Zastave i grbovi od davnina imaju značajnu simboličku vrijednost za gotovo svaku organiziranu skupinu ljudi, a osobito to vrijedi za nacije i države, koje ne propuštaju priliku da zastavom ili grbom podsjete ostatak svijeta na sebe, ukažu na dostignuća i ciljeve kojima teži zajednica koju rečena zastava, odnosno grb simbolizira. Odnos prema zastavi odnosno grbu, nadalje, simbolizira i odnos kojeg neka osoba ili skupina ima prema naciji, odnosno državi koju ta zastava predstavlja.
I BiH, dakako, ima svoju zastavu i svoj grb. Zvanična zastava BiH proglašena je 4. veljače 1998. godine, a Zakonom o zastavi i grbu Federacije BiH, zastava i grb našeg entiteta proglašeni su još ranije, 11. studenog 1996. godine. No, kakav je odnos prema tim simbolima pogledajmo na primjeru naše općine.
Stranac koji bi eventualno posjetio neke od ureda općinskih i federalnih institucija u općini G. Vakuf - Uskoplje, prema istaknutim simbolima u tim uredima nikako ne bi mogao zaključiti u kojoj se državi nalazi. Naime, u brojnim uredima općinskih i federalnih institucija u našoj općini još uvijek se, umjesto zvaničnih grbova BiH, odnosno Federacije BiH, kočopere grbovi s ljiljanima na plavoj podlozi, koji predstavljaju grb tek jednog od tri bosanskohercegovačka naroda (ako je i to točno, budući da u muslimansko-bošnjačkom narodu, čini se, još uvijek nema jednoznačnog stajališta o tome). Njihovim isticanjem u službenim državnim odnosno općinskim prostorima, a na uštrb zvaničnih bosanskohercegovačkih simbola, na najgrublji način se negira unutarnji ustroj BiH, ali, ma koliko to paradoksalno zvučalo, kroz negaciju dosadašnjih zajedničkih postignuća i proklamiranih ciljeva, i samo postojanje BiH kao države.
Odmah da kažemo i to da ovakav izrazito negativistički odnos prema Federaciji BiH, BiH i njihovoj budućnosti pada na dušu onoga tko je rečene simbole istaknuo na zidovima službenih državnih i općinskih prostora, a to su predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda u općinskoj vlasti.
No, svakako, dio krivice za ovakvo stanje snose i hrvatski predstavnici u općinskim strukturama vlasti, budući da takav njihov odnos prema ovom pitanju na najbolji način govori o krajnjoj nezainteresiranosti i traljavosti u obavljanju povjerenih im poslova.
Kada će se ovakav odnos prema zvaničnim državnim simbolima promijeniti? Do kada će se pojedini muslimansko-bošnjački političari lupati u prsa i zaklinjati u BiH, a u stvarnosti, kako se vidi iz našeg primjera, zapravo raditi protiv nje?
Do kada će hrvatski političari dopuštati da im netko mimo zakona i mimo svih pravila lijepoga ponašanja određuje koja će obilježja imati na zidovima svojih ureda?
I na kraju, kada ćemo se mi, porezni obveznici, od čijih novaca rečeni političari i žive, dok ulazimo u urede u kojima je još uvijek istaknut grb s ljiljanima, napokon zapitati kojoj to državi i komu to uopće mi plaćamo poreze?
Bosni i Hercegovini, izgleda, ne.