twirl-dječak sa šibicama

...napadala je sve žešće, dok mu u jednom trenu nije izbila mač iz ruku..
-okej, završi me. spreman sam-
lagano je zamahnula, i snažno uputila lasersku oštricu prema njemu...
...zasjekla je samo zrak, jer je baterija na njenom maču odlučila otkazati baš u tom trenutku...pregrijala se ili istrošila..ili...posumnjao je da je i da je ona isključila oštricu..
no, odgovor nije saznao, jer su je zgrabili alieni koji su se ušuljali u brod tijekom njihove borbe, a oni su bili prezauzeti da bi ih uopće primjetili.
otimala se snažno, no bili su jači. zarobili su ju.
-veliki admirale, izuzetna nam je čast opet vas susresti- obratio mu se vođa aliena, kad je nečujna bila svladana, poklonivši mu se duboko
-ratnica je najveći mogući ulov, koji smo mogli zamisliti. hvala vam na njoj, za ovo ćete biti upisani kripto-slovima u povijest alijenske borbe protiv neprijatelja.-
-stanite! oslobodite ju!-
- ne možemo ju osloboditi ni na vašu zapovjed, o veliki admirale, ona je sad zarobljenica alijenskog vijeća, ne vaša. gledali smo što se događa, umalo vas je ubila. nismo se smili miješati u vašu borbu, jer nam to ratnički kodeks ne dozvoljava, ali mi smo ju zarobili, i vodimo ju pred veliko alijensko vijeće, na sud i svečano pogubljenje..-
ponestalo mu je argumenata, a i nije se smio više izložiti, da ne izazove pobunu među njima, nisu mu svi lojalni, znao je to..nije bilo druge nego poći s njima i čekati priliku da ju oslobodi.
okrenuo se prema njoj. pogledi su im se susreli. toliko bijesa i mržnje nije nikada u životu vidio, koliko je prema njemu sijevalo iz njenih, do tada prelijepih očiju
-mrtav si! ubit ću te kao psa, što i jesi, pseto izdajničko, prokleto-siktala je tiho-veliki admiralu! sad je sve jasno. karte su otvorene , na stolu, gnjido smrdljiva,..štakore šugavi...-
nije imalo smisla išta odgovoriti, na to, pa je šutio...
nečujnu su odveli...ali im je prije toga zapovijedio da se prema njoj ophode najbolje moguće, kako i odgovara zarobljenici njene vrijednosti..
pričekao je da zraka povuče njihove brodove prema alienskoj krstarici, te se je povukao u svoje admiralske odaje...

-my place, or yours? hahhaha...- nije sačekao da mu odgovori, pohitao je prema njoj.
čekala ga je, sa osmijehom, dok joj je prilazio...
na nekoliko koraka prije susreta, nenadano ga je dočekao laserski mač.
dobacila mu je drugi, -en garde!-
-ma daaaj, neću se sad boriti s tobom. koji ti je...-
-kurac?- dovršila je njegovu misao...
-ooo, hoćeš, hoćeš, ili ćeš umrijeti bez borbe, radije?-
-odjebi s tim zulu forama, ne želim se boriti s tobom, a i znamo da te ne mogu pobijediti..ti si ratnica!-
-zašto si onda uopće dolazio? znaš da sam ratnica i znaš jako dobro da ti se ne mogu predati, moraš me pobijediti da bi me imao-
-a znam? otkud znam?-
-pa poslala sam ti svoj hologram, za vježbanje, tamo su bile i upute...imao si sasvim dovoljno vremena da naučiš mačevati-
-upute? hmm...ne sjećam se nikakvih uputa...-
-ojbt, a što si onda radio s mojim hologramom, ako nisi vježbao borbu???-
pocrvenio je
-nisi valjda??, ne mogu vjerovati, pa nije to sexy lutka za napuhavanje, jbt,..već najsofisticiraniji hologram za borbu koji postoji, i još sam uprogramirala sebe... a ti si s njom ...-
i dalje je šutio
-klfiogfbigr bvhbviogfskagf-počelaje psovati na ratničkom, što je značilo da je zbilja ljuta
-trebao je ovo biti moj svadbeni dan. naš svadbeni dan...-promrsila je ledeno-okej, bit će nečiji sudnji dan, ..en garde!-
uključio je svoj mač, da bi zaustavio napad, a napala ga je, žestoko.
znao je da joj ne može parirati, ali nije imao izbora, nije više bila njegova ljubav koja ga zove, već ratnica žedna krvi....riječima ju nije mogao zaustaviti...
mogla ga je završiti, ali se poigravala s njime, mačka s mišom, plijenom koji nema kamo pobjeći...zadala mu je nekoliko lakših rana, tek toliko da udahne njegovu krv...
sve je teže zaustavljao njene napade, kraj je bio neizbježan...

ostao je na obali rijeke. nije mu se vraćalo među ljude, u gužvu. podigao je maleni šator i družio se sa mravima i ostalim bubama.
"jednom će sagraditi splav i prijeći na drugu obalu", maštao je. a opet, što će tamo? a i nedaleko je postojao most,...nije baš imalo previše smisla....
"moram se dići, bacati kamenčiće u rijeku, to je zabavno....", trudio se motivirati, poprilično bezuspješno, kad je tišinu svakodnevice prekinula buka nadolazećeg helikoptera koji se spustio nedaleko od njegovog bivka.
-jedva smo vas pronašli- govorio mu je neki visoki časnik-hitno je, traže vas... izgleda da su se alieni opet pregrupirali, dobili smo obavijest, traže vas sa granice. bili su eksplicitni u zahtjevu da morate doći vi...mada, dok vas gledam, mislim da se netko ovdje jako zabunio...kako bi vi mogli spasiti galaksiju, ja vam ne bi dao ni bicikl da mi pričuvate, na što ličite...ali dobro, mene se ne pita...- izbiflao je dotični časnik, ukrcali su se u helikopter i krenuli ka njegovoj svemirskoj kant...letjelici.
brodski kompjuter je veselo zviždukao melodiju iz filma "most na rijeci kwai" dok je čuvar palio motore i unosio potrebne parametre za polazak na granicu...
nije se stigao pravo ni počešati po trbuhu, već su bili tamo, barem mu se tako činio jer je, prema protokolu, prespavao veliku većinu puta.
nije bilo ničeg.
nije bilo nikog.
"kakvi jebeni alijeni? ni svemirskog pasa nema ovdje" zaključio je...netko se gadno zajebo..
-svemirskog pasa nema, ali space bitch is here- čuo se veseli glas, nečujne, koja mu se prikrala i pokrenula spajanje njihovih brodova
-nisi valjda zbilja mislio da ću te ostaviti u onoj tvojoj svemirskoj vukojebini ... my master, galaxy keeper.. - smijala se, inače suzdržana i rijetko kad tako vesela, nečujna.

