokom. Znaš ona cura kod koje sam se raspitivala za njega još dok ti se sviđao? E pa ona mu je prva susjeda. Kaže da ga je otac pronašao u sobi i da su ga morali trpat tabletama za smirenje zbog šoka, jadan čovjek. Ali još nešto su pronašli pokraj njega."
"Nije valjda...oproštajno pismo?"
"Upravo to. Ta frendica je saznala i sadržaj pisma jer je načula policajce dok su ga čitali."
"Daj govori!"
"Izgleda da se Borna ubio zbog nesretne ljubavi."
"Ajme! Zna li se tko je bila cura?"
"E, o tome se radi. Nije bila cura, već dečko. Borni se sviđao neki dečko."

Trnci su mi preplavili tijelo.

"Isuse bože! Jel pisalo ime dečka?"
"To nije, ali je napisao da se nije mogao više nosit s tim osjećajima i da nije imao hrabrosti priznat roditeljima da je gej dok je bio živ. Zato se ubio."

Nisam mogao doći sebi od šoka. Što ako sam ja bio taj dečko? To bi onda značilo da možda nosim još jednu osobu na duši. Kasnije mi je palo na pamet da su svi oni pogledi na ulici bili zbog Borne, a ne Karla. Možda se nekako pročulo da sam bio zaljubljen u Bornu i da se zbog mene ubio. Paranoja me je u potpunosti obuzela. Imao sam toliko pitanja, a nijedan odgovor.

"Ne, ne, ne, ovo nije moguće, ovo mora da je san!" - ponavljao sam kao papagaj.

Popodne me nazvala Mirna da mi kaže da je Tanja dobro i da se oporavlja. Nisam je ni stigao ništa drugo pitati, već je prekinula. Shvatio sam da su svi i dalje ljuti na mene.

Spakirao sam stvari i krenuo na autobusni kolodvor. Odlučio sam se vratiti doma i ostaviti ispite dok ne dođem sebi. Putem do kolodvora vidio sam poruke od Tvrtka, Karla i Mirne.

Tvrtko: Stari, razmišljao sam o onome što sam ti rekao i žao mi je. Teško mi je zamislit da voliš dečke, ali nije ni to kraj svijeta. Ne želim da se iseliš iz stana. Ja dolazim za pola sata s posla pa možemo popričat.

Karlo: Dragi, oprosti mi što sam te onako napao u bolnici. Tanja je dobro, hvala Bogu. Pričao sam s njom i izgleda da je prihvatila sve što je izdogađalo. Ajde dođi do bolnice da popričamo.

Mirna: Oprosti što sam ti maloprije poklopila slušalicu. Jednostavno mi se sve skupilo, ne znam kako reagirati na ovo. Maloprije sam razgovarala s Karlom i bolje shvatila što se točno među vama dogodilo. Nadam se da se brzo vidimo.

Unatoč porukama, kupio sam kartu i sjeo u autobus. Dok sam odlazio, promatrao sam taj grad u kojem sam proživio toliko toga i pomislio kako se nikad više ne želim tu vratiti.

29.07.2020. u 22:27 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 28.07.2020.

Uzavrela krv, dio petnaesti

Nije dugo prošlo a da sam i ja otišao razgovarati s Tanjom. Nisam mogao stajati doma i ne uraditi ništa. Došao sam do njenog stana, otvorila mi je Mirna.

"Šta ti hoćeš?"
"Je li Tanja tu? Molim te, pusti me unutra."

Od Mirninog pogleda sam protrnuo. Pustila me unutra na jedvite jade. Tamo je bio i Karlo.

"Zatvorila se u kupatilo i neće da otvori. Tanja, molim te, otvori! Daj da razgovaramo" - vikao je Karlo, ali uzalud.
"Kad si mi rekao da si me prevario, nisam mogla ni zamislit da je u pitanju neki dečko. Ajde šta je dečko, ali zašto baš Karlo od svih?!" - uzrujano me pitala Mirna.
"Sve ću ti objasnit, ali daj prvo da razgovaramo s Tanjom."
"Tako dakle. A mene tko jebe? I ja sam žrtva u cijeloj ovoj priči!"
"Znam da jesi, i ne mogu ti se dovoljno puta ispričat, ali vidiš da je Tanja uzrujana."
"Kad je uletjela u stan, rekla mi je šta je vidjela i nedugo zatim se zaključala u kupatilo. Malo je reć da sam bila šokirana kad sam čula za vas dvojicu. Kako se to uopće desilo?"
"Kasnije, Mirna! Daj da prvo Tanja izađe iz kupaone, pa ćemo vam sve objasnit. Tanja, otvori, molim te!"

Uskoro je Tanja izašla. Izgledala je neobično smireno.

"Šta se svi derete tako?" - upitala je mirnim tonom i sjela na kauč.
"Jel možemo razgovarat? Sve ću ti objasnit" - rekao je Karlo.
"Šta ćeš mi objasnit? Da više voliš primat, nego davat?" - ironično ga je upitala.

Mirna je sjela pored nje i zagrlila je.

"Dakle, dečki?" - oštro nas je pogledala Mirna.
"Ja ni sâm ne znam kako, ali jednostavno se desilo. Nemaš pojma koliko nam je bilo teško zbog vas dvije" - opravdavao se Karlo.

U tom smo trenutku primjetili da se Tanji sklapaju oči i ubrzo je zaspala. To njezino ponašanje djelovalo mi je čudno.

"Da nije popila tabletu za smirenje?" - upitao sam.

Mirna se ustala i otišla do kupatila. Vratila se trčeći.

"Popila je sve moje tablete za štitnjaču. Brzo, moramo zvat hitnu!"

Bio sam uplašen kao nikada do tad. Samo mi je prolazilo kroz glavu da bih mogao biti odgovoran za nečiju smrt. Hitna je brzo došla i odvela je, a mi smo odmah išli za njima.

U bolnici smo ostali cijelu noć.

"Pogledajte šta ste uzrokovali. Molite Boga da joj se ništa ne dogodi" - ljutito nam se obratila Mirna.
"Da te nisam upoznao, ništa od ovog se ne bi desilo. I dalje bih bio s Tanjom i ona bi bila dobro. Da te barem nikad nisam upoznao!" - rekao mi je Karlo bijesnim tonom.

Osjećao sam se napadnuto kao nikada u životu i mislio da će se cijeli svijet obrušiti na mene. Odjurio sam u toalet i pošteno se isplakao, a zatim sam se iskrao iz bolnice i otišao doma.

Doma sam zatekao Tvrtka u kuhinji. Pripremao je doručak.

"Ne moraš se brinut, još danas ću spakirat stvari i odlazim. Više me nikad nećeš morat gledat."

nastavlja se...

28.07.2020. u 00:32 • 2 KomentaraPrint#

subota, 25.07.2020.

Uzavrela krv, dio četrnaesti

Nekoliko dana nakon razgovora s Bornom, zvao sam Anđelu u večernju šetnju.

"Moram ti reć da se napokon osjećam slobodno, više ne mislim na Bornu."
"Rekla sam ti ja da se moraš suočit sa svojim osjećajima da bi ih mogao prevladati."
"Ti si uvijek u pravu, Anđela. Sad napokon mogu dalje, iako mi se još sviđaju Mirna i Karlo."
"Dakle još nisi skužio tko ti se od njih dvoje više sviđa?"
"Ne znam. Sviđaju mi se i on i ona, ali na drugačiji način, teško mi je uspoređivat te dvije stvari. Sad ih samo želim oboje zaboravit, jer sam siguran da su i oni krenuli dalje."

Jutro nakon, dobio sam poziv od Karla.

"Dario, prekinuo sam s Tanjom. Možemo li se vidjet negdje?"
"Okej, ajmo na kavu."

Čekao sam ga dvadeset minuta kad se napokon pojavio.

"Oprosti šta kasnim."
"Nema veze. Nego, jel moguće da ste prekinuli?"
"Ne pravi se, znaš da se to odavno kuhalo i znaš jako dobro zbog koga."

Zaglumio sam da mi ta zadnja rečenica nije laskala.

"Kako je Tanja reagirala?"
"Katastrofalno. Počela je plakat i hiperventilirat, u njenom stilu. Ja sam taj prekid pokušao obavit što je moguće bezbolnije, ali s njom može samo uz tonu drame."
"I šta ćeš sad?"
"Ne znam. Imaš li ti nešto u planu? Koliko znam, ni Mirna i ti već odavno niste skupa."
"Nismo. Sve zbog tebe, bio si previše zločest" - rekao sam to u zavodljivom tonu i vidio da mu se svidio takav način razgovora.
"Znaš ti jako dobro da ja mogu bit još više zločest, ako me se izazove."
"I ti znaš da se ni ja ne dam tako lako gadovima poput tebe" - izazivao sam ga još više.
"Šta kažeš da ti uvečer pokažem koliko zapravo mogu bit zločest?"

Uvečer je došao do mene i ušuljao se u moju sobu da ga Tvrtko ne čuje. Ubrzo je sva naša odjeća bila na podu, a ja sam strastveno uzeo njegovu batinu u usta i počeo mu pušiti brzim ritmom, gušeći se u njegovom debelom udu. Prošao sam jezikom svaki dio njegovoga tijela, a zatim sam ga gurnuo na krevet i zajahao ga. Rekao sam mu kako želim da bude jako zločest i da nema milosti prema meni. Taj put smo izmjenili brojne poze i doživjeli orgazam više puta. Jednom kad bi netko svršio, samo bismo nastavili kao da se ništa nije dogodilo. Ja sam se oslobodio straha od analca i naučio uživati u njegovom pitonu dok je bio unutar mene. Seks je trajao preko sat vremena, a onda smo samo legli na krevet, kao da nas je pregazio autobus.

"Znam da se ponavljam, ali stvarno mi se sviđaš, Dario."
"I ti meni Karlo, i ti to jako dobro znaš. Dok te nisam vidio u teretani kako vježbaš, nisam ni skužio koliko si zgodan. Te ruke, ta leđa, to dupe! Neću nastavit jer sam se opet napalio, a nemam snage za još jednu rundu."
"Šta misliš, kuda ovo vodi?"
"Ne znam, nisam razmišljao o tome. Znam samo da mi je lijepo s tobom i da ne želim da prestane."
"Jel se možeš zamislit u vezi sa mnom?"
"Pa... Sve više i više. Ne želim previše žurit, ali ako ovo potraje, volio bih da budemo baš u pravoj vezi."
"Eto ga, dogovoreno."

Nastavili smo se ljubiti još neko vrijeme, a onda smo čuli agresivno lupanje po vratima.

"Dario, otvaraj! Znam da je Karlo s tobom, vidjela sam vas kroz prozor!" - urlala je Tanja.
"Brzo, oblači se!" - uplašeno sam rekao Karlu.

Tek što smo se krenuli oblačiti, Tanja je ušla u sobu i zatekla nas gole, a Tvrtko je stajao iza nje.

"Znači, istina je? Vas dvojica ste skupa!"
"Tanja, nisam htio da ovako saznaš" - rekao je Karlo. Ja od šoka nisam progovorio ni riječi.
"Ne mogu vjerovat da mi se ovo događa. Ne, ne, ne. Ovo nije istina!" - smirivala je sebe Tanja, prije no što je izletila iz stana. Karlo je odmah poletio za njom.

Pogledao sam Tvrtka koji me je gledao s dozom srama i gađenja.

"Dakle, moje sumnje su točne. Nije meni bez razloga bilo čudno kad mi je Ivana rekla da ste bili u sobi polugoli."
"Ti si je pustio unutra. Zašto?"
"Zato šta sam je ja i zvao da dođe kad sam vas čuo kako se zabavljate u sobi."
"Zašto si to učinio? Mogao si pretpostavit da će njena reakcija bit ovakva."
"Možda zato šta je onaj kreten ne zaslužuje? Koliko već dugo joj se upucavam? Siguran sam da bi do sad, ako ništa, barem izašla sa mnom da nije bilo njega."
"Ne mogu vjerovat da si to napravio iz ljubomore na Karla."
"Kako god. Sad smo pri kraju godine pa te neću tjerat, ali želim da iduće godine tražiš novi stan i novog cimera, na mene više ne računaj i zaboravi da postojim."

Nakon što je to rekao, odjurio je u svoju sobu. Ja sam ostao nepomaknut na hodniku i fiksiran u jednu točku. Što će sada biti sa mnom? Svi će me mrziti zbog ovoga što sam učinio, nitko mi se više neće htjeti obratiti. Ostat ću sâm, bez prijatelja, bez ikoga.

nastavlja se...

25.07.2020. u 21:00 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 22.07.2020.

Uzavrela krv, dio trinaesti

Jutro nakon prekida s Mirnom, probudila me ustaljena zvonjava na ulaznim vratima. Bila je to Tanja.

"Kako si joj mogao to napravit?! Jesi li svjestan da je cijelu noć plakala zbog tebe?"
"Užasno mi je žao šta je do toga došlo. Da bar mogu vratit vrijeme..."
"Ja sam mislila da si ti dobar dečko, a ti si jedan obični gad kao i svi drugi. Kako si je mogao prevarit?!"
"Dogodilo se. Da barem nije..."

Na terasi pred ulazom smo držali lonac s cvijećem i čašu vode kojom smo ga zalijevali. U žaru svađe, Tanja je uzela tu čašu i prosula vodu meni u lice.

"Ti si jedna obična svinja. A ja sam glupača pomislila da smo Mirna i ja napokon našle dečke s kojima ćemo se moć skupa družit i ić na dvostruke dejtove."

Iz te sam rečenice dobio dojam da su i Karlo i Tanja prekinuli, ali nisam je ništa pitao.

"Znaš šta, Tanja? Ja mislim da je tebi sad veća muka šta vas dvije nemate idealne dečke koje možete predstavit starcima i cijelom svijetu nego šta ti je žao Mirne, tako da ne budi licemjerna."

Nije znala kako da odgovori na ovo, pa je demonstrativno otišla. Znala je da sam u pravu.

Prošlo je više od tjedan dana da se nisam čuo ni s Mirnom ni s Karlom. U međuvremenu sam položio dva lagana predmeta. Jednom sam vidio Mirnu u menzi, ali je samo prošla pored mene kao da se ne poznajemo. Išao sam položiti i treći ispit, ali sam pao. Poslije ispita sam otišao na kavu s Anđelom.

"Sve se raspalo, ali sam barem čiste savjesti. Nikome više ništa ne dugujem. A ionako mi je trebalo neko vrijeme da budem sâm i da mi se poslože neke stvari. Zato se nisam ni s tobom puno viđao, nadam se da se ne ljutiš."
"Ne ljutim se. Možda i jest najbolje šta si prekinuo i s Mirnom i s Karlom, ti si predobar da bi vodio dvostruki život. Sad ćeš imat vremena da ti se poslože neke stvari, a možda i skužiš koga želiš od njih dvoje."
"Oni su sigurno još uvijek ljuti na mene i neće mi nikad oprostit. Garant su me već zaboravili i krenuli dalje sa životom."
"Daj ne seri, kad ti moram tako reć. Nego, šta kažeš da večeras izađemo u neki klub? Trebamo proslavit to što si pao ispit!" - rekla je kroz šalu.

Prihvatio sam njezin prijedlog i izašli smo u jedan studentski diskać. Čim smo ušli, požalio sam što smo tu došli jer sam poznavao svako drugo lice, a samo sam htio biti negdje gdje me nitko ne zna.

Tad sam u masi ljudi na podiju ugledao Bornu. Bio je s ekipom muških prijatelja od kojih sam neke i ja poznavao. I dalje zagrijan za njega, cijelu sam večer pratio što radi i s kim razgovara.

Najednom je nestao. Pretpostavio sam da je izašao vani, pa sam uskoro i ja izašao. Vidio sam ga kako sjedi sâm na obližnjem zidiću, s pićem pored sebe i cigaretom u ruci. Brojni promili u krvi dali su mi hrabrosti da mu priđem.

"Imaš cigaru?"

Izvadio je jednu i dao mi. Upalio je upaljač i pripalio je za mene.

"Šta ima? Dosadila ti muzika?"- upitao sam ga.
"Kako si pogodio?"
"Šesto čulo" - rekoh i nasmijah se.
"Šta ima s tobom? Ne viđam te puno u kafiću u zadnje vrijeme."

Laskalo mi je to što me je znao još iz kafića i što je primjetio da me nema.

"Ah, moj Borna, privatni problemi."
"Hahaha, a dakle znaš mi ime, Dario."
"Vidim da i ti znaš moje."
"Znam. Ti si Tvrtkov cimer?"
"Da. Kakav ti je on?"
"Dobar, šta ja znam. Ne znamo se tako dobro. Da ti budem iskren, ja i nisam nešto blizak s ekipom na faksu."
"Pa dobro. Nisam ni ja više."
"Zašto više?"
"Ah... Splet nesretnih okolnosti, da ne idem u detalje."
"Sve jasno."
"A imaš li curu, Borna?"
"Nemam, zašto pitaš?"
"Tako."
"Imaš li ti?"
"Nemam. Znaš, ja ti volim dečke."

Ne znam uopće kako je ta zadnja rečenica izašla iz mene, ali izašla je i povratka nije bilo.

"Ma daj?" - upitao je benignim tonom, što mi je dalo vjetar u leđa.
"Da. Mogu ti priznat nešto?"
"Reci."
"Ti si mi se dugo vremena sviđao."
"Ozbiljno?"
"Da. Stalno smo se viđali u kafiću, pa eto, svidio si mi se."
"Wow. Ovo je prvi put da mi neki dečko kaže da mu se sviđam."
"Za sve postoji prvi put."
"Istina. Cijenim to šta si rekao, ali šteta, jer mene zanimaju cure."

