petak, 18.07.2014.
Drugi nastavak:
Pismo 1:
U ovom pismu zarobljeni vojnik J.K. iz Donjeg Daruvara pisao je pismo roditeljima i moli ih da mu se jave. Pisano je na češkom jeziku.
Pisano 26/6 (1915) Feldpostkorrespondenzkarte
Poštovani gospodin
Vaclav Kavalir, Dolnji Daruvar
Slavonija, Austrija
Dragi roditelji!
Primite od mene najsrdačniji pozdrav. Ja sam hvala Bogu zdrav i to zdravlje i želju čistog srca želim i vama. Moji roditelji, obavještavam vas da sam opet u drugom selu i veoma mi je čudno da stalno nikakvo pismo ne dobivam dok su moji prijatelji već mnogo takvih dobili.
Pišite mi samo toliko da znam da li ste zdravi i kako je to s našim gospodarstvom i kako je to s bratom. Pozdravite sve prijatelje i poznanike i moju staru… (nečitljiva riječ)
Nezaboravljeni sin – J.K., zdravo, pišite.
Zarobljenik.
Adresa: Tobotska Gubernija
Železna Draha
Kalačanskaja stancija
Volosti caricana
Selo Derevna Carica
Sibir
#####
Pismo 2
Pisano 2. kolovoza ?
Štovanoj gospođi
Marija Drahnik
Donji Daruvar
Slavonija
Draga moja suprugo, šaljem ti sto pozdrava i poljubaca tebi i našoj djeci. Ja sam donekle živ i zdrav. Draga suprugo, ja sam pismo i dopisnicu što si mi je poslala primio i svemu sam razumio što si mi pisala. Pišeš mi da je Rus od tebe otišao samo da li nije učinio neku štetu. Draga suprugo, ti potraži drugog slugu, ti bez sluge ne možeš biti. Ako nećeš moći pronaći slugu, ti zamoli starog Sadovku da ti pomogne s radom sa konjima i da se Venco uči od Sadovke upravljati konjima. Draga suprugo, čuvaj kukuruz da ti ga netko ne obere. Ja znam da će neki ljudi krasti zbog velike skupoće. I vinograd čuvaj i konjima stavljaj i pljevu, nemoj im davati samo sijeno kada znaš da ga imaš malo i da je skupo. Draga suprugo, moram ti također napisati da nisam u lajtmana za kočijaše. Već je tome mjesec dana što sam u teretnom prijevozu pa mi više nije onako kako mi je bilo.
Drago suprugo, to veliko bure što je kod Šnajdera dovezi. To naše ima 640 litara. Ne da ti doveze neko staro i razbito. Draga suprugo, pošalji mi kruh. Kada ćeš ga davati na poštu, tada reci da je to rublje, jer se hrana ne smije slati. Draga ženo, uči djecu moliti i šalji ih u crkvu da ne budu zločesta. I Mariju i Faniku treba učiti moliti.
Nemam ti što drugog pisati nego te još jednom pozdravljam i cjelivam tebe i također djecu. Pozdravi isto našu milu majku i sestru i komšiju Švajcera i njegovu gospođu. Zbogom mila ženo i djeco moja i molite se Bogu.
Draga suprugo, moram ti također napisati da ovdje mnogi dobivaju na molbu urlab. Ako želiš da i ja dobijem urlab, onda daj da molbu napiše učitelj Vlasović ili Horvatić. Neka napiše molbu na njemačkom jeziku da barem dođem na jesen da obavim sjetvu. Neka napišu i koliko imamo grunta i koliko djece. Kada ćeš mi slati molbu, onda ju sama stavi na poštu. Pazi da kada budu pisali molbu da je dobro napišu.
Adresa je: 10 arme Komando
Feldpost 510 Filak
Landsturmannn Andrija Drahnik kuk tren
Schlachttvich Feld, depo 100
Feldkirchen in Karten
####
Pismo 3
Dne 12/3. 1918.
Molim Vas gospon velečasni i primite ovu moju najnužniju molbu za dopust s kojom mogu samo vas još zamoliti. Ja sam ostavio svoju suprugu sa dvoje malih djece i ostalim. U velikoj nuždi i siromaštvu dosad su se donekle strpjeli, ali dalje već ne mogu. Stoga vas lijepo molim da nas zapišite i da izdate jednu potvrdu s kojom bi moja supruga imala prava potražiti potporu koju bi u velikoj nuždi ona imala koristiti. Ja ću nastojati prvom prilikom vidjeti da li ću moći dobiti dopust. Onda ćemo se i vjenčati, ali ja molim, ako je moguće odmah, jer ona više ne može izdržati bez potpore. Dosta je trpjela već četiri godine.