-moram ići...-
-nemoj, što ne može netko drugi?-
-nema tko. ja sam čuvar galaksije, moram ja...-
-ne znam kako ću bez tebe, ako pogineš...da bar imam tvoje dijete...-
-ako poginem, bolje je da nemaš moje dijete, imat' ćeš barem šanse za novi život..-
-ne želim novi život, želim tebe, tebe volim-
-znam. i ja volim tebe. .. i nisam još mrtav, ne oplakuj me prije vremena, žive se ljude ne pokapa, vratit ću ti se- namignuo joj je
-vrati mi se-
-volim te-
-volim te-
na galaktičkim bedemima nije bilo previše vremena za uspomene. alieni su nadirali nezamislivom silinom, svako oklijevanje bilo bi kobno, i po njega i po cijelu galaksiju koju je na rubu svemira branio...
ali kad god bi stigao, stisnuo bi malog plišanog slonića, u džepu. njega su osvojili u luna parku, na onim kliještima na kojima nikad nitko ne osvoji igračku...bila je od tada njegov talisman
uz njega su u borbama sudjelovali i čuvari drugih galaksija
njihove su letjelice bile uglavnom puno blistavije i moćnije, dok je njegova bila sklepana na svemirskom otpadu i izgledala je točno tako, kao da će se svakog trena raspasti sama od sebe
niti on nije ulijevao više povjerenja od svoje letjelice, tako da nije bilo čudno, što se nisu otimali za njegovu blizinu. u borbama, a i inače.
osim nečujne. nečujna je bila ratnica. svi u njenoj porodici su bili ratnici. tako je bilo oduvijek.
kad je tek došao, nije se mogao načuditi kako uspijeva preživjeti sve te silne napade, dok nije shvatio da veliku većinu alienskih brodova koji ga napadaju, uništava upravo ona, nečujna. nisu se poznavali, izvan borbe se nisu družili, bila je uvijek okružena gomilom drugih boraca, koji su se otimali za njenu naklonost, jer je bila i legenda obrane i neobično lijepa žena, a njih dvoje se ne bi niti pogledali...
ali u bitkama, više nije samo ona spašavala njega, već je i on naučio kako pomoći njoj, predviđao je njene poteze, bio na pravom mjestu u pravo vrijeme...postali su tandem.
nakon bitaka, ne bi odlazili među ostale borce, već bi se zaputili na neki udaljeni planet i uživali u odmoru, jedno uz drugo, bez puno riječi...
ona je znala. nije znao kako, ali znala je. znala je da voli drugu. znala je da joj je obećao da će se vratiti, ako preživi....
poštivala je to. ničega od onoga što je moglo biti između njih, nije bilo. osim ljubavi. ne one klasične, ta je već bila zauzeta, ali zato neke druge, veće, šire, dublje, bezvremenske, bezuvjetne, one koja ne traži ništa, samo se daje...
ni sam nije znao koliko je prošlo vremena, kad su se alieni , konačno, povukli sa ruba poznatog svemira, i rat je bio gotov. galaksija obranjena, vrijeme da se vrati kući.
znao je, ona bi ga natjerala da se vrati i da je odlučio ostati, tako da nije o tome ni razmišljao...rastali su se, bez pre velikog opraštanja...
-ne znam što se dogodilo tamo, ali ja tebe više ne prepoznajem- govorila mu je sve češće, nakon što je prošlo ushićenje njegovim povratkom
-ništa se nije dogodilo, volim te i vratio sam ti se-
-znam da me voliš, znam, ali meni treba više od toga da samo šutke budeš uz mene. postao si jebeni čudak, tamo, ja trebam život, zabavu, izlaske, druženje...ne mogu više ovako-
-okej-
-okej? to je sve što mi imaš reći?? okej? nakon što sam te toliko dugo čekala, ni ne znajući dali si živ,..-
-ako želiš otići, puštam te, što drugo i mogu?-
-mogao bi se i boriti za mene, za galaksiju si se borio-
-galaksija nije htjela otići od mene, trebalo ju je braniti-
-okej, s tobom se zbilja ne može, ne želim više bacati vrijeme i propuštati život...zbogom...-
...osjetio se slobodan, nakon dugo vremena, slobodan. sjest će u svoju svemirsku kantu i pronaći nečujnu.
...da...to će učiniti...
-žao nam je, ali rat je gotov, ne možemo vam odobriti daljnje korištenje vojne opreme, tj. svemirske letjelice koju ste tražili.. na ovo rješenje ne postoji pravo žalbe- ponavljao je u sebi je odluku velikog vijeća čuvara....pogledom obuhvajaći sjajne zvijezde mliječne staze što su veselo obasjavale tamnu, crnu noć....

u susret međunarodnom danu žena...
nama, koji žene vidimo kao potpuno ravnopravne u svakom segmentu života se možda ne čini toliko važnim...ako ne prokopamo ispod površine...
ne samo da nije bilo tako oduvijek, nego nije tako u mnogim sredinama i glavama niti danas
različitost spolova je prirodna. jednako tako bi trebala biti prirodna i društvena, obiteljska, poslovna i svaka druga ravnopravnost.
ravnopravnost podrazumijeva uvažavanje naših razlika kao jednako vrijednih osobina u društvu i međusobnim odnosima...
odrastao sam u takvoj sredini i prvenstveno obitelji u kojoj se nije radila razlika između "muških i ženskih" poslova.
već vrlo mlad sam bio po tom pitanju potpuno samostalan i nikad nisam na ženu gledao kao na nekog tko bi mi trebao za nekakve kućanske poslove i sl.
i ljude koji bi na takav način gledali ženu sam, još kao dijete smatrao zatucanim, nesposobnim i zaostalim,,, blago rečeno.
kako će si ljudi organizirati zajednički život, to je na njima, ako se međusobno poštivaju i uvažavaju, onda će sve podijeliti prema njihovim osobnim prilikama, mogućnostima, težnjama,..za dobrobit svakog od njih i njihove zajednice.
u poslovnom i društvenom životu je još uvijek itekako izraženo mišljenje da je žena manje vrijedna, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što će žena vrlo vjerojatno rađati, a to je u ovom "vrijeme je novac" društvu samo smetnja..jel'....
no,ima i jedan segment u kojem npr. muškarci nisu ravnopravni sa ženama, a to je da se smatra kako dijete pripada majci, prilikom raskida bračne zajednice. tu otac nema šanse, ako majka nije, ono, zbilja nekakav slučaj, pa zanemaruje svoju djecu, ali to su iznimke, ne pravilo. kao nekog tko vjeruje u ravnopravnost, to me malo smeta, jer i otac i majka, vjerujem, jednako vole svoju djecu i trebali bi imati jednako pravo sudjelovati u njihovom odrastanju, i nakon završetka njihove međusobne veze....
ali ajde, mama je mama i samo je jedna mama, pa ajde...recimo da je to donekle prirodno ....
žene su, s druge strane puno izloženije raznim oblicima sexualnog uznemiravanja i agresije, fizičkom nasilju, muškarci opet su često žrtve psihičkog nasilja, ali iz srama o tome ne govore u javnosti...
ima svačega, no treba težiti ka napretku...imamo primjere zemalja gdje su žene zbilja u velikoj mjeri uspjele ostvariti ravnopravnost, znači, može se
katolička crkva, kao jedan društveni čimbenik (bedaste li riječi) je još uvijek snažno uporište diskriminacije žena. žene mogu biti časne sestre i to je to. svećenici su muškarci. i nije mi skroz jasno kako nitko ne diže glas protiv takvog ustroja,...no, oni su nedodirljivi...
uglavnom, svim ženama i njima ravnopravnim muškarcima želim sretan sutrašnji dan žena!