Taman sam se ponadao da ipak ima nade za nas dvojicu, a onda je rekao to i svijet mi se srušio. Zaglumio sam da nisam jako povrijeđen i nastavio razgovarati.

"Sve pet. Svatko ima svoj đir, poštujem."
"Ali isto si me lijepo iznenadio. Mora da ti nije bilo lako to priznat."
"Ma dobro, nije bilo ni tako teško" - slagao sam kao pas.
"Ništa, ja se sada vraćam unutra. Uživaj."

Pri odlasku me potapšao po ramenu, a ja sam ostao tamo stajati.

Na prvu sam mislio da ću se odmah tamo rasplakati, ali mješavina ponosa na samoga sebe i olakšanja što sam to napokon izbacio iz sebe nadvladali su tugu.

nastavlja se...

22.07.2020. u 21:00 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.07.2020.

Uzavrela krv, dio dvanaesti

Jutro nakon divlje večeri za obojicu, Tvrtko i ja smo pripremali doručak i komentirali događaje od prethodne večeri.

"Jesi je vidio, Dario? Koja pička! A da si je tek vidio u krevetu..."
"Pa, mogu zamislit. Slušaj, ne znam koliko je ona za tebe."
"Zašto to govoriš? Nisi valjda ljubomoran."
"Ma nije to, nego... Cura je malo preslobodna, ako me razumiješ."
"U kojem smislu preslobodna?"
"Pa sinoć, dok sam izlazio iz kupaone, prišla mi je i direktno pitala da sudjelujem u trojcu s vama dvoma."
"Molim?"
"To nije kraj. Kasnije je napastvovala mog frenda s kim sam učio u sobi i nagovarala nas dvojicu da je ševimo skupa s tobom."
"Ti to sad zaozbiljno?"
"Najozbiljnije, nemam ti šta lagat. Cura je malo puno slobodna."

Tvrtko ju je odmah nazvao i tražio da dođe.

"Jel istina da si se nudila Dariju?"
"Rekla sam ti odmah pri upoznavanju da sam ja otvorena za sve i da sa mnom nikad ne znaš na čemu si."
"Da, ali ovo... Ovo je bolest!"
"Ma daj, pa živimo u 21.stoljeću. Uostalom, njemu i prijatelju je trebalo malo opuštanja, vidi se da puno uče. A kad sam ih vidjela onako polugole u sobi, morala sam pitat."

Na ovo polugole Tvrtko mi je uputio jedan zbunjeni, ispitujući pogled, a ja sam nastojao gledati samo u nju jer njega nisam mogao pogledati. Kasnije ju je Tvrtko isprašio iz stana, nazvavši je kurvom i rekao joj da mu se više nikad ne javlja.

To sam se popodne našao na kavi s Karlom. Rekao sam mu da nas je Ivana možda razotkrila pred Tvrtkom.

"Dosta mi je više ovoga, Karlo. Svaki jebeni put kad se nađemo netko nas zamalo otkrije. Pun mi je kurac više toga."
"Ej, Dario, smiri se. Nitko nas nije otkrio. Zar nisi skužio da je Ivana glupa ko kurac i da je skroz popušila priču da smo skupa učili? Ne brini se."
"Karlo, ovaj put sam mrtav ozbiljan. Ne želim da se više viđamo. Među nama je gotovo."
"A Mirna? Šta ćeš s njom? Moći ćeš joj pogledat u oči nakon svega šta se dogodilo među nama?"

Odlučio sam ne odgovoriti mu na to pitanje.

Nakon kave s njim, otišao sam u dugu šetnju sâm. Karlove riječi samo su pojačale grižnju savjesti koju sam već osjećao prema Mirni. Nisam više mogao trpjeti taj osjećaj. Javio sam joj se i otišli smo skupa u šetnju.

"Mirna, ne znam kako da ti to kažem. Užasno mi je žao..."
"Dario, što je bilo? Zvučiš užasno zabrinuto."
"Nemaš pojma koliko mi je žao."
"Zašto? Šta se desilo?"
"Imam užasnu grižnju savjesti otkad se to desilo i ne mogu ti lagat. Moram ti reć istinu."
"Ne drži me više u neizvjesnosti, govori šta je."
"Prevario sam te."
"Molim? S kim?"
"Molim te, nemoj me ništa više pitat. Činjenica je da sam ti bio nevjeran i da te ne zaslužujem jer ti si predivna cura."
"Gledaj, cijenim šta si mi to priznao, ali sad mi moraš reć kako i zašto je do toga došlo. Jesam li ja nešto loše napravila pa da si spavao s drugom curom?"
"Molim te, ništa me nemoj više pitat. Oprosti. Oprosti mi ako možeš, ali više ne možemo bit skupa."
"Molim? Ja sam ti sad čak bila spremna oprostit tu prevaru, samo da mi kažeš kako je do toga došlo, a ti želiš prekid. Ne mogu vjerovat šta čujem."
"Oprosti još jednom. Moram ići. Oprosti mi ako možeš."

Dok sam odlazio od nje, preko leđa sam osjetio njezin razočarani pogled. Srce mi se paralo, ali morao sam to učiniti. Jedino tako sam ponovo mogao biti čiste savjesti.

nastavlja se...

20.07.2020. u 21:00 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.07.2020.

Uzavrela krv, dio jedanaesti

Prišao sam Borninom stolu, a Anđela je s nestrpljenjem gledala što će se dogoditi.

"Ej, čini mi se da ti je ispalo dvadeset kuna kad si ulazio."
"Ozbiljno? Čekaj da pogledam u novčanik. Ne, nisu moje. Vjerojatno su nekom drugom ispale."
"Može bit. Borna...tako se zoveš, jel tako?"
"Da, kako znaš?"
"Ma, ovaj... Mogu sjest?"
"Naravno, izvoli."
"Znam jer te promatram već neko vrijeme. Stalno budeš u ovom kafiću, a i ja isto, pa sam te zapazio."
"Poznat si i ti meni. Evo sad se možemo i službeno upoznat."

Pružio mi je ruku i čvrsto stisnuo moju.

"Drago mi je."
"Meni isto."
"Nego, Borna... Ja ću bit iskren prema tebi. Jako si zgodan dečko i svidio si mi se čim sam te prvi put vidio."
"Čekaj, kako?!"
"Pa, mislim... Ne znam. Jednostavno mi se sviđaš."
"Nikad nisam mislio da ću ovo doživjet. Da će mi peder izjavit ljubav!"

Kad sam primjetio kako se uznemirio na moju ljubavnu izjavu, htio sam propasti u zemlju.

"Oprosti, nisam te htio gnjavit. Idem."
"Ne trebaš, idem ja. Ionako mi uskoro počinje predavanje. Ne treba mi da me vide s tobom."

Dok je odlazio, čuo sam da nešto mrmlja sâm sa sobom i nije nikako djelovao polaskan.

Otvorio sam oči i shvatio da i dalje sjedim za svojim stolom, a on za svojim. Držao sam dvadeset kuna u ruci, koje sam zatim vratio u novčanik. Sljedeće čega se sjećam jest da je Tvrtko došao do moga stola.

"Brate, šta sjediš tu sâm? Dođi za šank da upoznaš Ivanu."

Ivana je još bila srednjoškolka, ali Tvrtku to nije puno smetalo. Govorila je previše glasno i imala premalo odjeće na sebi, baš Tvrtkov tip. Kasnije dok je on posluživao druge goste, počela mi se besramno nabacivati pa sam rekao Tvrtku da moram ići i odjurio doma.

Uvečer ju je doveo doma i odmah su se zatvorili u sobu. Morao sam slušati raznorazne uzvike dok sam si pripremao večeru. Vidio sam poruku od Karla.

"Jesi slobodan?"
"Jesam. Ajmo prošetat."

Dok smo šetali, Karlo mi je rekao da planira prekinuti s Tanjom i da želi biti sa mnom.

"Karlo, nemoj opet s tim. Ja sam s Mirnom i ne mislim je varat."
"Ali vidim ti u očima da više voliš mene."
"Nije istina, Karlo. Varaš se."
"A je li? A šta bi napravio da te ja sad ovdje poljubim, nasred ulice?"
"Odgurnuo te od sebe, naravno."
"Ali me ne bi udario ili poslao u tri pičke materine. Vidiš, tu je sve rečeno."
"Ne bi te udario ni ništa samo zato šta nisam takav tip."
"Ne vjerujem ti."

I tako, riječ po riječ, prije no što sam se i osvrnuo, završili smo goli u mojoj sobi. Strast nas je ponijela do te mjere da sam mu rekao kako želim da me ševi. Stavio je kondom i lagano ga stavio unutra. Bilo je jako bolno i jako neugodno, ali nisam htio odmah odustati. Nakon nekog vremena, rekao sam mu da ne mogu više jer mi je previše neugodno. On je predložio da onda ja njega poševim.

