twirl-dječak sa šibicama
29.05.2011., nedjelja
28.05.2011., subota
27.05.2011., petak
25.05.2011., srijeda
24.05.2011., utorak
23.05.2011., ponedjeljak
22.05.2011., nedjelja
 LINK-my dying bride-the light at the and of the world-LINK The Light At The End Of The World............................svjetlo na kraju svijeta An isle, a bright shining isle..........................................otok, sjajno svijetleći otok stands forever, alone in the sea...................................stoji zauvijek, u moru sam Of rock and of sand and grass.....................................od stijena i pjeska, suhi potok, and shale, the isle bereft of trees..................................trava i škriljca, stabala lišen otok. - Small. A speck in the wide blue..................................-malen. čestica u širokom plavom sea. 'Tis the last of all the land......................................moru. posljednji od sveg kopna A dweller upon our lonesome........................................stanovnik na našem osamljenom isle, the last, lonely man? -............................................otoku, posljednji, usamljeni čovjek?- By the Gods he is there to............................................od bogova on je tamo da never leave, to remain all his........................................nikad ga ne napusti, ostane čitav život life. His punishment for.................................................svoj. njegova kazna za evermore, to attend the eternal light.............................zauvijek, da na vječno svjetlo pazi. The lighthouse, tall and brilliant.....................................svjetionik, visok i briljantan white, which stands at the end......................................bijel, na kraju svijeta što of the world. Protecting ships........................................stoji. štiteći od stijena brodove and sailors too, from rock they......................................i mornare, da na njih could be hurled..............................................................ne bi bačen bio koji Yet nothing comes and nothing.....................................ipak, ništa ne dolazi i ništa goes 'sept the bright blue sea........................................ne odlazi, osim svjetlo plavog mora, o bože. Which stretches near and far........................................koje se proteže blizu i daleko, away, 't is all our man can see......................................to je sve što naš čovjek vidjeti može. Though, one day, up high on..........................................Ipak, jednog dana, gore visoko na rock, a bird did parch and cry.........................................stijeni, ptica što se sušila i plače. An albatross, he shot a glance,......................................albatros, bacio je pogled, and wondered deeply, why?...........................................zašo? zapitao se najjače. Could it be a watcher sent?...........................................bi li to mogao biti promatrač poslan? A curse sent from the Gods,..........................................prokletstvo poslano od bogova, who sits and cries and stares at him,............................koje sjedi i plače i bulji u njega, the life that they have robbed.........................................život koji su pljačkali. Each year it comes to watch.........................................svake godine dolazi bdijeti over him, the creature from above.................................nad njim, stvorenje odozgora Not a curse but a reminder of........................................ne prokletstvo, već podsjetnik the woman that he loved................................................na ženu koju je volio. - Oh weary night, under stars,......................................- oh čežnjiva noć, pod zvijezdama he'd lay and gaze...........................................................on bi ležao i piljio u nevjerici Up towards the moon and stars....................................gore prema mjesecu i zvijezdama, The suns dying haze.....................................................sunčevoj umirućoj sumaglici Time and again, Orion's light.........................................s vremena na vrijeme, orionovo svjetlo filled our man with joy....................................................ispunilo bi našeg čovjeka radošću Within the belt, he'd see his love,..................................unutar pojasa, on bi vidio svoju ljubav remembering her voice -...............................................prisjećajući se njenog glasa - The twinkle from the stars above..................................sa svjetlucanjem zvijezda iznad led peace into his heart.................................................u srce mu je mir sišao. As long as she looks down on him...............................dok god ona gleda na njega dolje he knows they'll never part............................................zna da se s njom nikad nije ni razišao One day good, one day bad.........................................jedan dan dobar, drugi dan loš The madness, the heat, the sun,.................................ludilo, vrućina, sunce, Out to sea, he spies upon land....................................vani na moru, on upire pogled prema kopnu još His beloved Albion........................................................njegov dragi Albion Cliffs of white and trees of green.................................litice bijele i zelena stabla Children run and play,.................................................djeca trče i igraju se meko 'My home land' he cries and weeps,..........................."zemlja mog doma" on žalujući plače why so far away?........................................................zašto je tako daleko? Eyes sore and red. Filled with tears,...........................očima upaljenim i crvenim. punim suza, he runs towards the sea..............................................trči prema moru To risk his life, a worthy cause,...................................riskirajući život, s valjanim razlogom, for home he would be..................................................da bi bio u svom dvoru Into the sea, deep and blue,........................................u moru dubokom i plavom, the waters wash him clean.........................................vode su ga oprale ko dan. Awake. He screams. Cold with sweat........................probudi se. on vrišti. hladan u znoju And Albion a dream.....................................................Albion je san. - Such is life upon the isle,.........................................- takav je život na otoku, of torment and woe....................................................od muke i jada One day good. One day bad......................................jedan dan dobar,drugi loš And some days, even hope........................................a ponekim danima, čak i nada. The light at the end of the world.................................svjetlo na kraju svijeta burns bright for mile and mile.....................................milje i milje žarko gori Yet tends the man, its golden glow,...........................još pazi čovjek, na njegov zlatni sjaj in misery all the while?............................................... a u stalnoj bijedi ga dvori? For fifty years he stands and waits,...........................već pedeset godina on stoji i čeka atop the light, alone....................................................povrh svjetla, sam Looking down upon his isle.........................................gledajući dolje na svoj otok the Gods have made his home -................................što dom mu napraviše bogovi tam' - The watcher at the end of the world...........................čuvar na kraju svijeta through misery does defile..........................................iako bijedom se umazao, Remembers back to that single night.........................sjećajući se te noći and allows a tiny smile...............................................maleni se osmjeh ukazao (His sacrifice was not so great,..................................( njegova žrtva nije bila tako velika, he insists upon the world............................................inzistira on prema svijetu. Again he would crime,.................................................ponovo bi zgriješio, Again he would pay,.....................................................ponovo bi platio, for one moment with the girl).......................................za jedan trenutak sa djevojkom ) Her hair, long and black it shone,................................njena kosa, duga i crna je sjala The dark, beauty of her eyes,......................................tamna ljepota, njene oči krasne, Olive skin and warm embrace,....................................maslinasta koža i topao zagrljaj her memory never dies...............................................uspomena na nju nikad ne gasne. 'Twas years ago, he remembers clear.......................bilo je to godinama ranije, sjeća se jasno the life they once did live..............................................života kojim su jednom živjeli znati. Endless love and lust for life,.......................................beskrajna ljubav i žudnja za životom, they promised each would give...................................što obećaše, jedno drugom dati. Alas, such love and laughter too,.................................ali jao, takva ljubav i smijeh također, was short as panting breath.........................................bijaše kratka ko' dah škrti. For one dark night, her soul was kissed.......................jedne mračne noći, njena duša bijaše poljubljena by the shade of death....................................................od sjene smrti. (Agony, like none before,..............................................( agoniju, kao nitko prije, was suffered by our man.)............................................pretrpješe naš čovjek.) who tends the light now burning bright..........................koji pazi na svjetlo što žarko gori on the very last of land...................................................na samoj zadnjoj zemlji. (Anger raged and misery too........................................( ljutnja je bjesnila, i bijeda like nothing ever before.)................................................kao ništa ikada prije. ) He cursed the Gods and man and life,..........................proklinjao je bogove i ljude i život, and at his heart he tore..................................................i iz rasparanog mu srca vrije. - A deity felt sympathy.....................................................- božanstvo je osjetilo simpatiju and threw our man a light...............................................i dobacilo našem čovjeku svjetlo u samoći 'Your woman you may see again,.................................." svoju ženu možeš vidjeti ponovo for a single night. -..........................................................u jednoj jedinoj noći. - But think hard and well young man,................................ali promisli teško i dobro, mladiću, there is a price to pay:.....................................................visoka će cijena za to postati. to tend the light at the end of the world............................da paziš na svjetlo na kraju svijeta is where you must stay....................................................i tamo moraš ostati. Away from man and life and love......................................daleko od ljudi i života i ljubavi Alone you will be................................................................ti ćeš sam biti. On a tiny isle. A bright shining isle.....................................na malenom otočiću. sjajno svijetlećem otočiću in the middle of the sea.'