-što želiš?-
-jel' znaš da će sunce, kad potroši svu energiju postati crveni div i progutati zemlju?-
-aha, za 5 milijardi godina, jako sam zabrinuta, što želiš?-
-i ja se brinem...pa sam mislio,..možda bi se mogli tješiti, uzajamno...?-
-joooj, pa naravno, javi mi se za 5 milijardi godina,..par dana ranije...i će se tješimo ko zečevi-
-ali ja sam sad neutješan-
-pusti ti sad, sad će ionako proći, sad se utješi sam, moramo misliti na budućnost...sunce koje gasne, treba čuvati energiju za kad je suncu ponestane-
-energija ne nestaje, ne moramo ju čuvati, možemo ju transformirati, izmjeniti joj oblik, predati jedno drugom...-
-jok jok, sad si rekao da će sunce potrošiti energiju....idem s njim izmjenjivati energiju, možda mu produžim život...-
-i muškarcima produžuje život, gledanje u ženske cice...znanstveno dokazano-
-blago vama,...ženskim cicama vaše gledanje ne produžava život...-
-možda ne samo gledanje, ali...ima tu i drugih alternativnih metoda, koje bi im mogle pomoći...-
-ojbt. vi muškarci ste fakat svinje, sunce umire, halooo...gdje je nestao čuvar galaksije u tebi? ha? ... nema cica dok traje borba za spas sunca!-

-što želiš?-
nije zvučala radosno. stajavši s puškom u jednoj ruci i sa dva razjarena psa na uzicama, koje je jedva zadržavala, u drugoj,...ne, nije ni izgledala nimalo radosno što ga vidi
shvatio je da to i nije bila baš najbolja ideja koju je imao, da ju obraduje posjetom...
-što želiš?, niti koraka dalje, na mojem si teritoriju, nepozvan. ne moj me tjerati da te ubijem, ne želim to. ali neću ni trena oklijevati, ako napraviš samo još jedan korak-
-misliš, ovaj?- zakoračio je
pustila je pse
bio je nevjerojatno miran, možda se samo nije stigao uplašiti, možda nije shvaćao da je sve ovo stvarno...veselio se ovom posjetu...do maloprije
više je gledao u nju, nego u pse. stajala je nepomično i čvrsto, stežući u ruci pušku...
začuo je njen zvižduk, kojim je zaustavila pse tren prije nego su ga napali...
-idi, ovdje više nisi dobrodošao-
okrenula se i nestala u šumi, zajedno sa psima
a on više nije bio siguran jeli to bio samo vjetar, jeli ova magla bila tu od ranije...nije više bio siguran niušta...

p.s. djeco, zaboravio sam spomenuti da pisac baš i nije zaveo djevu ovim posjetom..ali to ste valjda shvatili
po šumama i gorama..

ovako to izgleda danas...
-upoznao sam nekog...-
-jel' ju ševiš?-
i nije bitno s kime pričaš o tome, od svakog ćeš čuti samo to pitanje
potpuna degradacija odnosa muškarca i žene
svedena samo na sex. i to na onaj, iz pornića.
to je današnje viđenje vrijednosti veze
nitko više ne pomišlja na nešto drugo.
ako i pomisli, nema se vremena za to. to je gubljenje vremena
uživati u svemu što nudi susret muškarca i žene koji se međusobno privlače, u svim finim vibracijama i nijansama boja, u osmjesima, mirisima, mislima, mašti, pogledu, pažnji, dodiru...u jednostavnoj činjenici da je tu, je passe.
i kod muškaraca i kod žena.
ako žena nije odmah spremna "dati", koji kurac te uopće vuče za nos? ako neće. idemo dalje, naći će se neka koja će htjeti
ako muškarac nije odmah navalio, ziher je gej. ili barem hello kitty, mlakonja. idemo dalje, hvala bogu pa još ima "pravih" muškaraca koji se ne boje žena, i znaju ih zadovoljiti.
gdje je nestala jednostavna radost? malo romantike?
istina je da svi mi trebamo i "onaj pravi" sex, ali...
nije sve instant. i ne može se do svega doći lako. niti nabrzaka
svatko, naravno odlučuje za sebe, i siguran sam da ima puno ljudi koji uopće neće razumjeti o čemu sad pišem.
ali ima i onih drugih.....
zato, ne pitajte me više jel ševim što, jer ne ševim. nisam, niti ću..
radije sam drkadžija J

ovaj zapis je fikcija. svka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je posve slučajna.

-napravi što misliš da treba, ja sam se pomirila da je moj život gotov-izustila je, ulazeći u postelju
-dogovorili su nam brak, ne mogu nas natjerati da se mrzimo-
rekao joj je kad su ostali sami, prvi put
-ne mrzim te, ali te ne mogu voljeti, svejedno mi je. uz djecu ću možda barem na tren zaboraviti sve ostalo-
-nemoj. zajedno smo u ovome, ne isključuj me a da me nisi ni upoznala-
-kažem ti da mi je svejedno, nemam te što uključivati ili ne uključivati. ti si moj muž, sada, i poštivaću to.-
-nemoj. meni nije svejedno. neću imati odnos sa ženom koja me neće-
-ma htjet ću te, priroda je to predvidila.i žena ima potrebe. opet ti kažem da sam se pomirila s tim.
-ja ne želim tako, iz potrebe...želim da se upoznamo prvo, pa kako bog da...-
-kako god želiš, ti si muškarac...samo, znaš, ako budemo spavali zajedno, u postelji, priroda će učiniti svoje, i mi nećemo moći ništa protiv toga...-
- onda ću ja spavati na podu, dok me ne zavoliš-
....nekoliko stotina godina kasnije...
-ti zbilja spavaš na podu?- upitala ga je, čudeći se...-zašto?-
-spavam, da...ne znam zašto...kao da čekam nešto, a ne znam što...-

