Ponovo pljačka i ponižavanje
Dogodilo se na današnji dan30. travnja nije samo 1779. godine na području Uskoplja bio bremenit događajima: takav je bio i 30. travanj 1993. godine. Evo što je o događajima koji su se desili na taj datum, zapisano u Skopaljskom vjesniku: U 9.00 sati održan je sastanak u zapovjedništvu Brigade dr-a Ante Starčevića kojemu su bili nazočni zapovjednik Brigade Zrinko Tokić i zapovjednik bataljuna muslimanskih snaga. Na sastanku je dogovoren način neutraliziranja inžinjerijskih utvrda. U 19.25 sati u ugostiteljskom objektu koji se nalazi preko puta Autobusnog kolodvora došlo je do ranjavanja četvorice pripadnika postrojba HVO-a. Oko 22.00 sata na ulazu u grad iz pravca Prozora pripadnici muslimanskih snaga napali su sanitetsko vozilo u kojemu su se nalazili: Mario Šenda, Branko Jurina i Stipo Zečić. Svu trojicu pripadnika HVO-a pripadnici muslimanskih snaga su ponižavali, tukli te ih zarezivali noževima. Oni su, također, na kraju i opljačkani. Nakon puštanja, ukazana im je liječnička pomoć u Ratnoj bolnici HVO-a Uskoplje. |
Treći kanonski pohod biskupa Dobretića
Dogodilo se na današnji danDok je boravio na Paloču, biskupu je došao ugledni Skopljak Osman Alaj-beg moleći ga za ozdravljenje od duševnih boli i opsjednutosti... Na današnji dan daleke 1779. godine biskup fra Marko Dobretić započeo je svoj treći kanonski pohod Bosanskom vikarijatu upravo sa župom Uskoplje na području koje je boravio od 30. travnja do 4. svibnja 1779 godine. U Uskoplje je došao s provincijalnim definitorom fra Stjepanom Jajčaninom i bratom laikom fra Matejom. Kako u svojoj monografiji o Uskoplju piše Ante Škegro, zadržali su se u Bistrici, gdje je biskup s okupljenim svijetom molio i blagoslovio puk. Prenoćio je u nekoj osmanlijskoj kuli kojoj je najamnik bio neki Marko Jurletić. Za naredni 1. svibnja, na blagdan sv. apostola Filipa i jakova, odredio je da se svećenici okupe u Vilić Polju, kamo je i puk izdaleka pristizao. U katoličkom groblju u Vilić Polju služio je sv misu. Poslanice i evanđelja je dao pjevati na hrvatskom jeziku, što je bio davni običaj u Skopaljskoj župi. Propovijedao je o sv krizmi i o silasku Duha Svetoga nad apostole. Potom je na konjskom sedlu, koje mu je služilo kao biskupski tron, s albom, štolom, prsnim križem, biskupskim štapom i mitrom krizmao 231 osobu. Oko 19.00 sati je, vrlo iscrpljen otišao na odmor u dosta udaljenu štalu nekog Ilije Kneževića, a potom se, u strahu od Turaka, prebacio u Voljice do kuće pobožnog Franje Juričevića koji je bio izgradio kućicu za skopaljskog svećenika. 2. svibnja se vratio na mjesto gdje je bio prethodni dan, ponovivši isto što i jučer, krizmavši još 56 duša. Potom je opet otišao u onu štalu kao dan ranije, pa se u strahu od Osmanlija, vratio u župnu kućicu. 3. svibnja svećenici su se pred biskupom zaputili na Paloč. Na Paloču je biskup krizmao 26 osoba i od javne ekskomunikacije pred cijelim pukom odriješio još dvoje. Kad je sve završio, zaputio se do kuće nekog Petra Lončine gdje je za okrjepu pojeo dva jaja. Tamo mu je došao ugledni Skopljak Osman Alaj-beg moleći ga za ozdravljenje od duševnih bolesti i opsjednutosti. To je biskupa ganulo, pa je nad njim molio. Kad je odbio primiti nagradu, Osman Alaj-beg je prionuo uz katoličku vjeru I zatražio da prijeđe na katoličanstvo, što bi samome biskupu kao i cijelom katoličkom puku Uskoplja nanijelo mnogo poteškoća. Poslije ovog slučaja biskupu su s istim molbama navalili dolaziti i brojni drugi muslimani. Potom je 4. svibnja na oltaru podignutom kod gostionice (vjerojatno hana) služio sv misu i poučavao puk u katekizmu, kršćanskoj vjeri, primanju sv sakramenata, o svećenicima i dr.. Na kraju je ispitivao svećenika, pregledao župne knjige iz kojih je i prepisao podatke o uskopaljskim katolicima. Prema njegovu izvješću od 2. lipnja 1780. godine u Uskoplju je, bez Kupreške visoravni, od 7. svibnja 1776. do 4. svibnja 1779 godine bilo: krštenih 310, vjenčanih 56, umrlih 77, pričešćenih 1.254, nepričešćenih 724 itd.. |
Zaraza se i dalje širi
Krizni stožer za suzbijanje zaraznih bolesti životinja srednjobosanske županije priopćio je da je prema podatcima prikupljenim do 21. travnja na području susjedne bugojanske općine, u kojoj je sredinom ožujka proglašena epidemija bruceloze, registrirano 337 oboljelih ovaca, 7 koza i dvije krave, a pored bugojanske, bruceloza je zabilježena i na području općine Novi Travnik, gdje je oboljelo 80 ovaca i dvije krave, te na području općine G. Vakuf – Uskoplje tri krave.
No, ono što posebno zabrinjava jest podatak da je do sada na području bugojanske općine registrirano i 13 oboljelih osoba, a liječnici se pribojavaju da bi ovaj broj mogao biti i veći, jer se nekoliko bolesnih osoba sa simptomima sličnim brucelozi još nije podvrglo medicinskom tretmanu. O brucelozi smo već pisali na ovome blogu, pa više pročitajte ovdje, te ako primjetite slične simptome javite se odmah kod Vašeg liječnika. |
Srušen Relej
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan 1993. godine pripadnici muslimanskih snaga eksplozivom su srušili stup TV odašiljača (Relej) koji se nalazio na brdu Strmica, ponad samoga grada. Razlog njegovu rušenju jest činjenica da je, prema dogovoru dviju strana, na njemu bila istaknuta hrvatska zastava. Inače, mnogo puta od početka primirja do 29.4.1993. godine pripadnici muslimanskih snaga skidali su zastavu s Releja, ali su je pripadnici HVO-a uvijek iznova postavljali. Brdo Strmica, na kojemu se nalazio «Relej», početkom siječnja 1993. godine bilo je jedno od najjačih uporišta muslimanskih snaga s dobro ukopanim zemunicama, tranšejima i rovovima okrenutim prema dijelu grada naseljenom pretežito hrvatskim življem. Ovi rovovi su pripremani čak šest mjeseci prije početka sukoba u siječnju 1993. godine (11. siječnja otpočeo je tzv. treći sukob), no, unatoč tome snage HVO-a zauzele su brdo Strmicu 18.siječnja, a povučene su s njega prema kasnijem dogovoru o primirju. |
Za odgovorniji odnos prema prirodi
Eni biznis danas na svojim stranicama piše o projektu pod nazivom Poboljšanje javne svijesti o problemima divljih deponija i upravljanja, čiji je je organizator Udruženje građana za zaštitu prirode i okoliša, a kao partner priključilo se je Komunalno poduzeće Radovina. Prva aktivnost bila je evidentiranje ilegalnih odlagališta otpada na području općine G. Vakuf - Uskoplje. Evidentirano je i fotografirano čak 11 velikih divljih deponija na koje se otpad redovno odlaže, te 32 manje. Neke od ovih deponija direktno ugrožavaju bazene pitke vode pojedinih sela. Trenutno je u toku javna kampanja kojom se građani pozivaju na odgovorniji odnos prema prirodi, kao i na davanje svog doprinosa u smanjenju količine otpada u domaćinstvima. U samom gradu izvršeno je plakatiranje, a uličnim akcijama, od kojih je posljednja provedena 22. travnja, na Dan planete Zemlje, podijeljen je veliki broj letaka i naljepnica. U okviru javne kampanje vrši se i lobiranje prema drugim organizacijama na području općine za aktivnije uključivanje u dizanju javne svijesti o ovom problemu, pišu na en-news portalu.
|
Napadnuti čobani na Crnom Vrhu
Dogodilo se na današnji danOd događaja koje Kroničar uskopaljskih zbivanja bilježi za dan 28. travnja 1993. godine ističe se tek napad pripadnika muslimanskih snaga na dvije osobe hrvatske nacionalnosti koje su na području Crnoga Vrha čuvale ovce. Sličan napad na Crnome Vrhu dogodio se i dan ranije, 27. travnja. Godinu dana kasnije, 28. travnja 1994. godine na području Uskoplja nije bilo ekscesa. Povremene detonacije koje se povremeno čuju rezultat su uništavanja minsko-eksplozivnih sredstava koje vrši inžinjerijska služba Brigade dr Ante Starčevića. U 10.00 sati u uskopaljskoj bazi britanskog bataljuna UNPROFOR-a održan je još jedan u nizu sastanaka hrvatskih i muslimanskih predstavnika na kojemu je, između ostaloga, dogovoreno da hrvatska strana treba osigurati cijevi za popravak vodovoda u gradu, a UNPROFOR se obvezuje izvršiti kopanje. Nadalje, hrvatska strana je preuzela obvezu osiguranja tranzitne vize do Ljubljane za teško bolesnog Esada Garaču. Dogovoreno je, također, da bistrički župnik Josip Glavaš i Niko Budimir sa Abdulahom Burekom i predstavnicima UNPROFOR-a u nedjelju 1. svibnja obiđu crkvu u Bistrici i utvrde stanje njenog trenutnog stupnja oštećenja. Za sutrašnji dan dogovoren je i pregled u ratu oštećene trafostanice... |
Neuspjela pljačka banke
Tri pljačkaša propisno su se isprepadala i obrukala kada su pokušali opljačkati ekspozituru Central profit banke u G. Vakufu-Uskoplju. Isprepadani glasnim alarmom kojeg je uključilo osoblje banke, pljačkaši su pobjegli glavom bez obzira, nakon čega ih je policija pohvatala, piše današnje Oslobođenje.
Kao i svakoga dana, u osam sati djelatnici ove banke došli su na posao i upalili računala, te naručili kavu iz obližnje ćevapdžinice. Kada je konobarica ušla sa kavama, iza nje su se, sa kapama na glavi, pojavila dva lopova. Jedan od njih je uperio pištolj u leđa konobarici, a drugi, sa automatskom puškom, prišao je blagajniku Dževadu Softiću. “Ovo je pljačka”, rekao je razbojnik i zapovjedio Softiću da otvori sef. Za iscrpnije kliknite ovdje i ovdje. |
Makar se i posvađali (II.)
