isto ono proljeće
što je probudilo twirla, potresima
ugrijalo je i maleni, nježni cvijetak
sunčevim zrakama
nježno
bez žurbe
spazio ga je još izdaleka
na livadi
među tisućama cvijetova
prišao oprezno
kao slučajno se našao tu
jer, taj dio livade je baš lijep
danju je donosio vodu
noću štitio od mraza
pričao o svijetu
o svemiru
o postanku
taj skromni cvijetak
se raspupao
zamirišao
slušao ga ushićeno
gledao svojim velikim cvijetnim očima
trajalo je proljeće
dugo
a onda ga je jednog dana cvijetak dočekao snužden
činio se tako krhak
blijed, gotovo proziran
kao da nestaje
u nekoj drugoj dimenziji
dugo su šutili
napokon je cvijetak prozborio
tihim, tužnim glasom
twirl, zbilja si mi drag
zbilja
uživam u ovom vremenu provedenom s tobom
ali ne znam
koliko će još dugo
moje mlado tijelo
moći izdržati
bez sexa
Post je objavljen 11.05.2011. u 19:07 sati.