bum bum bum
zvučalo je tako stvarno, kad ga je trgnulo iz sna, da se digao i otišao do ulaznih vrata provjeriti
ušla je, mirišući na studen
-uđi, ...da-
-inače ne dolazim u kućne posjete, znaš...-
-khhhm, 3 sata su. ujutro. nisam te zvao da dođeš-
-znam koliko je sati- uvalila mu je svežanj novčanica u ruku
-jeli ovo dosta?-
-ček, ti zbilja nemaš krevet?-nastavila je, istrgnuvši mu par novčanica iz ruke-ovo ti je za to što moram ordinirat ležeći na podu-
-što radiš tu?-
nije se obazirala na ovo pitanje
-gdje ti je boca s rumom? nema veze, naučila sam da se moram sama pobrinuti za važne stvari- izvukla je pljosku i potegnula gutljaj
-mmm....koliko se dugo znamo?-
-dugo-odgovorio je, pokušavajući shvatiti što se događa.
tren prije je spavao snom pravednika, a sad mu je mjesto na podu zauzela psihijatrica...ne izuvši ni čizme
-dugo, da. ... psihoterapeutiram te, nije li očito? još ti i plaćam za to, da mi ne počneš filozofirati. sad si i službeno profesionalni, plaćeni pacijent...hahahha.. uzeo si novce, nema nazad-
-okej, da čujem, jesi bio kod profesionalke?-
-a ono, jesam,...-
-daj da vidim otpusno pismo-
donio joj ga je
-hahahahh hahahhah hahahha....đizzz...oprosti...hahahhaha, znam nije smiješno...hahhha-
-da, nije smiješno-
-nije-
-pa dobro čovječe, jesi ti normalan? nisam te bezveze poslala profesionalki. ni tako jednostavnu stvar nisi ustanju napraviti kako treba....samo si se trebao ispucati...a ne...ti skoro ubi ženu...zadavio je pričom...đizz-
-tako je ispalo, nisam htio..-
-nisi htio. da. ti nikad ništa nisi htio, samo se sve događa, i to baš tebi...bitno da ti nemaš s tim ništa, jer, ti nisi to htio....-
-čuj, mislim da i nije najbolji trenutak za ovo, ne mogu gledat...-
-tebi nikadc nije dobar trenutak, tako da je svejedno. otkad se znamo, slušam o tvojim nesretnim ljubavima, jeli tako?-
-pa,..tako nekako ispada, mada nije bilo samo o tome-
-jesi svjestan da biraš krive žene? ha? uvijek, ali baš uvijek biraš one koje te neće. doduše, nije da imaš nekog izbora.. hahahha -
-zašto si došla?-
-tolike godine slušam kako te neće ova, neće ona,..nijedna te neće.... i to prezentiraš tako tužno, da mi dođe da vrištim...majmune, ima nas koje te hoćemo, ali nas ne primjećuješ. jesi me ikada pozvao van? ha? nisi. to ti nije palo na pamet?
jesi me ikada pitao kako se ja osjećam, slušajući o tvojim neuzvraćenim osjećajima? ha? nisi. jer te boli kurac za sve, osim za sebe. -
-ti si moja psihijatrica, ne pizdi. plaćao sam ti za terapije, što se pjeniš?-
-misliš da možeš sve platiti? ne možeš, jbg. ne možeš-
-vrijeme je isteklo, pozovi mi taxi-
-možeš prespavati tu...-
-na podu? ne, hvala. jedino da si ponudio sex.... izbacili bi me iz komore, ali ako bi vrijedilo, ne bih žalila...hahahha..ali i toga si se ti prvi trebao sjetiti. da si muško-
-uzmi novce nazad...-
-ne. sad znaš kako je meni. dođeš, izbaciš to iz sebe i odeš, i još mi ostaviš novce..
i...daj se već jednom sredi. imaš 50 god.i sve što nudiš je malo tvrdog poda. totalno se čudim što te nijedna neće. nevjerojatno je to, zbilja..takva prilika...ziher je do žena, nije do tebe. -
-ciao!-

-što želiš?-
-a.........-
-ne. nemoj ništa reći. ne trpim tvoj glas. nemoj se micati. nemoj treptati. ni disati nemoj. ali budući da sam ja jedna jako tolerantna djeva, smiješ mahat ručicama, samo negdje gdje te ja ne moram gledati-
-a..........-
-ne-
(smijem mahat ručicama, jeeeeeeeeeeee ) ##

djeco, ovako se zavodi djeva,...već popušta...

-što želiš?-
prije negoli je uspio išta reći, sjevnuo joj je bodež, u ruci. (i ona je valjda čitala neki priručnik za preživljavanje izvan divljine, za djeve)
snažnim zamahom naciljala je srce. ubola i povukla.
nije ni trepnuo
-ne možeš me povrijediti, to mogu samo oni koji me vole, njima dopuštam-
- uzmi ipak cvijet. tvoj je. šteta da umre-
pružio joj ga je
no ona ga više nije mogla vidjeti...

eto djeco, ovdje završava naše malo edukativno druženje, o tome kako se ne zavodi djeva. nadam se da ste vi nešto naučili. jer ja nisam ...JJ

-što želiš?.
-oprosti, meni nešto govoriš?- okrenuo je glavom lijevo, desno da vidi obraća li se ona nekom drugom
-tebi, da. što želiš?-
-ako ti kažem, morat' ću te...jel'...-
-kresnut'?-
-hahhaha, mislio sam reći ubiti-
-ali prvo kresnut'?-
gledala ga je velikim sjajnim očima
-hahah hodaš po rubu...znaš-
-uvijek. čak mi se čini da ga pomalo i stvaram, koliko padaju sa njega...-
-ne pružiš im ruku?-
-jooj, moj ne mi sad moralizirati, i sebe jedva držim, meni treba ruka koja će me zadržati, ponekad. ne mogu nositi tuđi teret. ne bacam ih ja...sami padaju.-
-ja sam prestao padati-
-jesi, da. dok ne puhne povjetarac i sruši te... hahahha-
-ne, zbilja. prestao sam padati...-
-ok, što želiš?-
-sve što mogu dobiti-
-ne možeš dobiti ništa, jbg.-
-ufffff.--čekaj, zašto si me uopće pitala što želim?-
-htjela sam ti ispuniti posljednju želju, ali ti bi mene ubio bez da me kresneš, tako da...zaboravi na to...spakirat ću ti, veliko ništa, za van, neka ti se nađe-
-za kud za van? ne idem nikud-
-ideš, ideš...bon voyage!-

djeco, iz ovih zapisa nećete naučiti kako se zavodi djeva, stoga, bolje da ne gubite vrijeme, čitajući...

-e, odi kod psihijatra, matori...fakat si ono, prepeverzan za mene, ja sam samo kurva, kolko platiš tolko jebeš, prosto ko pasulj. kapiši?-
-ona je i rekla da mi je za te novce pametnije otić kod kurve-
.........
(bacio se na otoman, nogama na uzglavlje...po običaju. natočio rum iz kristalne boce, zapalio,.. i lagano radio kolutove, čekajući da se pojavi.
psihijatrica je bila komad.
zato je i počeo dolaziti kod nje.
sad mu je već prešlo u naviku...skupu naviku.
no, mogao si je to priuštiti.
-mogao bi si platiti kurvu, radije, za te novce, znaš! – rekla je ulazeći.
ispucao bi se, i ne bi ti ni trebala psihoterapija. uostalom, oboje znamo da si izgubljen slučaj.-
smješkala se, no s njom nikad nije bio na čisto.
- mogao sam se i zapiti s prijateljima. – promrsio je, kroz zube.
- nemaš prijatelje. nisi ih stekao na vrijeme. a sad više ni nećeš...izgovorila je to, pišući neku sms poruku na mob.
- slušam.- nastavila je ne ispuštajući mob iz ruke- kako je prošao veliki interview? –
-mrak! čisti mrak!
novinarka je komad, predobar
valjda su očekivali da će me to omekšati,..umalo i je...
no, nisam se dao isprovocirati...
....barem ne prvih nekoliko minuta. dok me nije počela piliti sa nekim forama koje je naučila u muzičkoj školi. kao da meni trebaju te štreberske pizdarije. ja sam umjetnik. ne matematičar. niti jebeni šopen. sviram iz duše. pjevam iz srca.
zamisli, veli da mi je gitara uglavnom raštelana. đizs. kokoš. razlikuje samo kokodakanje i kukurikanje.
šteta, dobre noge,..dobre...
glas kao anđeo, mogao sam si već zamisliti kako izgovara moje ime, na uho,..šapčući, prvo,..pa sve glasnije,..i glasnije...
ahh,..-

iz priče ga je trgnulo jednolično hrkanje (pre)skupe psihijatrice...
fak, mora da starim,..pomislio je, tiho zatvarajući vrata za sobom..)
.....
-daj mi njenu adresu, da joj pošaljem kostolomca, jebote...pa ćemo bit kvit
jel' moram još jednom? ha? ja sam kurva, nisam školovana za ova sranja, razumiješ?-
-ništa ti nisam napravio...-
-da. daaaa... ništa nisi napravio, o tome ti govorim. što je? ne diže ti se više? -
-uvijek ti uredno platim.-
-ma jebi se i ti i lova, nema love za koju ću ja više slušat o tvojim nesretnim ljubavima. jbt. razumiješ? razumijeeeš?-
-ok, smiri se..-
-neću se smiriti, dođe mi da tim kučkama iščupam svu kosu, furaš me na agresiju matori, tjeraš da te žalim...neću to. odjebi-
- smiri se, neću više dolaziti-
-i nemoj. ja želim pošteno zaraditi svoj novac. idi si mami pa joj kukaj...aaa da, mama te nije volila, evo cmizdrim...halooo, boli me patka jel te mama volila ili nije, ili prči ili nemoj više dolaziti.
hoćeš i mene sjebat? jel to hoćeš? -
-dobro. shvatio sam-
-aha, to govoriš svaki jebeni put, a ja ti glupača povjerujem. evooo, shvatio je kako svijet funkcionira, proučio je pčelicu i cvijet, odradit ću ga rutinski, bez puno talasanja i nervoze, ali ne, ...na kraju ću ja počet plaćat klijentima da me prče, koliko me izjebeš sa tim svojim pizdarijama... eno ti kostolomca pa njemu plači na rame-
-preko njega sam te i upoznao, sjećaš se?-
-aaa, podsjeti me da i njemu polomim kosti, pun mi vas je kurac, kako ću sad raditi, sva mi se šminka razlijepila...
i kažeš, ne jebe te tri posto više? ha? ...dat ću ti ja broj od lika koji će te jebat stoposto...hahahahha-
-hahahha-
-ajde, briši matori, za pol sata mi dolazi pravi klijent, moram se srediti,..bit će to sve dobro, vidjet ćeš, voli ona tebe, samo toga nije svjesna, kužiš, treba joj vremena, nemoš samo tako navaliti na djevu, ljubav je ... nježna, suptilna biljka, nemoš, jebote, ono, evomene jadošo mala, saće dasevolimo. ne ide to tako. pusti...kad proba nekoliko drugih frajera, usporedi, shvatit će da ti nisu ni do koljena, kužiš...? ha? ne može usporedit? nisi niš? pa što onda pizdiš, jbt? ja mislila, bilo zbilja nešto, pa ajde...žali čoek. a on žali za,...ne zna ni sam zašto žali, ali bitno da žali, i da mene sjebe...aj, briši. nestani. ...
i javi ak bude šta...držim ti fige

-što želiš?-
naoružan znanjem, osjećao se totalno moćno, zagledao joj se ravno u oči
-želja je moja poput sjenke što želju tvoju prema svjetlu prati, a put joj krči, kad ispred nje je tmina-
(-aupičkumaterinu-pomislila je, ali se suzdržala)
-ha?-
-duša mi bridi, tijelo drhti, od blizine tvoje. pogledom mi glečere topiš, svjetlom mi svojim kidaš teške, crne oblake što se nadviše nadamnom, rijeke sretnih suza poteći iz njih, zaplovit ću prema moru sreće, od tvog osmjeha..-
(-okru'tejebo-)
-ha?-
-u kosi ti šuma striborova, tko u nju rukama zaluta, izlaza nema...ostaje začaran zauvijek -
(-ojeboteled-)
-ha?-
-dodirni me usnama, što žare kao pečat usijani....-
(-autripičkematerine-)
-sorry što te prekidam, mislila sam više ono..hoćemo na pizzu, ćevape..tako nešto-
-ha?-
-ali sad sam se sjetila da sam zaboravila zaliti cvijeće,...žurim doma-
-ali ćeš se vratiti?-
-da, da,..svakako, mada, možda je bolje da me ne čekaš, imam puno cvijeća...-
-ma imam ja vremena-

čvrst i nepokolebljiv, ostao je stajati, uživajući u toj novoj snazi što ga je preplavila,...da, da, znanje je moć

djeco, vrijeme je da i sami počnete zaključivati, zavodi li se djeva tako ili ne...ne moram vam uvijek sve ja crtat'
(živi(j)o gospodin bog, drugarica djeva i sreća junačka!)

p.s.
u pjesničkom zanosu, totalno je zaboravio na kitu cvijeća što je čuvao za kraj...i sad ga malo zbunjuje ta kita što ju drži u ruci, dok ju čeka...

-što želiš?-
-što želiš?-
-što želiš?-
ponavljao je to pitanje u sebi, ali bez pravog odgovora...
odlučio je, čvrsto, da ga više nikad nijedna djeva neće zateći s tim pitanjem, nespremnog.
proučit će stručnu literaturu...da, to je put ka uspjehu. znanje je moć....
iščupao je drevnu knjigu postanka, te u njoj potražio odgovore

kako zavesti ženu
(iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

uz kitu cvijeća, koju muškarac mora imati u ruci, prilikom prilaženja osobi suprotnog (ne muškog) spola,
u svrhu zavođenja, drugi važan čimbenik je da pritom izgovara ljubavne stihove....
e sad, ne mogu to biti bilo kakvi stihovi, jer će dovesti do suprotnog učinka,..
potrebno je da to budu stihovi koje nije još niti jedna druga čula, jer suprotnospolke imaju razvijen smisao
za muljatore, pa nemojte ni pokušavati,...ako ne živite u blizini traumatološke bolnice,
a pretpostavljam da je malo takovih sretnika.
dakle, postavlja se pitanje, kako doći do prikladnih stihova.
ako uistinu želite povećati svoj postotak uspješnosti kod žena, sa nula posto, na neki realan broj,
ovdje ću vam potpuno besplatno dati nekoliko osnovnih naputaka, o kojima treba voditi računa, da bi se vaša ljubavna avantura uspješno dokončala.
dakle, ljubavna pjesma..
nemojte odma' na cice i guzice, jer će žena pročitati vaše namjere, zaključiti da one nisu u konačnici brak, i već ste na putu za zbogom...
najbolje da krenete od očiju.
ali nemojte gledati niže, dok joj govorite o dubinama u kojima se utapate gledajući u prozore njene duše, .. već je hrabro gledajte u oči, dok lažete.
muškarac ste, samo hrabro. ako se trebate na to podsjetiti, primite se za testise, ona to neće zapaziti, jer vas gleda kako ju gledate u oči, tonete i gubite dah, te vas ona svojim dahom treba vratiti u život,...kad vas oživi, odmah primjetite da su joj usne poput saharina ( za slučaj da je na dijeti i mrzi spominjanje meda, šećera, voćnog soka...) slast koja vas obuzima pri samoj pomisli na njene usmine .. NEEEE !!! ne tako.... skoncentrirajte se, niste još došli do usmina, a ako budete brljali, niti nećete. dakle ..pri pomisli na njene usne, što vas mame, opijaju poput vina, vaša krv vrije, jer nikad niti jednu prije niste poželjeli poljubiti uistinu, znali ste da nešto čekate, a sad znate i što ste ćitav život čekali... nju!
njena kosa što zove vaše prste da se u njoj izgube kao u djeca u šumi, iz koje neznaju izaći...
vrat, što širi mirise, još zamamnije nego kad vam mama kuha sarmu, u zimsku hladnu noć...
nakon toga, ne idete niže, jer su odmah cice, koje ako slučajno spomenete, morate zvati grudi, za kojima vam vapi vaša grud, ne iz pohotničkih, već najdubljih plemenitih pobuda
(i nadajte se da neće upitati koje su to plemenite pobude, jer ćete se morati vaditi da je ispod njih srce, do kojeg je vama jedino stalo, pa zato u čežnji da se približite njenom srcu, malkoc joj pipkate po cicama, nebili osjetili pod prstima i taj organ kako kuca,..cice su joj, lijepe, to ne zaboravite reći, ...savršene, ali vi ih niti ne primjećujete u ljubavnom zanosu, jer vas uzbuđuje njena osobnost, a ne njeno tijelo..)
dakle, držite se apstrakcije,
rečenici obrnuti redoslijed riječi morate, kako bi sve izgledalo što stvarnije i inspirirano njenim jedinstvenim karakterom...koji je tako božanstven da biste mogli cio život provesti uživajući u njem (karakteru).
onu rečenicu, ubost ću te na kraju balade, nju izbjegavajte, jer je preriskantna.
(neke stvari jednostavno ne smijete izreći, jer je to vrijeđa ko osobu..i opet, zbogom testisi i traumatološka...)
ne brinite, odavno su ona i ona shvatile vaše namjere, bez da joj to kažete, nije žena glupa, nebi ovladala svijetom da je...
ne zaboravite, kad izbiflate svu predviđenu poeziju, i približite se njenim usnama na poljubac, ..
ne zaboravite joj pokazati u ruci već ranije priređenu kitu , koju ste do tada skrivali.
to će je totalno i definitivno oboriti!

-što želiš?-
-ček...samo da..-
pisac je izvadio zračni madrac iz torbe i počeo ga napuhavati....
-dosta je bilo padanja na tvrdo-odlučio je
-mršššššš!!!!! majmune perverzni!!!-
...tup!
nije ga stigao prirediti...

što smo danas naučili, djeco?
naučili smo još jedan način na koji se ne zavodi djeva
a kako se zavodi.... o tome neki drugi put
(ako da bog, djeva i sreća junačka)

-što želiš?-
-misliš, s tobom?-
-ne, pitam te jel želiš mir u svijetu. idiote. sa mnom, nego s kim-
-pitaš stvari koje ne mogu znati, možda ti imaš sve što želim, možda nemaš ništa-
-možda je možda, nisam te pitala što želiš, možda. -
djeva se nagnula, tako da se dekolte lagano rastvorio...
-znam što pokušavaš, ali ja nisam lak muškarac-
-aha,...a jel' karaš ti što?-
- -
-to sam i mislila, hahahhahahahhaha-
......učinilo se da će pisac uspjeti ponosno ostati na nogama...ali, jbg...tup!

djeco, postoje trenuci kad treba imati osjećaj za feeling, a ne izigravati hard to get, jer...jer ovako se djeva ne zavodi, a kako se djeva zavodi, kako je krenulo, nećete tako brzo čitati, pa slobodno preskočite nekoliko slijedećih nastavaka...
(nekima ne može pomoći ni bog ni djeva ni sreća junačka)

-što želiš?-
-kakve veze ima što ja želim, kad će na kraju biti onako kako ti želiš-
-naravno da će biti onako kako ja želim, ali kako se ne znaš igrati, onda ja neću željeti ono što ti želiš da želim-
-i prestani padati, smiješan si-
ali bilo je već kasno, pisac se sapleo o stepenicu..
...tup!

draga djeco, što smo iz ovog naučili? ne, ne, tako se ne zavodi djeva
a kako se zavodi djeva, čitajte možda već u slijedećem nastavku
(ako da bog, djeva i sreća junačka)

-što želiš?-
-želim se izgubiti među tim zvjezdicama što ti sjaje u očima,..-
-o cut the crap, sere mi se od takvih izjava. ionako znam što želiš, isti si kao i svi drugi muškarci, a nadala sam se, jako sam se nadala da si možda drugačiji-
-ali..-
-nema tu ali, to se neće dogoditi...te fore mo'š prodavat' svojim fuficama, ne meni...-
...tup!
ne bi pisac tresnuo, ali bilo je zbilja sklisko od leda na cesti...

djeco, neki muškarci se ne moraju previše truditi oko djeva, naš pisac, očito, nije jedan od njih...i zbilja mu ne ide danas..
stoga, kako se zavodi djeva, morat ćete čitati neki drugi dan
(ako da bog, djeva, i sreća junačka)

-što želiš?-
-ne želim ništa-
-jesi siguran?- rekla je tiše, približivši mu se, tako da je morao udahnuti njen miris
-siguran sam-
-šteta, baš šteta, jer danas sam sva mekana...ali neću se nuditi nekome tko me ne želi....zbogom!-
pisac je pogledao prema nebesima koja su se zavrtila i promrsio -jel' ti to mene zajebavaš?-
...tup!

djeco, ovo je još jedan od primjera, kako se može ne zavesti djeva
a kako se može...čitajte drugi put
(ako da bog, djeva i sreća junačka)

-što želiš?-
- -
-šutiš ko pičkica neka, budi muško, jbt.-
- -
-to sam i mislila, nemaš ti to u sebi, samo sam htjela biti sigurna-
-imam-
-što imaš?-
-pa to-
-kojo?-
-to-
-ahaa, to. e pa sretno ti s tim, sigurna sam da će se naći neka koju ćeš usrećiti time...-
gravitacija bi učinila "tup" da od pisca nije ostala samo izmaglica koja se lagano raspršila zajedno sa zvucima "tup", "tup", "tup"...djevinih štikli

djeco, ...jbg. i meni ga je žao, opet nije uspio zavesti djevu...
ali, ne treba odma' gubiti nadu, nakon samo nekoliko pokušaja... u slijedećim nastavcima pročitajte kako se djeva zavodi
(ako da bog, možda će i djeva uz sreću junačku)

-što želiš?-
-želim ...-
-ma koga boli qrac za to što ti želiš, bilo je to retoričko pitanje-
nije se čulo "tup", jer se pod piscem otvorila zemlja, te ga usisala duboko, duboko, odakle ne dopiru zvuci...

djeco, trebam li uopće napominjati da se ni ovaj put djeva nije dala zavesti...
a kako zavesti djevu čitajte neki drugi put
(ako dadne bog, djeva i sreća junačka)

-što želiš?-
-želim tebe!-
-želiš mene što?-
-želim te jebati!-
...tup... (pisac pada pogođen aperkatom)
-oprostiii, nisam te valjda prejako?-
(sagnuvši se nad njim, zabrinuto)
-ma nisiii, velik sam ja dečko-
-još uvijek misliš da me želiš jebati?-
-želim!-
...tup...(neki nikad ne nauče)

...evo djeco, ovo je još jedan primjer kako ne bi trebalo zavoditi djevu, jer malo je djeva koje će cijeniti vašu iskrenost, pred nedostatkom taktičnosti
a kako se zapravo zavodi djeva, čitajte u nekom od slijedećih nastavaka
(ako da bog, djeva i sreća junačka)

-što želiš?-
-želim tebe!-
-želiš mene što?-
-želim tebe sve!-
-želiš me iskoristiti, maltretirati, ostaviti, zaboraviti, povrijediti??-
-želim te sve..dobro-
-dobro nije dovoljno dobro-
-želim te više od dobrog, bolje-
-i bolje ti je da bude bolje, ali još uvijek ne znam što želiš?-
-što želim tebe-
-mene...zašto to što želiš, misliš da želiš baš mene?-
-ne mislim, znam-
-kako znaš, ako nisi probao?-
-osjećam-
-osjećaš ili znaš?-
- i jedno i drugo-
-ahaaa, i kad misliš to što misliš da želiš mene?..ili misliš samo pisati o tome?-
-paaaa...-
-mislim, ako bi, kojim slučajem i pristala na nešto tako maglovito, a ne kažem da bi, onda bi možda bilo dobro da to bude dok sam još mlada, što ne? i kako misliš da bi bilo bolje od dobrog, a ni ne znaš što bi.niti kojim redom, jesi sastavio elaborat? kako da razmatram tvoju ponudu kad ni sam ne znaš što bi, ni kako bi,ni kad bi, ni... -
....tup... (pisac pada, puzeći preko poda, pokušava pobjeći)

...evo djeco, ovo je primjer kako se ne zavodi djeva.
a kako se zavodi, čitajte u slijedećim nastavcima
(ako da bog, djeva i sreća junačka)

.. baidarka ili bidarka je ruska riječ za čamčić..
a kako su rusi došavši na aleute, porobili (što bi drugo) aleućane (unagani), nekako mi se ne čini priličnim koristiti rusku riječ za aleućanski kajak, već njihovu,
iqyax

The Aleut population declined drastically under foreign domination: at the time of first contact there were approximately 25,000 Aleuts, but by the end of the 19th century they numbered only about 2,000. (izvor: encyclopaedia britannica, https://www.britannica.com/topic/Aleut )

osnovna razlika izmeđa qayaq-a i iqyax-a je u tome što su kajaci uglavnom bili čamci s jednim koljenom u presjeku, iqyaxi su bili višekoljenasti. uz to iqax ima specifičan pramac (dvodjelan) a krma mu je okomita....
iqyax može imati jedan, dva ili tri otvora za veslače, ponekad čak i četiri, (utjecaj ruskih misionara i trgovaca krznom) dok je greenlandski kajak, u pravilu sa jednim otvorom, za samo jednog lovca...

meni je za oko zapeo jedan kodiak island iqayax iz 1805. god., sa tri otvora...

https://vimeo.com/139480129

A Thousand Hands Ago from S Ensby on Vimeo.

prolog

upozorenje: smatrajte se upozorenima!