Kako sam već rekao, u početku sam namjeravao napraviti kratki prikaz novoizišle knjige u izdanju Hrvatske uzdanice, no, "kratki" prikaz na kraju je ispao neprimjereno dug za jedan post na blogu, pa sam ga bio prisiljen rascijepiti na dva dijela. Prvi dio ste mogli čitati jučer, a drugi, ako vam se da, možete danas... HRVATI USKOPLJA - okolnosti i perspektive, Zbornik radova s Okruglog stola održanog 9. veljače 2002. g. Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005. str:120 Dr Tvrtko Krajina u svom radu o zdravstvu polazi od činjenice da unatoč ogromnom napretku medicinske tehnike i tehnologije, bolesnika nikada nije bilo više nego danas, te se zalaže za usmjeravanje zdravstvene službe na unaprjeđenje i čuvanje zdravlja, a ne da bolest postane motiv i cilj zdravstvenog rada. "Zdravlje nije samo zbroj zdravih funkcija i što manji broj anomalija i bolesti. Zdravlje ima svoju intimu, motiv, slobodu, ponašanje i životni stil, kako u pojedincu, tako i u narodu, na koje utječu nasljeđe, okolina, ekonomija, električna energija, zaposlenost, industrija, agronomija i kultura, pismenost i informatizacija,” piše dr Krajina, te pri tome upire prstom u goruće probleme koje utječu na zdravstveno stanje Uskopljana. Prije svega to je nezaposlenost, zbog koje postoji višak vremena, pa, navodi autor, raste alkoholizam, igre na sreću i delikvencija, raste pobolijevanje stanovništva od nezaraznih bolesti (KBS), tlaka, šećera, reume, debljine, a zbog stresa, sukoba i rata rak je, navodi se, čak 700 puta češći nego prije rata. Nakon kratkog osvrta na administrativne probleme ustroja zdravstvene zaštite, dr Krajina zaključuje da su, pored dovoljnog broja liječnika i pristupačnosti zdravstvene službe, za efikasne pomake u unaprjeđenju i očuvanju zdravlja potrebni i razum, znanje, umijeće i radne navike svih Uskopljana. Izuzetno zanimljiv članak o obrazovanju kao uvjetu opstanka za ovaj Zbornik napisao je Jozo Jurina. Upoznavajući sažeto potencijalne čitatelje s ustrojem školstva u BiH i FBiH, Jurina naglašava da "načela “Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju”, usvojene na 11. zasjedanju Generalne konferencije UNESCO-a 1960. godine, promoviraju i afirmiraju hrvatski zahtjev za ravnopravnošću u obrazovanju i pravo izbora nastavnog plana i programa. Poštivanje raznolikosti i promoviranje jednakosti u obrazovanju, uspostavljanje suradnje među narodima temeljna su načela navedena već u samom uvodu konvencije." Međutim, upozorava Jurina, i pored Ustavnih rješenja u obrazovanju stalni su pokušaji da se hrvatskom narodu ospori pravo na ostvarenje i izgradnju hrvatskog školskog odgojno – obrazovnog sustava, te tim pokušajima autor suprostavlja argumente koji nepobitno govore u prilog ustavnog i neotuđivog prava hrvatskog naroda u BiH na odgojno obrazovni sustav i odgojno-obrazovne ustanove na svom, hrvatskom jeziku. Jurina pri tome povlači paralelu između BiH i Švicarske čiji bi sustav obrazovanja bio najprimjereniji obrazovanju u BiH, te, pri tome, citira Tomasa Fleinera: “Da u svakom (švicarskom) kantonu policajci moraju nositi istu uniformu, da je standard jedinstvenog jezika – njemački, Švicarska više ne bi postojala”. Primjenjena na naše prilike ova Fleinerova misao govori u prilog tezi da je zalaganje za unitarizam, jednako štetno za opstojnost BiH kao države kao i zalaganje za njenu podjelu, budući da su to, u suštini, dvije strane iste medalje. Obrazlažući stanje školstva u Uskoplju u kontekstu gore naznačenih odnosa, autor ističe jedan podatak koji može samo radovati. Naime u poslijeratnom periodu, to jest od školske 1994./95. godine do danas broj učenika u uskopaljskim školama ima tendenciju stalnoga rasta, što je uvjetovano intenzitetom povratka Hrvata na svoja ognjišta. Tako je u školskoj godini 1994./95. u srednju školu bilo upisano 164 učenika, a 2001./02. godine 400 učenika. Uz ovaj ohrabrujući podatak autor ipak, na kraju, naglašava potrebu očuvanja, stalnog jačanja i ulaganja u prosvjetu, znanost i kulturu, budući da su to, kako je rekao, najvitalniji vidovi društvenog života kroz koji se ogleda nacionalna povijest, cjelokupna kulturna baština, ali i perspektiva svakoga naroda. Govoreći o stanju u kulturi i njenom položaju u našem širem okruženju, Josip Mlakić se u svome radu Općenito o stanju u kulturi, ponajprije zalaže za definiranje onih segmenata kulturne infrastrukture koji nas u Uskoplju interesiraju i za čiju realizaciju postoje barem osnovni preduvjeti, te naglašava da bi se to trebalo učiniti na jedan zaista studiozan način, a nikako na brzinu, tek da bi se zadovoljila određena forma. Iako je svjestan činjenice da bi, u sadašnjoj praznini, svako nabrajanje potrebnih, stvari koje nedostaju u kulturi zazvučalo megalomanski, Mlakić ipak, kao prioritet, naglašava potrebu otvaranja javne knjižnice, što smatra minimumom minimuma za jednu sredinu poput Uskoplja. Taj problem bi se, drži on, morao rješavati prioritetno i uz suradnju općinskih struktura i kulturnih udruga koje danas djeluju u Uskoplju. Nedavno preminuli dopisnik Slobodne Dalmacije iz Uskoplja i veoma aktivni član Hrvatske uzdanice Josip Šenda u svom prilogu piše o utjecaju sredstava priopćavanja na sve segmente društvenog života u složenim bosanskohercegovačkim prilikama, te o odnosu kojeg prema medijima imaju svi važniji akteri na toj zamršenoj sceni. Pri tome, dakako, autor nije mogao zaobići manipulaciju medijima od strane političkih elita, čiji pojavni oblici su u BiH svakodnevno vidljivi, a one najizrazitije primjere manipulacije autor i izrijekom navodi. Šenda progovara i o maćehinskom odnosu prema medijima svih onih koji bi u Uskoplju o njima trebali skrbiti, te navodi pozitivne primjere Skopaljskog vjesnika i Radio postaje Uskoplje, koji su u znatno težim vremenima od današnjih uspješno nadvladavali sve poteškoće kojih nije bilo malo i koje nisu bile male, pri tome uspješno gradeći image kvalitetne i rado slušane radio postaje i izvan uskopaljskih okvira, odnosno rado čitane i iznimno dobro prihvaćene novine. No danas ni Radio Uskoplja ni Skopaljskog vjesnika nema, a autor sebi i nama postavlja pitanje: Zašto? No, odmah potom daje i prijedlog za obnovom rada Radio postaje i ponovnog pokretanja Skopaljskog vjesnika. Vrijeme će pokazati hoće li itko nastaviti ovu ideju pokojnoga Šende, hoće li se i kada skupiti u Uskoplju kritična masa onih koji će moći i znati realizirati ove, više nego zahtjevne, projekte. U svom izlaganju naslovljenom Djelovanje crkve – služenje čovjeku Ante Šarić nastoji ukazati na teološko tumačenje djelovanja Crkve kao služenja čovjeku, ne misleći pri tome samo na njeno karitativno djelovanje, već na cjelovito promicanje čovjeka i nastojanje da se stvara ozračje u kojemu će se on moći potpuno ostvariti. Kao jedan od elemenata hrvatskoga zajedništva kršćanstvo je u prošlosti duboko prožimalo život Hrvata Uskoplja, a i danas ostaje važan znak identiteta i snažan dokaz trinaeststoljetnom postojanju Hrvata na ovim prostorima, piše Šarić, te dodaje da kršćanstvo po svojoj naravi i poslanju ima što reći i kulturi našega vremena osobito na razini vrednota. Vrijednosti predstavljaju pravu dušu kulture, njezinu nutarnju snagu. Društvo je jako i zdravo kad ima jezgru vrijednosti koje brani i koje ističe u svojim kulturnim očitovanjima. Jedinstvo društva ne postoji danas jer je došao u pitanje glavni stup kulture – sustav vrednota. Povijest nam jasno govori da kultura, što se temelji na prvenstvu materijalnog, ne može voditi humanijem življenju. Autor potom govori o konkretnim vidovima djelovanja, a kao prvi korak ističe mijenjanje slike Crkve u našim glavama (“Ako želimo da Crkva nešto više učini, potrebno je zanimati se više za novu viziju Crkve”), a potom navodi da je bitno upoznavati i čuvati kulturnu baštinu, ali se okrenuti sadašnjosti i tražiti opće dobro i, na kraju, okrenuti se pravim, istinskim vrednotama.Na kraju ovoga Zbornika nalazi se rad još jednog uskopaljskog svećenika. Josip Lebo piše o otvorenosti Crkve za kulturu, te odmah na početku, pišući o odnosima crkve i kulture i otvorenosti crkve prema kulturi navodi riječi pape Pija XI koji je rekao kako se ne bi nikako smjelo izgubiti iz vida da je prvotna zadaća Crkve da donosi Evanđelje, a ne kulturu i civilizaciju., a ukoliko ona donosi kulturu i civilizaciju onda to čini preko Evanđelja. Autor nakon toga na temelju relevantnih crkvenih dokumenata podrobno analizira odnos Crkve prema kulturi i pitanjima kulturnog i crkvenog napretka te ističe da je kršćanstvo kroz svoju povijest prepoznalo ove bitne elemente kulture i potpomažući razvoj tih bitnih elemenata podržavalo i promicalo kulturne blagodati u pojedinim narodima. Kršćanstvo je napokon shvatilo da se pravo na kulturne blagodati mora priznati svima i da se isto tako treba provoditi u djelo. U drugom dijelu svoga rada Lebo ističe činjenicu da su u našim konkretnim prilikama osjeća sve veća potreba da se kršćanin – pojedinac angažira na kulturnom planu, na svim područjima života, radeći na promicanju čovjeka i njegovih darova, te daje primjere konkretnih vidova djelatnosti među kojima župama, kao mjestima razvijanja vjere i aktivnosti, te župnim programima, koja dalje razrađuje, pridaje ključnu ulogu.Objavljivanjem radova s Okruglog stola u ovom Zborniku još jednom je istaknuta potreba sustavnog promišljanja egzistencijalnih pitanja budućnosti i sadašnjosti Hrvata u Uskoplju, a ona je, ujedno i poziv za izlazak iz pasivnosti i za sudjelovanjem u oblikovanju javnog života što, kako naglašavaju u Hrvatskoj uzdanici, podrazumijeva i zauzimanje za pravedna rješenja društvenih problema, njegovanje autentičnih vrednota i odupiranje sveprisutnoj kulturi destruktivnosti. |
Makar se i posvađali
Kako sam već rekao, namjeravao sam napisati "kratki osvrt" na novoizašlu knjigu u izdanju Uzdanice, no, "kratki osvrt" ispao je neprimjereno dug za jedan post na blogu, pa sam bio prisiljen rascijepiti ga na dva dijela... HRVATI USKOPLJA - okolnosti i perspektive, Zbornik s Okruglog stola održanog 9. veljače 2002. g. Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005. str:120. Kako smo već pisali na ovome blogu, nedavno je svjetlo dana ugledao još jedan, deveti po redu, naslov u izdanju Hrvatske uzdanice iz Uskoplja. Riječ je o radovima s Okruglog stola održanog u organizaciji ove kulturne udruge još 9. veljače 2002. godine. Teme o kojima se tom prilikom raspravljalo, kao i pitanja koja su postavljena ni danas nisu, čini se, nimalo izgubila na aktualnosti unatoč gotovo trogodišnjem kašnjenju u ukoričavanju priloga desetak sudionika spomenutog Okruglog stola. Naime, cilj Okruglog stola bio je pokušaj iznalaženja odgovorâ na, kako ga u Uzdanici nazivaju, «pitanje svih pitanje» koje glasi: Mogu li Hrvati Uskoplja ostati, opstati i razvijati se u skladu s najvitalnijim nacionalnim ciljevima i interesima? Naravno, odgovora na ovo višeslojno pitanje još uvijek nema, niti se je, na žalost, o njemu još uvijek počelo sustavno razmišljati, raspravljati i tražiti rješenja, pa pojavljivanje radova s Okruglog stola u obliku knjige i danas itekako ima svoje opravdanje, jer upravo oni skupljeni na jednome mjestu mogu poslužiti kao polazište i oslonac za daljnja promišljanja. Knjiga po svemu prati rad i izlaganja na Okruglome stolu, onako kako su ona najavljena u programu i Općim naznakama o izlaganjima, koje su u knjizi donijete odmah nakon kratke, popratne Riječi izdavača. U pozdravnoj riječi predsjednik Hrvatske uzdanice Ivan Šarić govorio je o rađanju ideje o pripremi i organizaciji skupa, razlozima njegova održavanja, te ciljevima koji se njime žele postići. Ističući da je naša opreznost često zapravo samo kukavičluk, nebriga za drugoga, te prikrivanje vlastitoga egoizma, Šarić je, otvarajući skup, između ostaloga rekao i da nesreću jednoga naroda mogu drugi prouzročiti, ali da za poniženje snosi vlastitu odgovornost. "Mi imamo pravo govoriti o događajima iz prošlosti, ali i ti događaji imaju pravo govoriti o nama. Što bi pokojni V. Tenžera rekao:”Makar se i posvađali”. Potpredsjednik Vlade Županije središnja Bosna u vrijeme održavanja Okruglog stola, Zdenko Antunović govorio je o političko-povijesnom kontekstu Okruglog stola, te je uz niz iznijetih, izuzetno zanimljivih, povijesnih i demografskih podataka o Uskoplju, osobito interesantan onaj dio njegova izlaganja u kojemu je u kratkim crtama govorio o tada aktualnim promjenama izbornih pravila i ustavnim promjenama. Zdenko Malnar u svome radu iscrpno piše o demografsko-socijalnoj situaciji u Uskoplju, a upotpunjuje ga i svježim podatcima iz vremena koje je proteklo od održavanja skupa do obavljivanja ovog Zbornika. Nakon iznošenja obilja podataka o raseljenim osobama, stupnju uništenja i broju uništenih kuća i drugih objekata, te pomoći koja je stizala iz Republike Hrvatske i iz međunarodnih organizacija, Malnar piše: “Kad se govori o odnosu međunarodne zajednice zabrinjavao nas je podatak da se stalno prakticira paritet u pogledu broja saniranih objekata. Iako stanje na terenu jasno pokazuje da je broj uništenih stambenih objekata u omjeru 1:3 na štetu Hrvata sve organizacije koje doniraju materijal za obnovu uvijek uzimaju omjer 1:1, pa se s pravom pitamo što će se desiti kada se svi stambeni objekti, čiji su vlasnici Bošnjaci obnove. Znači li to da će gotovo 400 stambenih objekata vlasništvo Hrvata ostati bez mogućnosti da uz pomoć određenih donatora obnovi svoje porušene domove?" Najbolji odgovor na ova Malnarova pitanja dala je upravo međunarodna zajednica. U 2004. godini, naime, u Uskoplju nije bilo niti jedne donacije za obnovu stambenih objekata od strane međunarodne zajednice, koja više ne pokazuje niti minimum želje za pomoć velikom broju Hrvata koji još uvijek čekaju obnovu. Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba, ona je ujedno i cilj kojemu teži svaka društvena zajednica, a pogotovo svako demokratsko društvo.(…) samo siguran čovjek može stvarati I biti kreativan i na taj način pridonositi razvoju vlastite radne i životne sredine, piše Fabijan Trbara u uvodu svoga rada u kojemu veoma iscrpno piše o sigurnosnoj situaciji u Uskoplju i njegovu bližem okruženju. Nakon kraćeg osvrta na kronologiju ustroja organa unutarnjih poslova, Trbara detaljno obrađuje stanje javnog reda i mira, sigurnost prometa, stanje kriminaliteta, te daje poseban osvrt na organizirani kriminal, čiji pojavni oblici su itekako prisutni i na prostoru naše općine i županije. Na kraju autor ukratko piše o pravcima daljnjeg razvoja i ustroja organa unutarnjih poslova, ali i podastire svoj prijedlog mjera za poboljšanje općeg stanja sigurnosti. Posebna vrijednost Trbarina rada svakako su tabele u prilogu sa preciznim podatcima za svako područje o kojemu je u njegovu radu bilo riječi. Niko Budimir, Anto Alvir i Stipo Zečić u zajedničkom radu obradili su gospodarski trenutak Uskoplja. U prvom dijelu u kratkim crtama je obrađeno predratno stanje gospodarstva s osvrtom na sva uskopaljska poduzeća koja su ukupno upošljavala oko 3.100 radnika. Rečena poduzeća, po mišljenju autora bila su po tadašnjim mjerilima uspješna, te su bila nositelji razvoja općine koja je u prijeratno doba pripadala srednje razvijenim općinama u BiH. Broj radnika s prijeratnih 3.100 u rečenim poduzećima spao je nakon rata na ukupno 693. No, ovdje svakako valja navesti činjenicu da se pojavio i cijeli niz privatnih poduzeća koja međutim, uza sve, nisu uspjela nadoknaditi spomenuti gubitak velikog broja radnih mjesta. Autori u ovom radu dotiču se i područja poljoprivrede i stočarstva u kojemu vide realnu šansu za zapošljavanje, a time i garanciju za opstanak na području Uskoplja, a obrađuju i prirodne resurse, koji također nisu mali, te infrastrukturu i zaposlenost gdje, između ostaloga, kažu: Ne očekujemo ništa spektakularno, ali ako počne raditi I najmanji proizvodni pogon s 5 zaposlenih, korak je ogroman. Pokrenuti proizvodnju i sa 10 % prijeratnih kapaciteta i zaposliti novih 10 neuposlenih nemjerljiv je uspjeh. Čini se da nema bolje poruke Uskopljanima koji su izvan Uskoplja stvorili mala poslovna carstva na koji način treba pomoći Uskoplju, ako se, dakako, pomoći već hoće!(nastavit će se…) |
Zamoljen sam da prenesem poziv za pomoć pri nabavki novih zvona za crkvu sv Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici. Kako je riječ o hvalevrijednoj akciji, ovaj poziv rado prenosim i to, dakako, onako kako sam ga i dobio, bez ikakvih mojih intervencija u tekst. Vrijeme je da se krene!!!Zrno po zrno pogača Kamen po kamen palača! Dragi narode! Palaču nećemo jer lijepu crkvu imamo! U sred Bistrice lijepa i ponosna još davno sagrađena. Prema nebu joj toranj dičan, nad pukom svojim uvijek vjeran i budan! Sv. Terezija, mila i draga, ime mu je svoje dala. Nekad je zvonio i Bistricom orio, a sad je zvono oslabilo, jer se u ratu ozlijedilo! Narode dragi i dobri! Ne zaboravi ovaj simbol svoj, pomozi mu da vrati jaki zvuk svoj! Pomozite im da opet uskopaljskom dolinom odjeknu! Pomozite da zvone!! Da žive zovu, mrtve oplakuju i munje lome!!! Zvona su uvijek bila simbol naše crkve, vjere i naroda! Svojim zvukom su slavila i hvalila Gospodina, okupljala narod na radost i molitvu ili oplakivala naše mrtve. Nažalost, trenutna situacija u crkvi sv. Terezije u Bistrici je malo zvono, oslabljenog zvuka, zbog starosti i ratnih rana. Zvono koje su još 1933 naši (pra)djedovi postavili, ovih dana pokazalo je i tehničke poteškoće. Sreća je što već postoje nova zvona koja bi mogla zamijeniti ili pomoći starom, ali nesreća je što do sad nema financijskih sredstava da se ona postave! Stoga je vrijeme da se pokrene akcija, da se probudimo i darujemo koliko možemo da nova zvona na ovom tornju zvone!! Svi znate što to i koliko znači za naš narod i crkvu! Ono je melem na rani i utjeha duši, i kad je najteže – snagu daje! Zahvalimo sv. Tereziji i vratimo zvuk njenom tornju, koji će nju slaviti a nas okupljati! Pomozite i darujte koliko možete!! I malo je puno na računu: UniCredit Zagrebačka banka – poslovnica Uskoplje Broj žiro računa: 21-28-00063-1 Sve Vas pozdravljaju i zahvaljuju blizanci svećenici ILE I TADE IVOŠ!!! |
Prva pobjeda
Kratko podsjećanjeKako je poznato, obnoviteljska skupština NK Sloga održana je 27. veljače 1994. godine, a klub se je neposredno nakon nje uključio u natjecanja u okviru Nogometnog saveza Herceg-Bosne. Sloga je, dakako, u to vrijeme, pripremajući se za službena natjecanja odigrala i nekoliko pripremnih, prijateljskih utakmica, a jednu upravo na današnji dan, 24. travnja 1994. godine. Protivnik uskopaljskim nogometašima na Gradskom stadionu Košute bila je izabrana momčad britanskog bataljuna UNPROFOR-a smještenog na području Uskoplja (ex Tvornica kugličnih ležajeva). Rezultat ove utakmice bio je 7:1 za domaćine, što je jedna od prvih pobjeda Sloge nakon obnoviteljske skupštine. |
Hrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive
Nova knjiga u izdanju Hrvatske uzdanice iz UskopljeHrvati Uskoplja - okolnosti i perspektive, Zbornik radova s Okruglog stola održanog 9. veljače 2002. godine, Hrvatska uzdanica, Uskoplje 2005. str.:120. U izdanju Hrvatske uzdanice iz Uskoplja nedavno je izišla knjiga Hrvati Uskoplja – okolnosti i perspektive, u kojoj su sakupljeni radovi s okruglog stola koji je u organizaciji Uzdanice održan 9. veljače 2002. godine. Iako su svjesni činjenice da knjigu javnosti predaju sa stanovitim zakašnjenjem, u Uzdanici vjeruju da teme o kojima se raspravljalo i pitanja koja su postavljena na Okruglom stolu, a odnose se na život Hrvata u Uskoplju, do danas nisu izgubili na aktualnosti. Čak štoviše, o njima, kažu u popratnoj Riječi izdavača, tek treba početi sustavno razmišljati, raspravljati, tražiti rješenja, a radovi skupljeni u ovoj knjizi, uvjereni su, mogu poslužiti kao dobro polazište i oslonac za daljnja promišljanja. I ova knjiga, kao i prethodnih osam, koliko ih je prije ove izišlo u izdanju Hrvatske uzdanice, zaslužila je svoje mjesto u biblioteci svakoga Uskopljanina, ma gdje se on nalazio. A kako je pojavljivanje svake knjige danas u Uskoplju samo po sebi pothvat, ova knjiga zaslužuje da joj i na ovom blogu, u nekom od narednih postova, posvetimo više pažnje. Do tada će, nadamo se, i većina vas koji posjećujete ovaj blog nabaviti knjigu Hrvati Uskoplja – okolnosti i perspektive. |
Drumska razbojništva
Dogodilo se na današnji danDanašnji dan, 23. travnja 1993. godine, bio je još jedan dan između rata i mira na području Uskoplja. Napetost je svuda prisutna, a dodatno ju pojačavaju sve češće vijesti o drumskim razbojništvima pripadnika muslimanskih snaga, osobito na području Bistričke rike, na cesti koja povezuje Uskoplje i Lašvansku dolinu. Tako su i na današnji dan pripadnici muslimanskih snaga u Bistričkoj rici zarobili četiri civila hrvatske nacionalnosti iz Kiseljaka. S ovim incidentom upoznato je zapovjedništvo muslimanskih snaga, odakle kao i obično dolazi odgovor da je riječ o odmetnutim pripadnicima muslimanskih snaga nad kojima oni nemaju nikakvu kontrolu. Godinu dana kasnije u Uskoplju se intenzivno radilo na učvršćenju mira. Pregovori, čiji je cilj potpuna provedba točaka sporazuma Roso – Delić održavaju se u stožeru UNPROFOR-a za sektor jugozapad u Uskoplju. Prilikom današnjeg susreta s pripadnicima britanskog bataljuna UNPROFOR-a, predstavnici općine Uskoplje izvjestili su da na južnoj strani krova bistričke crkve nedostaje dvije trećine lima, te da se on i dalje skida. Od UNPROFOR-a je zatraženo da provjeri te informacije, te da se omogući zajedničkoj komisiji da provjeri stanje bistričke crkve. Nakon obilaska crkve dan kasnije, 24.4.1994., predstavnici UNPROFOR-a i članovi zajedničke komisije uvjerili su se u istinitost ovih informacija. |
Mojoj Bosni...
Uskopaljska pjesnikinja Janja Mikulić danas ima rođendan. Kako smo o njoj već pisali na ovome blogu (ovdje), ovom prilikom donosimo jednu njenu pjesmu. Sretno!!! Mojoj Bosni Pokloni mi danas: bogatu, |
Kako je bilo na Uskopaljskoj večeri u Zagrebu
Uskopaljskoj večeri nazočilo je oko 600 Uskopljaka iz Hrvatske, Austrije, Uskoplja i njihovih prijatelja, među kojima i: Ante Đapić, saborski zastupnik i predsjednik HSP-a, Miroslav Rožić, saborski zastupnik HSP-a, Mirko Filipović, saborski zastupnik SDP-a i športaš, Milan Bandić, dogradonačelnik Zagreba, Zdravko Tomac, predsjednik HSD-a, Ivić Pašalić, predsjednik HB-a, Ante Kovačević, predsjednik HKDU-a, generali Slobodan Praljak i Ivan Korade, Miroslav Ćiro Blažević, "brončani" izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Stipe Drviš, boksač, Drago Majić, predsjednik Saveza udruga Hrvata BiH te predstavnici zajednica Uskopalju susjednih općina i mnogi drugi. Osobito dragi i rado viđeni gosti stigli su iz Uskoplja, g. Nikola Milić, predsjednik upravnog odbora općine Uskoplje-G.Vakuf, župnici župa Uskoplje i Humac te KUD « Napredak» pod vodstvom dr. Krajine. Goste je pozdravio Ilija Alvir, predsjednik Uskopaljske zajednice a svečanu večer otvorio Ivica Brkić, predsjednik organizacionog odbora «Uskopaljska večer», napisala je, između ostaloga, u izvješću o Uskopaljskoj večeri na www.hrvati.ch Uskopljanka Kata Oreč. Cijeli tekst pročitajte ovdje.O Uskopaljskoj večeri pisali su i na stranicama HSP-a, pa o tome čitajte ovdje. |
Popis stanovništva 1895.
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan, 22. travnja daleke 1895. godine u BiH je proveden treći popis stanovništva od ukupno četiri, koliko ih je za četrdesetogodišnje austro-ugarske uprave u BiH ukupno provedeno. Pučanstvo je popisivano po nacionalno – konfesionalnom principu, a popisivana su i sva naseljena mjesta, stambeni objekti, stanovi, planinske kolibe, stočni fond i dr.. Prema ovom popisu 22. travnja 1895. godine u kotaru Bugojno, koji je obuhvaćao praktično cijelu Skopaljsku dolinu živjelo je ukupno 30.824 stanovnika, od čega 13.479 muslimana, 9.928 Hrvata, 7.243 Srba, 107 Židova, 15 evangelika i 7 grkokatolika. Od prethodnog popisa, provedenog 1885. godine, židovska kolonija u Bugojnu povećala se na 72 člana, a pojavilo se i 9 evangelika i 5 grkokatolika. Ovaj popis donio je i brojno stanje po političkim općinama i seoskim općinama, pa, čitajući ih, možemo se susresti s nizom toponima za koje se danas malo zna ili gotovo uopće ni ne zna da su postojali. Tako su, recimo, prema ovom popisu, u Bojsku spadali i Derviši, Grizići, Malići, Mejići, Memići, Mirko i Seferovići. U Grnicu: Brijeg, Grnica, Kučine, Lepušine, Mratin, Oklaj, Privija, Rukavice, Tolović i Trbare. U Lužane: Glavaši, Lužani, Pustotina i Rosulje. U Ričicu: Ričica Donja, Ričica Gornja i Ričički Dol. U Pograđe: Galići, Han Pograđe i Šugine Bare. U Pidriš još i Han Trlica. U Boljkovac još i Sečin Han, a u Dobrošin još i Dobrošin Han. U Uzričje: Duša, Jelače, Mačkovac i Mračaj. U Vrse još i Gaj i Slivica. U Gračanicu još i Humac i Okolišće. U Skrte i Jazvenik, a u Crkvice još i Pale. U Seferoviće i Maškara. U Bistricu Lokavlje i Vuković, a u Hrasnicu Hrasnica Donja i Hrasnica Gornja. U Mošćane: Osojnica, Osredak, Ploča Han i Teletovina. U Sarajvilić: Gaj, Vilić-polje i Volari. U Draževdol još i Luke, Pajić Polje i Tavnice. U Pernice još i Laze. U Vaganjac još i Stražica. U Voljice Gornje još i Pale (Raduša) i Zaklopci. |
Bruceloza ne jenjava
Bruceloza u srednjobosanskoj županiji ne jenjava, piše današnje sarajevsko Oslobođenje. Prema riječima Nade Mustapić, županijske veterinarske inspektorice, na području Bugojna, G. Vakufa-Uskoplja, Donjeg Vakufa i Novog Travnika stanje je trenutno povoljnije nego prije petnaestak dana, ali je zabrinjavajuće to što se veliki broj stočara i dalje ne pridržava pravila o posjedovanju životinjskih pasoša i mliječnih kartona.
U posljednja dva i pol mjeseca veterinari Veterinarske stanice u Bugojnu, u saradnji sa Odjelom za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, izvršili su dijagnostička ispitivanja na brucelozu kod 2.000 životinja “Bruceloza je konstatirana kod 233 ovce, četiri krave i pet koza. Dijagnostička ispitivanja se svakodnevno obavljaju kod deset posto životinja u stadu, a u slučaju da se registrira jedno oboljelo grlo, proceduru provjere postojanja bruceloze prolazi kompletno stado. Zaražena grla se uklanjaju na propisan način i mi smo do sada izvršili eutanaziju 348 ovaca, četiri krave i sedam koza”, rekla je Nada Mustapić. Žarište bruceloze je u Bugojnu, gdje su zabilježeni i slučajevi obolijevanja ljudi. Osmero ih je već hospitalizirano, a strahuje se da bi broj oboljelih mogao biti i veći. |
Na rubu pameti i u Prozoru, i u Bugojnu
Iz Mostara je pristigla vijest da je, u okviru manifestacije “Dani Matice hrvatske Mostar 2005.”, koja se ove godine širi i na druge gradove u BiH, glumac Dragan Despot monodramu “Na rubu pameti” izveo sinoć u Prozoru, a, kako je najavljeno večeras bi ju trebao izvesti u Bugojnu. Riječ je, dakako, o Krležinu romanu kojega je Despot uz pomoć dramaturginje Lade Martinac-Kralj uspješno pretočio u monodramu.
Predstava se održava u nama susjednim gradovima, ali ne i u Uskoplju, a, kako sada stvari stoje, ni jedno drugo događanje u okviru matičinih Dana neće niti biti organizirano u našem gradu, što je još jedan propust ljudi koji u Uskoplju brinu o kulturi. No, bilo kako bilo, kad već nema predstave u Uskoplju, pođite večeras u Bugojno, ako već niste sinoć bili u Prozoru. Uz rubNa kraju, jedno pitanje: Ako je Na rubu pameti i u Prozoru s jedne, i u Bugojnu s druge strane, gdje je onda pamet? |
6 mjeseci, 243 posta, 54.323 riječi, 2.175 komentara, 16.377 posjeta...
21. je u mjesecu, pa, po starom običaju, evo malo statistike koju vodi blog.hr:
PostoviDatum i vrijeme prvog posta: 21.10.2004. (22:25) Zadnji post napisan: za objavu u budućnosti Ukupno postova: 243 Broj postova u zadnjih 30 dana: 42 Broj postova u tekućem mjesecu: 28 Prosjek postova po tjednu: 9.7 Mjesec s najviše objavljenih postova: studeni, 2004. (46 postova) Mjesec s najmanje objavljenih postova: listopad, 2004. (12 postova) Najveći broj neaktivnih dana između postova: 3 Broj dana bez postova: 13 U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom jutra (7 - 11 sati) Ukupno riječi u svim postovima: 54323 Prosjek riječi po postu: 224 U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu). Nalazite se na 50. mjestu od ukupno 21484 blogova po broju objavljenih postova. KomentariUkupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 2175 Prosjek komentara po postu: 9 Najviše komentara po postu: 93 Broj postova bez komentara: 65 Nalazite se na 43. mjestu od 21484 blogova po broju komentara na vašem blogu. Ostale statistikeDatum i vrijeme kreiranja bloga: 21.10.2004. (21:00) Broj korisnika koji imaju isti dizajn kao vaš blog: 409 U ovom trenutku 23 korisnik(a) uređuje svoj blog. Vaš blog postoji 6 mjesec(i). |
Javna debata o sigurnosnoj situaciji
NajavaIz MUP-a naše županije izvjestili su da će Policijska stanica G. Vakuf/Uskoplje 22. travnja o.g. u vremenu od 16.00 do 18.00 sati, u cilju uspostavljanja bolje suradnje policije i građana, u prostorijama “Osnovne škole” u G. Vakufu/Uskoplju organizirati javnu debatu na temu “Sigurnosna situacija na području općine”. Poziv za sudjelovanje u ovoj debati upućen je predstavnicima općine, osnovnih i srednjih škola, Doma zdravlja, sudova, Vijeća učenika i Vijeća roditelja, a dobrodošli su i svi drugi zainteresirani za sigurnost na području naše općine. |
MAK
Vrijedno je zabilježiti…Ako je točna ona tvrdnja da se svi dobri časopisi i novine čitaju odostraga, onda MAK (Mali koncil) ne samo da je dobar list, nego on nesumnjivo ima i najbolju naslovnicu “odostraga”. Sjećam se, mnogo je dijete i u Uskoplju čekalo onu nedjelju kad će nakon mise primiti Mak u ruke i najprije pročitati Lukavu Pušćicu, a potom još preletjeti preko unutrašnjosti, potražiti kakav rebus ili križaljku (lukav način čitanja!), a ono ozbiljnije ostaviti za kakav mirni trenutak, kad se bude imalo više slobodnog vremena. Mnogi su dječaci i djevojčice potajice sanjali da bi se i njihovo ime moglo spomenuti na stranicama Maka i to ispod kakvog crteža ili literarnog sastava, kakvih, kao ni danas, nije manjkalo po učeničkim bilježnicama. No, rijetki su koji su u tome i uspijevali, kojima se ispunio taj san. Listajući nedavno, nakon ne znam ni sam koliko vremena, ponovo Mak, ugodno sam se iznenadio vidjevši među crtežima, pjesmicama i kratkim sastavima djece iz svih hrvatskih područja i jedan tekst učenice Ivane Maros, 5.d OŠ “Uskoplje” iz Uskoplja, BiH, kojoj se, eto, ostvario san. Znači, pomislio sam, veza Uskoplja i Maka još uvijek postoji. Lukav način odgoja! HVALA! Isuse, hvala ti što se brineš za mene. Ti me čuvaš. Da tebe nema, ja ne bih mogla dalje. Ne znam što bih bez tebe. Uvijek ćeš mi biti prvi. Isuse, volim te! - Ivana Maros, 5.d OŠ “Uskoplje”, Uskoplje, BIH |
Kroz tri ratne godine...
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan, 19. travnja 1992. godine slavio se blagdan Uskrsa, ali je u Uskoplju na misama, što zbog obveza koje su ljudi imali na prvim crtama obrane, što zbog velikog broja izbjeglih, bio prisutan veoma mali broj vjernika. Došli su tek rijetki radnici iz inozemstva, koji su se odmah nakon blagdana uglavnom vraćali u inozemstvo. Od događaja koji su obilježili 19. travanj također ratne 1993. godine, Kroničar je zabilježio sastanak na kojemu su predstavnici HVO-a i porezni obveznici razgovarali o poreznoj problematici. Istoga dana u 18.00 sati pripadnici muslimanskih snaga još jednom su skinuli hrvatsku zastavu s Releja, mjesta na kojemu je prema dogovoru dviju strana zastava postavljena.. 19. travnja 1994. godine u 14.00 sati u uskopaljskoj bazi UNPROFOR-a održan je sastanak predstavnika hrvatskoga i muslimansko-bošnjačkoga naroda. Na sastanku je bilo riječi o problemima opskrbe gorivom, slobodi kretanja i infrastrukturi. Predstavnici Muslimana Bošnjaka tražili su da im se što prije omogući sloboda kretanja cestama koje iz grada vode prema Voljicu, Bugojnu, te Privoru. Inžinjerijske ekipe Brigade dra Ante Starčevića zajedno s ekipama UNPROFOR-a i na današnji dan 1994. godine radile su na otkrivanju i uništavanju zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava na području grada. |
Uskopljanka među bunjevačkim Hrvatima
Gdje su i što radeUskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednu "neumornu časnu sestru"... Časna sestra Iva Bagarić, rođena Uskopljanka, članica je Družbe sestara Kćeri milosrđa (kao i časne sestre u Uskoplju), reda koji “promiče karizmu milosrđa i duh malenosti slaveći Boga u malenima i trpećima”. Sestra Iva neumorna je u svom radu: voditeljica je dječjeg vrtića Marije Petković (Montessori metoda) u Subotici, ali njen rad se ne zaustavlja samo na tomu. S. Iva, naime, prema napisima u listu Zvonik, između ostaloga, vodi i ministrante, a često posjećuje i druge župe, gdje drži predavanja o utemeljiteljici svoga reda blaženoj Mariji od Propetog Isusa Petković. O sestri Ivi, Uskopljanki među Bunjevcima, može se mnogo pisati, no, za više informacija o radu ove “neumorne sestre” otvorite stranice katoličkog lista Zvonik. I to bilo koji broj, u svakom ćete naći ponešto o radu sestre Ive Bagarić. |
Tulum UHSU-a u Zagrebu
NajavaOvaj travanj je definitivno mjesec zagrebačkih Uskopljana. Nakon prve Uskopaljske večeri, održane u subotu 16. o.m., i zagrebački studenti iz Uskoplja organiziraju svoj tulum. Za razliku od prve Večeri na kojoj je, osim brojnih Uskopljana, bio prisutan i cijeli niz osoba iz javnog, prije svega političkog, života Zagreba i Hrvatske, (od Ivića Pašalića do Milana Bandića) ovaj, studentski tulum imat će, kako to i dolikuje, znatno ležerniji karakter, te bismo ga po tome mogli označiti alternativnom uskopaljskom večeri. Tulum će se, naime, održati u petak 22. travnja u caffe baru Smash na Savi, inače starom okupljalištu generacija uskopaljskih studenata. Svirat će Corona band, a organizatori iz UHSU-a imali su potrebu i naglasiti da će to biti «isključivo» rock večer. Dakle, petak rezervirajte za Smash. Više... |
Provedba sporazuma Roso-Delić
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan 1993. godine na području Uskoplja nije bilo bojnih djelovanja, ali je napetost bila svuda prisutna. Pripadnici muslimanskih snaga zapalili su jednu kuću u vlasništvu osoba hrvatske nacionalnosti u selu Hrasnici, a u gornjem dijelu grada ponovo su zabilježena zaustavljanja vozila i pljačke svih putnika nemuslimana. Naime, na današnji dan 1993. godine pripadnici muslimanskih snaga presreli su dvije osobe hrvatske nacionalnosti i tom prilikom oduzeli im teretno vozilo marke Rabba, te 600 DEM. Ni godinu dana kasnije, 18. travnja 1994. godine, u Uskoplju nije bilo bojnih djelovanja. Prema sporazumu o razdvajanju snaga na području Uskoplja, potpisanom 10. travnja, HVO i muslimanske snage su 13. travnja izvučene iz borbenog dodira. Na mjestima koje je odabrala svaka od strana ostalo je borbeno osiguranje od 30 ljudi naoružanih lakim pješačkim naoružanjem, te određeni broj motrilačkih postaja jedne i druge strane. Izvršni komitet zajedničke komisije na današnji dan, 18. travnja 1994. godine, radio je na provedbi sporazuma Roso-Delić, a pregovori su se održavali u stožeru UNPROFOR-a za sektor Jugozapad, koji je bio smješten u Uskoplju (u krugu tvornice TOM d.d.). |
Ističe rok na CIPS lokaciji
Još samo četiri dana za zamjenu dokumenataIz županijskog Ministarstva unutarnjih poslova upozorili su da 21. travnja 2005. godine, dakle za četiri dana, ističe rok za zamjenu dokumenata na CIPS lokaciji u našoj općini. Prema riječima ministra unutarnjih poslova Županije središnja Bosna, Sedžada Milanovića, kojesu prenijele agencije, nakon rečenog datuma u našoj općini se neće više moći zamijeniti osobni dokumenti, nego će ga zamijeniti postupak izdavanja dokumenata. Cijene osobnih dokumenata i vozačkih dozvola i nakon 21. travnja bit će nepromijenjene, ali će procedura izdavanja biti znatno kompliciranija. CIPS je, inače, projekt bosanskohercegovačke baze podataka građana, tvrtki i vozila, čiji je najvažniji zadatak, kao što mu i ime kaže, stvaranje središnje evidencije građana, tvrtki i vozila. Nesređeni podatci omogućili su pojavu lažnih dokumenata i njihova dupliranja. Samo zbog tvrtki koje su bile registrirane na nepostojeće osobe porezne su uprave godišnje prijavljivale oko 100 milijuna KM gubitka. |
Ponovo punktovi
Dogodilo se na današnji danKroničar uskopaljskih događanja je za 16. travnja 1992. godine zabilježio da izbjeglički val pokrenut približavanjem ratnih djelovanja srednjoj Bosni i Uskoplju, polako jenjava. Oni koji su ostali pokušavaju se, kad nisu angažirani na obrambenim zadatcima, vratiti svakodnevnim poslovima. Budući da je lijepo vrijeme, ljudi već nastoje štogod posaditi i posijati. 16. travnja, pak, 1993. godine je još jedan od uskopaljskih dana ni rata ni mira. Napetost u odnosima između Hrvata i Muslimana stalno je prisutna. Tijekom cijeloga travnja bilježi se često postavljanje punktova na prometnicama, na kojima se, onda, zaustavljaju pripadnici druge nacionalnosti. Tako su i na današnji dan 1993. godine muslimanske snage postavile punkt u selu Jagnjid, te u gornjem dijelu grada. Tom prilikom pripadnici muslimanskih snaga su u gornjem dijelu grada otvarali i vatru iz pješačkog naoružanja na civile hrvatske nacionalnosti, te je pri tom ranjena Marija Jakim iz Dobrošina. Nakon ovog incidenta, a već po uhodanom principu, pripadnici HVO-a također su postavili punktove, pa je tek nakon takvog postupka pripadnika HVO-a postignut sporazum o razmjeni zadržanih automobila i oružja. No, unatoč dogovorenom principu razmjene «sve za sve», pripadnici muslimanskih snaga nisu ispoštivali dogovor, pa, kako bilježi kroničar, nisu vratili dva pištolja, te automobil marke Ascona u vlasništvu Ranka Dujmovića. |
Bez dresova, lopti, kostobrana, osiguranja...
Još jedan apel za pomoć HNK Slogi: dva posljednja posta na slogauskoplje.blog.hr učinila su mi se dramatičnimDugo, čak predugo u Uskoplju traje vrijeme u kojemu jedna za drugom, prije ili kasnije, odumiru sve dobre ideje, gase se aktivnosti koje su nekada predstavljale zaštitni znak Uskoplja, rijetke skupine entuzijasta koji su svoj rad bili i institucionizirali bivaju odjednom olako prepušteni sami sebi… Dugo, čak predugo u Uskoplju traje vrijeme u kojemu, kako bi narod rekao “ono što visi, to i otpada”. HNK Sloga je jedan od rijetkih zaštitnih znakova Uskoplja koji je uspio preživjeti i oduprijeti se toj sveopćoj ravnodušnosti. No, danas se i Sloga, unatoč beskrajnom entuzijazmu igrača i stručnog vodstva kluba, grčevito bori za svoj opstanak. Igrači Sloge jedina su momčad u natjecanju koja ima samo jednu, i to nekompletnu garnituru dresova, pa se često nađu u doista ponižavajućim situacijama. Osim toga klub trenutno nema niti jednu jedinu loptu s kojom bi se trebala igrati prvenstvene utakmice, pa igrači i treneri najčešće donose vlastite lopte, a ista je ili slična stvar i sa kostobranima, čarapama, te opremi za uređenje stadiona, koja u klubu, treba li to i spominjate, uopće ne postoji. Na kraju, igrači HNK Sloge uza svo svoje zalaganje i česte financijske izdatke, nisu čak ni osigurani, pa u slučaju povrede ne samo da ne dobivaju nikakvu naknadu, nego čak i troškovi liječenja padaju na njihova leđa. No, iako u klubu ne očajavaju, nego se lavovski bore za svoj opstanak, ovakvo stanje dugoročno je neodrživo. Bez šire pomoći i iznalaženja stalnih i kvalitetnih izvora financiranja Sloga će se, kao još jedan od velikih simbola Uskoplja, jednostavno ugasiti. Hoćemo li to dopustiti? Više... Najnovija vijest TOM d.d. glavni sponzorDok se mnogi Uskopljani i u Uskoplju i izvan njega, osobito oni koji financijski bolje stoje, čitajući pozive za pomoć HNK Sloga, premišljaju i pronalaze raznorazne izgovore, direktor TOM-a d.d. Niko Budimir, kao i toliko puta do sada, djeluje. Naime, kasno sinoć iz kluba su obavjestili o potpisivanju sponzorskog ugovora između TOM-a d.d. i HNK Sloga, u čiju vrijednost ni mnogi u klubu, kako kažu, u prvi mah nisu mogli povjerovati… (više, naravno, čitajte na slogauskoplje.blog.hr(10:34) |
Uskopaljski abecedarij (24): P kao puška
Uvijek kada bi do ovoga zadnjega rata čuo riječ puška, u sjećanje bi mi dolazila slika iz neke crnogorske serije u kojoj je neki mudri starac, kakvi starci u Crnoj Gori jedino i jesu, objašnjava đetićima, koji se spremaju u rat, što je to puška i kako se njome rukuje.
- Ovo vam je nišan, a ovo mušica,- govorio je starac kojeg je glumio Pavle Vujsić,- a sada pogledajte ovda. I đetići su, jedan za drugim pogledavši kuda im je rekao, po prvi put naciljali, a potom se,opet, okrenuli ka starcu koji je tobože hladno poentirao: - I to je to! Samo kroz to trebaš viđeti prije ti njega nego on tebe. Danas, međutim, kada netko spomene pušku, ja se sjetim početka rata u Uskoplju. I sad mogu vidjeti jednog “našeg đetića”, kako s istom onom starmalom mudrošću koja je krasila i starog Crnogorca iz davne serije, izgovara savjet koji bi, da nije one male, ali razarajuće doze naše, domaće zajebancije, koja sve stvari dovodi do apsurda, mogao komotno biti geslo svih onih krležijanskih domobrana koji doslovno nadiru ispod majstorskog pera i osvajaju nas -a čime drugim, nego - svojim manama. Dakle, u predvečerje rata, naš Starmali, ni po čemu drugom sličan starom Crnogorcu, opominje buduće “ljute bojovnike”: - I prazna puška može opalit` - ako u njoj ima metak. |
Z V O N O
Članovi UHSU-a, barem oni koji su angažirani oko lista Udruge, ponovo nisu poštivali datum izlaska lista kojeg su sami odredili. Naime, list se trebao pojaviti za Uskrs, pa nije. Potom se trebao pojaviti 3. travnja, pa nije. Na kraju, kako su obećali, list se trebao pojaviti danas, a pojaviti se neće i to iz jednostavnog razloga što se pojavio - jučer (barem sam ga ja tada zamijetio na stranicama UHSU-a). Ne znam je li riječ o praznovjerju, s obzirom na današnji 13. datum, ali znam da je svakako bolje da se pojavio već jučer nego da ga moramo čekati do sutra. Neveliki prvi broj ZVONA (taj naziv usvojen je nakon rasprave na njihovu Forumu) nakon uvodnika predsjednice UHSU-a Željke Jurlete donosi niz tekstova zanimljivih ne samo članovima UHSU-a nego i široj čitateljskoj publici. Tako u kratkim crtama možemo saznati ponešto o samom UHSU-u i o koncepciji samoga lista, ali i o životu nedavno preminulog Ivana Pavla II., te o tradicionalnim vrijednostima Uskrsa, budući da je ovaj broj, kako sam već rekao, zamišljen kao uskrsni. Ekologija je zastupljena kroz veoma informativan članak o vodi, a u članku Tamni oblaci se nadvili nad naš grad autorica piše o današnjim “oblacima nad Uskopljem”: uskakivanju, abortusu i traču. Mario Juričević piše o zadrugama, a Marinko Vukadin o sv Tomi Akvinskom. Tu su još i tekstovi o ponovnom okupljanju Bijelog Dugmeta, te o najluksuznijem hotelu na svijetu, ali i osoban pogled na budućnost iz pera Joze Rajića i pjesma Ane Kustura. Toliko za sada. Uskoro ću na ovome blogu iscrpnije pisati o prvom broju ZVONA, a dok se to ne dogodi svi na www.uhsu.org |
Po čemu je značajna 1214. godina?
Uskopaljska zajednica u RH koja 16. o.m. organizira, na ovom blogu već spominjanu, Uskopaljsku večer u Zagrebu, objavila je i oglas u Hrvatskom slovu kako bi i na taj način obavijestila što više zainteresiranih o rečenoj Večeri. Nova informacija koju do sada nismo spominjali odnosi se na svetu misu koja će se, kako piše u oglasu, za sve Uskopljane održati prije početka Večeri, to jest u 18.30 sati u crkvi Sv. Križa u Sigetu. No, ono što je autora ovoga teksta prije svega zainteresiralo i zaintrigiralo vidjevši ovaj oglas, jest grb Uskopaljske zajednice u Republici Hrvatskoj (UZRH), koji je, također, objavljen uz oglas. Točnije rečeno, na spomenutom grbu (kojega, na žalost, zbog lošeg novinskog otiska nisam uspio kvalitetno skenirati) zaintrigirala me je godina napisana iza naziva “USKOPLJE”, a na zastavi koja vijori iznad uskopaljskih brda, crkve i rijeke. Naime, na grbu je napisana brojka 1214 koja bi, kako pretpostavljam, mogla označavati samo godinu (iako možda i griješim, budući da iza brojke nije stavljena točka), koja je po nečemu značajna za Uskoplje. Odmah sam se pokušao sjetiti što se to tako bitno dogodilo u Uskoplju ili vezano za Uskoplje daleke 1214. godine. Najprije sam pomislio na povelju Bele IV. u kojoj se naše područje naziva Vzcoplem, no ona je izdana 20. srpnja 1244. godine. Na pamet mi je pala i povelja Stjepana II. Kotromanića i brata mu, kneza Vladislava u kojoj se spominje i “ot Uskopla Hrvatin Vlčković s bratiom”, no ona je izdana između 1326. i 1329. godine. Ostali meni poznati značajni datumi vezani za Uskoplje, od Ljetopisa Popa Dukljanina preko povelje aragonsko-napuljskoga kralja Alfonsa V. do povelje hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina, još su udaljeniji od 1214. godine. Kako nisam mogao sam dokučiti po čemu je to 1214. godina značajna za Uskoplje, odgovor sam pokušao pronaći i kod svog poznanika, koji o povijesti, osobito o povijesti Uskoplja, zna mnogo više od mene. No, ni on nije znao! Spomenuo je tek mogućnost da se naprosto radi o grješci, što sam ja bez razmišljanja odbio, budući da smatram da se u ovako ozbiljnoj stvari jednostavno ne može potkrasti tako velika pogrješka. Ali, opet, što je onda? Što se to tako bitno za Uskoplje desilo 1214. godine (dakako, ako je uopće riječ o godini)? Uz rubListajući spomenuti broj Hrvatskog slova naišao sam na još jedan spomen Uskoplja. Naime, na 22. stranici piše da je gospođa Vesna Cerovac iz Zagreba Osnovnoj školi Stjepana Radića iz Uskoplja darovala godišnju pretplatu za Hrvatsko slovo za 2005. godinu. Prije gđe Cerovac, netko je istu pretplatu darovao i uskopaljskoj srednjoj školi. Ne bi li bilo lijepo da uskopaljske škole, pored Hrvatskog slova, primaju i Vijenac, Kolo, Poslovni savjetnik, Forum, Quorum….? Ne bi li bilo lijepo da pretplate za njih, umjesto ljudi koji možda nemaju nikakve veze s Uskopljem, plate upravo Uskopljani koji žive izvan Uskoplja? |
Napokon pobjeda Sloge
HNK "Sloga" – NK "Rama" 3 : 1 (0 : 0) Gradski stadion "Košute". Teren pogodan za igru, vrijeme prohladno sa povremenim jakim vjetrom. Gledatelja: 70. Suci : Josip Lozančić (Livno), Drago Tabak (Tomislavgrad), Mario Čosić (Livno). Delegat . Zorislav Nuić (Čapljina) Strijelci : 0 : 1 (76. min. M. Mišura), 1 : 1 (85. min. Petričević),2 : 1 (87. min. Mabić), 3 : 1 (90. min. Glavaš) (foto: slogauskoplje.blog) Nikada ove sezone igrači Sloge nisu odigrali lošiju utakmicu, tvrde na slogauskoplje.blog.hr, ali su, ipak, zahvaljujući ponajprije odličnim potezima trenera Miroslava Arežine, uspjeli pobijediti gostujuće nogometaše iz Rame, postigavši sva tri gola u posljednjih pet minuta. Kvalitetnije i opširnije izvješće, dakako, čitajte na slogauskoplje.blog.hr |
Izbjeglice
Dogodilo se na današnji dan: 11.4.1992.Kroničar je pod datumom 11. travnja 1992. godine, a bio je to dan nakon zauzimanja cijele Kupreške visoravni od strane srpskih snaga, zabilježio sljedeće: U cijeloj Skopaljskoj dolini, susjednoj Rami, pa i srednjoj Bosni stanje je veoma kaotično. Širi se panika. Veliki broj automobila i autobusa s izbjeglicama iz Bugojna, Uskoplja, Rame i drugih mjesta bježi u Hrvatsku preko Jablanice i Risovca, jer put preko Mostara kontroliraju Srbi i neprohodan je. Pada veoma jak snijeg. Navečer stiže vijest da je na Risovcu blokirana kolona koju čini preko tisuću automobila. Uz rubOdlazak u izbjeglištvo u travnju 1992. godine, uza svu paniku i kaos koji je tada vladao u Uskoplju, nije bio tako dramatičan kao progonstva koja će stanovnike Skopaljske doline zadesiti u idućim ratnim mjesecima. Za ilustraciju podsjećam na poznatu priču o ženi, koja je u to vrijeme, spremajući se za izbjeglištvo, došla frizerki da joj žurno napravi "trajnu". Kako se trajna "davala" samo za posebne prigode, frizerka je, kaže dalje priča za koju tvrde da je istinita, upitala ženu kojim to povodom "pada" trajna. - Pa iđem i ja priksutra! A ne mogu bona vaka u izbjeglištvo, - odgovorila je začuđena mušterija. |