Navukao sam kondom i počeo ga ševiti. Njegovi glasni uzdasi uzbudili su me do te mjere da nisam vodio računa o tome kako nas samo zid dijeli od Tvrtkove sobe. Srećom, od tamo se čula glasna glazba pa sam pretpostavio da nas nisu čuli. Ipak, rekao sam mu da se stiša. Nastavio sam ga ševiti dok nisam obilno svršio po njegovim prsima, a on po mom licu.

Otišao sam do kupaonice umiti se. Dok sam izlazio od tamo, zaustavila me je potpuno gola Ivana.

"Dario, pridruži nam se."
"Kome? Tvrtku i tebi?"
"Da."
"Ma jesi ti normalna?"
"Zašto se odmah ljutiš?"
"Jel Tvrtko zna za ovaj tvoj prijedlog?"
"Ne zna, ali zna da sam luda u krevetu. Mislila sam ga iznenadit."
"Ne vjerujem da bi se njemu svidilo da je drugi tip s njim u krevetu."

Otišao sam u svoju sobu, a ona me je slijedila i vidjela polugolog Karla na mom krevetu. Uspaničio sam se, a ni Karlu nije bilo svejedno.

"Baš smo se spremali gledat film jer smo cijeli dan učili, tako da te molim da se vratiš Tvrtku i ostaviš nas same" - izbacio sam iz sebe, nadajući se da je zvučalo uvjerljivo.

"Opa, ko je ovaj ljepotan?" - rekla je s pogledom uperenim prema Karlovim boksericama.

Legla je na krevet tik uz Karla, na naše opće zaprepaštenje.

"A šta ti kažeš da se pridružiš Tvrtku i meni? Mogli biste zapravo obojica, nisam još nikad u četvero."
"Ma daj, ti nisi normalna!" - odgovorio sam, dok je Karlo šutio, još uvijek pod šokom jer nas je zatekla polugole i predložila takvo što.

Zgrabio sam je za ruku i izbacio iz sobe.

"Misliš da je skužila?" - zabrinuto me upitao Karlo.
"Ne znam. Molim se svim silama da nije."

nastavlja se...

19.07.2020. u 20:47 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.07.2020.

Uzavrela krv, dio deseti

"Karlo, jesi tu?" - upitala je Tanja još jednom.

Dao sam mu znak da ću izaći ja i da bude tiho. Pustio sam vodu i izašao, otvarajući vrata koliko sam manje mogao da slučajno ne bi vidjela Karla. U isto sam se vrijeme molio svim silama da ne pogleda prema dolje i ne vidi njegova stopala u kabini.

"Maloprije je izašao. Šta ga nisi vidjela?"
"Ne. Kako je mogao izaći a da ga nisam vidjela?"
"Onda je sigurno otišao malo na zrak."
"Okej, idem ga potražit. Tenks Dario."

Predahnuo sam. Karlo se pažljivo išuljao iz kabine.

"Jesam ti rekao da ne smijemo?! Kao i kad smo bili u svlačionici. Više nikad na javnim mjestima!"
"Aha. Znači, na ne-javnim mjestima onda može."
"Daj ne zafrkavaj i ajmo brzo riješit ovu situaciju."

Rekao sam mu da još malo ostane u toaletu, izašao vani i rekao Mirni da ode za Tanjom jer je uznemirena. Kad je i Mirna izašla, rekao sam Karlu da se vrati za stol. Ja sam zatim otišao za njima dvjema i rekao im da se Karlo vratio. Kad su se vratile, Karlo se ispričao Tanji i rekao joj da će još razgovarati kad budu nasamo. Iako se situacija naizgled smirila, u zraku se ostatak večeri osjećala napetost.

Na povratku doma, Mirna me pitala želim li prespavati kod nje, ali sam odbio rekavši joj kako je bolje da sada bude uz Tanju.

Sutradan smo se Mirna i ja našli na kavi i komentirali kako nitko od nas nije dao još nijedan ispit. Zatim smo se prisjetili prethodne večeri. Mirna mi je otkrila da joj se Tanja u zadnje vrijeme često žalila na Karlovu indiferentnost i kako sumnja da je on vara. Ja sam je pokušao razuvjeriti u takvo što, iako sam se preznojavao od same pomisli da se dozna što je bilo između njega i mene.

Kasnije sam se našao s Anđelom.

"Bome si dobro zapetljao sebi život."
"Kao da sam ja htio da bude ovako, Anđela. Uostalom, Karlo je taj koji uvijek mene traži."
"Nemoj svu krivicu prebacivat na njega. Mogao si ga ti lako odjebat da si htio."
"Nemoj me sad još i ti mučit, molim te!"
"Okej Dario. Samo ti želim pomoći da racionalno sagledaš stvari. A šta se tiče Tanje, mislim da ta cura ima ozbiljan problem sa sobom. Ne čudi me šta je Karlo želi otkantat."
"Ali je ne bi htio otkantat da nema mene, shvaćaš? A ja ne želim bit uzrok prekida nečije veze. Zamisli samo Tanjinu reakciju kad bi joj Karlo sve rekao!"
"Pa neće joj ništa reć, bez brige."

Dok smo tako razbijali glavu tim što bi se moglo dalje dogoditi, Borna je došao i sjeo dva stola od nas.

"Kako se sada osjećaš u vezi Borne? Rekao si mi da te to prošlo."
"Mislio sam da me prošlo jer ga nisam viđao. Ali sad..."
"Šta, i dalje ti se sviđa?"
"A je. Sad kad ga vidim, shvaćam da ga nisam prebolio. Tebi ne mogu lagat."
"Sranje. A vidi, sad sjedi sâm, možda bi bilo najbolje da mu priđeš. Ne moraš mu reć da ti se sviđa, samo mu priđi, progovorite koju riječ."
"Ajme, kako ću?"
"Lijepo. Ajde diži se, uzmi dvadeset kuna i kaži mu da mu je ispalo dok je ulazio. Odatle onda smisli daljnji razgovor. Kasnije će sigurno i on nešto dobacit pa će ti bit lakše."
"Ozbiljno? Ma ne mogu."
"Možeš, možeš. Hajde!"

Ustao sam se od stola, uzeo svojih dvadeset kuna i krenuo prema njemu. Srce mi je lupalo kao nikad do tad.

nastavlja se...

16.07.2020. u 22:20 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 14.07.2020.

Uzavrela krv, dio deveti

Prošlo je dobrih tjedan dana otkad sam bio s Karlom. On mi je u međuvremenu slao poruke, ali sam mu rekao da mi treba vremena i da me pusti na miru. Ta scena pod tušem mi je stalno padala na pamet, nisam si mogao pomoći a da se ne uzbudim na samu pomisao. To jutro vidio sam njegov propušteni poziv, ali sam ga odlučio ignorirati i otišao u kuhinju popiti kavu s Tvrtkom.

Tvrtko mi je ispričao da je upoznao djevojku koja mu se sviđa. Zove se Ivana i u zadnje mu je vrijeme često dolazila u kafić. Ja sam ga nastojao savjetovati što da radi i kako da se ponaša s njom, ali zapravo sam time samo htio na trenutak zaboraviti na svoj zapetljani život.

To popodne otišao sam voziti bicikl s Anđelom.

"Karlo mi se stalno javlja, ne pušta me na miru. Jutros sam vidio i da me zvao na mobitel."
"Zašto ga toliko ignoriraš? Javi mu se, otiđite na kavu pa mu lijepo objasni da je to među vama bila greška i da ti se sviđa Mirna. Osim ako..."
"Šta osim ako? Rekao sam ti da ne želim uprskati ovo s Mirnom. Prvi put imam curu, i to prekrasnu curu koja ne zaslužuje ovo."
"Dobro, nemoj se ljutit. Ali čini mi se da bi Karlo odjebao Tanju zbog tebe. Ne znam, razmisli dobro."
"Večeras idemo na dvostruki dejt nas četvero. Sačuvaj me Bože, ne znam na šta će to sličit. Sad su krenuli i ispiti, a ja nemam nimalo koncentracije, nijedan još nisam dao."
"A tko ti se sad najviše sviđa? Mirna, Karlo ili Borna?"
"Bornu sam skroz zaboravio, ne želim se više zamarat s nečim što nikad nije ni bilo. Ali što se Mirne i Karla tiče, ne znam... Oboje mi se jako sviđaju, ali na drugačiji način. Drugačije je, ne znam kako bih ti to opisao. S Mirnom je lijepo, romantično, sve ono o čemu sam ikad maštao, a s Karlom je divlje, zabranjeno, i to me onda jako uzbuđuje."

Uvečer smo Mirna, Karlo, Tanja i ja otišli na dvostruki spoj u neku pizzeriju. Tanja je bila najuzbuđenija od svih i ona koja je danima gnjavila da odemo van nas četvero.

