dragi twirly, ova divna, duhovito ispričana (baš kako i priliči tvom, twirlovskom običaju), ali i tužna priča vratila je i mene u djetinjstvo.... sjetila me na moje pile, koje za razliku od Janka nikada nije dobilo ime, ali je šetalo zamnom po našoj ulici, poput poslušnog psića, sjedilo mi u krilu dok bi čitala knjige.......doživjelo je istu sudbinu, no meni nisu ništa zatajili, pa sam ronila suze daleko od mirisa pilećeg paprikaša......živio je kratko, ali postao je besmrtan, baš kao i Janko......
29.05.2011. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela
neka od mojih najranijih sjećanja su pilići. satima sam se znala s njima ganjat po dvorištu. male paperjaste loptice, savršeni prijatelji. nona se brinula za njih, ali je bila zadužena i za "zakretanje glava" (prvi put me tim njenim krvničkim vještinama bolno iznenadila kad je u vjedru bez po frke podavila male, još slijepe, mačiće. jednom je i miša koji nam se u kuću zavukao zatukla špicom od kišobrana i skačući po njemu, debela moja franica) onda su zabranili držanje kokoši, kao-u gradu smo (negdje u vrijeme kad sam trebala krenut u školu) pa sam se prebacila na druženje s mravima i pticama. hvala ti što si mi vratio ova sjećanja.
29.05.2011. (14:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi smo mi (htjeli biti) janko, ali malo kome uspije (pođe za nogom)) uvući se pod kožu - drugima...
p.s. se što si izbrisao, nađeš u guglanju (po naslovu ili ključnim riječima posta), ali onda ne clickneš na stranicu , nego ono dolje plavima slovima - (in cache) - voila, post je opet tu...
29.05.2011. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ni Janko ju nije izbjegao. Tužno,još tužnije što su si svi pilići međusobno Janko. Tužno što mama nije shvaćala prijateljstvo sa životinjom,usudila bih se reći i okrutno. Pozdrav. :)
29.05.2011. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pohvala na tekstu... Jako si empatična osoba.. To mi se sviđa... :) A usporedba sa piletom i drugim pilićima koji nas okružuju.. Odnosno ljudima sa ljudima koji nas okružuju je jako dobra... Jer ipak nismo svi jednaki.. A niti čemo biti... Uvijek se svatko od nas barem na jedan nacin izdvaja od ostalih... p.s. ( malo je i okrutno i tužno.. :/ but every time you must have smile... )
*Buhtla*
29.05.2011. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žalosno =( Ali i na neki način slatko. Kad te malo pile svuda prati =3 Nekak me podsjeća na antičke tragične junake, koji nikako ne mogu izbjeći svoju sudbinu. Možda čudno, ali sjetila sam se toga, kad sam pročitala xD
Pozdrav =)
29.05.2011. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uhhh btw..bio neki dokumentarac...češki? poljski'? no zvao se "bat"..ili "malj"??? uglavnom sva žuta pilad idu tam nekam..a sva defektna i crna..idu odmah pod malj...well crno pile se borilo..i bogme preživjelo, pa pobjeglo...
30.05.2011. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zahvaljujem na zapisu....zaista si me iznenadio... odlično napisano, poučno i univerzalno.... nadam se kao jednog dana u dalekoj budućnosti neću tako brzo i lako zaboraviti sjećanja ( bilo crna ili bijela) svojeg dječaka...
30.05.2011. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivna priča u koju sam povjerovao iz cuga. Eto i mene, dok sam je čitao /još razmišljam o njoj/ gdje se vratih djetinjstvu. Priču kao da sam osobno pisao, jedino bi ulogu zamijenio četvoronožac Micko jedno predivno i preprivrženo umilljato jare. Još osjećam njegove dodire i vesele okice, a usta kao da su uvjek bila nasmiješena. Moja jedina sretna okolnost bila je ta što sam bio na duže vrijeme daleko od kuće dok su oni koji su i meni, na neki način, ubili djetinjstvo uživali i slastili se njime - lizali prste, kako su se znali hvaliti. Da li zato, zbog tužne sudbine Micka, ili mi je to Božji dar, najviše na trpezi volim ribu i razne vrste salate. Hvala ti za ovu priču. Pozdrav!