Radio postaja Uskoplje
Dogodilo se na današnji danNa današnji dan 1992. godine srpske snage u potpunosti su ovladale Kupreškom visoravni. Postrojba HVO-a Uskoplja, koja je 7. travnja 1992. godine, iako nedovoljno naoružana i opremljena, upućena na bojište, vratila se tijekom dana u Uskoplje, srećom, bez gubitaka. Godinu dana kasnije, 10.4.1993. godine izvršena je razmjena svih zarobljenih u sukobu HVO-a i muslimanskih snaga. Ova razmjena izvršena je pet dana ranije, a kao znak dobre volje HVO-a u povodu uskrsnih blagdana i prve obljetnice HVO-a. Istoga dana točno u podne Radio postaja Uskoplje započela je na 92,1 Mhz emitirati svoj program, koji je odmah naišao na veoma pozitivan prijem kod slušatelja u Uskoplju, ali i u susjednom Bugojnu, te dijelu Rame, a, osobito, kod branitelja. Tijekom 1993. i dijelom u 1994. godini Radio postaja Uskoplje prešla je granice vlastite čujnosti, pa su neke od emisija presnimavane, te emitirane na drugim radio postajama od Splita do brojnih gradova Herceg Bosne. U prvom dijelu 1994. godine u ovoj postaji snimane su i emisije za potrebe UNPROFOR-a koje su, potom, emitirane na većini radio postaja u Federaciji BiH. Prva postava Radio postaje Uskoplje ostala je na okupu negdje do ljeta 1994., a upravo iz tog perioda i potječe cijeli niz slušanih emisija (Zastave i releji, Linija fronte, Živjeti u Uskoplju, Vox populi, Santa Mahala, Super Andrija, serija razgovora s Titom i dr). Odlukom CRA od 12.10.2001. godine Radio postaji Uskoplje zapovjeđeno je da prekine emitiranje programa, budući da, kako je ocijenjeno nije zadovoljila minimum uvjeta za dobijanje dugoročne dozvole za emitiranje. No, stvarni prestanak emitiranja programa Radio postaje Uskoplje dogodio se, po svemu sudeći, mnogo ranije od ove odluke. Šteta! |
Uskopaljski abecedarij (23): R kao rat
Kad pošteni ljudi govore o ratu, govore, čini se, ponajprije o strahu. O strahu za sebe, za svoje, za druge, strahu od smrti, strahu za budućnost i od nje, strahu od prošlosti i za nju…
Rečenica koju je navodno u ratu izgovorila jedna postarija Ždrimačanka, a koju sam ni sam ne znam više od koga i gdje i ja davno čuo, i danas mi se svako malo vraća u sjećanje i pokatkad nadaje kao kirurški precizna definicija protekloga rata, iako to ona nikako nije imala namjeru biti. Rečenica je zapravo tek odgovor na, u ratu uobičajeno, pitanje: Je li vas strah? Naša Ždrimačanka je na to pitanje, navodno, odgovorila: Strah nas je, brate, i Srba i Muslimana, al nas je, opet, najviše strah našeg Pere kad se napije, pa kad, Bog-ga-n-ubiće, udari pucat po selu. Govorite o ratu? Je li vas strah? |
Opasnost od požara
U svom jučerašnjem priopćenju za javnost, iz MUP-a su upozorili na sve češće izbijanje požara na području naše županije, uzrokovanih proljetnim čišćenjem i paljenjem sitnog raslinja i korova na livadama i okućnicama.
"Ovim putem upozoravamo građane da prigodom obavljanja navedenih poslova poduzmu potrebite mjere osiguranja i zaštite od izbijanja i širenja požara, a posebice u blizini minskih polja", kaže se u priopćenju, te se dodaje da će službenici policije poduzeti dodatne mjere na evidentiranju i otkrivanju osoba koje su izazvale ili podmetnule požar, te protiv njih poduzeti zakonom propisane mjere. |
Posljednji pozdrav
"Oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim doprinosom svaki čovjek dobre volje. Mir pretpostavlja da u temelju svake inicijative bude uvijek iskrena volja za dijalogom..."Ivan Pavao II. |
Bitka za Kupres
Dogodilo se na današnji dan: 7.4.1992.7. travnja 1992. godine otpočinje poznata bitka za Kupres u kojoj sa srpske strane sudjeluje «6.000 ljudi, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jednim oklopnim bataljunom, te zrakoplovstvom (Čuljak)», a s hrvatske 2.500 ljudi naoružanih puškama te s nešto ručnih protuoklopnih raketnih bacača i minobacača. Istoga dana, odmah po izbijanju sukoba, na Kupres je upućena i jedna nedovoljno naoružana i opremljena (neki su išli čak u trapericama) postrojba uskopaljskih Hrvata koju su brojni Uskopljani sa zebnjom ispratili ispred uskopaljske crkve. Unatoč pozivu svojih susjeda, kao i činjenici da se rat primakao i njihovim domovima, uskopaljski Muslimani odbili su sudjelovati u bitci za Kupres pravdajući svoje odbijanje blagdanskim slavljem. Dakako, opće je mišljenje, nije bila riječ ni o kakvom bajramskom slavlju već je ponašanje uskopaljskih Muslimana bilo tek rezultat neodgovornog, kalkulantskog odnosa muslimanskog vodstva prema nadolazećem ratu i njihove proklamirane «politike ekvidistance»... Uz rub Odnos muslimanskog vodstva, a osobito A. Izetbegovića, prema ratnim događajima poprimao je često i tragikomične razmjere. Tako je 2. travnja 1992. godine, dakle samo pet dana prije bitke za Kupres, Izetbegović tražio pomoć od JNA za zaštitu Bijeljine. JNA mu je "pomoć" rado pružila i popodne 3. travnja okupirala cijeli grad. U isti red spada i Izetbegovićeva izjava izrečena 2. ožujka u Sarajevu tijekom tiskovne konferencije: "Mislim da se na tlu Bosne i Hercegovine ne radi o ratu. Sukobi će prestati 7. travnja, čim Bosna i Hercegovina bude priznata kao suverena i nezavisna". BiH su, naime, na današnji dan 1992. godine priznale SAD ali, kako znamo, upravo na taj dan uslijedio je i gorki demanti Izetbegovićeve izjave...(foto:bhdani) |
Policija pronašla "zeljastu materiju"
Kratka vijestIz MUP-a Županije Središnja Bosna izvjestili su o novim zapljenama droge na području naše općine. U policijskom izvješću se, između ostaloga, navodi: Dana 5.4.2005.godine, oko 15,50 sati, službenici F.MUP-a i službenici PS Gornji Vakuf/Uskoplje obavili su pretres stanova, vlasništvo H. R. i H. D. iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja. Tom prigodom je pronađeno 8 paketića suhe zeljaste materije koja asocira na kanabis. Prigodom pozivanja malodobnog S. A., pronađen je veći novinski paket sa suhom zeljastom materijom, koja asocira na kanabis. H. R. i supruga E. R. su lišeni slobode i zadržani u PU Bugojno. Istraga je u tijeku. |
Crteži Petera Howsona
Crtica“Peter Hawson, koga je The Times Magazine angažirao kao britanskog vojnog umjetnika, proslavio se 1993. godine briljantno napisavši i naslikavši, za jedan od srpanjskih brojeva uglednog tjednika, svoje viđenje Bosne od Prozora do Zenice. Ta zanimljiva reportaža puna žestokih dojmova i divnih crteža, napisana tijekom najkrvavijih sukoba, završava umjetnikovom rezignacijom: poslije svega zla koje je vidio u ovim bosanskim brdima, kaže da mu se ni pitoma škotska brda ne čine više nevinim.” Ovim dvjema rečenicama majstor kratke priče Marko Martinović (ne bez razloga, “Carem su ga zvali”) započinje svoju lijepu Vitešku love story, mada bi one, komotno, mogle stajati i samostalno, poput malog književnog medaljona. Ovoj, a i drugim Martinovićevim pričama vratio sam se nakon što sam na internetu naišao na stranice Glasgow print studija na kojima se mogu pogledati (i kupiti: istaknute su i cijene) i doista dojmljivi crteži Petera Howsona na kojima se izmjenjuju naoko usput uhvaćeni motivi iz njemu daleke, pa pomalo i egzotične, zemlje, a osobito ljudi, na čiju “pomaknutost” dodatno utječe na ovim crtežima gotovo opipljiva surovost i beznađe sveprisutnog rata. Howsonove crteže, među kojima i neke s prostora Uskoplja, pogledajte ovdje, a potom, kad se vratite, svakako uzmite u ruke neku od Martinovićevih priča. Možda ovu... |
Najpoznatiji uskopaljski blizanci
Gdje su i što rade: Ilija i Tadija IvošUskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na vjerojatno najpoznatije uskopaljske blizance... Blizanci Ilija i Tadija Ivoš rođeni su 1976. godine u selu Bistrici kod Uskoplja. Oca Iliju ubio je susjed musliman u siječnju 1993. godine, a majka Anica r. Kraljević umrla im je nekoliko godina ranije. Već od malih nogu Ilija i Tadija izazivali su pozornost svojim izgledom: rijetki su oni koji su ih mogli raspoznavati, ali i svojom susretljivošću i otvorenošću u kontaktima s okolinom. Vrijeme rata, iako još maloljetni, proveli su u rodnome Uskoplju, a upravo njih dvojica bili su među prvima koji su se nakon rata vratili u svoju porušenu obiteljsku kuću u Bistrici. Veliku pomoć pružili su u to vrijeme povratka bistričkom župniku Jakovu Kajiniću, ali i drugim povratnicima u Bistricu. Nekako u to vrijeme odlučuju se i za svećenički poziv, te nakon završene bogoslovije 8. kolovoza 2004. zajedno, kako su oduvijek sve i činili, slave mladu misu u župnoj crkvi sv. Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici. Danas su Ile i Tade kapelani na župama u Sarajevu. Jedan je kapelan u župi Novo Sarajevo, a drugi u župi Novi Grad. Međutim, kako župa Novi Grad, koja se nalazi između Stupa i Novog Sarajeva još uvijek nema niti crkve niti župnog stana, Ile i Tade i dalje spavaju pod istim krovom: u župnoj kući župe Novo Sarajevo. No Ilija i Tadija, ma gdje da se nalazili ostaju neraskidivo vezani za kraj iz kojega su potekli. Dokazali su to bezbroj puta do sada, ali i dalje neumorno dokazuju. Naime, u posljednje vrijeme intenzivno su se aktivirali na akciji nabavke zvona za crkvu u Bistrici, a poznavajući njihovu upornost, uopće ni ne sumnjamo da će započeto uspješno dovršiti. Pomozimo im u tome! |
Vrijeme otvorenih vrata u Policiji
Prošlo je već gotovo dva mjeseca otkako su zapovjednici policijskih stanica Ministarstva unutrašnjih poslova naše županije u cilju što učinkovitijeg rješavanja problema i poboljšanja suradnje policije sa zajednicom, rezervirali po jedan termin tjedno upravo za građane. Konkretno u općini G. Vakuf – Uskoplje građani već gotovo dva mjeseca mogu svake srijede u vremenu od 10.00 do 13.00 sati posjetiti policijsku stanicu, gdje će biti primljeni kod zapovjednika, te od njega tražiti rješavanje svoga problema, dakako, ako je on u nadležnosti policije, ali i ukazivati na probleme i propuste u radu policije, te razgovarati o svim pitanjima vezanim za sigurnosno stanje na području naše općine.
