twirl-dječak sa šibicama

otkud mu tolika zainteresiranost za stvarnost, nije znao. znao je samo da ga privlači...
-vjerovanje u stvarnost je bogohuljenje-, propovjedali su svećenici.
-stvarnost ne postoji-, bili su čvrsti u svom stavu znanstvenici, nema niti jednog dokaza za to, -sve su to bapske priče.-
-stvarnost je nedostižan san svakog umjetnika-, smatrali su pjesnici i ostali zanesenjaci
-stvarnost? gdje si čuo tu riječ, nesrećo!- grdila ga je majka- zaboravi na to, idi i budi koristan, okreni šišmiše i ne razmišljaj o stvarima koje ti nisu date za znati-
ali on nikako nije mogao zaboraviti...
i tako, jednog se dana probudio, okružen stvarnošću.
njegov dvorac je postao kartonska kutija. svemirski transporter obične tačke, zlatom optočeno ruho dronjci...
bio je gladan, a oko sebe je vidio samo neke prastare konzerve, ništa što bi ličilo na kraljevski objed na koji je navikao
njegovo bogatstvo je postalo hrpa beskorisnih papira, s kojima u stvarnosti nije mogao ništa kupiti....
-hmmm...okej, nije baš nešto, ova stvarnost, ljepše je izgledala dok sam ju zamišljao, ali nema veze, idem probat upoznati neku stvarnu ženu one mora da su predivne, kad ljudi pristaju živjeti u stvarnosti- razmišljao je.
pošao je u grad, tamo živi mnoštvo najrazličitijih žena, drhtao je od uzbuđenja što će ih vidjeti
,,,,-ovu sam priču čula bezbroj puta i tu se prekida, na tom mjestu se istrgneš iz stvarnosti, pretpostavljam da je to bilo pretraumatično iskustvo za tebe, i da nikada nećemo saznati potisnutu istinu- zaključila je seansu njegova psihijatrica
- možda nije- pobunio se-možda je bilo predivno, ali gentleman ne govori o svojim uspjesima kod žena, pa sam to zaboravio-
-da, da,...sigurno je to, smiješ vjerovati u što god želiš.., ali ja ne bih stavila ruku u vatru da si ti ikada uopćče bio u toj stvarnosti, o kojoj toliko pričaš.. - nasmijala mu se na izlasku