Ja sam pitao mojeg komandanta i on mi je rekao da Vam se tako javim i da ćete Vi to urediti i da će ona moći dobiti potporu. Ako to nije moguće, oprostite što joj pomoći ne mogu.
Pitat ćete se zašto nisam zakonit (vjenčan). Za mirna vremena sam još bio premlad. U Oblirierungu sam morao otići i nisam imao priliku da se s njom zakonito vjenčam, da sam imao priliku, sigurno bih već bio zakonit, ne bih ih pustio toliko trpjeti. Zato vas najiskrenije molim da se smilujete da mi djeca ne propadnu.
Tu je moj i njezin potpis (adresa):
Ivan Pamer i Ana Kilinger
Kod g. Šnajdera
Daruvar
Molim vas nemojte mi zamjeriti jer ne znam Vaše časno ime i prezime Držim da ćete svejedno primiti ovo pismo. Uvjeren sam da ćete moju molbu ispuniti. Sa najljepšim pozdravom ostajem sluga pokorni.
Zbogom.
Moja adresa:
Patrulfuhrer Ivan Pamer
Feld jager. Ni 31.
M.K. Ni 37, Grupen Ni 14, Feldpost. Ni 392
###
Pismo 4
Pisano 28. lipnja 1916.
Đ. J.
k. br. 39 selo Markovac
pošta Sirač
Slavonija
Draga moja ženo Đuko,
Evo uzeo sam malo vremena da ti napišem par ljubaznih riječi sa kojim želim da nađu tebe i naše djece u udobnom zdravlju. Draga Đuko, mogu ti javiti da sam dobio tvoje dvije karte (dopisnice) što si mi pisala. Od molbe još nisam dobio nijedno. Draga Đuko, ima ovdje puno koji su dobili molbe, ali urlaba ne daju nikome sada pa se zato ne žalosti. Ako Bog da sreću i zdravlje, valjda će doći red da ću i ja doći kući da vidim još jedanput tebe Đuko i moju djecu i staru moju majku koju ja nikad zaboraviti ne mogu. Draga Đuko, ono što mi pišeš da li bi mogla prodati ovna. Ako ti je nužda za novac, ti ga možeš odmah prodati pa si novac upotrebi kud ti je najnužnije. Draga ljubezna Đuko, radi što najbolje možeš i to znaš najbolje. To mi je milo što me za sve pitaš. Draga Đuko, sada te molim: Ako možeš pošalji mi 10 kruna jer sam sad bez groša ostao. Nešto bi si kupio. Draga moja Đuko, sad te molim da mi otpišeš sve točno kako je kod kuće, kako je s kravom i je li isto dobro i njezino tele. Otpiši mi kakvo je žito, je li što bolje nego je bilo lanjske godine i je li ječam dobar kod kuće, je li što ima u vinogradu i je li itko špricao vinograd. Odgovori mi gdje si kukuruz posadila i da li si ga mogla ikako okopati. Otpiši mi jesi li pokosila livadu u velikoj bašči i tko ti što pomaže. Draga Đuko, Pavi kupi odijelo. Što možeš, ja nju primam kao našu djecu. Podaj joj ako budeš mogla i novac ako joj nužda jer je tebi teško s njom, a još teže bez pa ju zato pouči i sjeti se da ona nikog drugog nema.
Draga Pavo, sjeti se što sam ti ja kazao kada sam od kuće odlazio da mi najbolje djecu čuvate da ih ne tučete ni kada su povremeno zločeste jer su obadvije nejake te mi ih najbolje čuvajte jer su mi ona sada draga.
Đuko, pošaljite moju adresu mome bratu Davidu i Nikoli neka mi pišu da znam za njih. Otpiši mi da li znadeš za šurjaka Jakova. Za sada više ništa, nego lijepo pozdravljam tebe, našu djecu Bojanu i Kristu i Pavu i staru majku, i brata Milu, i snašu Juliju, snašu Katu i maloga Krstu…
Zbogom, doviđenja.
Juro Ječmenica
K.u.k. 2./XX, IR 46, Feld Post 328
NAPOMENA:
Fotografije uz tekst nisu vezane za njegovoj sadržaj. Neke fotografije su preslikane u obiteljkoj arhivi Antuna Bileka i kod još nekih daruvarskih obitelji i arhiva. Svojim sadržajem one se odnose na istočno bojište na kojem su ratovali i vojnici s daruvarskog prostora.
Oznake: pisma vojnika iz Prvog svjetskog rata, prvi svjetski rat
18.07.2014. u 21:48 •
0
Komentara •
Print •
#