"Pizzeria je teška rupa, ali nije ni važno kad smo napokon izašli na dvostruki dejt!"
"Tanja, smanji doživljaj. Pričaš o ovome kao da je ne znam šta" - spustio joj je Karlo.
"Dragi, zašto tako pričaš sa mnom? Već zadnjih nekoliko dana si stalno nadrkan na mene" - bojažljivo je upitala Tanja.
"Možda zato šta si zadnjih dana nepodnošljiva!" - ljutito je odvratio Karlo.

Mirna je pokušala smiriti situaciju.

"Ljudi, došli smo se ovdje opustit i zabavit, nemojte se svađat, molim vas."
"Idem do toaleta oprat ruke, ispričajte me" - rekao je Karlo, prije no što je odjurio u toalet.
"Dario, idi s njim, pokušaj ga smirit" - rekla mi je Mirna dok je tješila uplakanu Tanju.

Ušao sam u toalet i ugledao iznerviranog Karla dok je prao ruke.

"Stari, ne mogu je više smislit, svaki dan je sve manje i manje podnosim. Uvijek iste glupe priče, ista sranja!"
"Ej, Karlo, daj se smiri. Ona je takva, znaš je. Sad je eno tamo plače. Ispričaj joj se. Ako ništa, da smiriš situaciju."
"Dario, meni je nje pun kufer. Kad se sjetim samo koliko je naporna bila već u početku, samo šta sam je tad htio ševit pa sam to izignorirao. Ali sad mi je dosta. A ti jako dobro znaš koga ja zapravo želim."
"Rekli smo da ćemo na to zaboravit."

Približio mi se toliko blizu da sam osjetio njegov dah na ramenu.

"Ti si to rekao, iako ti ja ništa ne vjerujem."
"Karlo, netko će naletit, makni se od mene."
"Ne mogu kad vidim da i ti želiš ovo."

Počeo mi je lagano ljubiti vrat i grickati uho. Nisam mogao odoljeti i počeli smo se strastveno ljubiti. Odgurao sam ga u jednu od wc kabina gdje smo se nastavili ljubiti. Uhvatio me za dupe, a ja sam desnom rukom osjetio njegovu ukrućenu batinu. Počeo sam mu ga trljati preko hlača, a uskoro sam ga izvadio i krenuo mu drkati.

Bili smo toliko posvećeni jedno drugom da nismo ni čuli da je netko u međuvremenu ušao u toalet.

"Karlo! Karlo, jesi tu? Daj da razgovaramo, molim te."

Bila je to Tanja.

nastavlja se...

14.07.2020. u 20:56 • 1 KomentaraPrint#

petak, 10.07.2020.

Uzavrela krv, dio sedmi i osmi

Nakon predavanja, sjeo sam na kavu s Tanjom koja nije prestajala naglašavati kako je ona spojila Mirnu i mene te da nije bilo nje, ja bih još uvijek bio smoto koji ne zna osvojiti curu. U jednom mi je trenutnku toliko dozlogrdilo da sam se samo isključio iz razgovora.

U tom sam trenutku ugledao Bornu. Ušao je u kafić i sjeo za šank te počeo razgovarati s Tvrtkom. Tanja se i dalje nije gasila.

"Razgovarat ću ja s Karlom i Mirnom pa da organiziramo dvostruki dejt. Ajme jedva čekam! Sjest ćemo u neki fini restoran i bit gospoda."
"A otkud nam pare za fini restoran?"
"Joj Dario, pa Karlo i ti ste dečki, morate biti džentlmeni."

Suzdržao sam se da je ne pošaljem tamo otkud je došla i u isto vrijeme hvatao čas kraće, čas duže poglede s Bornom. Čim bi mi uzvratio pogled, ja bih sramežljivo spustio glavu dolje.

Tu večer, Mirna i ja smo izašli na naš prvi službeni spoj. Odveo sam je u kino, gledali smo neki glupi akcijski film. U povratku doma, komentirali smo kako smo oboje dugo vremena bili previše sramežljivi da napravimo konkretan korak i smijali se sami sebi. Pričao sam joj kako sam za vrijeme srednje škole bio usamljen i da mi je zapravo u tom periodu narušeno samopouzdanje, ali onda sam počeo trenirati pa se popravilo. Ona je isto sa mnom podijelila neke svoje nesigurnosti i shvatili smo da dijelimo puno toga više nego što smo mislili.

Otpratio sam je do njezinog stana.

"Hoćeš ući? Tanja će prespavati u Karlovom stanu, tako da sam sama večeras."
"Može hajde."

Prije no što sam i ušao, Mirna me je počela svlačiti i ljubiti u isto vrijeme. Ja sam slijedio iste korake. Svukao sam je cijelu, osim grudnjaka, jer nisam znao kako. Ona mi je pokazala, a zatim smo se našli u njezinoj sobi, goli. Tek što sam legao na krevet, ona je imala moj penis u ustima. Opustio sam se i zatvorio oči, a ona je svako malo provjeravala sviđa li mi se njezin ritam. Ja sam se toliko prepustio trenutku da sam, prije no što sam uopće mogao reagirati, ejakulirao prije nego što je trebalo i tamo gdje nije trebalo.

Nije to nimalo očekivala i nisam baš siguran da joj se svidjelo, iako je stalno ponavljala da nije bilo tako strašno i da joj se sviđa okus moje sperme. Ja sam se osjećao loše i više nisam bio opušten, tako da smo legli i za nekoliko trenutaka zaspali kao klade.

****

Sljedeći sam se dan našao na kavi s Anđelom. Ispričao sam joj za incident koji mi se dogodio s Mirnom prethodnu večer, a ona je prasnula u smijeh. Zatim mi se ispričala zbog smijanja i rekla da to nije ništa ni loše ni čudno, pogotovo uzimajući u obzir da nemam seksualnog iskustva i nisam naučio kontrolirati orgazam. Rekla mi je da se ne moram osjećati nesigurno radi toga i da je to nešto na čemu se može raditi, pa mi je bilo malo lakše.

Kasnije sam došao kod Mirne i ispričao joj se zbog nezgode od prošle večeri, ali ona se nasmijala i rekla da ju je to čak uzbudilo, iako je prije to izbjegavala.

"Ja sam spremna da to ponovimo isti čas. Sigurna sam da ćeš ovaj put bit na visini zadatka."
"Sad? Pa Tanja je doma."
"Šta ima veze? Ona ima svoju sobu, ja imam svoju."

Otišli smo u sobu. Sva odjeća otišla je s nas dok si rekao keks. Ovaj put nisam htio oralac jer sam se bojao da će mi se dogoditi ista stvar, pa sam htio ja nju zadovoljiti ovaj put, ali mi je rekla da je to ne pali. Navukao sam kondom i krenuo je ševiti u misionarskoj pozi. Nismo mijenjali pozu jer je nisam htio stati ševiti i tako sam opet vrlo brzo svršio.

"Sori, bed mi je, opet je trajalo kratko" - rekoh posramljeno.
"Nema veze, ovaj put smo barem stigli do glavnog jela" - odgovorila mi je netom prije no što je prasnula u smijeh.

Kasno uvečer otišao sam u teretanu s Karlom. Volim tada ići jer ima jako malo ljudi i većina sprava bude slobodna. On mi je pokazao neke vježbe koje do tad nisam radio. Dok je on vježbao, gledao sam kako mu se mišićave ruke bore da ne probiju rukave majice i u gaćama osjetio erekciju.

"Stari, baš si ogroman" - komplimentirao sam mu.
"Hvala dragi, ovo su godine rada i truda."
"Vjerujem."
"I ti super izgledaš. Ne želim te sad prepadat, ali imaš najseksi noge koje sam vidio kod nekog muškarca."
"Ozbiljno?"
“Najozbiljnije."
"A daj ne pretjeruj. U čučnju jedva dignem šezdeset kila, trebam se ja još pure najesti."
"Dario, nauči primit kompliment. Ako sam ti rekao da imaš jebene noge, to je zato šta imaš jebene noge čak i da manje dižeš."
"Okej. Hvala onda."
"Nema na čemu."

Kad smo završili trening, otišli smo u svlačionicu. Prije no što je Karlo ušao pod tuš, nisam mogao ne primjetiti njegovo lijepo dupe koje me uzbudilo. Dok sam tako prao kosu, odjednom sam čuo zvuk micanja kupaonske zavjese i ugledao njega s erekcijom. Gledao me je nekoliko sekundi i čekao moj pristanak. Jednom kad je vidio da ga nisam potjerao, ušao je pod moj tuš i pritiskao me uza zid. Počeo mi je strastveno ljubiti vrat i spuštao se sve niže, sve dok nije imao moj penis u svojim ustima. Obzirom da je i seks s Mirnom bio tako nedavno, nisam mogao a da ne uspoređujem oralac koji mi je Karlo pružao s Mirninim. Ubrzo sam se opustio te ja krenuo zadovoljavati njega. Prvi put sam imao tuđi penis u rukama, sve mi je bilo tako neobično. Osjećaj penisa u ustima bio mi je čudan, ali ubrzo sam se privikao i krenuo slijediti neki svoj ritam. Njegova lagana i tiha uzdisanja uzbudila su me još više.

Najednom smo čuli da je još netko u kupaonici i potpuno se utišali, nadajući se da nas nije čuo. Kad je tip otišao, nisam htio nastaviti jer sam se bojao da netko drugi ne naleti. Karlo se složio i na prstima se vratio pod svoj tuš.

Nakon tuširanja, rekao sam mu da je to bila greška jer sam ja sad s Mirnom i da je najbolje da sve zaboravimo. On nije htio ni čuti i rekao da mu je to bio najbolji seks s dečkom. Kad sam ga pitao koliko ih je bilo prije mene, nije htio odgovoriti.

"Dario, ovo moramo ponovit. Znaš da i ti to želiš."
"Karlo, nema šanse. Osjećam se užasno jer sam ovo napravio Mirni, ne znam ni kako ću joj sutra pogledat u oči."

Odjurio sam koliko sam brže mogao i putem doma se pitao što mi je to trebalo.

nastavlja se...

10.07.2020. u 21:00 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 07.07.2020.

Uzavrela krv, dio peti i šesti

Putem do doma došla mi je sila, pa sam svratio do kafića u kojem uvijek pijem kavu. U toaletu sam ugledao Bornu. Onako pijan, nisam uopće razmišljao, već sam ga samo uhvatio za glavu i strasno ga poljubio. On nije ništa rekao, ali se nije ni opirao. Nastavio sam ga ljubiti još neko vrijeme, no onda je zazvonio alarm. Još jedan san. Ono što se sinoć stvarno dogodilo dobilo je u snu još slasniji završetak. Kao da i bez sna nije bilo dovoljno šokova.

Probudio sam se s enormnim mamurlukom. Začudo, glava me nije boljela. Vidio sam u mobitelu poruke od Mirne, ali sam odlučio nešto pojesti i doći sebi prije nego što joj odgovorim.

Tvrtko je u kuhinji pržio jaja pa sam mu se pridružio. Ispričao sam mu što mi se prošlu noć dogodilo s Mirnom. On nije reagirao onako kako sam očekivao, već sam osjetio malu dozu ljubomore.

Nedjeljni sunčani dan iskoristio sam za šetnju parkom. Pročitao sam Mirninu poruku.

"Jesi se probudio? Kako glava? :lol:"

Odlučio sam se praviti kao da nisam vidio poruku i nastavio šetati parkom. Našao sam se s Anđelom, skupa smo odlučili udriti veliki đir.

"Šta se sve dogodilo sinoć na zabavi? Pričaj!"
"Anđela, ne znam odakle bi počeo. Prvo, Mirna... Sinoć smo se napokon poljubili. Priznali smo si da se sviđamo jedno drugome."
"Ajde napokon!"
"Ali... Kasnije mi je još netko rekao da mu se sviđam."
"Nije valjda Borna?!"
"Ma kakvi. Netko drugi. Netko za koga to nikad ne bi rekao. Karlo."
"Ma jel moguće?"
"Evo, izgleda da je."
"Pa jel ti se sviđa on?"
"Pa... Nisam nikad razmišljao o njemu na taj način jer nisam mislio da mu se sviđaju dečki."
"Ali...?"
"Ali mi se sviđa, da. Ima lijepo lice, još ljepše tijelo. Jel znaš da ide šest puta tjedno u teretanu?"
"Eto, sad napokon možeš s nekim vježbat zajedno, uvijek se žališ da nemaš društvo za teretanu."
"Ma lako za to, nego sam sad još više zbunjen jer mi se Borna i dalje najviše sviđa. Ima nešto u njemu, ne mogu si objasnit."
"Ali s njim i od njega nemaš ništa konkretno."
"Istina, nemam. On je nešto platonsko. Znaš da nikad nisam razmišljao o njemu u seksualnom smislu? Sve je čisto platonski. Poljupci, maženja..."
"Slušaj me. Borna je nešto što si ti sebi u glavi izmaštao. S druge strane, imaš Mirnu i Karla koji su stvarni, samo moraš shvatit tko ti se od njih dvoje više sviđa i bit s tom osobom."

Nakon ručka sam otišao do kafića na kavu. Sjeo sam za šank i čavrljao s Tvrtkom o njegovom životu da odmorim glavu od svojih zavrzlama. Kad sam otišao na toalet, dogodila se slična scena kao u snu - tamo je bio Borna.

Nabacio je blagi osmijeh, odmahnuo glavom i izašao. Ja sam opet protrnuo. Ne znam koji mi je vrag.

****

Novi tjedan započeo sam živčan jer sam se morao ustati rano ujutro zbog predavanja, ali nije mi se išlo pa sam ostao u krevetu. Vidio sam propušteni poziv od Mirne, ali sam bio previše pospan da je nazovem i nastavio sam spavati. Probudio sam se tek oko podne, kad sam čuo zvono na ulaznim vratima. Bila je to Mirna.

"Ej, kako si? Nisi se javljao ni odgovorio na poruke, pa sam odlučila doć do tebe. Ne ljutiš se?"
"Ma ne. Sori, spavao sam do sad. Izvoli, uđi."
"Djeluješ mi malo potišteno."
"Ma nije ništa, tek sam se probudio. Ajmo popit kavu."

Oprao sam zube i skuhao kavu, a zatim smo razgovarali o onoj večeri.

"Htjela sam te pitat šta je tebi značio onaj poljubac od preksinoć? Stvarno ti se sviđam ili si me poljubio jer si bio pijan?"
"Sviđaš mi se. Samo... Nesiguran sam. Imam problema s povjerenjem u ljude."
"Okej, razumijem. Želim da znaš da u mene možeš imat potpuno povjerenje. Šta god da se desi, otvoreno ćemo i iskreno razgovarat."

Složio sam se s njom i poljubio je. Predložio sam joj da ostanemo cijeli dan u krevetu i da se samo mazimo. Pristala je, pod uvjetom da nema seksa, i proveli smo jedan predivan lijeni dan.

Sutradan, na putu do faksa sreo sam Karla.

"Kako si, Dario?"
"Nije loše. Još se oporavljam od one večeri, hahaha."
"Hahaha, i ja sam se odvalio, ali ni blizu kao ti. Nego, u vezi onoga šta sam ti rekao... Ne želim da ti je neugodno i da me izbjegavaš zbog toga."
"Jesi se ti zajebavao kad si mi ono rekao?"
"Ne, sve je istina. Sviđaš mi se. Sad je samo pitanje sviđam li se i ja tebi."

Ostao sam šutjeti.

"Dakle?"
"Pa...sviđaš se i ti meni, neću ti lagat. Ali tu je Mirna. Upravo smo počeli nešto, jučer smo cijeli dan bili skupa..."
"Znači ipak ti se ona više sviđa?"
"Pa...je."
"Ne djeluješ tako siguran."
"Siguran sam. Ona mi se više sviđa. Ali ti i ja i dalje možemo bit prijatelji, tu se ništa ne mora promijenit."
"Dobro, Dario, dobro. Bit ćemo prijatelji."

Kasnije sam otišao prošetati s Anđelom.

"Znaš da sam se malo raspitala o Borni, nisam te mogla više slušat."
"I? Jesi išta saznala?"
"Jesam. Ali ne znam koliko će ti se svidit."
"Reci!"
"Pa, ovako... Pričala sam s jednom curom koja ga zna, i... Rekla mi je da su njegovi starci ekstremno tradicionalni. Ono, Bog i Hrvati. Iznimno su religiozni, idu na misu svaku nedjelju. I on je isto takav. Štoviše, ta cura kaže da je često imao homofobne izjave. Prema tome... Dario, moj ti je savjet da ga što prije zaboraviš."

Iz nekog glupog razloga, osjećao sam se kao da mi se cijeli svijet srušio.

"Dakle tako?"
"A izgleda."
"Znači, krajnje je vrijeme da ga zaboravim za sva vremena..."

nastavlja se...

07.07.2020. u 20:57 • 1 KomentaraPrint#

subota, 04.07.2020.

Uzavrela krv, dio treći i četvrti

Probudio sam se svjež, očito mi je trebalo da se dobro isplačem. Ustao sam se, oprao zube i odmah odjurio na kavu s Anđelom. Anđela je moja najbolja prijateljica, ona me jedina zna u dušu.

Sjeli smo na kavu i odmah sam razvezao gubicu, govoreći joj koliko sam više umoran od te cijele priče s Bornom. Sviđao mi se već neko vrijeme iako sam znao da ništa neće biti od toga, ali sad mi je već bilo muka od toga.

"Ne brini se Dario, odljubit ćeš se onda kad najmanje očekuješ. Meni se odljubljivanje uvijek dogodi onda kada upoznam nekog novog" - rekla je.
"Ja se nadam. A s druge strane, tu je Mirna za koju sam jučer saznao da joj se ipak sviđam."
"Vidiš, rekla sam ti! Žena nikad ne griješi u tim stvarima. Samo je sad pitanje sviđa li ti se ona još uvijek ili te skroz pustilo."
"Ma sviđa mi se, samo... Otkad se Borna pojavio, napravio mi je takvu pomutnju u glavi da ponekad ne znam ni kako se zovem."
"Mislim da je to s Bornom samo faza. Ali ako ništa, zbog njega si saznao da nisi baš tako heteroseksualan kako si prije mislio."
"Istina. Sad znam da se mogu zaljubit i u žene i u muškarce, ali ne znam koliko je to dobro."
"Nema ništa loše u tome. Sad se samo moraš dogovorit sa samim sobom tko ti se zapravo sviđa od njih dvoje."

Razgovor s Anđelom je pomogao, kao i uvijek. Obećala mi je da će pokušati saznati nešto više o Borni jer zna neke ljude koji su si s njim dobri.

Kasnije sam otišao na kavu s Tanjom koja mi je predložila da Mirni za rođendan kupimo neku narukvicu koju je ona vidjela u izlogu. Narukvica je preskupa da bi je ona sama kupila, pa bi je zato htjela kupiti skupa sa mnom. Pristao sam. Kasnije smo razgovarali o Karlu.

"Dario, nikad nisam bila s nekim takvim!"
"A da?"
"Da. Nemaš pojma koliko je divan. Nekidan me pozvao na večeru, nisam ni znala da zna kuhat. Još je i posuo stol ružinim laticama i upalio svijeće po cijelom stanu. Kad sam ga vidjela onako polugolog s pregačom, nisam mogla odoljet i na kraju nismo ni večerali jer smo...znaš već, hahaha."
"Znači toliko je divan?"
"Najdivniji. Kunem ti se da se mogu zamislit u braku s njim, ali nemoj mu to ni slučajno reć da se ne prepadne."

Ja sam se nastojao suzdržati od komentara da ne bih razvezao jezik i rekao joj ono što mi je Karlo priznao u povjerenju.

Uvečer je Tvrtko išao na nekakvu pub kviz večer. Kad mi je spomenuo da ide s bivšim kolegama, odmah sam pomislio da bi Borna mogao biti tamo i pozvao se iako ne volim kvizeve. Nadao sam se da ću napokon dobiti priliku razgovarati s njim i riješiti se ovih dvojbi koje mi se vrte po glavi.

Kad smo došli tamo, shvatio sam da Borna nije došao i bio prisiljen odraditi dosadnu kviz večer s ljudima koje ne poznajem. Divno!

****

Sutradan ujutro, odmah sam išao na kavu s Anđelom i ispričao joj kako sam neslavno proveo prošlu večer.

"Bit će druge prilke, Dario."
"Kad?! Već sad mi je muka od svega. Da ga bar nikad nisam upoznao, da bar nikad nisam shvatio da mi se sviđaju i dečki!"
"Prije ili kasnije bi to saznao, s njim ili bez njega."
"I kad ću više i ja imat nekoga? Skoro mi je dvadeset godina, a još se nisam ni poljubio. Sramota me je."
"Ma daj Dario, zašto bi te trebalo bit sram? Nekome se te stvari dogode ranije, nekome kasnije. Jednom kad naletiš na pravu osobu, nećeš se uopće zamarat s takvim pitanjima, vjeruj mi."

To sam popodne otišao s Tanjom kupiti narukvicu. Bila je malo skuplja od onoga što si ja kao student mogu priuštiti, ali pregrizao sam jezik i kupio je. Starcima ću već izmisliti neku ispriku zašto sam potrošio sve što su mi poslali prije kraja mjeseca. Tanja mi je rekla da je ponesem sa sobom, pa ćemo je dati skupa Mirni kad dođem kod nje.

Uvečer sam došao na Mirninu rođendansku zabavu. Stan je bio prepun ljudi koje ne poznajem, iako je ona rekla da će nas biti samo nekoliko. Rekao sam joj da imam dar za nju te izvadio narukvicu. Prije nego što sam išta stigao reći, Tanja je vrisnula govoreći kako sam izabrao super dar, ne spominjući sebe. Nadodala je kako je vidjela tu narukvicu u izlogu te da zna koliko je skupa. Mirna je bila vidljivo dirnuta gestom te me čvrsto zagrlila, nadodavši da joj cijena nije bitna nego sama gesta.

Kasnije sam odvukao Tanju nasamo i pitao je zašto je prešutjela da je ideja o narukvici bila njezina te da smo je skupa kupili. Rekla mi je da mi je samo htjela pomoći s Mirnom, pa mi je odlučila dati malo vjetra u leđa. Koliko god je imala dobre namjere, nije mi se svidio način na koji je to izvela.

Sat-dva kasnije, svi smo bili pijani i super se zabavljali. Mirna me zatim pitala možemo li razgovarati nasamo. Otišli smo u njezinu sobu.

"Ovo s narukvicom je stvarno bilo... Ne znam šta bi ti rekla. Baš si me očarao."
"Ma ideja nije bila..."
"Šta?"
"Ništa. Samo sam htio reć da mi je drago da ti se toliko svidjelo. Nisam znao kako ćeš reagirat."
"Nijedan dečko još nije učinio ovako lijepu gestu za mene, moja reakcija je bila u skladu s tim."
"Ozbiljno? Kako to?"
"Pa ne znam. Loše izabirem dečke, valjda" - nasmijala se i zarumenila. "Nego...jel se ja tebi sviđam?"
"Pa...ovaj...jesi" - izbacio sam to iz sebe na jedvite jade.
"I ti meni, doslovno od prvog dana faksa kad smo se upoznali, ali te nisam nikako mogla pročitat."
"Pa...da. Tako i ja."
"Hoćeš me poljubit?"
"Hoću."

I tako sam imao prvi poljubac. Slatko, nevino i jako nespretno. Ubrzo mi je došla muka. Otišao sam u kupaonicu i povraćao pola sata. Trebalo mi je zraka, pa sam se iskrao iz stana i izašao na ulicu. Ubrzo me je dostigao Karlo s bocom vode.

"Stari, jesi dobro?"
"Jesam. Samo sam puno popio, a nemam neku toleraciju na alkohol."
"Ajde popij malo vode da ne dehidriraš."

Izlio sam cijelu litru u sebe.

"Jel bolje?"
"Je, hvala. Baš si frend" - rekao sam to i zagrlio ga.
"Vidim da ste si Mirna i ti postali bliski."
"Ma ne znam hoće li išta od toga bit."
"Zašto to misliš?"
"Ne znam. Mislim da će nać boljega. Nesiguran sam sa ženama, uvijek mislim da će nać nekog drugog, uvijek mi se to prije događalo."
"A možda se tako osjećaš s njima zato šta te zapravo privlače dečki?"

Ostao sam zabezeknut. Odakle mu sad to?!

"Kako misliš dečki?"
"Zato što znam da voliš dečke. Nekidan smo se dopisivali na Grindru i poslao si mi svoju sliku. Tad mi je sve bilo jasno."
"Čekaj, ti si... Kako? Šta?"
"Nemaš pojma koliko sam sretan bio kad sam skužio da se s tobom dopisujem. Sviđaš mi se Dario, samo nisam htio ništa poduzimat jer sam mislio da si hetero."
"Čekaj...a Tanja?"
"Tanja je super cura, ali ja zapravo želim tebe i volio bi znat jel se i ja tebi barem malo sviđam."

Malo je reći da sam bio šokiran. Izmislio sam da mi je ponovo muka i da idem doma, samo da pobjegnem od njega.

nastavlja se...

04.07.2020. u 20:59 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 01.07.2020.

Uzavrela krv, dio drugi

Dok sam ja tako u sebi razmišljao kako da se ponašam i što da radim s Borninim pogledom uprtim točno prema našem stolu, Mirna je primjetila da sam odjednom postao odsutan.

"Jesam li ti dosadna?" - upitala je zabrinuto.
"Ma nisi, nisi. Samo sam se nešto zamislio. Imam hrpu posla danas, pa zato" - rekoh to vrlo neuvjerljivo.

Nastavili smo razgovarati, ali ja sam svako malo pogledavao prema njemu. U jednom sam trenutku primijetio da su se Tvrtko i on zapričali pa sam pretpostavio da su dobri poznanici, možda i prijatelji.

Ubrzo nam se ponovo pridužila Tanja, koja je dovela i svoga dečka Karla s kojim je odnedavno skupa. Karlo je dečko nekoliko godina stariji od nas, mrcina od devedeset kila mišića. Nastavili smo pričati o toj suboti kada Mirna bude slavila rođendan i govorili kako ćemo se ludo zabaviti, dok sam ja istovremeno promatrao što Borna radi za šankom. Primjetio sam da povremeno pogleda prema našem stolu i u nekoliko navrata su nam se susreli pogledi koji su trajali trenutak duže nego što bi trajao pogled s nekim tko me ne poznaje. Zato sam pretpostavio da i on mene poznaje odnekud i nisam mogao ne osjećati se dobro u vezi toga.

Nedugo zatim sam ga vidio da plaća kavu i odlazi. Ubrzo su otišle i Mirna i Tanja, a Karlo i ja smo ostali još malo i naručili pivo na moj nagovor. Trebalo mi je nešto osvježavajuće nakon upravo doživljene scene.

"Stari, mogu li ti nešto priznat? Znam da se ne poznajemo nešto dugo, ali djeluješ kao tip od povjerenja" - upitao me.
"Reci slobodno, ja čuvam tajne."
"Koliko si ti dobar s Tanjom?"
"Pa onako, okej smo si. Bolji sam s Mirnom."
"Pretpostavio sam. Nego... Samo sam ti htio nešto povjerit u vezi Tanje i pitat te za savjet.  Ma zapravo, nema veze, zaboravi."
"A daj reci sad kad si krenuo. Sad umirem od znatiželje."

Vidio sam da se malo orosio po licu i da mu je neugodno zbog toga što će reći, ali sam sada još više htio znati što mu je na umu. Rekao mi je da ima sumnje po pitanju njihove veze i kako mu djeluje da su srljali u vezu prije no što su se stigli upoznati. Priznao mi je to jer mu djelujem kao super tip i zato što ja jedini od svih njegovih muških prijatelja poznajem Tanju. Savjetovao sam ga da još malo pričeka i rekao mu da sa mnom uvijek može iskreno razgovarati. Kasnije me je pitao ima li nešto između Mirne i mene i rekao mi da se ja njoj jako sviđam. Dugo sam vremena u to sumnjao, ali uvijek sam bio previše nesiguran da učinim konkretan korak.

Uvečer smo Tvrtko i ja spremili neku večeru i on mi se krenuo žaliti kako ne može naći djevojku. Na početku godine još je bio u vezi s djevojkom koja ga je varala s jednim od njegovih prijatelja. Kad je Tvrtko to saznao, prekinuo je kontakt s oboje i pao u depresiju. Jedno je vrijeme živnuo, ali onda je opet postao depresivan. Ono što on nije znao jest da sam i ja poprilično usamljen i tužan, ali ne zbog djevojke, već zbog dečka. Tad sam se sjetio da su Borna i on razgovarali u kafiću i iskoristio priliku da saznam nešto više o njemu.

"Onaj tip s kojim si danas razgovarao za šankom mi je poznat, ali se ne mogu sjetit odakle."
"On i ja smo bili kolege, prije nego šta sam ja odustao od faksa. Zove se Borna. Dobar tip, iako je uvijek bio malo tajanstven. Sa svima na faksu je dobar, ali zapravo ni s kim nije baš blizak. Često on dođe u kafić, pa znamo popričati. Sad je na trećoj godini."

Kasnije me ispitivao o Tanji koja mu se očito sviđa, ali sam mu rekao da je zauzeta i odletio u sobu, gdje sam ušao na Bornin Facebook profil i počeo nekontrolirano plakati nad njegovim slikama.

Kad sam se pošteno isplakao i prihvatio činjenicu da nikada neću moći biti s Bornom, otišao sam na gay dating stranicu i počeo tipkati s nekim tipom. Tipična spika.

On: Ej.
Ja: Ej.
On: Šta ima?
Ja: Ništa posebno. Kod tebe?
On: Napaljen. Imaš koju xxx sliku?
Ja: Nemam, ne šaljem takve. Samo lice.
On: Može, pošalji.

Poslao sam mu sliku gdje se jasno vidi kako izgledam. Već sam se više puta opekao šaljući sliku lica, ali bio sam očajan i odlučio riskirati. On je vidio sliku i odlučio više ništa ne napisati. Shvatio sam da mu nisam zanimljiv.

Ogorčen takvim stranicama i životom općenito, izbrisao sam svoj profil i zaspao.

nastavlja se...

01.07.2020. u 21:00 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.06.2020.

Uzavrela krv, dio prvi

Bilo je to jedno lijepo, sunčano popodne. Čekao sam na hodniku fakulteta da počne predavanje i razmišljao kako bih volio da sam sad na kavi ili negdje na plaži. Već je bio kraj proljeća i samo sam čekao praznike. Tada sam krajičkom oka ugledao njega. Prošao je kraj mene i pogledao me svojim prodornim svijetlozelenim očima. Protrnuo sam kao i svaki put kad bih ga vidio. Bio je najljepši dečko kojeg sam viđao po faksu, druge nisam ni primjećivao pored njega. Ali sviđam li se i ja njemu?

"Brate, probudi se. Zakasnit ćeš na predavanje. Dario!"

Kad je Tvrtko uzviknuo moje ime, trgnuo sam se i shvatio da sam po stoti put sanjao Bornu, toga dečka kojega stalno viđam po fakultetu, a sve što znam o njemu je njegovo ime.

Tvrtko je moj cimer, naporan kao proljev, ali ipak se volimo. Velika sam spavalica pa mu kažem da me probudi za predavanje za slučaj da ne čujem alarm, ali onda kad me probudi najradije bih ga mlatnuo sobnom lampom jer me ne pusti da spavam.

Na predavanje sam došao zadihan od trčanja. Zakasnio sam nekih desetak minuta, po tko zna koji put. Sjeo sam do Mirne i Tanje. U tih godinu dana što studiram, iz te sam grupe jedino ostvario kontakt s njima dvjema. Njih su dvije najbolje prijateljice još od djetinjstva, a sada su i cimerice. Ni one nisu previše raspoložene družiti se s drugim ljudima.

Mirna mi se jako sviđala dobrih pola godine, ali nisam bio siguran sviđam li se i ja njoj pa sam zbog svoje sramežljivosti odustao od cijele te priče i pristao biti joj samo prijatelj. Kako u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno posjećujem teretanu, Mirna mi je u Whatsapp poruci pohvalila izgled.

"Dario, baš si se raširio, tek sam sad primjetila. Svaka čast! Sad si pravi momak :D" - rekla je entuzijastično i pogledala u mene, namignuvši mi.
"Pa hvala, trudim se :)" - napisah i zarumenih se.

Nakon predavanja, sjeli smo na kavu u obližnji kafić u koji odlaze svi studenti i u kojem Tvrtko radi kao konobar. On nas je i poslužio, usput nabacivši neobavezan flert s Tanjom kojoj se to nije svidjelo.

"Koji gadljivi tip. Jedino što pravi dobru kavu, inače ne bih nikad došla ovamo."
"Tvrtko ti je moj cimer, ako nisi znala" - rekoh joj to, zbog čega je njoj postalo neugodno pa je otišla do obližnje pekare po neko pecivo, ostavivši tako Mirnu i mene same.

"Dario, slavim rođendan za dva dana. Nadam se da se vidimo" - rekla je s nevinim osmijehom na licu.
"Da, naravno. Di slaviš?"
"Kod sebe doma. Bit ćete ti, Tanja, Karlo i još neki ljudi koje ne poznaješ."
"Ajde super. Šta će se pit?"
"Bit će svega. Vina, piva, žestica. Šta god ti srce poželi!"

Dok je ona to govorila, iza nje se na vratima kafića pojavio on. Blejio sam u njega kao tele u šarena vrata dok je ulazio. Opet mi je oduzeo dah, a ovaj put nije se radilo o snu.

Sjeo je za šank, točno u smjeru moga stola.

Kako da se sad ponašam? Da se smijem ili da budem ozbiljan? Poludjet ću od nervoze!

nastavlja se...

28.06.2020. u 23:14 • 3 KomentaraPrint#

O blogu

Ljeto je period kada svi više čitamo i kada nam dobro dođe neko lagano štivo. Za mene ljeto znači manje posla i više slobodnog vremena, a to posljedično znači da ću se više posvetiti svojim hobijima. Jedan od njih je pisanje. Pišem otkad znam za sebe i ovaj sam blog zamislio kao mjesto gdje ću stavljati svoje priče kojih ima mnogo. Neke su bolje, neke su lošije. Neke su koncipiranije, neke manje. Vidim da je ovom blogu dosta pala popularnost, ali velika publika mi ionako nije bitna. Dok me čita jedna osoba, ja sam sretan.

Prva priča koju bih želio s vama podijeliti zove se Uzavrela krv. Uzavrela krv je priča u 16 nastavaka koja govori o seksualnosti i eksperimentiranju. To je priča o traženju sebe, o otkrivanju svoga identiteta, priča koja govori o opasnosti miješanja realnosti i mašte.

Priča je inspirirana stvarnim događajima.

Nastojat ću objavljivati dva nastavka tjedno.

28.06.2020. u 17:01 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2020  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Povratak korijenima je priča o muškarcu koji je, nakon što je njegova obitelj saznala da je homoseksualac, bio prisiljen otići iz svoga rodnog grada. Nakon osam godina u Americi, on se odlučuje vratiti u Hrvatsku i suočiti sa svojom prošlošću.

Kontakt

webnovele3@gmail.com

Posjećenost

Uzavrela krv = cca 450

COVID-19