"Karlo, jesi tu?" - upitala je Tanja još jednom.
Dao sam mu znak da ću izaći ja i da bude tiho. Pustio sam vodu i izašao, otvarajući vrata koliko sam manje mogao da slučajno ne bi vidjela Karla. U isto sam se vrijeme molio svim silama da ne pogleda prema dolje i ne vidi njegova stopala u kabini.
"Maloprije je izašao. Šta ga nisi vidjela?"
"Ne. Kako je mogao izaći a da ga nisam vidjela?"
"Onda je sigurno otišao malo na zrak."
"Okej, idem ga potražit. Tenks Dario."
Predahnuo sam. Karlo se pažljivo išuljao iz kabine.
"Jesam ti rekao da ne smijemo?! Kao i kad smo bili u svlačionici. Više nikad na javnim mjestima!"
"Aha. Znači, na ne-javnim mjestima onda može."
"Daj ne zafrkavaj i ajmo brzo riješit ovu situaciju."
Rekao sam mu da još malo ostane u toaletu, izašao vani i rekao Mirni da ode za Tanjom jer je uznemirena. Kad je i Mirna izašla, rekao sam Karlu da se vrati za stol. Ja sam zatim otišao za njima dvjema i rekao im da se Karlo vratio. Kad su se vratile, Karlo se ispričao Tanji i rekao joj da će još razgovarati kad budu nasamo. Iako se situacija naizgled smirila, u zraku se ostatak večeri osjećala napetost.
Na povratku doma, Mirna me pitala želim li prespavati kod nje, ali sam odbio rekavši joj kako je bolje da sada bude uz Tanju.
Sutradan smo se Mirna i ja našli na kavi i komentirali kako nitko od nas nije dao još nijedan ispit. Zatim smo se prisjetili prethodne večeri. Mirna mi je otkrila da joj se Tanja u zadnje vrijeme često žalila na Karlovu indiferentnost i kako sumnja da je on vara. Ja sam je pokušao razuvjeriti u takvo što, iako sam se preznojavao od same pomisli da se dozna što je bilo između njega i mene.
Kasnije sam se našao s Anđelom.
"Bome si dobro zapetljao sebi život."
"Kao da sam ja htio da bude ovako, Anđela. Uostalom, Karlo je taj koji uvijek mene traži."
"Nemoj svu krivicu prebacivat na njega. Mogao si ga ti lako odjebat da si htio."
"Nemoj me sad još i ti mučit, molim te!"
"Okej Dario. Samo ti želim pomoći da racionalno sagledaš stvari. A šta se tiče Tanje, mislim da ta cura ima ozbiljan problem sa sobom. Ne čudi me šta je Karlo želi otkantat."
"Ali je ne bi htio otkantat da nema mene, shvaćaš? A ja ne želim bit uzrok prekida nečije veze. Zamisli samo Tanjinu reakciju kad bi joj Karlo sve rekao!"
"Pa neće joj ništa reć, bez brige."
Dok smo tako razbijali glavu tim što bi se moglo dalje dogoditi, Borna je došao i sjeo dva stola od nas.
"Kako se sada osjećaš u vezi Borne? Rekao si mi da te to prošlo."
"Mislio sam da me prošlo jer ga nisam viđao. Ali sad..."
"Šta, i dalje ti se sviđa?"
"A je. Sad kad ga vidim, shvaćam da ga nisam prebolio. Tebi ne mogu lagat."
"Sranje. A vidi, sad sjedi sâm, možda bi bilo najbolje da mu priđeš. Ne moraš mu reć da ti se sviđa, samo mu priđi, progovorite koju riječ."
"Ajme, kako ću?"
"Lijepo. Ajde diži se, uzmi dvadeset kuna i kaži mu da mu je ispalo dok je ulazio. Odatle onda smisli daljnji razgovor. Kasnije će sigurno i on nešto dobacit pa će ti bit lakše."
"Ozbiljno? Ma ne mogu."
"Možeš, možeš. Hajde!"
Ustao sam se od stola, uzeo svojih dvadeset kuna i krenuo prema njemu. Srce mi je lupalo kao nikad do tad.
nastavlja se...
Post je objavljen 16.07.2020. u 22:20 sati.