30.05.2011. (21:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako zanimljivo i okrutno.....Jedan moj prijatelj iz djetinjstva je imao kućnu ljubimicu kokoš imenom Tuba, bila je izuzetna kokoš, dresirana, prekrasna......naravno dok nije završila u loncu.....baki to nikada nije oprostio.....Baš nikada....
30.05.2011. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam imala jarića koji se zvao Janko... :((( oderali su mu kožu i postao je dekoracija... :((( Taj dio njega gledala sam svaki dan, bio je u hodniku, na mjestu gdje si baš morao proći više puta dnevno... u potpunosti se slažem sa Sredovječnim. Ima toliko nejestivih životinja kojima možemo dati ime, ali mislim da ne možeš utjecat na to koga ćeš zavoljet. Ljubav dođe spontano, ne birajući vrijeme, mjesto i žrtve...
15.07.2011. (06:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
dragi twirly, ova divna, duhovito ispričana
(baš kako i priliči tvom, twirlovskom običaju),
ali i tužna priča vratila je i mene u djetinjstvo....
sjetila me na moje pile, koje za razliku od
Janka nikada nije dobilo ime, ali je šetalo zamnom
po našoj ulici, poput poslušnog psića, sjedilo mi u
krilu dok bi čitala knjige.......doživjelo je istu sudbinu,
no meni nisu ništa zatajili, pa sam ronila suze daleko
od mirisa pilećeg paprikaša......živio je kratko, ali postao
je besmrtan, baš kao i Janko......
29.05.2011. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela
neka od mojih najranijih sjećanja su pilići. satima sam se znala s njima ganjat po dvorištu. male paperjaste loptice, savršeni prijatelji. nona se brinula za njih, ali je bila zadužena i za "zakretanje glava" (prvi put me tim njenim krvničkim vještinama bolno iznenadila kad je u vjedru bez po frke podavila male, još slijepe, mačiće. jednom je i miša koji nam se u kuću zavukao zatukla špicom od kišobrana i skačući po njemu, debela moja franica) onda su zabranili držanje kokoši, kao-u gradu smo (negdje u vrijeme kad sam trebala krenut u školu) pa sam se prebacila na druženje s mravima i pticama. hvala ti što si mi vratio ova sjećanja.
29.05.2011. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
svi smo mi (htjeli biti) janko,
ali malo kome uspije (pođe za nogom)) uvući se pod kožu - drugima...
p.s.
se što si izbrisao, nađeš u guglanju (po naslovu ili ključnim riječima posta), ali onda ne clickneš na stranicu , nego ono dolje plavima slovima - (in cache) - voila, post je opet tu...
29.05.2011. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sara.
Ni Janko ju nije izbjegao. Tužno,još tužnije što su si svi pilići međusobno Janko. Tužno što mama nije shvaćala prijateljstvo sa životinjom,usudila bih se reći i okrutno. Pozdrav. :)
29.05.2011. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
ovo je super tekst
pozdrav
29.05.2011. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piipa
Pohvala na tekstu... Jako si empatična osoba.. To mi se sviđa... :)
A usporedba sa piletom i drugim pilićima koji nas okružuju.. Odnosno ljudima sa ljudima koji nas okružuju je jako dobra... Jer ipak nismo svi jednaki.. A niti čemo biti... Uvijek se svatko od nas barem na jedan nacin izdvaja od ostalih...
p.s. ( malo je i okrutno i tužno.. :/ but every time you must have smile... )
*Buhtla*
29.05.2011. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Christie.
Žalosno =(
Ali i na neki način slatko.
Kad te malo pile svuda prati =3
Nekak me podsjeća na antičke tragične junake,
koji nikako ne mogu izbjeći svoju sudbinu.
Možda čudno,
ali sjetila sam se toga,
kad sam pročitala xD
Pozdrav =)
29.05.2011. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska sol
Ostavljam ti jednu pjesmu u spomen na Janka. Sumnjam da je neko pile ikad dobilo ljepši nekrolog od ovoga koji si ti Janku posvetio.
30.05.2011. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
uhhh
btw..bio neki dokumentarac...češki? poljski'?
no zvao se "bat"..ili "malj"???
uglavnom sva žuta pilad idu tam nekam..a sva defektna i crna..idu odmah pod malj...well crno pile se borilo..i bogme preživjelo, pa pobjeglo...
30.05.2011. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
zahvaljujem na zapisu....zaista si me iznenadio...
odlično napisano, poučno i univerzalno....
nadam se kao jednog dana u dalekoj budućnosti neću tako brzo i lako zaboraviti sjećanja ( bilo crna ili bijela) svojeg dječaka...
30.05.2011. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavica
Predivna priča,sjećam se svojeg djetinjstva i svojih pilića,baš se rado toga sjetim....
30.05.2011. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twirl-dječak sa šibicama
sunce na prozoru
daniela
julia
vidim da nisam samo ja
imao prijatelja pilećeg roda :)
sara
andrea
piipa
christie
hvala na podršci :)
da, nekad niti sav tvoj trud nije dovoljan ako te
svemirska matematika odlučila oduzeti, a ne zbrojiti
morska sol
pile moje
podsjetila me balaševićem
kako sam imo strašnog pjetla :)))
cistiliste
život je borba
borba za život
sajam taštine
oni moji su ipak izgleda izbrisani,...
neka im je lako prostranstvo :)
piskaralo tixi
udomila si pile, svi se možemo sakriti skupa s pričama
ti si to učinila :)
svi mi
ne kuhajmo djeci prijatelje
30.05.2011. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Poucen slicnim iskustvima smislio sam staru kinesku poslovicu: Ne daji ime zivotinji koju netko planira pojesti.
30.05.2011. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moljci su ga pojeli
mislim da bi mi bilo bolje da sam pile. ovako ne znam čemu točno služim.
30.05.2011. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Damari srca
Predivna priča u koju sam povjerovao iz cuga. Eto i mene, dok sam je čitao /još razmišljam o njoj/ gdje se vratih djetinjstvu. Priču kao da sam osobno pisao, jedino bi ulogu zamijenio četvoronožac Micko jedno predivno i preprivrženo umilljato jare. Još osjećam njegove dodire i vesele okice, a usta kao da su uvjek bila nasmiješena. Moja jedina sretna okolnost bila je ta što sam bio na duže vrijeme daleko od kuće dok su oni koji su i meni, na neki način, ubili djetinjstvo uživali i slastili se njime - lizali prste, kako su se znali hvaliti. Da li zato, zbog tužne sudbine Micka, ili mi je to Božji dar, najviše na trpezi volim ribu i razne vrste salate. Hvala ti za ovu priču.
Pozdrav!
30.05.2011. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
Jako zanimljivo i okrutno.....Jedan moj prijatelj iz djetinjstva je imao kućnu ljubimicu kokoš imenom Tuba, bila je izuzetna kokoš, dresirana, prekrasna......naravno dok nije završila u loncu.....baki to nikada nije oprostio.....Baš nikada....
30.05.2011. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A.
Mislim da je ljubav važna u svemu.
I imam post.
31.05.2011. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
ugodna ti večer
01.06.2011. (21:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A.
Možda sam u nju samo dodala malo više sebe nego u sve druge, to je sve.
01.06.2011. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krijesničin put
I ja sam imala jarića koji se zvao Janko... :((( oderali su mu kožu i postao je dekoracija... :((( Taj dio njega gledala sam svaki dan, bio je u hodniku, na mjestu gdje si baš morao proći više puta dnevno... u potpunosti se slažem sa Sredovječnim. Ima toliko nejestivih životinja kojima možemo dati ime, ali mislim da ne možeš utjecat na to koga ćeš zavoljet. Ljubav dođe spontano, ne birajući vrijeme, mjesto i žrtve...
15.07.2011. (06:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...