twirl-dječak sa šibicama

roditi se kao pile vjerojatno ne bi bilo tako strašno
da se okolnosti pod kojima se rađaš ne poklapaju u korist tvoje štete
pa si jedan od stotinu pilića
koji su na svijet došli
kao tovni pilići
da zadovolje, kad malo porastu, glad onih koji upravljaju tvojim životom
hrana svojim hraniteljima
sudbina ti je unaprijed određena
neumoljiva
nepromjenjiva
nema načina da ju izbjegneš
............................................
................osim ako si janko

bilo je to negdje krajem mog osnovnog školovanja
živjeli smo u malom gradiću, na periferiji
bilo je uobičajeno držati životinje, za hranu
svinje, krave, zečeve, patke, guske, pure..
..i piliće
imali smo možda stotinjak pilića
bijelih
sličnih jedno drugom ko pile piletu

korak prvi:
moraš se izdvojit iz mase,..nekako
janko je to učinio na neobičan, pilićima nesvojstven način
zaveo je mog oca
kad bi ga vidio, potrčao bi prema njemu
nije se obazirao na hranu koju je otac donio za njih
već mu se motao oko nogu
umiljato..gledao ga ravno u oči, nakrivljene uzdignute glave
ponavljao je to, dok otac nije podlegao njegovom šarmu...

korak drugi:
ime
otac je primjetio da to čudnovato pile, koje ga zavodi
ima na desoj nozi srednji prst duži nego je uobičajeno,
i po tome ga iz nekog razloga prozvao
janko
janko je ime prihvatio iz prve, sa oduševljenjem svojstvenim piletu
koje se uhvatilo u koštac sa linearnim slijedom događaja ,
utječući na uzročno-posljedične odnose spram vlastitog postojanja
u kontinuiranom protoku realnog vremena uzrokovanog širenjem svemira...

treći korak:
ljubav
nas djecu je isprva zapanjilo, a zatim beskrajno veselilo
imati pile koje na poziv; jankooo, jaaaankooo... dotrči,
..nespretno, jer mu je onaj prst zapinjao o travu...
zavoljeli smo janka
i on nas
moj otac mu je bio majka
jedino mu je moja mama bila očuh
smetalo ju je
što slobodno šata dvorištem, za razliku od ostalih pilića,
i što ipak nije uspijevao obavljati nuždu samo na mjestima koje je ona zamislila da su pogodna
gledala ga je ispod oka
ali je bila u manjini
i od oca, koji mu je bio mama, nije mu mogla ništa

život je bio bajka, tih dana
janko je porastao, odlučili smo mu za društvo uzeti nekoliko mladih kokica..kako i priliči
pilećem princu
spremnom da postane kralj
apsolutni vladar dvorišta
kojem su podanici bili i mačke i pas max. škotski ovčar,
kojeg su se bojali jedino veliki, odrasli ljudi
djeca i životinje ne. došao je zadnji, pa je po dvorišnoj hijerarhiji,
iako najveći, bio onaj koji dobija čvrge

no, otac se razbolio
morao je u bolnicu, na operaciju bubrežnih kamenaca..
vratio sam se iz škole taj dan, i janko nije dotrčao
pozvao sam ga
ništa
potražio ga po dvorištu
ništa
-mama! nema janka! jesi ga ti vidjela?
-nisam, twirl. ma možda je preletio ogradu, otišao susjedima,..vratit će se već... tješila me
pala je noć, janko se nije vratio, znao sam da mu se nešto desilo
-tko zna, da ga se nije kakva lasica dohvatila...-nagađala je mama
srce mi je bilo razapeto
između zebnje i nade
za večeru smo imali pileći paprikaš
kuhao se u to vrijeme i od glave i od nožica...od svega, bilo je to normalno
usred jela, grabeći još
izvirio je prst, predugački pileći prst, a onda i cijela nožica
povratio sam, za stolom
ubivši njega, ubila je moje djetinjstvo
moju nevinost
i sebe u meni
neka joj bog oprosti
ja ne mogu

p.s.
...nedavno, na obiteljskom družnju
spomenuh janka, pred svima
nitko ga se nije sjećao
ili nisu pridavali važnost tomu
što mi je skuhala prijatelja.
a ja se sjećam, da otada nisam prijatelje dovodio kući
za svaki slučaj

p.p.s.
ovaj zapis posvećujem
piskaralu tixi
sa vjerom i nadom