dnevnički zapisi nr.0000.03.1
da da..
bio je twirl danas u velikom trgovačkom centru onom u kojem se nose košarice u ruci ili se navališ na kolica i vozaš ili, čak imaju odio za ulazak sa prometalima na motorni pogon,..tamo ipak nije išao uglavnom, izgubio se zabljesnut veličinom i količinom stvari za koje nikad nije ni pomišljao da bi mu mogle trebati,..zaograo je igru pogađanja pogodi čemu ovo služi, se zove igra,.. toliko se uživio da je ztaboravio radi čega je uopće došao tek kad je prebrojao koliko novčića u džepu ima, tek tad je došao malo k' sebi i ponosito izašao praznih ruku iz centra, usput objašnjavajući teti blagajnici da boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka nemaju oni ništa bez čega on nebi mogao sagraditi kule u pijesku ili barem u mašti... ipak je morao ljuttoj majci objasniti koliko je zapravo uštedio, ne kupivši ništa...što je stvar skuplja, to više štediš neimajući ju ... to sam pročitao u knjizi: mudre misli ćorave koke još mudrih misli ćorave koke pročitajte u slijedećem nastavku zasipa do vidova |
dnevnički zapisi nr.0000.03
etogac,,
huuor sindrom ilitiga sindrom haringe u umaku od rajčice, koji sam spomenuo u prošlim twirlovim antologijama stvar oko toga funkcionira prilično jednostavno. jednom je twirl bio gladan te je kupio konzervu haringe u umaku od rajčice. najeo se zvjerski, koliko je fino bilo.. ...zapamtio je taj osjećaj kad sočna haringa s umakom klizi niz grlo....pa je odlučio ponoviti doživljaj. no, problem, je bio u tome što je samo mislio da je gladan, a nije uistinu to i bio. otvorivši konzervu, zapuhnuo ga je smra..miris haringe u umaku od rajčice...bljak. pfuj..brrr. tako je nastao znanstveni izraz huuor sindrom. sigurn ste se već susreli s njim, ali niste znali kako se to ispravno zove. do skorog novog susreta,.. drugarski pozdrav! p.s. Pogrešno ste odgovorili na sigurnosno pitanje. |
dnevnički zapisi nr.0000.02
još je dva sata do svršetka dana preostalo, a ja sam već suočen sa teškom optužbom da zabušavam, jer sam lupio glavom o slavu.. :(
danas nije bilo nove plijesni u džemu, pa sam mislio pričekati da naraste, no nedaju mi... nemaju strpljenja... u školi mi je omiljena zabava bila preskakivanje obavezne lektire. ne razumijem školski sustav. da su te iste naslove stavili na popis zabranjene literature za npr. 7. razred, nebi bilo nikoga tko ju nebi pročitao. osim dva-tri štrebera za koje je ionako svejedno. ali ne, sustav nas tjera da čitamo neke knjige...da. hoću. kako da neću... i onda dobijemo situaciju u kojoj twirl, ništa ne sluteći pita: tko je napisao dnevnik ane frank? kako je ikako mogao pomisliti da je to stvaran dnevnik,,,stvarne ane. ane frank. ? nije mogao. jer su ga tjerali da čita dnevnik ane frank, za lektiru. i tko je tu sad neprilagođen' twirl ili tzv. školski sustav? današnje epohalno postignuće: dočekao vikend! u usporedbi s time sve ostalo izgleda beznačajno, te se slobodno može prepustiti zaboravu, nikad se nije dogodilo. jer nije ostalo nigdje zabilježeno. ipak, skuhao je jedva jestiv grah. što je ravno nemogućoj misiji. ne postoji racionalno objašnjenje za jedvajestivost graha, koji je, i u najgoroj, noćnomornoj varijanti još uvijek dovoljno jestiv da se sasvim pristojno najedeš.. hmm tko zna, možda se radilo i o sindromu haringe u umaku od rajčice... a što je huuor-sindrom, doznajte u slijedećem nastavku napete serije twirlovih dnevničkih zapuha,,, zapisa, da , zasipa ... no,.. toga,.. što slijedi ... smrt fašizmu sloboda narodu te hvaljen isus i marija navijeke amen |
dnevnički zapisi nr.0000.01.1
telegram majci
stop danas sam počeo pisati dnevnik stop hvala bogu ne moram više ništa izmišljat stop da sam se toga barem ranije sjetio stop jako sam radostan zbog ovog velikog događaja stop idem se napit stop vode u kojoj su se žabe udomaćile, ona nije zatrovana stop tvoj sklepani sin twirl stop |
dnevnički zapisi nr.0000.01
kad se dogodi nešto ovako važno, šteta je da to prepustim zaboravu, za par min. nakon događaja..
stoga ovi dnevnički zapisi imaju ulogu očuvanja twirlove baštine.... dakle, ono što me nagnalo da počnem s ovom novom kolumnom je događaj, kojemu je prethodila jedna želja,..unutrašnji poriv,..možda su i čak glasovi šaptali... džem od smokava, twirle, džem od smokava... bio je to domaći džem, majka ga je spravila...takav ne možete kupiti u dućanu...garantiram. otwori twirl staklenku, u polumraku pećine, zagrabi žlicom....i usta mu se ispuniše ...hmm...plijesni. ne sjećam se da sam ga ikada vidio tako radosnog, kao dok je pljuvao plijesnivi džem,..pažljivo skinuo što tanji površinski sloj, prekriven zelenkasto sivkastom naslagom... prebacio ju je u drugu staklenku, neka i plijesan papa, na miru. radost dijeljenja koju je pritom osjetio bila je neizmjerna,... konačno je našao nekoga (nešto) tko voli taj džem, te neće propasti. jer hrana ne smije propasti,...bilo je to pravilo koje je usvojio još u dijetinjstvu... ne bacati hranu. nego višak podijeliti sa potrebitima, ako ga/ih ima. ovaj zapis je samo skup točkica na ekranu, te ne može biti osnova za eventualno proganjanje twirla od strane razjarene mu majke, ili njenih opunomoćenika |
crtež
...na zidu twirlove pećine (twirl uporno odbija preseljenje u špilju), među silnim rembrantima, pikasima, i inim dijelima nestalim tijekom zadnjih desetljeća, što iz galerija, što iz privatnih zbirki, ponosito stoji, neuokviren, čavlima pribit crtež.
ne bilo kakav crtež, ne crtež koji bi zbog potpisa vrijedio milijune, jer nije potpisan, iako autor nije nepoznat (policiji; op.a.), ne crtež koji bi svojim impresionističkim ekspresionizmom golicao maštu stručnjaka koji pokušavaju prodrijeti u autorov unutarnji svijet,...zapravo lažem, baš je taj crtež bio povod za jednu priču koja će kasnije biti objavljena na blogu.hr, od strane samog autora t.d.š (puno ime poznato policiji, a zbog maloljetnosti istog, u vrijeme nastajanja crteža, ovdje ćemo navesti samo inicijale. op.a) dakle, da počnemo...khhm khhhm, dame i gospodo, .. da ne duljim,..jel' evo, slijedi priča. .. u "onom selu", bijaše škola. u školi bijaše učiteljica. i bijahu i učenici, također. među učenicima bijaše i twirl. jednoga dana, da bi učiteljica mogla na miru kopat nos, zadala je učenicima zadatak. da nacrtaju leptira. najljepši od najljepših radova će biti izloženi na zidu učionice, stoga djeco, potrudite se... tišina je zavladala u inače živoj učionici, svatko je želio da njegov leptir bude najljepši, najšareniji, najveseliji,..da bude izvješen. svatko, pa tako i twirl. na kraju sata, učiteljica je pregledavala radove. došavši do twirla, suze su joj krenule iz oka. bila je očito ganuta. -dijete drago...-samo je promucala, raspustila razred, a twirla zadržala do dolaska ravnatelja (tada je bio direktor). -ajme....-promucao je i ravnatelj, pokušavajući zadržati suzu koja se stvarala u kutu oka...- pogledao je twirla, pogledao učiteljicu- idem ja po pedagogicu (kako su u to vrijeme nazivali pedagognju). uz pedagoginju su došle i čistačice, namirisavši da se nešto zbiva, podvornik, tete kuharice,.. i svi koji su se u to vrijeme zatekli u školi, knjižničar,...profesori,..administratori... -ne možemo ga poslati kući-bili su jednoglasni u ocjeni, sa suzama što su kapale niz obraz... - da je riječ o iznimnom crtežu, potvrdio je i župnik, križajući se i škropeći sve prisutne svetom vodom, iako u vrijeme socijalizma župnici nisu imali pristup u škole, ovdje se radilo o takovoj stvari da nitko nije ni primjetio kad je došao. twirla su prebacili u tzv. žutu kuću. na odjel za mlade, iznimno talentirane umjetnike, kako su mu rekli, na promatranje. organi reda su za to vrijeme obavili obavijesni razgovor sa twirlovim ukućanima, te pokupili sve što je ličilo na nekakav crtež, čak i kuhinjsku krpu sa zida iznad peći, na kojoj je pisalo: kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori!. sve je moglo biti važno. za slučaj twirl. tete i stričeki u bijelom su stalno dolazili do twirla, sa papirima i bojicama, te tražili da nešto nacrta. -nacrtaj brod.-twirl nacrta brod -nacrtaj mamu.-nacrta mamu -nacrtaj sunce, -nacrta sunce -nacrtaj mačku. -nacrta mačku -nacrtaj cvijet.-nacrta cvijet mada to sa cvijetom nije išlo tako lagano, kako ovdje zvuči, jer je i twirlu već dozlogrdilo biti veliki umjetnik, htio se ići igrati, a bio je već i pomalo gladan, off story-i piškilo mu se, ali se stidio priznati. - nacrtaj leptira-prešli su na stvar stručnjaci, pokušavajući ostati mirni,..twirl nacrta leptira. -što je ovo?- u čudu su gledali crtež leptira -pa leptir- sad mu se već zbilja pišalo, i leptira je nacrtao nabrzaka...malo i zbrćkao, iako inače lijepo crta -leptir...-vidljivo razočarani, stručnjaci su se počeli međusobno pogledavati -a šta je onda ovo? ha? ha? - pokazujući mu crtež sa nastave -pa reptil, kako je učiteljica i zadala zadatak, da nacrtamo reptila ... a crtež reptila ipak nisu stavili na zid učionice, iako je po mom skromnom mišljenju, to zaslužio zato sad visi u pećini |
< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |