Kad pošteni ljudi govore o ratu, govore, čini se, ponajprije o strahu. O strahu za sebe, za svoje, za druge, strahu od smrti, strahu za budućnost i od nje, strahu od prošlosti i za nju…
Rečenica koju je navodno u ratu izgovorila jedna postarija Ždrimačanka, a koju sam ni sam ne znam više od koga i gdje i ja davno čuo, i danas mi se svako malo vraća u sjećanje i pokatkad nadaje kao kirurški precizna definicija protekloga rata, iako to ona nikako nije imala namjeru biti. Rečenica je zapravo tek odgovor na, u ratu uobičajeno, pitanje: Je li vas strah? Naša Ždrimačanka je na to pitanje, navodno, odgovorila: