Kako sam već rekao, namjeravao sam napisati "kratki osvrt" na novoizašlu knjigu u izdanju Uzdanice, no, "kratki osvrt" ispao je neprimjereno dug za jedan post na blogu, pa sam bio prisiljen rascijepiti ga na dva dijela...
HRVATI USKOPLJA - okolnosti i perspektive, Zbornik s Okruglog stola održanog 9. veljače 2002. g. Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2005. str:120.
Kako smo već pisali na ovome blogu, nedavno je svjetlo dana ugledao još jedan, deveti po redu, naslov u izdanju Hrvatske uzdanice iz Uskoplja. Riječ je o radovima s Okruglog stola održanog u organizaciji ove kulturne udruge još 9. veljače 2002. godine. Teme o kojima se tom prilikom raspravljalo, kao i pitanja koja su postavljena ni danas nisu, čini se, nimalo izgubila na aktualnosti unatoč gotovo trogodišnjem kašnjenju u ukoričavanju priloga desetak sudionika spomenutog Okruglog stola.
Naime, cilj Okruglog stola bio je pokušaj iznalaženja odgovorâ na, kako ga u Uzdanici nazivaju, «pitanje svih pitanje» koje glasi: Mogu li Hrvati Uskoplja ostati, opstati i razvijati se u skladu s najvitalnijim nacionalnim ciljevima i interesima? Naravno, odgovora na ovo višeslojno pitanje još uvijek nema, niti se je, na žalost, o njemu još uvijek počelo sustavno razmišljati, raspravljati i tražiti rješenja, pa pojavljivanje radova s Okruglog stola u obliku knjige i danas itekako ima svoje opravdanje, jer upravo oni skupljeni na jednome mjestu mogu poslužiti kao polazište i oslonac za daljnja promišljanja.
Knjiga po svemu prati rad i izlaganja na Okruglome stolu, onako kako su ona najavljena u programu i Općim naznakama o izlaganjima, koje su u knjizi donijete odmah nakon kratke, popratne Riječi izdavača.
U pozdravnoj riječi predsjednik Hrvatske uzdanice Ivan Šarić govorio je o rađanju ideje o pripremi i organizaciji skupa, razlozima njegova održavanja, te ciljevima koji se njime žele postići. Ističući da je naša opreznost često zapravo samo kukavičluk, nebriga za drugoga, te prikrivanje vlastitoga egoizma, Šarić je, otvarajući skup, između ostaloga rekao i da nesreću jednoga naroda mogu drugi prouzročiti, ali da za poniženje snosi vlastitu odgovornost.
"Mi imamo pravo govoriti o događajima iz prošlosti, ali i ti događaji imaju pravo govoriti o nama. Što bi pokojni V. Tenžera rekao:”Makar se i posvađali”.
Potpredsjednik Vlade Županije središnja Bosna u vrijeme održavanja Okruglog stola, Zdenko Antunović govorio je o političko-povijesnom kontekstu Okruglog stola, te je uz niz iznijetih, izuzetno zanimljivih, povijesnih i demografskih podataka o Uskoplju, osobito interesantan onaj dio njegova izlaganja u kojemu je u kratkim crtama govorio o tada aktualnim promjenama izbornih pravila i ustavnim promjenama. Zdenko Malnar u svome radu iscrpno piše o demografsko-socijalnoj situaciji u Uskoplju, a upotpunjuje ga i svježim podatcima iz vremena koje je proteklo od održavanja skupa do obavljivanja ovog Zbornika. Nakon iznošenja obilja podataka o raseljenim osobama, stupnju uništenja i broju uništenih kuća i drugih objekata, te pomoći koja je stizala iz Republike Hrvatske i iz međunarodnih organizacija, Malnar piše:
“Kad se govori o odnosu međunarodne zajednice zabrinjavao nas je podatak da se stalno prakticira paritet u pogledu broja saniranih objekata. Iako stanje na terenu jasno pokazuje da je broj uništenih stambenih objekata u omjeru 1:3 na štetu Hrvata sve organizacije koje doniraju materijal za obnovu uvijek uzimaju omjer 1:1, pa se s pravom pitamo što će se desiti kada se svi stambeni objekti, čiji su vlasnici Bošnjaci obnove. Znači li to da će gotovo 400 stambenih objekata vlasništvo Hrvata ostati bez mogućnosti da uz pomoć određenih donatora obnovi svoje porušene domove?"
Najbolji odgovor na ova Malnarova pitanja dala je upravo međunarodna zajednica. U 2004. godini, naime, u Uskoplju nije bilo niti jedne donacije za obnovu stambenih objekata od strane međunarodne zajednice, koja više ne pokazuje niti minimum želje za pomoć velikom broju Hrvata koji još uvijek čekaju obnovu.
Sigurnost je jedna od temeljnih ljudskih potreba, ona je ujedno i cilj kojemu teži svaka društvena zajednica, a pogotovo svako demokratsko društvo.(…) samo siguran čovjek može stvarati I biti kreativan i na taj način pridonositi razvoju vlastite radne i životne sredine,
piše Fabijan Trbara u uvodu svoga rada u kojemu veoma iscrpno piše o sigurnosnoj situaciji u Uskoplju i njegovu bližem okruženju. Nakon kraćeg osvrta na kronologiju ustroja organa unutarnjih poslova, Trbara detaljno obrađuje stanje javnog reda i mira, sigurnost prometa, stanje kriminaliteta, te daje poseban osvrt na organizirani kriminal, čiji pojavni oblici su itekako prisutni i na prostoru naše općine i županije. Na kraju autor ukratko piše o pravcima daljnjeg razvoja i ustroja organa unutarnjih poslova, ali i podastire svoj prijedlog mjera za poboljšanje općeg stanja sigurnosti. Posebna vrijednost Trbarina rada svakako su tabele u prilogu sa preciznim podatcima za svako područje o kojemu je u njegovu radu bilo riječi. Niko Budimir, Anto Alvir i Stipo Zečić u zajedničkom radu obradili su gospodarski trenutak Uskoplja. U prvom dijelu u kratkim crtama je obrađeno predratno stanje gospodarstva s osvrtom na sva uskopaljska poduzeća koja su ukupno upošljavala oko 3.100 radnika. Rečena poduzeća, po mišljenju autora bila su po tadašnjim mjerilima uspješna, te su bila nositelji razvoja općine koja je u prijeratno doba pripadala srednje razvijenim općinama u BiH. Broj radnika s prijeratnih 3.100 u rečenim poduzećima spao je nakon rata na ukupno 693. No, ovdje svakako valja navesti činjenicu da se pojavio i cijeli niz privatnih poduzeća koja međutim, uza sve, nisu uspjela nadoknaditi spomenuti gubitak velikog broja radnih mjesta. Autori u ovom radu dotiču se i područja poljoprivrede i stočarstva u kojemu vide realnu šansu za zapošljavanje, a time i garanciju za opstanak na području Uskoplja, a obrađuju i prirodne resurse, koji također nisu mali, te infrastrukturu i zaposlenost gdje, između ostaloga, kažu:
Ne očekujemo ništa spektakularno, ali ako počne raditi I najmanji proizvodni pogon s 5 zaposlenih, korak je ogroman. Pokrenuti proizvodnju i sa 10 % prijeratnih kapaciteta i zaposliti novih 10 neuposlenih nemjerljiv je uspjeh.
Čini se da nema bolje poruke Uskopljanima koji su izvan Uskoplja stvorili mala poslovna carstva na koji način treba pomoći Uskoplju, ako se, dakako, pomoći već hoće! (nastavit će se…)