Rostovo, selo između Uskoplja i Novoga Travnika nazivalo se početkom 16. stoljeća Radostovom. Ovo selo se u osmanlijskim dokumentima spominje dva puta i to oba puta kao zeamet u nahiji Uskoplje.
I u crkvenom dijelu Rostovo je oduvijek bilo dio Uskoplja, pa je i kapelanija sv Ilije Proroka, sa sjedištem u Rostovu izdvojena 1862. godine iz uskopaljske župe. Obuhvaćala je sela Rostovo i Sebešić...
Rostovo i Sebešić imali su u svojoj povijesti mnogo teških trenutaka, a svakako se najteži dogodio u posljednjem ratu kada su muslimanske postrojbe protjerale svo hrvatsko pučanstvo ovih dvaju sela, a njihovu imovinu opljačkale i zapalile. No, ovom prilikom podsjećamo vas na jedno drugo vrijeme u Rostovu: vrijeme nakon Drugoga svjetskoga rata o kojemu uskopaljski književnik Stjepan Džalto piše u najnovijem broju Političkog zatvorenika:
Planinska župa Rostovo koja se nalazi između Uskoplja i Novog Travnika još 1960., kad sam u njoj kao mladi svećenik postavljen za župnika, osjećala je posljedice petnaest godina ranije završenog rata. U Rostovu, naime, ni tada, zahvaljujući komunističkoj vlasti, nije bila obnovljena župna kuća, uništena od partizana u Drugome svjetskom ratu, a to je bio jedan od razloga da do mog dolaska u Rostovu nije bilo ni stalnoga svećenika, već su sv. misu povremeno služili župnici iz susjednih župa....Više...