uskoplje

31.03.2005., četvrtak

Još jedna korizmena akcija

Vrijedno je zabilježiti... (pa makar i s malim zakašnjenjem)


U preduskrsno vrijeme na ovome blogu pisali smo o humanitarnoj akciji “Uskrs i siromašnima” koju tradicionalno organizira Hrvatska uzdanica, no, kako smo naknadno saznali, to nije bila i jedina humanitarna akcija koja je ovoga Uskrsa organizirana na području Uskoplja.
Naime, u organizaciji Caritasa bistričke župe, prikupljeno je dvadesetak paketa s najosnovnijim živežnim namirnicama, koji su, onda, podijeljeni najsiromašnijim obiteljima u svakom od sela bistričke župe. Brigu oko pravljenja popisa najpotrebitijih po selima, te prikupljanja, pakiranja i dijeljenja pomoći u potpunosti su na sebe preuzeli tamošnji prakaraturi, pa je ova akcija, osim svoga humanitarnog značenja, postala, kako se to često voli reći, i “veoma dobar primjer uključivanja laika u život župne zajednice”.
Takvih primjera će u budućnosti, nadajmo se, biti sve više i to u svim uskopaljskim župama.
- 08:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

30.03.2005., srijeda

U kojoj se državi nalazi naša općina?

Zastava Federacije BiH Zastave i grbovi od davnina imaju značajnu simboličku vrijednost za gotovo svaku organiziranu skupinu ljudi, a osobito to vrijedi za nacije i države, koje ne propuštaju priliku da zastavom ili grbom podsjete ostatak svijeta na sebe, ukažu na dostignuća i ciljeve kojima teži zajednica koju rečena zastava, odnosno grb simbolizira. Odnos prema zastavi odnosno grbu, nadalje, simbolizira i odnos kojeg neka osoba ili skupina ima prema naciji, odnosno državi koju ta zastava predstavlja.
I BiH, dakako, ima svoju zastavu i svoj grb. Grb Federacije BiH Zvanična zastava BiH proglašena je 4. veljače 1998. godine, a Zakonom o zastavi i grbu Federacije BiH, zastava i grb našeg entiteta proglašeni su još ranije, 11. studenog 1996. godine. No, kakav je odnos prema tim simbolima pogledajmo na primjeru naše općine.
Zvanični grb BiH Stranac koji bi eventualno posjetio neke od ureda općinskih i federalnih institucija u općini G. Vakuf - Uskoplje, prema istaknutim simbolima u tim uredima nikako ne bi mogao zaključiti u kojoj se državi nalazi. Naime, u brojnim uredima općinskih i federalnih institucija u našoj općini još uvijek se, umjesto zvaničnih grbova BiH, odnosno Federacije BiH, kočopere grbovi s ljiljanima na plavoj podlozi, koji predstavljaju grb tek jednog od tri bosanskohercegovačka naroda (ako je i to točno, budući da u muslimansko-bošnjačkom narodu, čini se, još uvijek nema jednoznačnog stajališta o tome). Grb s ljiljanima na plavoj podlozi, koji je često istaknut u službenim prostorijama, grb je tek jednog od tri bosanskohercegovačka naroda Njihovim isticanjem u službenim državnim odnosno općinskim prostorima, a na uštrb zvaničnih bosanskohercegovačkih simbola, na najgrublji način se negira unutarnji ustroj BiH, ali, ma koliko to paradoksalno zvučalo, kroz negaciju dosadašnjih zajedničkih postignuća i proklamiranih ciljeva, i samo postojanje BiH kao države.
Odmah da kažemo i to da ovakav izrazito negativistički odnos prema Federaciji BiH, BiH i njihovoj budućnosti pada na dušu onoga tko je rečene simbole istaknuo na zidovima službenih državnih i općinskih prostora, a to su predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda u općinskoj vlasti.
No, svakako, dio krivice za ovakvo stanje snose i hrvatski predstavnici u općinskim strukturama vlasti, budući da takav njihov odnos prema ovom pitanju na najbolji način govori o krajnjoj nezainteresiranosti i traljavosti u obavljanju povjerenih im poslova.
Grb hrvatskog naroda u BiH, kojega, za razliku od grba s ljiljanima, ne možemo vidjeti u službenim prostorijama općinskih i državnih institucija Kada će se ovakav odnos prema zvaničnim državnim simbolima promijeniti? Do kada će se pojedini muslimansko-bošnjački političari lupati u prsa i zaklinjati u BiH, a u stvarnosti, kako se vidi iz našeg primjera, zapravo raditi protiv nje?
Do kada će hrvatski političari dopuštati da im netko mimo zakona i mimo svih pravila lijepoga ponašanja određuje koja će obilježja imati na zidovima svojih ureda?
I na kraju, kada ćemo se mi, porezni obveznici, od čijih novaca rečeni političari i žive, dok ulazimo u urede u kojima je još uvijek istaknut grb s ljiljanima, napokon zapitati kojoj to državi i komu to uopće mi plaćamo poreze?
Bosni i Hercegovini, izgleda, ne.
- 08:00 - Komentari (64) - Isprintaj - #

29.03.2005., utorak

Rostovo i Sebešić

Crkva sv Ilije Proroka u Rostovu, sagrađena 1886. godine, u poljednjem ratu uništena od strane muslimanskih snaga Rostovo, selo između Uskoplja i Novoga Travnika nazivalo se početkom 16. stoljeća Radostovom. Ovo selo se u osmanlijskim dokumentima spominje dva puta i to oba puta kao zeamet u nahiji Uskoplje.
I u crkvenom dijelu Rostovo je oduvijek bilo dio Uskoplja, pa je i kapelanija sv Ilije Proroka, sa sjedištem u Rostovu izdvojena 1862. godine iz uskopaljske župe. Obuhvaćala je sela Rostovo i Sebešić...

Rostovo i Sebešić imali su u svojoj povijesti mnogo teških trenutaka, a svakako se najteži dogodio u posljednjem ratu kada su muslimanske postrojbe protjerale svo hrvatsko pučanstvo ovih dvaju sela, a njihovu imovinu opljačkale i zapalile. No, ovom prilikom podsjećamo vas na jedno drugo vrijeme u Rostovu: vrijeme nakon Drugoga svjetskoga rata o kojemu uskopaljski književnik Stjepan Džalto piše u najnovijem broju Političkog zatvorenika:
Unutrašnjost crkve sv Ilije Proroka u Rostovu nakon upada muslimanskih snaga, koji su uništili i krov i teško oštetili južni zid crkve Planinska župa Rostovo koja se nalazi između Uskoplja i Novog Travnika još 1960., kad sam u njoj kao mladi svećenik postavljen za župnika, osjećala je posljedice petnaest godina ranije završenog rata. U Rostovu, naime, ni tada, zahvaljujući komunističkoj vlasti, nije bila obnovljena župna kuća, uništena od partizana u Drugome svjetskom ratu, a to je bio jedan od razloga da do mog dolaska u Rostovu nije bilo ni stalnoga svećenika, već su sv. misu povremeno služili župnici iz susjednih župa....Više...

- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

28.03.2005., ponedjeljak

Uspjeh humanitarne akcije "Uskrs i siromašnima"

O tradicionalnoj humanitarnoj akciji “Uskrs i siromašnima” koju već godinama organizira Hrvatska uzdanica iz Uskoplja već smo pisali na ovome blogu, te smo vas sve, tom prilikom, pozvali da i sami skromnim prilogom sudjelujete u ovoj akciji. Nemamo informacije koliko vas je (i je li uopće?) naš poziv potaknuo da pomognete onima kojima pomoć treba, ali, bez obzira na to, Hrvatska uzdanica je ove godine uspjela čak 19 siromašnih obitelji obradovati skromnim iznosom od 50 KM, a najsiromašnijima među našim siromašnim sugrađanima, uz ovaj iznos, podijeljeni su i dodatni paketi s namirnicima, kako bi i oni što dostojnije proslavili najveći katolički blagdan.
Možda će se nekome iznos od 50 KM učiniti malim, ali ako znamo da se prosječna mirovina u BiH kreće oko 200 KM onda to i nije baš zanemariv iznos, pogotovo za obitelji koje žive ispod granice siromaštva. Osim toga, uz konkretnu pomoć našim najsiromašnijim sugrađanima, akcija “Uskrs i siromašnima” ima za cilj i senzibiliziranje javnosti za probleme naših sugrađana koji žive na rubu egzistencije, pa je i ova kratka informacija nužno i poziv za pomoć tokom cijele godine.
U suprotnom, akcija “Uskrs i siromašnima” Hrvatske uzdanice će nas i dogodine opet na njih podsjetiti.
- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.03.2005., nedjelja

Uskrsnu kako je rekao...


Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući.

Svim Uskopljanima i svim posjetiteljima uskoplje.blog.hr želimo SRETAN USKRS!


- 08:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.03.2005., subota

Uskrsni običaji

Blagoslov jela "Uskrsna jaja (pisanice), uskrsni krijes i blagoslov jela dio su narodnih običaja vezanih uz najznačajniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs, prema crkvi, stoga, hita sva sila ljudi koji u svojim košarama nose jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku, luk... Nose jelo na uskrsni blagoslov!
Kao i u svim drugim prilikama i tu ima pretjerivanja: jedni se trude pokazati sve što imaju pa jedva tegle košare, teže od njih samih... Drugi, pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica... Ipak, svima je stalo da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo..."

Pisanice Ovo je samo mali dio sadržaja kojeg možete pročitati na stranici posvećenoj uskrsnim običajima u Hrvata, a među njima ćete, uvjeren sam prepoznati i običaje koji su dio i uskopaljske tradicije. Više...
- 08:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak

Veliki petak


"Nakon što Isusa osudiše na smrt, Pilat im ga preda da ga razapnu. Oni ga na to uzmu, a on noseći svoj križ, iziđe na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. Uz križ Isusov stajahu majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika koga je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi.Nakon toga, znajući da je dovršeno, Isus reče, da bi se ispunilo Pismo: "Žedan sam". A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima.Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I naklonivši glavu, predade duh.A na mjestu gdje Isus bi raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob, u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje, dakle, zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa."

Iv 19,16-18.25-30.41-42
- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskoplje i vakuf u enciklopedijskom rječniku

Hrvatski enciklopedijski rječnik Na ovome blogu, između ostaloga, isuviše često se raspravljalo o imenu našega grada i naše općine. Razina tih rasprava nije bila visoka, budući da je ovo pitanje (a koje, u BiH, i nije?) izuzetno ispolitizirano, a ukopanost dvaju suprostavljenih mišljenja onemogućavala je i dalje onemogućava bilo kakvu argumentiranu raspravu.
Za to vrijeme, “dvojnost” naziva našega grada sve se više učvršćuje, a oba naziva, i Uskoplje i Vakuf, stječu “pravo građanstva”. Tako, i najnoviji Hrvatski enciklopedijski rječnik (knj. 11., str. 231. i 269.), koji je u izdanju EPH-a i Novog Libera, izišao prošle godine, obrađuje naziv Uskoplje i pojam vakufa. Pogledajmo što točno piše. Na str 231. o nazivu Uskoplje piše:
Uskoplje m 1. gradić na Vrbasu u sred. Bosni (prije Gornji Vakuf) 2. geogr. pov kraj uz gornji tok Vrbasa u BiH 3. naselje (u blizini Dubrovnika), 128 stan. // Skopljak (Skopljanac) m (Skopljanka ž) (N mn Skopljaci/Skopljanci) stanovnik Uskoplja; uskopski prid. koji se odnosi na Uskoplje i Skopljake.
pr. (etnici): Skopljaković, Skopljanac (Split, Kaštela), Skupljak (Omiš, Nova Gradiška), Škopijanc (Škopijanc) (Zagreb), Škoplanac (Kaštela), Škopljanac (Kaštela, Sinj, Slavonski Brod), Škopljanec (Dugo selo)

Na str. 269. za pojam vakufa stoji:
Vakuf m pravn. 1. u šerijatskom pravu, zaklada ili neko dobro što ga tko daje islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi 2. imovina vjerske zajednice //vakufski prid. Koji se odnosi na vakuf i Vakuf (i mjesta koja imaju Vakuf kao dio imena, npr. Gornji/Donji Vakuf) (-0 imanje); zakladnički –o-mearifski sabor vrhovni naredbodavni i nadzorni organ uprave islamske vjerske zajednice u vakufu
pr. (etnik): Vakufac (Zagreb) top. (naselja): Donji i Gornji Vakuf (u BiH)
tur. Vakif – arap.: zaustaviti, zadržati

- 08:00 - Komentari (50) - Isprintaj - #

24.03.2005., četvrtak

Ponovo zaustavljanja u Jagnjidu

Dogodilo se na današnji dan: 24.3.1993.


Na današnji dan, 24. ožujka 1993. godine, muslimanski vjernici slavili su blagdan Ramazanskog Bajrama, pa je u noći s 23. na 24. ožujka zabilježena slavljenička pucnjava u svim pretežito muslimanskim naseljima na području naše općine.
U jutarnjim satima srpske snage su iz pravca Ječnja na položaje HVO-a na Raduši ispalile nekoliko minobacačkih granata. Na položajima prema srpskim snagama nalaze se samo pripadnici HVO-a, budući da su pripadnici muslimanskih snaga te položaje napustili još u vrijeme sukoba u siječnju 1993. godine.
Na prostoru Jagnjid – Čelopek tijeko cijeloga dana gorjela je borova šuma. Požar je ugašen tek u večernjim satima.
U selu Jagnjid muslimanske snage oduzele su bager, vlasništvo HVO-a i pretukli pripadnika HVO-a Zrinka Budimira. Nakon toga pripadnici HVO-a uspostavili su punkt u selu Trnovača, a zatvoren je i prolaz preko Makljena. Tek nakon toga postignut je sporazum zapovjednika HVO-a i Armije BiH o razmjeni putnika i vozila.
Na sastanku HVO-a donijeta je odluka da se jedan utovarivač i dva kamiona daju za nasipanje puta Krupa – Ponir – Vrse. Donijeta je i odluka o organiziranju komunalne službe, a imenovana je i komisija za procjenu vrijednosti vozila, te odluka o preregistraciji svih poduzeća do 30.4.1993..
- 18:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Odluke županijske Vlade

Vlada središnjobosanske županije je na svojoj prekjučerašnjoj sjednici, a na prijedlog ministra prostornog uređenja, Tončija Bavrke, donijela odluku o izdvajanju iznosa od 21.000,00 KM za potrebe obilježavanje minskih polja. Od rečenog iznosa 13.300,00 KM dodijeljeno je općini Vitez, 1.900,00 KM općini Donji Vakuf, 3.100,00 općini Bugojno, a 2.700,00 KM općini G. Vakuf – Uskoplje i to za obilježavanje minskih polja na lokalitetima: 1. Ždrimci- Rimčev gaj; 2. Galečica; 3. Donja Bistrica- Batuški Lug;
Već na prvi pogled je vidljivo da iznosi koje je Vlada ŽSB namijenila pojedinim općinama ne odgovaraju stvarnom stanju i veličini problema nerazminiranog terena s kojim se susreće svaka od njih, budući da se i u bosanskohercegovačkim okvirima naša općina nalazi u samom vrhu po sumnjivim površinama, a, k tome, taj problem dodatno usložnjavaju nepouzdanost podataka o lokalitetima minskih polja, njihov oblik i raspored ili, pak, nepostojanje bilo kakvih zapisnika, odnosno, postojanje velikih površina na kojima ima relativno mali broj mina, što, opet, ima za posljedicu postojanje velike sumnjive površine.
Sve te činjenice posljedica su jakog intenziteta i srazmjerno dugog vremenskog trajanja bojnih djelovanja na gotovo kompletnom području naše općine, po čemu se, također, ona izdvaja iz svoga okruženja, pa se nadamo da će se, za razliku od jučerašnje, u budućim raspodjelama županijskog novca ova činjenica uzeti u obzir.
Na istoj sjednici Vlada ŽSB donijela je i Odluku o isplati jednokratne pomoći za Crveni križ, a na osnovu predočenih projekata našoj općini dodijeljen je iznos od 3.000,00 KM. Također, donijeta je i odluka o sufinanciranju troškova prijevoza učenika osnovnih i srednjih škola na području Županije u ukupnom iznosu od 49.500,00 KM, od čega je 6.921,00 KM pripala našoj općini.
Na kraju spomenimo i to da je Vlada na istoj sjednici donijela i Rješenje o imenovanju Stručnog tijela – komisije čiji je zadatak izrada kriterija za raspisivanje natječaja za izradu Studije izvodljivosti projekta Termoelektrane Bugojno (sa rekonstruiranjem Rudnika uglja Gračanica) i provođenje kompletnog postupka za izbor najpovoljnijeg ponuditelja uz zaduženje da se u roku od 30 dana izrade navedeni kriteriji.
- 09:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

HNK Sloga : NK Vir 0:0

HNK Sloga jučer je odigrala prvu utakmicu proljetnog dijela prvenstva. Unatoč izrazitoj terenskoj premoći tijekom cijele utakmice, nogometaši Sloge nisu uspjeli zatresti mrežu gostujućeg Vira, pa je utakmica završila neodlučenim rezultatom.
No, uz nezadovoljstvo ostvarenim rezultatom, ipak imamo i puno razloga za zadovoljstvo, a o njima, kao i o cijelom tijeku utakmice čitajte, a gdje drugdje nego na slogauskoplje.blog.hr.
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.03.2005., srijeda

Uskopaljska večer u Zagrebu

Zagreb noću Po uzoru na slične večeri koje već godinama organiziraju nama susjedni gradovi s većim iseljeništvom i duljom tradicijom (Livno, Tomislavgrad, Kupres i dr.), i Uskopljani koji žive u Zagrebu organiziraju 16. travnja ove godine svoju prvu uskopaljsku večer i to – da ama baš sve bude kao kod naprijed spomenutih gradova – u dvorani Globus na Zagrebačkom velesajmu. Informacije kojima raspolažemo govore da su zagrebački Uskopljani – a takvih je prema neslužbenim podatcima u samoj metropoli i zagrebačkoj županiji preko 2,5 tisuće – ozbiljno pristupili organizaciji ove večeri. Organizirano je nekoliko Odbora koji bi, kako je zamišljeno, trebali pokriti sve segmente organizacije Večeri: od marketinga do osiguranja i sponzorstava, te na taj način stvoriti sve preduvjete za ugodno druženje svih gostiju, među kojima će, kako je najavljeno, biti i nekoliko istaknutih osoba iz javnog života Republike Hrvatske.
Za nadati se je da će ova, prva uskopaljska večer u Zagrebu, osim pukog druženja, iznjedriti i neke vrijedne inicijative, rezultati kojih će biti vidljivi i u Uskoplju. U tome, uostalom, i jest smisao ovakvih okupljanja, pa i ovoga, uskopaljskog, kojemu želimo da upravo u tom smislu, u svom doprinosu boljitku Uskoplja, doživi svoj puni uspjeh.

Uz rub...
Zaštitni znak uskopaljske studentske udruge O ovoj večeri raspravlja se i na, iz dana u dan sve kvalitetnijem, forumu UHSU-a. Studenti, međutim, imaju primjedbe na cijenu karte koja je, navodno, 200 kn. Kako su studenti populacija koja je "vječito švorc" i kako na mnoge stvari, od prehrane do prijevoza, imaju popust, prijedlog je organizatorima da im i oni "popuste", te da za njih formiraju novu, nižu cijenu ulaznica.

- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.03.2005., utorak

Inicijativa HDZ-a o izdvajanju općine Uskoplje

Uskoplje, protiv majorizacije inicijativa za izdvajanjem ranije općine UskopljeBudući da stranke s bošnjačkim predznakom, a prije svega Stranka demokratske akcije, nastoje sustavom majorizacije osporiti pravo hrvatskom narodu na poziciju zamjenika načelnika općine Gornji Vakuf-Uskoplje, na koje mjesto, kako tvrde u Općinskom odboru HDZ-a, imaju pravo prema odluci Visokog predstavnika o uspostavi općine G. Vakuf – Uskoplje i Statutu Općine, Općinski odbor HDZ-a Uskoplje zadužio je svoje Predsjedništvo da iznađe zakonski okvir za pokretanje inicijative za izdvajanje ranije općine Uskoplje iz sastava sadašnje općine G. Vakuf – Uskoplje.
Predsjedništvo HDZ-a Uskoplje upoznat će sa svojom odlukom županijski odbor svoje stranke, Predsjednika HDZ-a BiH Barišu Čolaka i predsjednika Federacije BiH Niku Lozančića, od kojih se očekuje podrška za provođenje ove inicijative.
Podsjećamo, konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća G. Vakuf – Uskoplje još nije održana, budući da je na posljednjoj zakazanoj sjednici, nakon odbijanja prijedloga o imenovanju zamjenika načelnika općine od strane zastupnika stranaka s bošnjačkim predznakom, predsjednik kluba zastupnika HDZ-a Josip Herceg pozvao vijećnike HDZ-a da napuste sjednicu, što su ovi i učinili.
- 10:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Uskopaljski abecedarij (22): R kao Raduša

Ako je Vranica pomalo aristokratska planina, dama u svečano crnom, sa zlatnom prošlošću, vrana i aurana, onda je Raduša djevojka iz naroda, iz radničke, odnosno iz seljačke obitelji, ogoljela i bez ikakva pedigrea, koja poput Vranice zlata nikada nije imala, niti je do njega kad, čini se, puno držala.
Ako je Vranica Beatlesi, Raduša je Rolling Stonesi: ponekad tiha i nježna poput Angie, ponekad žestoka i divlja poput Satisfactiona.
Jednom riječi: ako je Vranica od paleozojskih stijena, Raduša je planina “od krvi i mesa”.
Tako su je nekako, kao svoju, doživljavali i stanovnici Uskoplja, pa joj, govori se, ni ime nije ništa drugo nego kroz vrijeme skraćeni izraz RA-dosna DUŠA. Nekad je na njoj bilo živo: uglavnom Voljičani s uskopaljske strane susretali su se u svojim ljetnim staništima s Ramcima i Vukovljacima, a preko njih i s ijekavicom, tada neobičnim i pomalo smiješnim govorom, koji je onda, razumljivo, bio i govor podsmjeha i zafkancije.
Raduša je, kažu, bila ispresjecana i “duhanskim putevima” kojima su krijumčari, krijući se od "filanaca", prenosili duhan iz Hercegovine dublje u Bosnu i, čak, sve do Slavonije. Za njima bi ostajao pokoji “cigar duhana” i bezbrojne priče, koje su s krijumčarima putovale, skrivale se i bježale, da bi konačno, rasteretivši onoga koji ih je nosio, i one, poput duhana, “pronašle kupca”, koji bi njima onda, opet, nastavio švercati, bezbroj puta ih okrećući i prepričavajući sve ne bi li iz njih još kakvu korist izvukao.
Upravo na Radušu je 1972. došla i grupa od 19 hrvatskih emigranata (tzv Bugojanska grupa), koji su imali za cilj podizanje sveopćeg narodnog ustanka protiv komunističkih vlasti. Nikada mi nije bilo jasno, a čini mi se da nitko nije niti pokušao odgovoriti na pitanje zašto su ovi ljudi za početak svoje akcije odabrali upravo naš kraj. Pretpostavljao sam da su to učinili na osnovu procjene o tadašnjem raspoloženju stanovništva, a danas me uopće ne bi iznenadilo da su to učinili samo - zbog Raduše.
Jer, Raduši nekako sliči da se upetlja u takvu gužvu…

Kiša u Uskoplje “dolazi” uglavnom s dvije strane: iz pravca Bistričke Rike, odnosno Radovana i iz pravca Raduše. Ako “okrene” iz Rike, kažu, dugo će padati, a ako “okrene” iz pravca Raduše bit će jaka, ali kratka.
Poput onih andrićevskih “bučnih svađa i naglih mirenja”, koje su obilježje upravo ljudi koji žive podno Raduše.
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.03.2005., ponedjeljak

Pet mjeseci uskoplje.blog.hr

Dvadesetprvi je dan u mjesecu, a to je na ovome blogu dan rezerviran za statistiku. Evo službenih statističkih podataka blog.hr o ovme blogu

Postovi


Datum i vrijeme prvog posta: 21.10.2004. (22:25)
Zadnji post napisan: danas
Ukupno postova: 200
Broj postova u zadnjih 30 dana: 39
Broj postova u tekućem mjesecu: 24
Prosjek postova po tjednu: 9.5
Prosjek postova po mjesecu: 40
Mjesec s najviše objavljenih postova: studeni, 2004. (46 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: listopad, 2004. (12 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 3
Broj dana bez postova: 12
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom jutra (7 - 11 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 44749
Prosjek riječi po postu: 224
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Nalazite se na 69. mjestu od ukupno 18840 blogova po broju objavljenih postova.

Komentari


Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 1716
Prosjek komentara po postu: 8.6
Najviše komentara po postu: 93
Broj postova bez komentara: 60
Nalazite se na 59. mjestu od 18840 blogova po broju komentara na vašem blogu.

Ostale statistike


Datum i vrijeme kreiranja bloga: 21.10.2004. (21:00)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor: 20.03.2005. (22:01)
Broj korisnika koji imaju isti dizajn kao vaš blog: 369
Vaš blog postoji 5 mjesec(i).
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.03.2005., nedjelja

Rođendan Josipa Kolaka

Uskopaljski pjesnik Josip Kolak danas ima rođendan. Tim povodom donosimo vam jednu njegovu pjesmu. Predahnite.

Oni prolaze kroz mene

Zatvaram okna prozora
na roditeljskoj kući
Izlazim na tuđu cestu
Brat moj ide nogostupom
Kojeg nema
Šešir svoj crni poderan
Nakrivio
I ruka dignuta u pozdravu
Kažem mu: brate

On me ne vidi
I prolazi kroz mene
A ja se pitam
Ide li on
Naprijed


Josip Kolak rođen je 20. ožujka 1953. godine u Trnovači kod Uskoplja. Školovao se je u Uskoplju, Rijeci i Zenici. Živi i radi u Trnovači.
Pjesme je objavljivao u listovima Raskršća (Zenica) i Skopaljski vjesnik. Zajedno s Nadom Plejić i Nevenkom Budimir objavio je zbirku pjesama Prosinac pozdravlja Uskoplje (Hrvatska uzdanica, Uskoplje 1996.), a zastupljen je i u Zborniku Petnaestorica (Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.), odakle je i preuzeta ova pjesma i biografski podatci.

- 08:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

Zaljubljenik u rodovska stabla i film iz Jacksonvillea

Gdje su i što rade: Ante Rajić


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog zaljubljenika u rodovska stabla i film, a odnedavno i blogera…

Ante Rajić, fotografija s rodoslovlje.blog.hr "Ja sam daleke 1971 pokrenuo mali projekt kako sastaviti moj rodoslov? Počeo sam ispitivati moje roditelje o mojim precima oni nisu razumjeli zašto me to zanima, ja sam samo htio saznati tko su oni i kako su se zvali, nisam stigao daleko naravno zato sam krenuo u Arhiv hrvatske, gdje sam upoznao Bartola Zmajića (1907-1984), koji me je uputio i naucio kako naći podatke i kome se obratiti bio sam jedan od naj mlađih istrazivača tada.
Moji su iz Uskoplja, otac iz Vaganjca a majka iz Paloča"
, tako započinje svoj prvi post na blogu rodoslovlje.blog.hr Uskopljanin Ante Rajić koji živi u Jacksonvilleu na Floridi, SAD. Ante je već od ranije na internetu učinio dostupnim rodovsko stablo obitelji Rajićiz Voljica, a sada na svom blogu iznosi rezultate svojih širih istraživanja, pa za sada možemo pročitati o Zekama s Paloča, te vidjeti nekoliko starih zanimljivih fotografija (melankolični predmeti!). Osim toga slijedeći linkove na njegovu blogu, možemo saznati ponešto i o drugoj Antinoj ljubavi: filmu. Ante je, naime, svojedobno igrao manju ulogu u filmu A Hero`s story. Riječ je o priči Raoula Wallenberga snimljenoj 1985. godine u kojoj se govori o švedskom diplomatu koji je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata spasio mnogo ljudi od nacističkog holokausta, a u kojemu su, između ostalih glumili i Richard Chamberlain, Relja Bašić i brojni drugi. No, da ne duljim: svi na rodoslovlje.blog.hr
- 08:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

18.03.2005., petak

Živi i mrtvi u financijskim poteškoćama?

Je li zbog nedostatka novca odgođen nastavak snimanja filma Živi i mrtvi?


Kristijan Milić, redatelj filma Živi i mrtvi U jučerašnjoj emisiji prvog programa Hrvatskog radija O filmu četvrtkom (emitira se u 16.10 sati), objavljen je, između ostalog, i kratki razgovor s redateljem filma Živi i mrtvi Kristijanom Milićem, koji je govorio o dosadašnjem tijeku, te o planiranom nastavku snimanja, koje je bilo predviđeno za ovaj mjesec. Iako je prethodno naglasio da se on ne bavi financijskom stranom cijeloga projekta, iz Milićevih odgovora ipak se dalo zaključiti da financijske poteškoće ipak postoje, te da su upravo one uzrok “neplanirano dugog predaha”, mada je taj predah između snimanja dviju paralelnih priča (one iz Drugog svjetskog i one iz Domovinskog rata) od početka bio planiran da bi se te dvije priče mogle i vremenski (jesen-zima naspram proljeća – ljeta) jasno razdvojiti.
Milić je u nastavku razgovora govorio i o dosadašnjem tijeku snimanja, te je posebno istaknuo činjenicu da je lokalno stanovništvo sa simpatijama gledalo na glumce i statiste u odorama domobrana, partizana i ustaša, te izrazio nadu da će takav odnos zadržati i tijekom snimanja priče iz ovoga, zadnjega rata, koji je upravo na prostoru Uskoplja prije samo nekoliko godina bjesnio svom žestinom.
Nadamo se da je riječ samo o prolaznim poteškoćama (ako one uopće postoje), koje neće bitnije utjecati na planirani tijek snimanja i konačni dovršetak ovoga filma, čiju premijeru Uskopljani, čini se i predugo, željno iščekuju.
- 08:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

Ujedinjenje "dviju škola pod jednim krovom"

Reforma nije donijela bolje uvjete školovanja, kvalitetniji program i udžbenike (u kojima su jedino izmijenjene povijesne činjenice), niti je kompjutorizirala školstvo, osigurala grijanje svim školama ili smanjila broj učenika u razredima. Tzv. reforma je jedino zatvorila hrvatsku i bošnjačku djecu u iste zgrade, ostavivši njihove roditelje u iščekivanju tragičnog poziva iz škole,
Veleposlanik Douglas Davidson, šef misije OSCE-a u BiH Tako smo na ovome blogu pisali u studenom prošle godine citirajući novinara Večernjeg lista D. Juku, a sada se ponovo aktualizira pitanje “dviju škola pod jednim krovom”, kakva je i uskopaljska srednja škola.
Naime, šef Misije OSCE-a u BiH veleposlanik Douglas Davidson posjetio je Srednju mješovitu školu u Vitezu, koja je, također, “jedna od 20 tzv “dviju škola pod jednim krovom” u našoj županiji. Nakon susreta sa osobljem škole veleposlanik Davidson razgovarao je i s Nikolom Lovrinovićem, ministrom obrazovanja, znanosti, kulture i športa srednjobosanske županije, te je izrazio potrebu što hitnije provedbe Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, posebno dijela koji se odnosi na administrativno – pravno ujedinjenje tzv. ''dvije škole pod jednim krovom”.
Nakon razgovora ministar Lovrinović rekao je kako se zakoni moraju poštovati, a veleposlanik Davidson obećao je podršku Misije OSCE-a u provedbi Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju.
''Provedba zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju i administrativno ujedinjenje tzv. ''dvije škole pod jednim krovom'' nema za cilj da bilo koga stavi u lošiji položaj, već naprotiv, da se osigura puno poštivanje prava svih konstitutivnih naroda u BiH'',
rekao je na kraju veleposlanik Davidson, koji je, izričući gornju rečenicu, vjerujemo, znao da se “puno poštivanje prava svih konstitutivnih naroda u BiH” ne može osigurati nametnutim rješenjima koja su suprotna volji jednog (svejedno kojeg) konstitutivnog naroda u BiH, već samo u demokratskoj proceduri.
Jer, kako se kaže: demokracija je najlošiji oblik vladavine, izuzev svih do sada iskušanih.
- 08:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

16.03.2005., srijeda

Pljačke i zaustavljanja vozila

Dogodilo se na današnji dan


Skopaljski vjesnik od događanja za dan 16.3.1993. godine ističe ponovno postavljanje “punkta” od strane muslimanskih snaga, ovaj put u gornjem dijelu grada, na mjestu gdje se odvaja cesta za selo Ždrimce. Na tom mjestu muslimanske snage zaustavljaju i oduzimaju vozila civilima hrvatske nacionalnosti i pripadnicima HVO-a. Među ostalima na ovom punktu zaustavljen je i zapovjednik Policijske stanice u Bugojnu Miroslav Klepić, od kojega su muslimanski vojnici oduzeli 600 DEM i automobil marke Golf, bijele boje, a Klepić je, nakon svega, i pretučen.
Nakon ovakvih zaustavljanja od strane pripadnika muslimanskih snaga, i pripadnici HVO-a postavili su punkt na kojemu je zadržano nekoliko automobila u vlasništvu osoba muslimanske (bošnjačke) nacionalnosti, pa je potkraj dana izvršena razmjena oduzetih vozila.
Od ostalih događanja 16.3.1993. godine bilježe se aktivnosti pripadnika UNPROFOR-a, čiji su pripadnici u selu Bistrici uništavali mine postavljene od strane muslimanskih snaga.
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

Uskrs je i siromašnima!

Kulturna udruga Hrvatska uzdanica iz Uskoplja već tradicionalno pred uskrsne blagdane organizira humanitarnu akciju “Uskrs i siromašnima” kojom želi skrenuti pozornost na one naše sugrađane koji žive doslovno na rubu egzistencije, a mi na njih isuviše često zaboravljamo.
Kroz darove u novcu i kućanskim potrepštinama, članovi Uzdanice i ove godine žele podijeliti radost Uskrsa s onim Uskopljanima koji žive na granici bijede, ali, možda još važnije, i pokušati senzibilizirati javnost za probleme naših siromašnih, a često i zaboravljenih, sugrađana.
Proteklih godina prikupljenim prilozima uspjeli su razveseliti po desetak uskopaljskih obitelji, no broj onih kojima je potrebna pomoć da bi preživjeli u Uskoplju se, na žalost, ne smanjuje, te je svaka, pa i najmanja pomoć, naglašavaju u Uzdanici, dobro došla.
Stoga, pozivaju se svi koji mogu da svojim, pa i najmanjim, prilozima pomognu našim najsiromašnijim sugrađanima. Prilozi se mogu dati u samoj Uzdanici ili, pak, uplatom na njen račun otvoren u Zagrebačkoj banci u Uskoplju broj:
338-280-22-000602-30
(s naznakom:”Uskrs je i siromašnima”).

I ti si pozvan!
Odazovi se!
Pomozi!
Uskrs je i siromašnima...


- 08:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

Uskopljanin u dokumentima britanske tajne službe MI6

Uz rub…


Geret Geoffrey Lungley, šef britanske tajne obavještajne službe MI6 u Hrvatskoj 1. veljače ove godine uručio je šefu POA-e Tomislavu Karamarku dokument u kojemu se iznosi devet točaka koje Britanci postavljaju Hrvatskoj u svezi sa slučajem Gotovina, a koje ona treba ispuniti želi li dobiti podršku V. Britanije za ulazak u EU. Ovaj non paper, po starom dobrom hrvatskom običaju, iz tajnih službi dospio je u tjednik Nacional koji ga je okarakterizirao kao “nedopustivo zadiranje u suverenost jedne države”. Prema britanskom receptu, piše Nacional, sve je jednostavno: treba ucijeniti ljude, pokušati ih javno diskreditirati i uništiti, te ih tada pridobiti za doušnike. I to treba primijeniti na sve - od Gotovininih suboraca, rodbine, prijatelja, policije pa sve do suca Županijskog suda u Zagrebu.
Za nas je zanimljivo da se od navedenih devet točaka jedna, ona sedma, eksplicitno odnosi na Uskopljanina Vinka Žuljevića Klicu i skupinu oko njega, za koju se kaže da je treba “opkoliti”, stvoriti, odnosno pokrenuti, kaznene slučajeve, a potom s njima sklopiti dogovore… Eto, tako to rade Britanci. Više čitajte ovdje i ovdje...
- 08:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

Uskoplju ponovo prijeti poplava

Ove godine bi, sudeći po visini snijega, poplava na području Uskoplja mogla biti znatno veća od prošlogodišnje. Čak, predviđaju meteorolozi, najveća u posljednjih 50 godina…
Prema prognozama meteorologa već sljedećih dana moglo bi, uslijed rasta temperature zraka, doći do otapanja snijega, što bi s obzirom na njegovu visinu moglo prouzorčiti poplave, lavine, odrone, klizišta, pa čak dovesti i do različitih epidemija. Za razliku od proljeća prošle godine, kada je u našoj općini, te još nekoliko općina naše županije zbog izlijevanja rijeka proglašeno stanje elementarne nepogode, ove godine poplava bi, sudeći po visini snijega, mogla biti i veća, čak, kažu meteorolozi, najveća u posljednjih 50 godina.
Opasnost izlijevanja Vrbasa i Bistričke Rike i drugih rijeka na području naše općine je realna, od čega bi mogla stradati kuće i naselja bliže ovim rijekama ali, svakako, treba upozoriti i na opasnost od bujica, koje od mirnih planinskih potočića mogu napraviti razorne rijeke. Postoji, dakle, opasnost da bi se pod vodom mogla naći i naselja koja se nikad ranije nisu susretala s razornim poplavama.
U takvim uvjetima postoji realna opasnost od prodiranja površinskih voda u vodoopskrbni sustav, te kontaminacije vode za piće, što bi u konačnici moglo pogodovati širenju raznih zaraznih bolesti, pa upućeni preporučuju građanima da, odmah nakon prvog većeg otapanja snijega, kao preventivnu mjeru, pođu prokuhavati vodu za piće.
- 08:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.03.2005., subota

"Bili smo u pravu s Hrvatskom samoupravom"

Još o povlačenju dijela optužnice...


Čelni ljudi Hrvatske samouprave Uskopljanin Zdravko Batinić i Ivo Andrić Lužanski nakon povlačenja optužnice protiv njih, izjavili su za sarajevsko Oslobođenje da su apsolutno bili u pravu kada su 2001. godine ušli u borbu za zaštitu hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini.
“Istu stvar učinio bih i danas u borbi za hrvatsku jednakopravnost”,
rekao je Andrić Lužanski, bivši dopredsjednik Federacije BiH, potpredsjednik Hrvatskog narodnog sabora, te zakonodavnog vijeca Samouprave. Njegov kolega, zamjenik predsjednika Samouprave, Uskopljanin Batinić tvrdi kako se i danas nešto mora mijenjati u tom pravcu. Više...
- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.03.2005., petak

Uskopaljski pregovori Nijemaca i partizana

Dogodilo se na današnji dan: 11.3.1943.


Milovan Đilas, partizanski pregovarač s Nijemcima u Uskoplju (prvi s desna) s Titom i Rankovićem Na današnji dan 1943. godine, u vrijeme trajanja poznate Bitke na Neretvi, u Uskoplju su održani pregovori između Nijemaca i partizana, koji su u exjugoslavenskoj historiografiji poznati pod nazivom “martovski pregovori”. Partizansku delegaciju, koja je u Uskoplje došla iz pravca Prozora, predstavljali su Koča Popović, zapovjednik 1. proleterske divizije, Milovan Đilas (pod pseudonimom Miloš Marković), član Vrhovnog štaba NOVJ i Politbiroa KPJ, i dr Vladimir Velebit (pod pseudonimom Vladimir Petrović). Nijemce su predstavljali general-leitnant Benignus Dippold, zapovjednik 717. divizije, jedan mlađi časnik, te jedan predstavnik Hitlerjugenda (?!).
O ovim pregovorima u bivšoj Jugoslaviji se dugo šutjelo, a četnici su ih koristili kao dokaz o suradnji partizana s Njemcima. Inače, i jugoslavenski povjesničari danas smatraju da je NOB do martovskih pregovora bio rat protiv okupatora, a nakon “martovskih” pregovora to je, prije svega, postao građanski rat i rat za vlast u zemlji nakon vjerojatnog sloma Njemaca.
Do ovih pregovora došlo je nakon uhićenja od strane partizana njemačkog časnika Streckera i oko 25 vojnika, te su oni prvotno bili zamišljeni kao pregovori oko razmjene, no, iz zapisnika s tih pregovora među povjesničarima je ostala nedoumica oko točke 3 koja glasi:
Vladimir Velebit, alias Vladimir Petrović, jedan od partizanskih pregovarača s Nijemcima u Uskoplju «a) Da u sadašnjoj situaciji nema razloga zbog kojeg bi njemački Wehrmacht vršio ratne akte protiv Oslobodilačke vojske Jugoslavije, osobito u svjetlu položaja, neprijatelja i interesa obje strane-prema tome, bilo bi u interesu obje strane kad bi neprijateljstva prestala. U vezi s tim, njemačka komanda i ova delegacija trebaju odrediti svoje prijedloge koji se tiču eventualne zone i navesti ciljeve ekonomskih i drugih interesa.
b) Oslobodilačka vojska Jugoslavije smatra četnike glavnim neprijateljima»

17. ožujka 1943. godine o ovim pregovorima njemački poslanik u NDH Siegfried Kasche obavijestio je svoje ministarstvo u Berlinu . U međuvremenu su njemačkim zrakoplovom u Zagreb stigli Đilas i Velebit i nastavili pregovore sa Kascheom i generalom Glaiseom von Horstenauom, njemačkim vojnim izaslanikom u NDH. Kasche je potom Berlinu predložio sklapanje trajnijeg sporazuma sa partizanima, ali je to odbijeno od strane njegovih pretpostavljenih i čitava priča o “martovskim” pregovorima je zaključena. Ipak, zarobljenici su razmijenjeni, a razmijene su nastavljene skoro do kraja rata.
- 08:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

"Rat zastava"

Dogodilo se na današnji dan: 11.3.1993.


Točno pedeset godina nakon «martovskih pregovora» u Uskoplju je trajao, nazovimo ga za ovu priliku tako, «rat zastava». Skopaljski vjesnik piše:

«U 12.00 sati u prisustvu predstavnika PMEZ-a postavljena je, prethodno skinuta, hrvatska zastava na Alipašića brdo, nekoć jedno od najjačih uporišta muslimanskih snaga.

U 13.10 sati muslimanski ekstremisti skinuli su hrvatsku zastavu s Releja. U 16.30 sati pripadnici HVO-a vratili su na Relej hrvatsku zastavu.

Ovu informaciju izdvojio sam kao najvažniju za 11. 3.1993. godine i to zbog činjenice da su postavljanju hrvatske zastave na Alipašića brdo prisustvovali predstavnici Promatračke misije europske zajednice. A što je tu čudno, pitat ćete se. Predstavnici PMEZ-a su bili prisutni postavljanju, odnosno vraćanju zastave na Alipašića brdo, zato što su lokacije na kojima će biti postavljene hrvatske zastave bile dogovorene ranije, na sastanku predstavnika HVO-a i Armije BiH, kojima su bili nazočni i europski promatrači i zato u njihovu prisustvu nema ništa niti čudno, niti sporno, reći ćete.
Da, u njihovu prisustvu i činjenici da su mjesta za postavljanje hrvatskih zastava određena dogovorom dviju strana ne bi bilo ništa čudno i niti sporno da glavna tužiteljica suda u Hagu Carla Del Ponte nije upravo tu činjenicu postavljanja hrvatske zastave samo nešto više od mjesec dana ranije, okarakterizirala kao provokaciju muslimanskog stanovništva, što je bila uvertira i za tobožnje ratne zločine, za koje se terete šestorica Hrvata iz BiH (vidi točku 64. Optužnice).
Po istoj logici, dakle, ispada da i predstavnike Promatračke misije europske zajednice treba teretiti po istoj točki ove optužnice.
Jer, ne mogu neki postupci koje danas definiramo kao zločin, za samo mjesec dana postati društveno prihvatljivo, dapače, poželjno ponašanje.
- 08:00 - Komentari (37) - Isprintaj - #

10.03.2005., četvrtak

Povučen dio optužnice u slučaju Hrvatske samouprave

Tužitelj u Posebnom odjelu za organizirani kriminal pri Tužiteljstvu BiH John McNair jučer je povukao dio optužnice koji se odnosi na četvoricu od sedam optuženih hrvatskih dužnosnika u BiH koje se teretilo da su zauzimanjem za hrvatsku samoupravu ugrožavali teritorijalni integritet Federacije BiH, potvrdio je u izjavi za Hinu mostarski odvjetnik Nenad Gvozdić, branitelj Petra Milića, utemeljitelja stranke Hrvatski demokršćani u BiH.
Gvozdić je objasnio da je, osim za Milića, povučen dio optužnice koji se odnosio na Uskopljanina Zdravka Batinića, Marka Tokića i Ivu Andrića Lužanskog.
»Oni nisu bili na vodećim pozicijama s kojih bi mogli ugrožavati teritorijalni integritet BiH, pa takva odluka tužitelja McNaira i nije iznenađenje«, rekao je Gvozdić. Više...

- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je li Daytonski sporazum luđačka košulja?

Petritsch rehabilitira hrvatsku samoupravu


Wolfgang Petritsch uspoređuje Dayton s luđačkom košuljom koju bi žurno trebalo presvući, a kada su to pokušali reći neki domaći dužnosnici, posmjenjivao ih je Danas bi se na Sudu BiH trebala održati rasprava u predmetu koji se vodi protiv šestorice Hrvata (među kojima je i Uskopljanin Zdravko Batinić) u javnosti poznat pod imenom slučaj Hrvatske samouprave.
Prema nekim najavama i ova rasprava bi trebala imati formalni karakter jer u takozvanom predmetu Hercegovačka banka koji se vodi protiv Ante Jelavića još uvijek se ne nazire kraj. Po svemu sudeći šestorica Hrvata pojavit će se pred sudskim vijećem samo zbog prozivke i sazivanja novog termina za raspravu.
No, zadnje izjave Wolfganga Petritscha u kojima ovaj bivši visoki predstavnik uspoređuje Daytonski sporazum s luđačkom košuljom koju bi žurno trebalo presvući, bacaju sasvim novo svjetlo i na ovo suđenje.
Naime, podsjetimo, upravo zbog Petritschevih odluka i nametnutog Izbornog zakona Hrvatska samouprava je i formirana i baš je ona tražila izmjene Daytona. Četiri godine nakon što je upravo on posmjenjivao najveći broj dužnosnika, danas se donose odluke o njihovom rehabilitiranju. Iscrpnije u Slobodnoj Dalmaciji, u tekstu Zlatka Tulića
- 08:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

"Kad magle stanu" među 10 najboljih hrvatskih proza u zadnjih pet godina

Vrijedno je zabilježiti


Žiri zagrebačkog Jutarnjeg lista, koji je prije desetak dana po peti put odabrao najbolji prozni naslov godine tom prilikom izvršio je i još jedno, dodatno, glasovanje. Naime, članovi žirija su od 25 proznih naslova koji su u prethodnih 5 godina ušli u finale nagrade Jutarnjeg lista, ponovo, ovaj put s vremenskim odmakom, glasovali za 10 najboljih djela, te je tako nastala lista od 10 najboljih proznih djela objavljenih u vremenu od 2000. do 2004. godine. Među tim djelima, prema glasovima žirija na petom mjestu nalazi se roman uskopaljskog književnika Josipa Mlakića Kad magle stanu. Što reći nego još jednom bravo za Mlakića, a spomenuta lista izgleda ovako:

1. Zoran Ferić – Anđeo u ofsajdu
2. Dubravka Ugrešić – Muzej bezuvjetne predaje
3. Robert Perišić – Užas i veliki troškovi
4. Miljenko Jergović – Dvori od oraha
5. Josip Mlakić – Kad magle stanu
6. Goran Samardžić – Šumski duh
7. Boris Dežulović – Christkind
8. Davor Slamnig – Topli zrak
9. Daša Drndić – Leica format
10. Marinko Koščec – Wonderland

- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

Lijepe naše...


- 11:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Optužnica za događanja u Uskoplju

Carla Del Ponte “Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje:JADRANKA PRLIĆA, BRUNU STOJIĆA, SLOBODANA PRALJKA, MILIVOJA PETKOVIĆA, VALENTINA ĆORIĆA i BERISLAVA PUŠIĆA za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja”,
tako započinje optužnica protiv šestorice Hrvata iz BiH, u čijem je poduljem tekstu jedan cijeli odlomak posvećen našoj općini.
O ovoj optužnici, točnije o njenom dijelu koji se odnosi na Uskoplje (tj. G. Vakuf, kako to piše u Optužnici) već je bilo riječi na ovome blogu, a kako je ona pobudila veliki interes među posjetiteljima, ovom prilikom sa stranica Haškog tribunala donosimo cijeli ulomak koji se odnosi na područje naše općine. Ovaj ulomak donosimo bez ikakva našeg komentara, budući da bi svaki, iole ozbiljniji komentar ovdje navedenih točaka optužnice iziskivao isto toliko, ako ne i više prostora nego što to zauzimaju same točke optužnice, a to stoga jer, uz pogrješke čisto materijalne prirode, u ovoj optužnici nailazimo, osim pravnih, i na strogo povijesne i kulturalne ocjene i kvalifikacije, koje će tijekom suđenja, naše je mišljenje, također trebati dokazati.

OPŠTINA GORNJI VAKUF
61. Opština Gornji Vakuf nalazi se u centralnoj Bosni i Hercegovini, a 1991. godine brojala je 25.181 stanovnika. Na popisu iz 1991. godine, oko 56% stanovnika opštine (ili njih 14.063) izjasnili su se kao Muslimani, a oko 42,5% (ili njih 10.706) kao Hrvati.
Optuženi Hrvati iz BiH u haškoj sudnici 62. U proglasu o osnivanju Herceg-Bosne od 18. novembra 1991., opština Gornji Vakuf je navedena kao njen dio. Odlukom Mate Bobana, oružane snage HVO-a zvanično su osnovane u opštini Gornji Vakuf 8. aprila 1992. Tokom prvih nekoliko mjeseci svog postojanja, HVO je regrutovao veliki broj bosanskih Hrvata i postavio više kontrolnih punktova kako bi kontrolisao kretanje stanovništva u opštini.
63. Dana 24-25. oktobra 1992. ili oko tog datuma, ubrzo nakon što su 23. oktobra 1992. snage Herceg-Bosne/HVO-a napale bosanske Muslimane u susjednoj opštini Prozor, snage Herceg-Bosne/HVO-a i ABiH-a započele su borbe u gradu Gornjem Vakufu i HVO je zauzeo kontrolu nad nekoliko fabrika i zgradom MUP-a.
64. Dana 6. januara 1993., dva dana nakon što je Mate Boban objavio da organi vlasti Herceg-Bosne/HVO-a prihvataju Vance-Owenov mirovni plan, HVO je isprovocirao pretežno muslimansko stanovništvo Gornjeg Vakufa izvjesivši hrvatsku zastavu. HVO je ustrijelio jednog vojnika ABiH-a koji je pokušao da skine tu zastavu. Dana 11-12. januara 1993., izbile su otvorene borbe između HVO-a i ABiH-a, koje su nastavljene u gradu Gornjem Vakufu i nekoliko okolnih sela, među kojima su Duša, Hrasnica, Uzričje i Ždrimci.
65. Kao što je gore opisano, organi vlasti Herceg-Bosne/HVO-a su 15. januara 1993. zahtijevali da se snage ABiH-a u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući Gornji Vakuf, potčine HVO-u ili povuku s tih područja. Dana 16. januara 1993., HVO je izdao konkretan ultimatum bosanskim Muslimanima u Gornjem Vakufu, zahtijevajući, pored ostalog, da se trupe ABiH-a povuku s tog područja do ponoći 17. januara 1993. ABiH je odbila ultimatum HVO-a.
66. Dana 18. januara 1993., snage Herceg-Bosne/HVO-a su uz pomoć teške artiljerije napale stambene dijelove Gornjeg Vakufa u kojima su živjeli bosanski Muslimani, kao i nekoliko okolnih sela, uključujući Dušu, Hrasnicu, Uzričje i Ždrimce. U napadima HVO-a i artiljerijskoj vatri poginulo je više civila, bosanskih Muslimana, i uništen je ili oštećen znatan dio njihove imovine. (Prilog)
Slobodan Praljak i Jadranko Prlić 67. Nakon napada HVO-a na Dušu, Hrasnicu, Uzričje i Ždrimce, HVO je pljačkao i palio kuće i imovinu bosanskih Muslimana u tim selima i njihovoj okolini. HVO je opljačkao dragocjenosti koje su pripadale stotinama uhapšenih ili zarobljenih bosanskih Muslimana i odvojio muškarce Muslimane od žena, djece i staraca. U većini slučajeva, snage Herceg-Bosne/HVO-a odvodile su muškarce Muslimane u objekte HVO-a za zatočavanje, dok su žene, djecu i starce zatočile u jednoj ili dvije kuće u selu. Muslimanske žene, djeca i starci su bili zatočeni u tegobnim uslovima i često bili zlostavljani ili maltretirani. Usljed postupaka HVO-a, stotine muslimanskih civila napustile su područje Gornjeg Vakufa.
68. Nakon što je HVO zauzeo selo Ždrimce, oko 18. januara 1993., snage HVO-a odvojile su muslimanske žene i djecu od muškaraca i držale ih u zatočenju u par kuća približno mjesec dana. Za to vrijeme snage HVO-a su spalile muslimanske kuće u selu. Snage HVO su često zastrašivale i maltretirale muslimanske žene i djecu i tjerale ih da se krste i mole kršćanske molitve. Jednom su sve muslimanske žene i djecu postrojile ispred mekteba u selu. Jedan vojnik HVO-a je od njih tražio da uzmu Kur'an i zapale mekteb. Nijedna muslimanska žena niti dijete nisu htjeli da to učine i vojnici HVO-a su spalili mekteb.
69. Nakon što je HVO zauzeo selo Hrasnicu, oko 18. januara 1993., autobusima je prevezao bosanskomuslimansko stanovništvo u fabriku namještaja u Trnovači, koja je služila kao centar HVO-a za zatočavanje. Nakon prvog dana zatočeništva, HVO je odveo žene, djecu i starce, bosanske Muslimane, u muslimanske kuće u susjedstvu, gdje ih je držao još dvije sedmice. Kad su ih pustili, vojnici HVO-a su Muslimanima rekli da idu na teritoriju pod kontrolom ABiH-a i da tamo žive.
70. Snage Herceg-Bosne/HVO-a zatočile su na oko dvije sedmice približno šezdeset vojno sposobnih muškaraca, bosanskih Muslimana, iz Duše i Hrasnice u fabriku namještaja u Trnovači. Vojnici HVO-a su muškarce, bosanske Muslimane, često tukli i fizički i psihički zlostavljali, zastrašivali i nečovječno postupali prema njima. Nakon približno dvije sedmice, muškarci, bosanski Muslimani iz Duše su razmijenjeni, dok su oni iz Hrasnice premješteni u objekat HVO-a za zatočavanje u Prozoru.
71. Nakon što je HVO zauzeo selo Uzričje, oko 22. januara 1993., držao je nekoliko sedmica u užasnim uslovima cjelokupno bosanskomuslimansko stanovništvo u zatočeništvu u dvjema kućama koje su jedine preostale u selu. Bila je zima i obje su kuće imale samo peći na drva, dok struje nije bilo. Pedeset do šezdeset Muslimana koji su bili zatočeni u tim kućama nisu uošte dobijali hranu i preživjeli su tako što su pojeli sve što je preostalo u tim kućama. Kad su ih pustili, vojnici HVO-a su Muslimanima rekli da idu na teritoriju pod kontrolom ABiH-a i da tamo žive.
Zgrada suda u Hagu Gorenavedenim radnjama, ponašanjem, postupanjem i propustima, te kao što je dalje opisano u paragrafima 15-17, 39 i 218-230, JADRANKO PRLIĆ, BRUNO STOJIĆ, SLOBODAN PRALJAK, MILIVOJ PETKOVIĆ, VALENTIN ĆORIĆ i BERISLAV PUŠIĆ snose odgovornost za sljedeća krivična djela: progone, kao što se tereti u tački 1; ubistvo (tačka 2); hotimično lišavanje života (tačka 3); nehumana djela (prisilno premještanje) (tačka 8); protivpravno premještanje civila (tačka 9); zatvaranje (tačka 10); protivpravno zatočavanje civila (tačka 11); nehumana djela (uslovi zatočenja) (tačka 12); nečovječno postupanje (uslovi zatočenja) (tačka 13); okrutno postupanje (uslovi zatočenja) (tačka 14); nehumana djela (tačka 15); nečovječno postupanje (tačka 16); okrutno postupanje (tačka 17); uništavanje imovine velikih razmjera (tačka 19); bezobzirno razaranje (tačka 20); uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji i obrazovanju (tačka 21); oduzimanje imovine (tačka 22); i pljačkanje (tačka 23).

- 08:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

07.03.2005., ponedjeljak

Zaustavljanje i pljačka vozila

Dogodilo se na današnji dan: 7.ožujka 1993.


Stanje u Uskoplju na današnji dan 1993. godine najbolje bismo mogli označiti sintagmom «vrijeme ni rata ni mira». Naime, iako nema otvorenih neprijateljstava, izuzetno velike probleme, barem što se tiče hrvatskog pučanstva, stvaraju pripadnici muslimanskih snaga koji na raznim mjestima u općini i dalje zaustavljaju i pljačkaju pripadnike HVO-a i civile hrvatske nacionalnosti. To se osobito odnosi na gornji dio grada kroz koji se gotovo više nitko ne usuđuje putovati.
Tako su, nakon oduzimanja cisterni goriva i brojnih pljački vozila, koja su se kretala prema srednjoj Bosni, 7. ožujka 1993. godine oko 21.00 sat u gornjem dijelu grada maskirani pripadnici muslimanskih snaga pucali na vozilo u kojemu su se nalazila dva pripadnika HVO-a. Tom prilikom oduzeto im je 5.000 DEM, te sva roba koja se nalazila u automobilu, a koja je, također, bila velike vrijednosti. Dakako, ovakve provokacije nimalo ne doprinose normalizaciji stanja na području uskopaljske općine, koje se, kako bilježi kroničar, zahvaljujući intenzivnim dogovorima i upornom radu mješovitih komisija ipak u globalu popravlja...
- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.03.2005., nedjelja

Uskopaljski abecedarij (21): Č kao Česta

O Česti, naselju koje se u predtursko doba nalazilo na području današnjeg Uskoplja znamo veoma malo. Česta je u početku bila katoličko naselje, ali već 1516. godine bilježi se da je imala 22 kuće i 3 mudžereda (odrasli neoženjeni muškarci koji su živjeli u zajedničkom kućanstvu s ocem i koji su podlijegali poreznim davanjima). Od tog broja 8 kuća i 3 mudžereda bilo je islamizirano, a 14 kuća ostalo je katoličkih. Tijekom 1550. godine imala je 26 kuća i 7 mudžereda, a tada su sve kuće, izuzev jedne, bile islamizirane. Međutim, i tada su očevi 13 domaćina bili katolici, što znači da su im sinovi bili prva generacija poturčenjaka. U Česti su tada bile i 3 kuće, s dva mudžereda, domaći martolozi.
1593. godine Mehmed beg Stočanin u Česti je podigao džamiju za čije održavanje je zavještao neke nekretnine. 1660. godine Česta je po ovoj zadužbini i prozvana Vakufom (Gornjim).
Eto, tih nekoliko suhoparnih rečenica gotovo je sve što znamo o Česti. O njenim ljudima i načinu života u njoj ne znamo gotovo ništa, a nema, barem koliko je meni poznato, ni mnogo izvora po kojima bismo o njoj saznali više. Ostaje nam tek golo ime, a ono već spada u područje na kojemu se povijest susreće s maštom, pa i mi život i ljude Česte možemo tek zamišljati, poput onih marljivih paleontologa koji godinama kopaju i muče se da vjerno sastave kostur nekoga dinosaurusa, a onda, kad ga sastave, puste mašti na volju, te u svojim glavama potraže boje njihove kože (nekako vjerujem da im je to najdraži dio posla), do kojih nikako nisu mogli doći arheološkim istraživanjima, pa tako imamo velociraptora s crnim mrljama i diplodocusa koji je smeđ. I, možemo nakon toga i dalje, iznova naivno, duboko vjerovati da je mašta, unatoč svemu, istinitija od povijesti.
Ostaje nam, kako rekoh, samo golo ime: Česta ili, kako se to u nekim tekstovima može pročitati: Čista. Možda to ime potječe od riječi čest što je najmanji nedjeljivi dio neke cjeline, no, ja nekako vjerujem da ime Česta dolazi od pridjeva čestit, alternativno ime Čista od pridjeva čist, a oba su atributi koje najčešće pridjeljujemo ljudima. I možda je doista po tim čestitim i čistim ljudima i naselje u kojemu su živjeli dobilo svoje ime. Vjerojatno, ti nekadašnji stanovnici Česte nisu ni sanjali da će njihovo naselje postati najmanji djeljivi dio veće cjeline i da će njihovi potomci biti osuđeni maštati – ne o onome što će biti – nego o onome što je već bilo.
A i na čestitost i čistoću kao da smo zaboravili.
Ostalo je golo ime.
Česta. Čista.
- 08:00 - Komentari (43) - Isprintaj - #

05.03.2005., subota

"Odmetnuti" Paraga

Kratko podsjećanje na početak ožujka 1993.


«Iako su dosadašnji pregovori i rad mješovitih komisija HVO-a i Armije BiH dali vidne rezultate, stanje na području uskopaljske općine i dalje je još uvijek daleko od normalnoga.»
Tim riječima se u kronologiji Skopaljskog vjesnika opisuje početak ožujka 1993. godine, te se nastavlja:
«Normalizaciju stanja na području uskopaljske općine otežavaju i neizvšene obveze muslimanskih snaga glede uklanjanja i uništenja svih obrambenih struktura koje su između predstavnika HVO-a i Armije BiH dogovorene još 13.2.1993. Hanefija Prijić zvani Paraga, zapovjednik Vojne policije Armije BiH početkom ožujka 1993. se, prema izjavi iz zapovjedništva Armije BiH, bio odmetnuo To se osobito odnosi na selo Jagnjid. U istom selu muslimanske snage nastavljaju s pljačkom i miniranjem odnosno paljenjem hrvatskih kuća. 2. ožujka zapaljena su tri objekta u vlasništvu osoba hrvatske nacionalnosti, 5. ožujka opljačkane su tri hrvatske kuće, a 6. ožujka muslimanske snage u selu Jagnjid opljačkale su jednu kuću, te postavile eksploziv pod prethodno opljačkani kiosk u vlasništvu Hrvata. Od rijetkih Hrvata koji dolaze u Jagnjid obići svoja opljačkane, a često i razrušene domove traži se da se odreknu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, te da izjave lojalnost unitarnoj Bosni i Hercegovini. Uz to, za prolazak do svojih zgarišta Hrvati dobijaju potvrde sa strogo ograničenim mjestima po kojima se mogu kretati, kao i s točno određenim rokom do kojeg se mogu zadržati.
Iz Armije BiH stigla je obavijest da je Hanefija Prijić zvani Paraga, zapovjednik Vojne policije Armije BiH koji se nalazi u Jagnjidu odmetnut i da se ne nalazi pod njihovom kontrolom. Odrednicu “odmetnut” muslimanska vrhuška rabi uvijek kao izliku za kriminal i zločine koje vrše njihovi pripadnici.»

- 08:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

04.03.2005., petak

Orgulje iz Skopaljske Gračanice

U brojnim informacijama o razaranju sakralnih objekata na tlu BiH, koje smo od rata na ovamo mogli pročitati, nailazili smo uglavnom na broj srušenih sakralnih objekata i stupanj njihova oštećenja, dok sustavne informacije o uništenju, recimo, predmeta sakralne umjetnosti, vrijednih primjeraka misnoga ruha i posuđa, ili pak, vrijednih nadgrobnih spomenika, do sada nije bilo. Tim je, čini mi se vrijedniji pokušaj Marka Stanušića da u svom tekstu Uništene orgulje u BiH 1992. –1995. godine, objavljenom u Katoličkom tjedniku, sustavno obradi štete pričinjene na ovim, veoma važnim dijelovima crkvenog inventara, među kojima se u BiH nalazilo i nekoliko izuzetno vrijednih primjeraka.
Između ostalih, Stanušić u svom tekstu spominje i uništenje orgulja u crkvi Prečistog Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici, te daje njihovu kratku povijest:
Župna crkva Prečistog Srca Marijinog u Skopaljskoj Gračanici zalaganjem † župnika Ante Bajića u jesen 1979. god. nabavlja orgulje. Te iste godine je zbor Vrhbosanske katoličke bogoslovije zajedno sa svojim profesorom liturgike i liturgijske glazbe dr. Franjom Komaricom imao kolaudaciju. Orgulje su dar župe sv. Martina i župnika A. Schaule iz Augsburga. Sagradila ih je firma Georg Heckl iz Augsburga 1936. god. Orgulje su imale 2 manuala, pedal, 17 registara i pneumatsku trakturu. Crkvu su u ratu teško oštetili i demolirali pripadnici muslimanskih snaga, a orgulje su uništene.
Iscrpnije...
- 08:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

Retrospektiva Gabrijela Jurkića

Vrijedno je zabilježiti


Veliki hrvatski slikar Gabrijel Jurkić (1886.-1974.) autor je oltarne slike svete Terezije u crkvi u Bistrici, koja uz radove Slavka Šohaja, Ivana Starčevića, arhitekta Karla Paržika i drugih, spada među najvrijednija djela sakralne umjetnosti na području Uskoplja.
Povod za ovo kratko podsjećanje je jučerašnje otvorenje velike retrospektivne izložbe ovoga slikara u Zagrebu, na kojoj su predstavljene 193 slike, ponajviše iz privatnih kolekcija u Hrvatskoj i BiH, sarajevske Umjetničke galerije 49 slika, te najviše iz franjevačkog samostana u Livnu, gdje je autor boravio i slikao.
- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

02.03.2005., srijeda

Delić: HVO sam poubijao Hrvate

Zvonimir Čilić u Slobodnoj Dalmaciji piše o haškom optuženiku Rasimu Deliću, generalu Armije BiH. Što je Delić u izvješću za UN tvrdio o pokolju u hrvatskim selima. Za točno stotinu svirepo ubijenih i potpuno nedužnih i nemoćnih staraca, žena i djece i zarobljenih hrvatskih vojnika u Maljinama, Grabovici i Uzdolu, Delić "nalazi" opravdanje, prikriva zločin pokušavajući tako braniti zločince, sebe, Armiju BiH….

Ratni komandant Oružanih snaga Armije BiH, umirovljeni general i savjetnik za vojna pitanja Sulejmana Tihića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, general Rasim Delić u Haag je otišao uzdignuta čela braniti svoj obraz, obraz Armije BiH i politike koju je vodio predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović. A uzdignuta čela Delić će se i vratiti iz Haaga — sukus je mišljenja, izjava, poruka, tvrdnji... a, rekli bismo, prije svega želja bošnjačkih dužnosnika političke i izvršne vlasti, boračkih udruga, bošnjačkih intelektualnih krugova, medija...
No, pitanje je hoće li i kada će to biti? Brzo, kako to najavljuju i priželjkuju na bošnjačkoj strani, sigurno ne. A teško je očekivati i povratak uzdignuta čela.
Dijete ubijeno na spavanju, žrtva zločina Armije BiH u Uzdolu Jer, "lik i djelo" Rasima Delića i Armije BiH ni izbliza nisu onakvi kakvim ih bošnjačka strana pokušava i želi prikazati. I to će se uskoro vidjeti i saznati i "slike" ratnog komandanta i Armije BiH kojom je zapovijedao pokazat će se "neretuširane", onakve kakve su u stvarnosti i bile. A te slike ni izbliza ne odgovaraju onima kakve su godinama, uporno i sustavno prezentirane domaćoj i inozemnoj javnosti. Za to je niz relevantnih i neoborivih dokaza, a ovom ćemo se prilikom osvrnuti samo na Delićevo izvješće Ministarstvu inozemnih poslova Republike BiH o događanjima 8. lipnja 1993. godine u travničkom selu Maljine, 8. i 9. rujna u Grabovici i 13. i 14. rujna u Uzdolu, piše Slobodna Dalmacija. Kako su se postrojbe kojima je zapovjedao general Delić i na području Uskoplja, blago rečeno, ponašale suprotno Ženevskoj konvenciji i pravilima ratovanja, sigurno će mnogima biti zanimljivo u cijelosti pročitati ovaj članak. Zato kliknite ovdje i ovdje...

3.3.2005: Delić osnovao zloglasni odred "El Mudžahidin"
- 18:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

Pisac povijesti Uskoplja

Gdje su i što rade: Ante Škegro


Uskoplje.blog.hr želi biti, između ostalog, i svojevrsno virtualno okupljalište Uskopljana, pa, u tom smislu, povremeno donosim i raznovrsne informacije o Uskopljanima koji žive izvan Uskoplja. Dakako, ne odvija se to ni po kakvu sustavu, već, jednostavno onako kako na informacije o Uskopljanima sam nailazim. Danas podsjećam na jednog od, slobodno to možemo reći, vodećih hrvatskih povjesničara srednje generacije. Riječ je o dr. sc. Anti Škegri , autoru dviju hvalevrijednih knjiga iz povijesti Uskoplja: monografiji Uskoplje I. Uskoplje na Vrbasu od prapovijesti do kraja austro-ugarske uprave, te monografiji župe Bistrica Ruža na vjetru, Župa sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Bistrici na gornjem Vrbasu. Obje ove knjige objavila je Hrvatska uzdanica. Dr Škegro radi u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, pa ovom prilikom prenosim njegovu biografiju sa stranica tog Instituta.
dr sc Ante ŠkegroRođen je 1961. na Okolišću, Bugojno, BiH. Maturirao je 1979. na Klasičnoj gimnaziji “Ruđer Bošković” u Dubrovniku. Diplomirao je 1986. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radnjom Antička ekonomika u Bosni i Hercegovini magistrirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Na zadarskom Filozofskom fakultetu doktorirao 1998. tezom Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije u vrijeme principata.
Naselja i društveno-političke zajednice srednjovjekovne Hrvatske, glavni istraživač dr sc Ante Škegro Od 1986. do 1992. bio je djelatnik Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH u Sarajevu.
Od kraja 1992. do sredine 1994. bio je gost istraživač u Seminaru für Alte Geschichte der Universität Heidelberg u Heidelbergu, Njemačka. Od 1994. do 1996. bio je profesor na zagrebačkoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji a 1996./1997. na zagrebačkoj Ženskoj općoj gimnaziji Sestara milosrdnica. Od 1997. djelatnik je Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Od 1996. do 2003. predavač Starovjekovne povijesti i Stare povijesti hrvatskih zemalja na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Od 2003. bio je predavač tih kolegija na Pedagoškom fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Objavio pet knjiga, više desetaka znanstvenih i stručnih radova, sudjelovao je na više simpozija, kongresa i okruglih stolova.

- 08:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

Okrutnosti Mome Šešuma

Politički zatvorenik, glasilo Hrvatskog društva političkih zatvorenika “…O kakvoj je opsežnoj akciji UDBE bila riječ, možda najbolje govori činjenica da su u vrijeme moga boravka u osječkom zatvoru, kuću moga oca u selu Voljicu kod Uskoplja pretresla dvojica udbaša, a jedan od njih bio je, u uskopaljskom kraju po zlu poznati, Momo Šešum. Prema pričanju moga oca, pomno su pretraživali moje stvari, a osobito fotografije, budući da sam već u to vrijeme imao fotoaparat kojim sam fotografirao meni zanimljive i bliske ljude, te veoma često prirodu. Udbaši su, nakon što u pretresu nisu našli ono što su željeli pronaći, otišli rekavši da među mojim stvarima ima svašta, ali samo ne onoga što oni traže”.
Tako piše poznati uskopaljski književnik Stjepan Džalto u svom tekstu objavljenom u prosinačkom broju Političkog zatvorenika, glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika, u kojemu se prisjeća “svog prvog susreta s udbom” i, naravno, svojih prvih zatvorskih dana. U istome tekstu Džalto nas, između ostaloga, podsjeća i na teške poslijeratne dane u Uskoplju i, pri tome, iz tame zaborava izvlači ime jednog okrutnog udbaša. Ime Mome Šešuma…
“Momo Šešum, podrijetlom iz Vukovskoga, srpskog sela na Kupreškoj visoravni, bio je, uz Jusku (Jusufa) Babića, najpoznatiji i najzloglasniji bugojanski udbaš. Veliki je broj događaja koji o Šešumu govore kao o zločincu najgore vrste. Jedan od najpoznatijih slučajeva jest ubojstvo cijele obitelji Sabljo iz sela Podgrađe. Naime, u vrijeme nakon rata Udba je optuživala i zatvarala brojne Hrvate pod izlikom da surađuju sa šumnjacima (križarima) kojih je u to doba na uskopaljskom području bilo relativno mnogo. Organizirane su brojne potjere i postavljane zasjede kako bi pohvatali šumnjake. Na tobožnju dojavu da se šumnjaci nalaze u Sabljinoj kući, Šešum je sa svojim krvnicima opkolio kuću i prilikom upada pobio cijelu obitelj Sabljo, a šumnjake, dakako, nije uhvatio niti ubio...”
U ovom izuzetno zanimljivom članku Džalto, između ostaloga, podsjeća i na velikog Tomislava Vidovića, te na niz poznatih i manje poznatih osoba, pa, da biste pročitali cijeli članak, kliknite ovdje...
- 08:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga

Linkovi

Lektira