O Česti, naselju koje se u predtursko doba nalazilo na području današnjeg Uskoplja znamo veoma malo. Česta je u početku bila katoličko naselje, ali već 1516. godine bilježi se da je imala 22 kuće i 3 mudžereda (odrasli neoženjeni muškarci koji su živjeli u zajedničkom kućanstvu s ocem i koji su podlijegali poreznim davanjima). Od tog broja 8 kuća i 3 mudžereda bilo je islamizirano, a 14 kuća ostalo je katoličkih. Tijekom 1550. godine imala je 26 kuća i 7 mudžereda, a tada su sve kuće, izuzev jedne, bile islamizirane. Međutim, i tada su očevi 13 domaćina bili katolici, što znači da su im sinovi bili prva generacija poturčenjaka. U Česti su tada bile i 3 kuće, s dva mudžereda, domaći martolozi.
1593. godine Mehmed beg Stočanin u Česti je podigao džamiju za čije održavanje je zavještao neke nekretnine. 1660. godine Česta je po ovoj zadužbini i prozvana Vakufom (Gornjim).
Eto, tih nekoliko suhoparnih rečenica gotovo je sve što znamo o Česti. O njenim ljudima i načinu života u njoj ne znamo gotovo ništa, a nema, barem koliko je meni poznato, ni mnogo izvora po kojima bismo o njoj saznali više. Ostaje nam tek golo ime, a ono već spada u područje na kojemu se povijest susreće s maštom, pa i mi život i ljude Česte možemo tek zamišljati, poput onih marljivih paleontologa koji godinama kopaju i muče se da vjerno sastave kostur nekoga dinosaurusa, a onda, kad ga sastave, puste mašti na volju, te u svojim glavama potraže boje njihove kože (nekako vjerujem da im je to najdraži dio posla), do kojih nikako nisu mogli doći arheološkim istraživanjima, pa tako imamo velociraptora s crnim mrljama i diplodocusa koji je smeđ. I, možemo nakon toga i dalje, iznova naivno, duboko vjerovati da je mašta, unatoč svemu, istinitija od povijesti.
Ostaje nam, kako rekoh, samo golo ime: Česta ili, kako se to u nekim tekstovima može pročitati: Čista. Možda to ime potječe od riječi čest što je najmanji nedjeljivi dio neke cjeline, no, ja nekako vjerujem da ime Česta dolazi od pridjeva čestit, alternativno ime Čista od pridjeva čist, a oba su atributi koje najčešće pridjeljujemo ljudima. I možda je doista po tim čestitim i čistim ljudima i naselje u kojemu su živjeli dobilo svoje ime. Vjerojatno, ti nekadašnji stanovnici Česte nisu ni sanjali da će njihovo naselje postati najmanji djeljivi dio veće cjeline i da će njihovi potomci biti osuđeni maštati – ne o onome što će biti – nego o onome što je već bilo.
A i na čestitost i čistoću kao da smo zaboravili.
Ostalo je golo ime.
Česta. Čista.
Post je objavljen 06.03.2005. u 08:00 sati.