Bilo je to jedno lijepo, sunčano popodne. Čekao sam na hodniku fakulteta da počne predavanje i razmišljao kako bih volio da sam sad na kavi ili negdje na plaži. Već je bio kraj proljeća i samo sam čekao praznike. Tada sam krajičkom oka ugledao njega. Prošao je kraj mene i pogledao me svojim prodornim svijetlozelenim očima. Protrnuo sam kao i svaki put kad bih ga vidio. Bio je najljepši dečko kojeg sam viđao po faksu, druge nisam ni primjećivao pored njega. Ali sviđam li se i ja njemu?
"Brate, probudi se. Zakasnit ćeš na predavanje. Dario!"
Kad je Tvrtko uzviknuo moje ime, trgnuo sam se i shvatio da sam po stoti put sanjao Bornu, toga dečka kojega stalno viđam po fakultetu, a sve što znam o njemu je njegovo ime.
Tvrtko je moj cimer, naporan kao proljev, ali ipak se volimo. Velika sam spavalica pa mu kažem da me probudi za predavanje za slučaj da ne čujem alarm, ali onda kad me probudi najradije bih ga mlatnuo sobnom lampom jer me ne pusti da spavam.
Na predavanje sam došao zadihan od trčanja. Zakasnio sam nekih desetak minuta, po tko zna koji put. Sjeo sam do Mirne i Tanje. U tih godinu dana što studiram, iz te sam grupe jedino ostvario kontakt s njima dvjema. Njih su dvije najbolje prijateljice još od djetinjstva, a sada su i cimerice. Ni one nisu previše raspoložene družiti se s drugim ljudima.
Mirna mi se jako sviđala dobrih pola godine, ali nisam bio siguran sviđam li se i ja njoj pa sam zbog svoje sramežljivosti odustao od cijele te priče i pristao biti joj samo prijatelj. Kako u posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno posjećujem teretanu, Mirna mi je u Whatsapp poruci pohvalila izgled.
"Dario, baš si se raširio, tek sam sad primjetila. Svaka čast! Sad si pravi momak :D" - rekla je entuzijastično i pogledala u mene, namignuvši mi.
"Pa hvala, trudim se :)" - napisah i zarumenih se.
Nakon predavanja, sjeli smo na kavu u obližnji kafić u koji odlaze svi studenti i u kojem Tvrtko radi kao konobar. On nas je i poslužio, usput nabacivši neobavezan flert s Tanjom kojoj se to nije svidjelo.
"Koji gadljivi tip. Jedino što pravi dobru kavu, inače ne bih nikad došla ovamo."
"Tvrtko ti je moj cimer, ako nisi znala" - rekoh joj to, zbog čega je njoj postalo neugodno pa je otišla do obližnje pekare po neko pecivo, ostavivši tako Mirnu i mene same.
"Dario, slavim rođendan za dva dana. Nadam se da se vidimo" - rekla je s nevinim osmijehom na licu.
"Da, naravno. Di slaviš?"
"Kod sebe doma. Bit ćete ti, Tanja, Karlo i još neki ljudi koje ne poznaješ."
"Ajde super. Šta će se pit?"
"Bit će svega. Vina, piva, žestica. Šta god ti srce poželi!"
Dok je ona to govorila, iza nje se na vratima kafića pojavio on. Blejio sam u njega kao tele u šarena vrata dok je ulazio. Opet mi je oduzeo dah, a ovaj put nije se radilo o snu.
Sjeo je za šank, točno u smjeru moga stola.
Kako da se sad ponašam? Da se smijem ili da budem ozbiljan? Poludjet ću od nervoze!
nastavlja se...
lipanj, 2020 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Povratak korijenima je priča o muškarcu koji je, nakon što je njegova obitelj saznala da je homoseksualac, bio prisiljen otići iz svoga rodnog grada. Nakon osam godina u Americi, on se odlučuje vratiti u Hrvatsku i suočiti sa svojom prošlošću.
webnovele3@gmail.com
Uzavrela krv = cca 450
COVID-19