Budući da je riječ o sasvim novoj, demokratskoj praksi u radu policije, Uskopljani, kako neslužbeno saznajemo, još uvijek ne koriste dovoljno ovu mogućnost da sami na najdirektniji način utječu na rješavanje vlastitih problema, ali i poboljšanje općeg sigurnosnog stanja na području naše općine. Sumnjičavost prema ovom pozivu, ali i drugim sličnim pozivima, proistječe iz uvjerenja da sami ionako ništa ne možemo promijeniti, ako to "oni odozgor" neće (a da oni gore hoće, je li, već bi promijenili). No, ipak, vrijedi pokušati. I to barem srijedom od 10.00 do 13.00 sati... |
Širi se bruceloza!
Vijesti o pojavi bruceloze koje su proteklih mjeseci stizale do javnosti, primane su pomalo ravnodušno, jer se – tako su vijesti prezentirane – smatralo da je riječ o tek pojedinačnim, izoliranim slučajevima. No, iz jučerašnjeg priopćenja Kriznog stožera za zarazne bolesti životinja Županije središnja Bosna saznajemo da je do 23. ožujka na čak 11 lokacija u našoj županiji bruceloza otkrivena na 197 ovaca, dvije krave i nekoliko grla koza. Dakako, Krizni stožer, ali i članovi Ureda za veterinarstvo iz Sarajeva, priopćili su da trenutno stanje nema karakter epidemije, ali da ovoliko prisustvo bruceloze može imati negativne posljedice po stanje stočnog fonda i ekonomski položaj uzgajivača stoke u našoj županiji, te su konstatirali da nedostaju sredstva za efikasno zakonsko uklanjanje oboljelih grla, pa da je u akciju suzbijanja bruceloze neophodno uključiti sve nadležne strukture, čak i Civilnu zaštitu.
Rekli bismo: kolko para tolko i epidemije ili, u prijevodu: pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći! Putovi prijenosa bruceloze na ljude su: direktni kontakt s zaraženom životinjom, udisanje aerosola, konzumacija mlijeka, mliječnih proizvoda i sirovog mesa zaraženih životinja. Rjeđe se bolest prijenosi inokulacijom, transplacentarno na dijete i interhumano. Ulazno mjesto infekcije je sluznica respiratornog ili gastrointestinalnog trakta, konjuktiva ili koža. Bruceloza može biti i profesionalna bolest. Više čitajte ovdje... |
Karol Wojtyla (Wadowice, 18.5.1920. - Vatikan, 2.4.2005.)
Kardinal Camillo Ruini zazvao je večeras u 21.37 sati papu Ivana Pavla II. tri puta krsnim imenom: Karol. Nije se odazvao... Stanislav 1. Zemlja promiče u prozorima, promiču stabla i polja. I iskri se snijeg na granama, a potom se, na suncu, topi. I ponovo zelenilo: najprije mlado, potom zrelo i onda zelenilo što se gasi ko svijeće. Promiče poljska zemlja, ozelenjela, jesenska i osniježena. Upija je lutalac-pješak – s kraja joj na kraj nije lako proći. Ni ptica je neće preletjet tek tako, ali avion za sat taj proguta prostor – Domovinu u svoj zatvori kvadrat. 2. Zemlja tegobnoga jedinstva. Zemlja ljudi što traže vlastite pute. Zemlja duge podjele među knezove istoga roda. Zemlja podložna slobodi svkaog prema svima. Zemlja na kraju podijeljena kroz gotovo šest pokoljenja, Podijeljena na mapama svijeta! Koliko li tek u sudbinama svojih sinova! Zemlja s podijeljenosti toliko ujedinjena u srcima Poljaka kao ni jedna. Karol Wojtyla |
Izvješće JNA
Dogodilo se na današnji danOvom prilikom podsjećamo na redovno izvješće za 2. travnja 1992. godine zapovjedništva 30. partizanske divizije JNA koja je neposredno pred izbijanje rata u BiH imala zonu odgovornosti od Kupreške visoravni, doline rijeke Vrbasa do šireg područja Janja. Naime, u izvješću doslovce piše: «U SJB (Stanica javne bezbednosti) Bugojno ratnoj miliciji podeljena municija, ali samo pripadnicima muslimanske nacionalnosti s napomenom da se sakrije od pripadnika hrvatske nacionalnosti. U Gornjem Vakufu zategnuti odnosi između Hrvata i Muslimana...». Godinu dana kasnije, municija «podeljena» ratnoj miliciji već je bila i upotrijebljena, pa je na današnji dan 1993. godine u prostorijama HVO-a održan sastanak predstavnika HVO-a i Armije BiH kojemu su prisustvovali i predstavnici UNPROFOR-a i Promatračke misije Europske zajednice. Na sastanku je postignut slijedeći sporazum kojeg je u ime HVO-a potpisao pukovnik Željko Šiljeg, u ime Armije BiH pukovnik Selmo Cikotić, UNPROFOR-a bojnik Alan Jones, te u ime PMEZ-a gospodin Chris Beese: 1. Armija BiH se obvezuje izmjestiti postrojbe iz sljedećih objekata: Hotel Raduša, Gradska kavana (stari Hotel), Dom Kulture i restoran Gradina koji su bili u neposrednom dodiru za vrijeme sukoba, tako da u starom hotelu ostane Zapovjedništvo 317. brigade Armije BiH i osiguranje navedenog objekta, a ostali objekti da se vrate u funkciju prvobitne namjene. Rok za izvršenje ove točke je 15.4.1993., a kontrola objekata komisije HVO-a i Armije BiH uz nazočnost predstavnika PMEZ-a obavit će se 15.4.1993. u 10.00 sati. 2a. Obvezuju se Armija BiH i HVO da do 9.4.1993. izvrše tehničke pripreme popisa osoba lišenih slobode, kada će se sastati komisije i potpisati popise, a oslobođenje svih evidentiranih s popisa izvršit će se 15.4.1993. u 14.00 sati uz nazočnost predstavnika PMEZ-a u Karamustafićima. Obostrano oslobađanje smatrat će se konačnim i obje strane će potvrditi i garantirati da nemaju više zarobljenika. 2b. Obvezuju se Armija BiH i HVO da formiraju komisiju koja će uz nazočnost predstavnika PMEZ-a i UNPROFOR-a izići na mjesto gddje su navodno nestale četiri osobe i sanitetsko vozilo 27.1.1993. i utvrditi činjenično stanje dana 3.4.1993. s polaskom u 9.00 sati iz Zapovjedništva UNPROFOR-a. Obvezuje se HVO da će sačiniti i podnijeti na uvid sva saznanja o navedenom vozilu i osobama iz navedenog vozila do kojih se dođe u roku od 30 dana i to 2.5.1993., te poduzeti sve potrebne mjere i radnje u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja. Ukoliko se ustanovi da su tražene osobe žive, isti dan, kad se to ustanovi, trebaju biti puštene na slobodu. 3. Obvezuju se HVO i Armija BiH da formiraju zajedničku komisiju 3.4.1993 u 9.00 sati od po jednog predstavnika uz nazočnost jednog predstavnika PMEZ-a koji će u vremenu od 3.4.1993. do 5.4.1993. obići područje gdje postoje vještačke utvrde, snimiti postojeće stanje, nakon čega će zapovjednici HVO-a i Armije BiH izdati zapovjedi za eliminiranje istih, a ista komisija će izvršiti kontrolu realizacije 10.4.1993. u istom sastavu. 4. Naredni sastanak održat će se 16.4.1993. na istome mjestu, u isto vrijeme, te će se izvršiti analiza ovog dogovora i rješavati problemi koji danas nisu riješeni, a u međuvremnu rad će nastaviti koordinativna tijela na rješavanju svih spornih lokalnih problema. |
Čuvari mostova - novi Mlakićev roman
Nedavno je u izdanju Hercegtiska iz Širokog Brijega (koji, čini se, postaje glavni Mlakićev izdavač) izašao novi, treći po redu roman uskopaljskog književnika Josipa Mlakića. Dijelove ovoga romana naslovljenog Čuvari mostova, svojedobno smo u književnim časopisima mogli čitati pod radnim naslovom Most na kraju svijeta, te podnaslovom Subjektivni krimić o humanom preseljenju. Kako vidimo, Mlakić je u konačnoj verziji ipak odlučio promijeniti naslov, a za nadati se je da je sa starim naslovom i potpuno izostavio spomenuti, pomalo nespretni podnaslov.
Kažem za nadati se je, jer autor ove najave nije imao prilike držati ovu knjigu u rukama, pa Vam ovom prilikom prenosim tek preporuku s bljesak.info: Roman "Čuvari mostova" govori o izbjegličkom životu bosanskih Hrvata u nekom selu u Hrvatskoj iz kojeg su protjerani Srbi. Kao kulisu jednostavnoj krimi priči o nestanku i traženju starca Joze Petrovića, izbjeglice iz okoline Travnika, Josip Mlakić je postavio teški i mučni izbjeglički život u kojem je i preživljavanje sljedećeg dana često neizvjesno. Opisana poslijeratna drama ovih ljudi otkriva najniže strasti, pohlepu, zavist, bijedu, strah, ali i činjenicu da u njihovim glavama rat još uvijek traje. U romanu se, takođe, razgolićuju političke igrarije i lažna obećanja upakovana u plašt zaštite "vitalnih nacionalnih interesa", a unutarnji sukob nacionalizma i nostalgije ogoljava se kao izbjeglički "modus vivendi". Nakon ratnih romana "Kad magle stanu" i "Živi i mrtvi", Josip Mlakić u "Čuvarima mostova" istražuje poslijeratno vrijeme kao prostor nagomilavanja ratnih posljedica i trauma. Na kraju, ne možemo se ne pridružiti bljesku.info, te vam također preporučiti ovu knjigu, jer - pokazuju to sve njegove knjige do sada - izborom Mlakića pravi knjigoljubac jednostavno ne može fulati. |
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |