“Peter Hawson, koga je The Times Magazine angažirao kao britanskog vojnog umjetnika, proslavio se 1993. godine briljantno napisavši i naslikavši, za jedan od srpanjskih brojeva uglednog tjednika, svoje viđenje Bosne od Prozora do Zenice. Ta zanimljiva reportaža puna žestokih dojmova i divnih crteža, napisana tijekom najkrvavijih sukoba, završava umjetnikovom rezignacijom: poslije svega zla koje je vidio u ovim bosanskim brdima, kaže da mu se ni pitoma škotska brda ne čine više nevinim.”
Ovim dvjema rečenicama majstor kratke priče Marko Martinović (ne bez razloga, “Carem su ga zvali”) započinje svoju lijepu Vitešku love story, mada bi one, komotno, mogle stajati i samostalno, poput malog književnog medaljona.
Ovoj, a i drugim Martinovićevim pričama vratio sam se nakon što sam na internetu naišao na stranice Glasgow print studija na kojima se mogu pogledati (i kupiti: istaknute su i cijene) i doista dojmljivi crteži Petera Howsona na kojima se izmjenjuju naoko usput uhvaćeni motivi iz njemu daleke, pa pomalo i egzotične, zemlje, a osobito ljudi, na čiju “pomaknutost” dodatno utječe na ovim crtežima gotovo opipljiva surovost i beznađe sveprisutnog rata. Howsonove crteže, među kojima i neke s prostora Uskoplja, pogledajte ovdje, a potom, kad se vratite, svakako uzmite u ruke neku od Martinovićevih priča. Možda ovu...