....................................................u sred mora kriti." - 'I'll tend the light, for one more night................................- "pazit ću na svjetlo, za još jednu noć with the woman whom I love',...........................................sa ženom koju srce voli", screamed the man, with tearful eyes,...............................vrisnuo je čovjek sa suznim očima, to the deity above...............................................................gore, božanstvu kojeg moli. And so it was that very night..............................................i tako bijaše te noći his lover did return..............................................................njegova se ljubavnica vratila. To his arms and to their bed,.............................................u ruke njegove i u njihovu postelju, together they did turn..........................................................ona ga je pratila. In deepest love and lust and passion.................................u najdublju ljubav i požudu i strast entwined they did fall..........................................................isprepleteni zaroniše dupku. Lost within each other's arms.............................................izgubljeni među svojim rukama they danced (in lover's ball). -.............................................plesali su (u ljubavnom klupku). - - Long was the night filled with love....................................- duga je noć ispunjena ljubavlju. For them the world was done............................................oni su sa svijetom prestali. Awoke he did to brightest light,...........................................probudio se u sjajnom svjetlu, his woman and life had gone..............................................njegova žena i život bijahu nestali. To his feet he leapt. To the sea he looked..........................na noge je skočio. u more je gledao To the lighthouse on the stone...........................................i svjetionik na kamenu tam'. The price is paid and from now on.....................................cijena je plaćena i od sada he lives forever alone..........................................................on živi zauvjek sam. Fifty years have passed since then....................................pedeset godina je prošlo od tada and not a soul has he seen.................................................a niti duše vidio nije. but his woman lives with him still........................................ali njegova žena živi s njim još uvijek in every single dream..........................................................u svakom snu kog snije. 'Tis sad to hear how young love has died..........................tužno je čuti kako je ljubav umrla mlada. to know that, alone, someone has cried............................znati to, sam, netko je zajecao sada. but memories are ours to keep...........................................ali sjećanja naša, u pamćenju stoje To live them again, in our sleep.........................................da ih ponovo živimo, kroz snove svoje. (odabrao, preveo i obradio: twirl) |
19.05.2011., četvrtak
18.05.2011., srijeda
17.05.2011., utorak
ime anđelaželja za putovanjima, dalekim svjetovima,..nevjerica da bi zemlja mogla biti zbilja okrugla, nagnala je mog twirla da se u to sam uvjeri i oplovi svijet (tada još nije znao da ga je na to nagovorio kapetan kuka, u njemu) zaposlio se na jedanom od velikih brodova trgovačke mornarice ..i tako se, našao u to vrijeme (prijelaz milenija) na tom mjestu (catania, sicilia, italia)... luka u cataniji se nalazi u samom gradu (za razliku od većine drugih, koje su desetcima kilometara udaljeni od gradova kojima služe za opskrbu) prvo veče, nakon napornog radnog dana, odluči twirl izaći u grad. između broda i grada prostiralo se veliko, noću pusto i mračno lučko postojenje,.. ok, ne posve mračno, ali posve pusto. ničeg se naš twirl nije tada plašio, kad je još u ratu savladao strah od mraka i mračnih šuma... tako je krenuo sam... put je bio možda dva kilometra dug, a negdje na pola puta, zamrla je buka brodova, a nije se još čula vreva grada. u tom međuprostoru u sablasnoj tišini, začuo se zvuk, nezemaljski, režanje koje kao da dolazi od zvijeri iz paklenih dubina. s lijeve strane. okrenuvši glavu, ugledao ga je. iz mraka je iskočila zvijer. vidio je njene crvene oči, plamteće. vidio je presijavanje ogromnih zubi, namjenjenih klanju, trganju, proždiranju... vidio ju je kako poprima oblik velikog krvoločnog psa, sjajne, crne dlake. čak i da nije bio hipnotiziran, ne bi mogao niti stigao reagirati. pas se zatrčao punom brzinom, došao mu je već na dva, tri metra, u zaletu pred posljednji skok. -gotovo je. -prošlo mu je kroz glavu. bilo je jasno da pas ne bi zagrizao u ruku koju je ispred glave postavio, nagonski obranbeno. išao bi u vrat. i tad se desilo nešto, što si ne može ni dan danas twirl objasniti. niodkud (jer bila je čistina uokolo, vidio bi ga), niodkud se stvorio drugi pas. veliki pas svjetložućkaste dlake, srednje dužine. nešto poput zlatnog retrivera, samo većeg i kraće dlake. kažem poput, jer niti crnog niti svijetlog nije poslije pronašao u knjigama, kao predstavnika neke od psećih pasmina. u trenutku skoka crnog psa, zlatni mu se zabio u bok i oborio ga na zemlju. počela je stravična borba ta dva psa, ... netko će me možda osuditi što nisam ostao, dograbio nešto u ruke i pomogao zlatnom. no nisam. nije mi čak niti palo na pamet, da bih mogao. jedino što mi je u tom trenu bilo važno, je pobjeći, trkom čovjeka koji je bio osuđen na smrt, pa uspio izmaći. i tako sam ušao u grad, koji je sav svjetlucao od božićnih lampica i ukrasa...zaboravio na pretrpljeni strah i opasnost, uživajući u gradskoj vrevi. vraćajući se, imao sam nekakvu željeznu štangu u ruci koju sam putem pronašao, i krenuo čvrsto put broda, osvrćući se. primjetio sam zlatnog. kako na nekih 30 metara gleda svoja pasja posla, ne obazirući se na mene, uopće. crnog nije bilo. prošao sam tih dva kilometra, a zlatni je išao pored mene, čas naprijed čas nazad, ali niti jednom se nije približio. nije me niti jednom niti pogledao. samo je bio tu. u blizini. dva tjedna je twirl izlazio naveče u grad, dva tjedna bi ga zlatni pratio od broda do izlaza iz luke. dva tjedna ga je dočekivao na povratku i pazio da sigurno dođe na brod. niti jednom se približivši. crnog twirl nije više vidio, osim one, prve večeri. kad sam se, nakon putešestvija svijetom, vratio u hrvatsku, prišla mi je neka nepoznata žena, koja mi se nasmješila i uputila riječi: - znadete li vi kako vam se zove anđeo čuvar?- pogledah je zbunjeno. još jednom se nasmješila i već je nestala u gomili. |
15.05.2011., nedjelja
for my fallen angel my dying bride-for my fallen angel For My Fallen Angel As I draw up my breath And silver fills my eyes I kiss her still For she will never rise On my weak body Lays her dying hand Through those meadows of Heaven Where we ran Like a thief in the night The wind blows so light It wars with my tears They won't dry for many years Loves golden arrow At her should have fled And not Death ebon dart To strike her dead ......................................................... mom palom anđelu dok gubim dah i srebro mi oči briše još je ljubim jer ona ustati neće više na mom slabom tijelu leži joj umiruća ruka kroz one livade neba gdje smo mi trčali kao tat noću tako vjetar puše posve lako sa suzama mojim on u rat kreće koje presahnuti još mnogim godinama neće ljubavi strijela zlatna k njoj se trebala skloniti a ne smrti crne strelica mrtvu je oboriti (odabrao, preveo i obradio: twirl) |
twirlove crvotočinematematika što reći o toj temeljnoj znanosti na kojoj počiva sva druga znanost i svi dosezi civilizacije koji su nas doveli na rub propasti nas, i sve druge vrste na zemlji osim da je očito pogrešna potpuno i posve jer da nije, njeni rezultati ne bi bili tako katastrofalni po opstanak života u ovom dijelu svemira intuitivno, znao sam to odavno no, bili su jači govorili mi kako sam glup kad ne razumijem tako jednostavne stvari , poput računice temelj čovječanstva počiva na (pogrešnoj) logičkoj matematici zasnovanoj davno, u vrijeme kad su ljudi vjerovali onome što vide i nisu vjerovali onome što ne vide tako je došlo do toga da su dva i dva četiri odgajani smo da vjerujemo u to nikad se nismo zapitali a što ako je to samo privid? gdje je tu entropija? npr. ..reakcija, na akciju zbrajanja? naivno i nevino smo vjerovali da možemo beskonačno mnogo puta zbrajati dva i dva, pa ih iznova razdvajati i opet zbrajati... i da će rezultat uvijek biti četiri još smo to, bahato proglasili zakonom a zna se što slijedi onima koji se drznu prekršiti zakon ako je, dakle, netko nekad i primjetio da svako zbrajanje, osim rezultata iza znaka jednakosti, uz to ostavlja i trajne posljedice u krhkom ustroju svemira, taj je brzo potisnuo takav rezultat, u dio mozga koji melje štetne nusprodukte razmišljanja... e sad, ako bismo se vratili unazad i cijelokupnu ljudsku aktivnost do sada pokušali ispraviti, u skladu sa spoznajom da dva i dva nisu samo četiri, već da sa sobom nosi stvaran, iako nevidljiv ostatak (tzv. klicu) proglasili bi nas u najmanju ruku neuračunjivima ok, jasno je da ne možemo ispraviti sve krive drine klice, koje ostavljamo za sobom, pri svakoj konvencionalnoj računskoj radnji, se također zbrajaju, stvarajući crvotočine u prostorno-vremenskom kontinuumu kroz koji je nam dano da putujemo samo u jednom smjeru a crvotočine su prečaci, pomoću njih možemo prolaziti beskonačne razdaljine, jednim korakom putovati vremenom u smjeru i odredištu koje sami odaberemo no, problem je u tzv. superklicama koje nastaju zbrajanjem klica u crvotočinu njihovim zbrajanjem nastaju crvotočine u crvotočinama, te nas bacaju od nemila do nedraga prostorno i vremenski, pri svakom pokušaju korištenja crvotočina u ajmo tako reći, turističke svrhe iako nisu skužili proces nastanka i opstanka crvotočina veliki umovi su ih uspjeli do sada zabilježiti, čak i crvotočine u crvotočinama, te potpuno odustali od njih... bilo im je to pre nerazumljio no, mene su zainteresirale crvotočine trećeg reda to su crvotočine u crvotočinama crvotočina njih smo, hvala bogu , do sada uspjeli stvoriti manji broj nisu se nagomilale niti počele još zbrajati, ..tako da su to za sada zadnje posrtojeće crvotočine i njih se može rabiti za prostorno-vremenski turizam, pretvorbu blato-zlato, zlo u dobro..itd budući da sam ih ja otkrio, nazvane su twirlove crvotočine kako djeluju twirlove crvotočine? jednostavno ako ste ikad upotrebljavajući pogrešne podatke, koristeći pogrešne metode i izračune, došli do ispravnog rješenja, tada ste bili u sjeni twirlove crvotočine naravno, nevidljivoj sjeni,.. u dosegu njenog djelovanja... nešto kao toplo, toplo u igri vruće-hladno u kojoj tražite skriveni predmet, pomoću navođenja onog tko ga je sakrio, riječima,..hladno, mlako, toplo, vruće..užareno ja vam ne mogu reći kako se otvara i usmjerava twirlova crvotočina, jer kad biste to znali, vi biste bili twirl-gospodar crvotočina u crvotočinama crvotočina prostorno-vremenskog kontinuuma (puna titula) ili, skraćeno twirl |
14.05.2011., subota
grongova gongola
landrea tumarbe
erate eh gongola travirza katrango ereset brediro kemoperte berterandi esteria eh gongola paskob, snad samad, samad,..samad ...to je bila jedina pjesma koju je znao na zaboravljenom jeziku od tri gongole, njegova je bila ona sablasna, gorngova čekao je da mu jave što s njom treba li i nju zaboraviti ili mu je dano da ju čuva nijedan glasnik se nije probio do njega kad je došla po svoju pjesmu, uplašio se zanijemio a ona nije imala vremena čekati prolaz se zatvorio gongola izgorjela postalo je nevažno čuvati pjesmu koja je trebala biti predana gongoli da njome uspava sablasti jer one će se ove noći u jezivom piru kovitlati lahka vam bila crna noćca.. |
12.05.2011., četvrtak
twirl i tri grma
četvrta šibica
je ponijela twirla daleko od ljudi. na proplanak okružen šumom. žut od žutih cvjetova uljane repice prošaran krvavo crvenim divljim makovima i stara, trošna koliba. preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga ............................................................................................. u to doba je imao neobičnu naviku, pomalo vangogovsku neobjašnjivu potrebu da svuda uokolo sije žutu repicu i crvene makove uskoro je čitav kraj postao turistička atrakcija iz zraka avioni su nadlijetali. novinari iz cijelog svijeta su njegov, do tada savršeno miran proplanak proglasili prvorazrednom destinacijom - must see! postalo je in u mondenom svijetu jesti čuveni twirlov grah prenoćiti u njegovoj kolibi, koja je vrlo brzo poprimila veličinu nesrazmjernu prvobitnoj namjeni tako da je twirl bio primoran napustiti svoj skromni brlog i potražiti osamu u gradu tamo ga nitko nije primjećivao, niti se uopće obazirao na njega grad je izvanredno mjesto za odmor od ljudi... no, ova priča je iz doba dok još njegov everland nije bio otkriven sa početka doba četvrte šibice uglavnom jednog je sunčanog dana naišao na tri neobična grma na mjestu gdje ih, bio je siguran, jučer nije bilo kako nije sklon panici, kad god naiđe na kakovu neobičnost, misteriju što prkosi skoro pa zdravom mu razumu stao bi razmisliti o mogućnostima koje su mogle dovesti do te neobičnosti.. (uglavnom bi okrivio vanzemaljce, što je, vrlo vjerojatno bilo blizu istine jer da nije, netko od njih bi se pobunio, demantirao..) stajao je tako pored grmlja, razmišljajući kad, iznenada, najmanji grm kihne -nazdravlje!- reče twirl malenu grmu -hvala!- odvrati grmić na neobičnom jeziku (ali prijevod je: hvala!) našto se druga dva grma pomaknuše, nađoše između twirla i grmića a iz njih su virile puhaljke jasno je da nitko ne uperuje u tebe puhaljke ako nisu unutra i pripadajuće otrovne strelice čak ni kad je riječ o grmlju digao je ruku u znak mira, sjeo, izvadio svoju frulicu i zasvirao dodomimireredooomiifaasooo....pjevala je ptica kos a zatim i dosodosodosodomisofarefarefaretiredo...malu noćnu muziku svirao bi on još...ali to je sve što zna, pa da baš ne okušava sreću svojekomponiranima... nije tad bilo ni vrijeme ni mjesto za tako što kako je twirl pjesmama nedvosmisleno pokazao da su mu namjere miroljubive grmlje se opustilo. pošlo za twirlom, koji ga je pozivao da ga slijedi. pred kolibom su se grmovi raskomotili, skinuli granje koje im je služilo i kao zaštita i kao maskirna odjeća pa se ispostavilo da je riječ o tri neobična putnika neobična u ovom dijelu svijeta radilo se o mužu, ženi i dječaku po kostima u kosi, i još nekim sitnicama poput smanjenih ljudskih lubanja oko pasa twirl je zaključio da se radi o pripadnicima nekog od plemena sa bora-bore a po prijekorima koje je žena neprestano upoćivala mužu da su vjerojatno prije desetak godina krenuli na bračno putovanje, čamcem.. ali, vjetar je zapuhao jače nego su planirali, morske struje odradile ostatak posla u međuvremenu dobili dijete, koje se začelo prije ove pustolovine jer, to im je jedino pa je također za predpostaviti da je žena mužu rekla kako mu ne da ni blizu dok ih ne vrati kući... a zna se da žene znaju bit zajebane, kad nešt' odluče... nisu domorotkinje sa bora-bore nikakav izuzetak, očito nisu hm..hmmm.hmmm..hmm razmišljaše twirl a, pokazalo se i da nije uzalud kao dijete učio od profesora baltazara jer, dosjetio se uključio je svoj prastari kompjuter, upiknuo stick, povezao se sa satelitom i počeo tražiti...njihov dom trebalo mu je malo duže...jer njegovo antropološko znanje po kojem je zaključio lokaciju, gdje bi mogao taj dom biti je ipak skromno no, pronašao ga je znao je to po veselim povicima tri, sad već bivša grma i upiranju prstiju u ekran, kad su prepoznali svoje, davno napušteno ognjište ostatak priče je mogao početi vrijeme je bilo za kapetana kuku moreplovca, starog morskog vuka, uspavanog u twirlu kojeg se budilo samo kad je trebalo pronaći kakvo blago u tome je bio nenadmašan no, i ova rescue mission je bila dobar povod da kapetan pokrene svoje uspavane kosti prošverca tri grma u velikom kavezu u koji je strpao jedinog dragovoljca koji mu se našao pri ruci, starog, vjernog papagaja na brod koji je plovio najbliže željenom odredištu..pa drugi, manji,.. ..sve do otoka na kojem je bio dom našem grmlju kad su stigli, pozvali su twirla, da ostane na ručku.. žena je naložila vatru pod velikim kazanom pred kolibom ali, ček,.. što će u njemu kuhati?? prošla me glad, u trenu možda sam zbilja samo paranoičan ali, ljubazno se zahvalih i pobjegoh glavom bez obzira |
11.05.2011., srijeda
cvijetak
isto ono proljeće
što je probudilo twirla, potresima ugrijalo je i maleni, nježni cvijetak sunčevim zrakama nježno bez žurbe spazio ga je još izdaleka na livadi među tisućama cvijetova prišao oprezno kao slučajno se našao tu jer, taj dio livade je baš lijep danju je donosio vodu noću štitio od mraza pričao o svijetu o svemiru o postanku taj skromni cvijetak se raspupao zamirišao slušao ga ushićeno gledao svojim velikim cvijetnim očima trajalo je proljeće dugo a onda ga je jednog dana cvijetak dočekao snužden činio se tako krhak blijed, gotovo proziran kao da nestaje u nekoj drugoj dimenziji dugo su šutili napokon je cvijetak prozborio tihim, tužnim glasom twirl, zbilja si mi drag zbilja uživam u ovom vremenu provedenom s tobom ali ne znam koliko će još dugo moje mlado tijelo moći izdržati bez sexa |
10.05.2011., utorak
tijelo žene
dobar dan! (ulazeći u knjižnicu, na čijim je vratima pisalo: danas preporučamo; neruda-tijelo žene) molim vas jedno žensko tijelo, za van. svježije neko.. ako nije problem
...izvolite, tijelo žene, najnovije izdanje, ljubazno me uslužila knjižničarka umjesto žene, dobio sam knjigu svašta ne trebam knjigu, trebam ženu o ženskom tijelu sam već puno čuo da je bijela, poput svijeta, kad se daje da ima pubične ruže od upletenih dlačica .... i to je to a, na tome nije moglo ostati, ne medicinski atlas, njega ništa nisam razumio, kad je na latinskom pisan sjećanje na žene sa poleđine igraćih karata, koje je otac čuvao u noćnom ormariću, izbljedjelo kad bih pokušao opipat kakvu ženu u prolazu, zavrištale bi, ili počele psovat. najčešće bi me pljesnule, uz vrištanje i psovanje znači, čuvale su tajnu, o svom tijelu, od nas muškaraca pitat ću nekog tko je oženjen, on sigurno zna, sinulo mi je... evo što sam o ženama na taj način saznao: - hladna je poput sante leda -nikako da zapamti muževljevo ime, već stalno uzdišući izgovara nečije tuđe -psuje ko kočijaš kad odlaziš, a ko dva kočijaša, kad dolaziš i sve tak, u nedogled ali to nije bio ono što sam ja trebao, bile su to ženine karakterne osobine a tko mastrubira zamišljajući njene karakterne osobine? volio bih ga upoznati, ako postoji mogao sam platiti javnu ženu, pa probat nabrzinu, u pol sata sve pokušat zapamtit odnosno, mogao bih, kad bih imao novaca ali nemam svejedno sam nazvao jedan od brojeva iz oglasnika, objasnio situaciju i ništa -no money, no honey,.. -rekla je cereći se. -nije ti to caritas caritas? možda mi oni mogu pomoći?!! ali, zašto se nitko ne javlja na telefon noću? u vrijeme kad čovjek najviše treba ženu? ha? ha? ....................................................................................................................................................... pablo neruda - tijelo žene Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku. Ali stiže čas osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan! Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni! Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna. |
08.05.2011., nedjelja
teatar down under
bio sam danas pozvan na predstavu
nisam znao da je o tome riječ pa se nisam dolično obukao niti pripremio trebao je to biti rutinski nedjeljni zadatak no, ispalo je da je riječ o predstavi upriličenoj od samog nečastivog u njegovoj režiji i izvedbi pozvao me je kako bi mi pokazao da je pobjedio konačno pobjedio nebih li ja sam ušao u pakao poklonio mu dušu koju već godinama k sebi vuče kao najslasniju poslasticu vidio sam ga kako se smije i likuje mojoj nemoći svojoj snazi no, to je zamka vješto postavljena poput vrše u koju možeš ući ali nemaš izlaza mora biti zamka da je tako jak uzeo bi sam ono što hoće da može ali ne može mora čekati da mu darujemo dušu vabi nas i gura sije mržnju žanje naše duše njegova su polja neplodna ali, ovog puta se preračunao jer ja mu u tu zamku neću ući uzalud se trudio uništavao možda i može uzeti sve drugo dušu mu ne dam |
gospodar vjetra
vjetar u kosi
poljubac anđela kojim me zapuhnuo pred vratima života udahnuo mi ljubav u pluća to je bila moja poputbina moja hrana, moja voda -dalje moraš sam- šapnuo je -vjerujem u tebe, mili, ne zaboravi to. vjerujem u tebe.... ...................................................... dugo mi je dostajalo to što sam od njega dobio činilo se nepresušnim pa sam s vremenom zaboravio na anđela, i njegove riječi a, potisnut "višim ciljevima" i "važnijim stvarima" moj vjetar u kosi je neprimjetno posustajao, lagano jenjavao sve dok nije potpuno nestao nešto nije u redu, zrak je ustajao, ne mogu disati nisam to više mogao skrivati od sebe zvao sam državni hidrometereološki zavod, nagonski -sve je u redu s vjetrom, vjetra ima- odgovorili su mi pošao sam dalje tragom te misterije pokušavao sam ga uloviti rukama, no, kad bih otvorio šaku bila je prazna ako ga ima, zašto ga nema u mojoj kosi? zašto? zašto? zašto? prolazili su dani naslagale se godine nevidljivi teret, pod kojim i najjači pokleknu odlučih, ipak, neću hmrijeti, prije nego bar na tren ponovo osjetim svoj vjetar u kosi i krenuh u potragu probijah se tako, dugo korak po korak preko pustopoljine života a uvijek je negdje drugdje nekom drugom puhao moj vjetar u kosi umorih se trčeći za nedostižnim vjetrom nikad ga neću ulovit, ovako bijaše bjelodano stoga, iscrpljen, stadoh -twirl,..twirl,.. psssssst,..ti uopće nemaš kose šapnula je u prolazu zlatokosa vila, tjerajući veselo guske prutićem na potok -vidi zbilja- nasmijah se svojoj gluposti čovjek uči dok je živ sve je tako jednostavno i svi odgovori su nam pred nosom ............................................................................................................... napravit ću vjetrolovku! prestadoh brijat glavu pustih kosu da naraste njome ga zgrabih vjetar u kosi! |
twirl i tajne organizacije
iako ga je majka upozoravala:
-twirle, sine, ne zabadaj nos tamo gdje mu nije mjesto on ju nikako nije uspijevao poslušati, kad nije znao gdje mu nosu nije mjesto, sve dok nebi dobio po istom tako se, jednog sunčanog travanjskog dana, vlastitom nesmotrenošću našao na crnoj listi svih tajnih organizacija, predvođenih iluminatima, koje do tada nisu niti znale za njegovo postojanje već su odmahivale rukom, -pih! twirl je samo legenda, bapske priče... no sad, kad su doznale, morale su nešto poduzeti prvo su mu na vrata pokucali ljudi s kapama i majicama na kojima je pisalo sikret braderhud sosajeti d.o.o -dobar dan. došli smo vam očitati lekciju tijekom očitavanja lekcije, u kojoj su htjeli iz njega izvući podatke od twirla, niti uz autosugestiju-sjet' se twirl, sjet' niti na najvećim mukama, nisu uspjeli doznati ništa odlučili su zato, preokrenuti cd smjestit će mu zamku ulovit, tamo gdje je najslabiji namjestit će mu komada na netu no, nije ni twirl od jučer jasno je njemu da sve te prekrasne djevojke, koje su se počele oko njega umiljavati nisu ništa drugo doli tajnovite agentice sa nečistim namjerama u posebnoj misiji sa mračnim ciljem da ga iskoriste na bilo kojem mjestu u bilo koje vrijeme na bilo koj način koji bi si on uopće mogao zamisliti no pasaran! (izvor: tajna knjiga postanka...op.a. ) |
06.05.2011., petak
odred za čistoću
novac je svuda oko nas
samo ga treba ubrati.... (mnogi autori) twirle, sine, ti si sposoban samo za stvaranje nereda....(moji roditelji) ...spajajući te dvije genijalne misli u jednu, prije nešto više od dvije godine odlučih unovčiti svoj najjači adut nered zamišljeno-učinjeno povezah se s producentima odreda za čistoću objasnih im kako je vrijeme da dođu u hrvatsku točnije, u moj skromni brlog no nije to baš tako jednostavno sklopili smo komplicirani ugovor po kojemu sam imao dvije godine, za stvoriti kaos nered i prljavštinu dostojnu emisije takvog kalibra svaka stavka je bila predviđena ugovorom što i kako živjeti dvije godine da bi se nakupilo dovoljno prljavštine da hrvatskoj i meni osobno pripadne slava najprljavijeg mjesta i čovjeka ikad vrijednost ugovora je bila 120 000 funti po godini dakle, isplatit će mi 240 000 funti i izglancati pećinu... to je to zbogom sirotinjo zbogom šljakeraj moja karta u jednom smjeru, za zemaljski raj uredno sam slao izvještaje, fotografije, video materijal...sve je išlo po planu moja (ne)aktivnost, naravno, nije prošla nezapaženo od okoline a ja nisam, po ugovoru, smio nikome objasniti o čemu se radi tako da sam sve ljude držao podalje od pećine da ne zabadaju nos u moje poslove šutio, na prigovore...i mislio si svoje...šuškao već funtama, potiho, u sebi.. danas je bio taj dan moj veliki dan došle su kim i aggie i vojska pratećeg osoblja dočekao sam ih na aerodromu otišli smo u hotel, bili na radnom ručku dogovorili sve pojedinosti s producentima u mom selu su se čudili tolikoj sviti koja dolazi u limuzinama, tv-kombijima... pustio sam da mi vozač limuzine otvori vrata,..(moram se početi navikavati na to) pred kućnim me pragom dočekala majka i sestre, također i još nekoliko žena iz sela majka je postrojila svoju malu četu i rekla: -twirle, sine,.. gledam te već dugo kako se patiš i živiš jadno odlučila sam ti pomoći izbaviti te iz takvog života jer ti to, sine, zaslužuješ! eto, očistile smo ti i uredile b(r)log... ganulo te, znam evo ti rupćić,..obriši suze radosnice,..nego,.. tko su ova gospoda? ..................................................................................................... (izvor: čiste, izbjeljene stranice knjige postanka...op.a. ) |
05.05.2011., četvrtak
leti twirl! leti...
...maši ručicama, maši, maaaši..
tup ..e, jebiga drugi put ćemo vježbati let sa zemlje, malo je lakše, nego ovak-tješila me majka nakon što je odustala od toga da me nauči letiti branila me je, pred drugim ptićima- nije svaka duša za let stvorena. twirla malo jebe gravitacija, on će pješice... i tako, pamtim da mi je mahala rukom i uzviknula:-samo ravno i ne skreći s puta, sine! znao sam da se opet radi o nekom pjesničkom izrazu, jer nevidjeh pred sobom ništa s čega bih mogao skrenuti nigdje staze, nigdje puta a pjesnički izrazi moje majke su me koštali bolne trtice, već mnogo puta pa sam se odlučio ne obazirati i udario pravo kroz šumu krivudajući imao sam negdje papirić na kojem mi je dala upute, što trebam uraditi kad me zatekne noć ali, nije mi mnogo koristio, kad ga nisam u tami vidio pročitati odlučio sam, stoga, nakon što sam nos par pute razbio o stabla, malo se primiriti dok ne svane tad ću pročitati upute i krenuti dalje i čekao i čekao i čekam ali nikako da svane ja jesam strpljiv ali zbilja, nigdje noć ne traje toliko dugo , kao u začaranoj šumi ček mislim da je na papiriću pisalo mrak ne postoji, on je samo odsustvo svjetla (izvor: papirić o postanku...op.a. ) |
04.05.2011., srijeda
aliens
Ripley: My mommy always said there were no monsters.
No real ones. But there are... sakupljao sam iskustva onih ljudi koji su imali tu nesreću da se suoče oči u oči, ili čak budu oteti od izvanzemaljaca iako nakon tih iskustava nisu više ono što su bili ranije ipak sam iz njihovih zbrkanih kazivanja uspio dobiti kakav-takav opis tih strašnih stvorova: slični su ljudima, iako nešto sitnije građe lica su im drugačija i slično kao u indijanaca, premazana ratnčkim bojama posebice kad su na ratničkom pohodu lova na ljude oči zacrnjene, usne u krvavo crveno obojane, tako da nema sumnje o njihovim namjerama neki dijelovi tijela, poput guze, bokova, grudi...su im preko svake mjere povećani i zaobljeni, a služe hipnotiziranju ljudi, koji im se onda, iako jači, tako omamljeni ne uspijevaju suprotstaviti imaju cvrkutave glasove, što također asocira na ptičice, i skreće pozornost sa njihova karaktera koji je, kako kažu, upravo zastrašujući logika kojom se ta stvorenja služe je slična normalnoj logici, samo skroz drugačija potpuno neshvatljiva osim izgleda, najjače im je oružje umjetnost emocionalne manipulacije, razvijena do svršenstva na rukama imaju dugačke nokte, koji im služe kao izgovor da ne peru suđe već to moraju umjesto njih obavljati ljudi ili strojevi koje su ti stvorovi natjerali ljude da izmisle ukoliko im ne uspije neki pakleni plan, rasplaču se pa dobiju milom, što ne uspješe osvojiti silom muškarci uglavnom ne pričaju o mučenjima kojima su svakodnevno podvrgnuti, ako su im dopali šaka... pogotovo noću to je još obavijeno velom tajne ali ne treba uopće sumnjati da se radi o uistinu strašnim stvarima kakve su im stvarne namjere? od kud su ti stvorovi došli? kamo idu? na koji sve način su opasni po ljude? ne zna se sa sigurnošću ali po svemu do sad za zaključiti je da žele zavladati svijetom (više o tim strašnim stvorenjima pročitajte u knjizi postanka...op.a. ) |
03.05.2011., utorak
baka alojzija
svašta bi se o njoj moglo ispričati
no, za mene je najvažniji onaj dio njenog života u kojem je bila jedina potpora meni, rugobi (općeprihvaćen nadimak koji mi je prišila ksenija, dok još nije znala ni izgovoriti slovo r ) (više o mojoj prvoj ljubavi pročitajte u knjizi postanka...op.a. ) voljela me je beskrajno unatoč mom (ne)izgledu tješila pred spavanje branila od ostalih seljana "onog sela" svađala se s njima protiv uvjerenja da sam ja kriv što im stoka slabo dobiva na težini, krave daju manje mlijeka...itd. u obitelji su me nekako trpjeli naučili živjeti ne gledajući me jedino baka alojzija nije odkretala glavu od mene govorila mi je da sam lijep kao i sva druga djeca... bila je melem na mojoj rani kasnije sam saznao da je baka alojzija bila gotovo pa slijepa vidjela je samo obrise, sjene bila je inače savršenog zdravlja nikad bolesna šalila se kako će na stoti rođendan krenuti na put oko svijeta žena snažnog tijela nesalomljivog duha jednog je dana odlučila operirati očnu mrenu bio je to gotovo rutinski zahvat, obavljen uspješno progledala je započela svoj drugi život vratila se u naše selo iz daleka je opazih i potrčah u susret -bako! bakice mila!- vikao sam u trku, razdragan njenim dolaskom prepoznala mi je glas, stala mi mahati, dok sam joj se približavao, pogledala me bistrim nebeskoplavim očima, bez mrene i tad se srušila... meni je bilo zabranjeno doći na sprovod a organi vlasti su zaključili da ipak nema elemenata namjere i odustali od kaznenog progona mene, po službenoj dužnosti iako je, po njima, uzročno-posljedična veza bila jasna toliko sam bio načuo, dok su to govorili mojim roditeljima... nikad, ni do dan-danas nisam shvatio, što su pri tome mislili |
02.05.2011., ponedjeljak
priča o kralju arturu
nije za guske sijeno
stara je izreka koja se toliko često iznova potvrđuje sjećam se jedne takve zgode... -kralj artur je nestao!!- vrištala je majka histerično, iz njegove sobe kralj artur je moj brat rodio se u fazi kad je majka bila uvjerena da joj je bog namjenio veliku ulogu roditi dijete, koje će postati kralj baš tad je čitala te knjige o vitezovima okruglog stola zbrojila dva i dva zaključila da su pet i odmah mu nadjenula ime kralj artur dotrčao sam u zraku se osjećao miris sumpora -sad je bio tu, samo što sam se okrenula....kuća je zaključana iznutra, prozori zatvoreni... nestao je. ...moje jedino dijete, milo..-kroz plač se čulo kako govori -učini nešto, nemoj samo stajati tu, kao klada, pronađi brata!! ...i ne vraćaj se bez njega!- bile su riječi koje mi je uputila zatvarajući kućna vrata zamnom kralj artur je bio zgodan, crn, plitak,..djevojčice su ga obožavale ne bi me čudilo da je od one što prodaje šibice na ćošku uspio na lijepe oči užicat koju čarobnu.. miris sumpora, u njegovoj sobi mi je govorio da sam na dobrom tragu kraljeve ne otimaju izvanzemaljci čak ni kad se samo zovu tako kao što ni grom ne udara u koprive no, gdje da ga nađem? -...da, bio je ovdje!- potvrdili su mi u striptiz baru tu sam zakasnio, a novih ideja nisam imao... dok sam tako stajao u bezizlaznoj situaciji primjetio sam motorista na opakoj makini kako već po ne znam koji put prolazi pored mene kružeći glavnom kvartovskom ulicom neee..nemoguće. kralj artur ne zna vozit motor, pomislih ...ili baš zato? da. našao sam ga. nadam se samo da u svoju želju, kod paljenja šibice nije unio pun rezervoar goriva jer, ne stoji mi se tu vani, na vjetru, cijelu noć... knjiga postanka |
01.05.2011., nedjelja
e. stribor
prolog
stojim na rubu začarane šume stručak neubranih čičaka u ruci gavranov zluradi smijeh maglu siječe jel' zora, il' je veče? nije više važno jer njen je dan kroz moj san a u javi ona spi e. stribor planinski ja bijah zmaj munjama se hranio ognjem branio im'o snagu, silnu moć al' kročih u šumu tu, bez izlaza gdje okovala me noć od nikud se pojavila šumska gospodarica oslobodila mi put no, srce moje zadržala nagradu za trud otad lutam šumama osluškujući zvuk dal' šuštanje joj haljine ...al' ipak samo muk knjiga postanka |