bio je mrtav.
nitko nije znao koliko već dugo, ili kratko.
niti on sam nije bio primjetio kad je umro.
mislio je da je neprobojan za metke.
nakon nekog vremena se naviknuo na njih.
i prestao brojati rane.
a pucali su,
uz divljačke krikove, zlurado cerenje.
no, on je bio otporan na metke.
barem je tako sam sebe uvjerio.
i dizao se je.
i hodao dalje.
praveći se da nije izrešetan.
iako su ga ljudi čudno gledali.
on nije nalazio ništa neobično u tome.
-samo pojačajte! moj stajling to može izdržati!-bila mu je sretna misao. iz neke reklame.
koje se više nije sjećao.
kad je primjetio da nešto nije u redu, bilo je već kasno da se skloni sa streljane, na kojoj se ni sam ne zna kako i zašto našao.
tko su ti ljudi?
zašto ga mrze?
nije mogao odgonetnuti.
pucali su i dalje.
nije mu preostalo ništa nego da se pravi da je i dalje otporan. na metke.
da je mrtav, shvatio je kad je pokušao živjeti dalje.
onako kako je oduvijek želio.
sam. daleko od svih.
zrak je šištao kroz rupe u plućima.
krv liptala, iz otvora koje je plutenim čepovima čepio, pa zalijepio selotejpom.
krpao se koliko je mogao, onako, nabrzaka, putem..
iscijelit će se kasnije,
kad dođe doma,
legne u postelju.
to što nije imao doma, niti postelje,
ni to ga nije uznemiravalo.
mlad je.
bude. stigne. može. još je ljeto. nije mu tako loše ni pod vedrim nebom.
samo da se dokopa šume. tamo će mu ptičice pjevati.
tamo su zeko i potočić. koji ne slute okrutan kraj, što im se zimi sprema.
već veselo žubore i skakuću.
on im neće reći.
nema srca.....neka uživaju dok mogu.
i on se sjećao potočića, u kojem se kupao, kao dijete, lovio ribe, rakove...
brao visibabe i jaglace, sa korijenjem, i sadio po dvorištu...
je li to uopće bilo njegovo sjećanje?
ili je opet nešto iz kutije?
šanse su bile pola-pola, procijenio je.....
.....zadržao je neke navike, iz doba kad je još bio živ.
pozdravljao u prolazu. sa smješkom.
u čemu je uopće razlika?
njemu se i biti mrtav činilo normalnim.
davno se odrekao ambicija, da će nešto promjeniti.
dohvatio ga se i sustav.
ne da bi mu pomogao. već da ga obavjesti da ima dvije minute da napusti kuću.
ili je to čuo u big braderu? što je to big brader? što su to dvije minute?
nije se više sjećao.
ali je imao pismo u kojem ga vlasti obavještavaju da je biti mrtav zakonom zabranjeno. ilegalno. nedopustivo.
i krivično kažnjivo.
te da će kao takav biti procesuiran. i zakopan.
bio je na groblju, pogledati raku, koju su mu namjenili.
nije mu se svidjela.
niti sjena njegovoj negdašnjoj pećini.
vjerojatno su ga prijavili oni koji su ga izrešetali, a nije pao na mjestu.
to ih je jako povrijedilo. i traže odštetu.
za duševne boli koje su morali proživjeti, gledajući ga kako odlazi, umjesto da padne.
nije pao.
legao je.
da se samo na trenutak odmori.
tu je. već na domak šume.
samo mu još malo treba.
mogao se je ponovo dići.
kao i bezbroj puta do tada.
ali, čemu?
to se je sve češće pitao.
čemu?
čemu se dizati, kada, čim te ugledaju, počnu pucati u tebe.
ili nahuškaju pse.
koji trgaju tvoje meso, otvaraju nezaliječene rane..
mogao ih je spriječiti.
mrtvi imaju razne moći.
naprimjer, dah smrti.
kojim mogu odpuhati žive.
no, nije mu se sviđala pomisao da koristi dah smrti.
nikad nije vjerovao u nasilje.
a i nije ih želio u svom svijetu.
koliko god da je mračan.
taj svijet je bio bolji svijet,
bez njih.

...................................

bila je zima
smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg
jedan mali zeko tražiše taj potočić,
sav uplakan
kadli pod snijegom naiđe na čudan humak...
-o fak- pomisli zeko-kao da nije dosta što se potočić smrznuo,,,
-ej ti, smrznuti stvore-zagalamio je-evo ti zečji repić, za sreću
-znam, nije možda puno, ali to je sve što imam-
-nu, ogrij se, nemoj mi tu umirati, još ćeš mi lovce navuć na vrat...-
-nu,..i briši iz moje šume, nađi si svoju-

-dobro, dobro zeko, ne srdi se..idem...jbt, ni zeko nije što je nekad bio-razmišljaše stvor potjeran iz začarane šume
...i tako se stvor zavukao u svoju pećinu...naložio vatru, skuhao pećinsku klin-čorbu, pustio rane da zacijele i ... oživio

kajak (greenlandski - qajaq)
je naziv za mali, uski, zatvoreni čamac sa jednom ili nekoliko rupa u kojima se nalazi veslač sa najčešće, dvostrukim veslom...
njima su se služili narodi oko arktičkog kruga; inuiti, aleućani i yupici...
kajak je prvenstveno služio za lov, (na morske sisavce) a za transport su postojali drugi čamci, zvani umiak
mnogi od tih kajaka su, budući da je lovac nisio vodonepropusno odijelo, (tullic) kojim bi zatvarao i otvor na kajaku, oko sebe, bili napravljeni tako, da bi se nakon eventualnog prevrtanja, lovac zamahom okrenuo nazad, zajedno s kajakom (kayak roll).

tradicionalni kajaci su bili izgrađeni na način da se preko drvene rešetkaske konstrukcije razvlačila i šivala životinjska koža. danas se takav način izrade naziva SOF (skin on frame), jedino je životinjsku kožu zamijenilo platno...
zanimljivo je da u arktičkom krugu drveće ne raste, te su za okvir koristili naplavno drvo, koje bi morske struje izbacile na obalu..
svaka regija je imala svoje specifične tipove kajaka...

trčao je za vremenom iza sebe...trčao, trčao, trčao...i nije se umorio nego ga je sustigao.
ulovio je vrijeme prije svog vremena i pogledao na sat
sat se nije dao zbuniti. njega nije zanimala relativnost tijeka vremena kojem je on bio pokazatelj.
ne. sat je i dalje ujutro pokazivao jutro, u podne podne, a naveče...
naveče je bilo ono vrijeme u vremenu u kojemu je on putovao vremenom, ne obazirući se na sat koji ga je demantirao.
shvatili ste već, on i sat se nisu volili. toliko su različito doživljavali to okretanje sunca oko zemlje da je ponekad znao napakostiti satu i namjestiti ga da ide po "kiselom kupusu". toliko kiselom da ni on sam nebi znao preračunati vrijeme koje bi sat pokazivao u nekog drugog, manje prgavog putnika vremenom.

what's different in that, moguće se pitate.
e, pa, postoji sitna, tanana, majušna, sićušna, gotovo neprimjetna razlika...

u ovom blogu ćete moći (možda, ako se ne predomislim, što je vrlo vjerojatno, al'jbg kol'ko para tol'ko muz'ke) pratiti sve što nikada niste željeli znati o kajacima i kanuima a zli pisac bloga vam naumio kas'ti i bez da ste ga pitali...

uglavnom, razlika u vremenu između vremena iz kojeg je pobjegao i vremena u koje je (glavom bez obzira ) uletio
je vrijeme u kojem se namjerava valjuškati ko vo' u kupusu, sjekira u medu i bubreg u loju, ne nužno otim redoslijedom

vežite se, poliježemo..dobro, za polijegati se nije potrebno vezivati, ali meni obično pomaže kada me uhvati
zemifobija (strah od golokrtičastog štakora (Heterocephalus glaber)) ili neki sličan, potencijalno ozbiljan problem

sad kad smo svi tako lijepo polegnuti (i vezani) možemo pogledati što je iz onog vremena odlučio materijalizirati u ovom...



da, da,... 3 hole kodiak island kayak (za one koji se pitaju možebitno, whatafuck??)
u ovom bi se blogu, imeđu ostalog trebalo moći pratiti kako se materijalizira kayak
ili kako se ne materijalizira kayak, jer sam bog zna koliko je za ovo drugo veća vjerojatnost...
no, ćorava koka rules...

živjela ćorava koka!!!!

p.s.
proučavah, da, zere, neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše...