twirl-dječak sa šibicama

""""""od 1.1.2013. ću svaki vaš komentar na svojim postovima smatrati pokušajem neželjenog kontakta, a:
"Prvim danom 2013. odahnut će i estradne zvijezde. Onaj tko uhodi drugu osobu, ili pokušava uspostaviti neželjeni kontakt, u zatvoru može provesti do godinu dana."

ne ostavljanje komentara na svojim postovima ću smatrati osobnom uvredom, a:
"Uvrede, klevete i sramoćenje, od prvog dana nove godine kazneno djelo postaju i u elektroničkom svijetu. 'Ova konkretna izmjena ne odnosi se samo na anonimne forumaše, nego na sve forumaše koji krše kazneni zakon u bilo kojem drugom obliku', objasnio je mr.sc. Palavra Damir, stalni sudski vještak za informatiku."
-čitao je dalje uz mrmljanje s odobravanjem..
""dragi moji vlastodršci i zakonodavci, vi ste sramota sami po sebi
ne vidim način kako vas itko može osramotiti više nego što ste vi to već učinili"
to bih vam rekao da niste donijeli ovako mudar i promoćuran zakon, koji sprječava mene i meni slične da kažem što mislim o vama i o vašem zakonu kojeg si možete strpati, znate već gdje. znate, jelde." -samo je jedan od komentara koji sam čuo na najnoviji zakon koji uskoro stupa na snagu

sramota je kako sve pojedinci pokušavaju omalovažiti ovaj prelijepi zakon, mislim si
ali šutim, da me nebi ti pojedinci tužili da sam ih uvrijedio time što ne poštujem njihovo "navodno ustavno"??? pravo da izraze neslaganje sa još ni ne nastupljenim zakonom.

predlažem nadležnim organima i skupinama organa slijedeće:
- da odmah proglase kaznionicu na cjelokupnom području rha, jer je ova bagra od naroda toliko (neopravdano) nezadovoljna vašom velemudrom politikom i prelijepim i prepotrebitim zakonima koji su u službi naroda koji vas je izabrao da mu služite, te vas shodno tomu, za isto i plaća, dakle ta nezahvalna bagra vrijeđa, psuje, kleveće i pokušava na markovom trgu uspostaviti neželjeni kontakt sa vama, u tolikoj mjeri da ćete takvim proglašenjem riješiti problem skučenosti u dosadašnjem zatvorskom sustavu
-od kaznionoce izuzetima, a slobodnim teritorijem, predlažem da se proglase strogo čuvana i zaštićena mjesta poput remetinca, lepoglave, zgrada vlade i sabora rha sličnih, u koje se vi, malobrojni pravednici možete skloniti iz kaznionice rha koja vlada na cijelokupnom ostalom državnom teritoriju
-nadalje, radi uštede skromnih proračunskih sredstava, predlažem da cjelokupno stanovništvo kaznionionice proglasite krivim. po točki nekoj, nekog kaznenog zakona,.. vi se bolje kužite u te pizdarije od mene..
jer, kaznu što su državljani ove i ovakve rha kojoj ste vi na čelu, a pri je vas su bili na čelu oni, a poslije svih vas, kad se izredate u ovoj sramotnoj redaljki (ček, nije li sramoćene kažnjivo, po najnovijem kaznenom zakoniku??)
neće ostati ni kamen na kamenu, dakle, kaznu već odrađujemo svi skupa. kolektivno, pa da se to i legalizira
-pradlažem, također slijedeće:
- no trial, no jury, stright to execution!
- također predlažem da umjeso vlade rha, što zvuči grubo, i meni pomalo uvredljivo za tako obožavanu i potrebitu i nadasve korisnu instituciju koja vodi brigu o nama, nesebično i nemilice ne štedeći ni sebe ni materijalna sredstva, hrabro vozeći u blindiranim automobilima, bez obzira koliko obljubljeni u narodu bili, uvijek i svugdje imajući na umu da ste vi samo servis svog naroda, dakle umjesto tog, za moj pojam uvredljivog termina, uvedete, kao službeni naziv ono što već jeste:
VELIKI DRAGI OBLJUBLJENI VOĐE rha (koji nas gledaju bratski)
-ja mislim dragi moji vekliki i obljubljeni vođe ovog nezahvalnog naroda, da su predviđene kazne preblage
a i trebali bi vi smatrati uvredljivim a samim time i zakonom kažnjivim ideju da bi netko na slijedećim izborima mogao dići glas na vas, hoću reći protiv vas...
meni je to osobno, prestrašno i nezamislivo
i ako vi ne budete proganjali svoje neistomišljenike, ja ću kao građanin kojeg je to teško uvrijedilo zahtjevati da vas se kazneno goni, kao suučesnike u kaznenom djelu, jednako kao i one koji bi se eventualno drznuli ne dati glas tako mudroj i dalekosežnoj politici koju vi sprovodite
imate moju punu podršku. samo tako nastavite. ja sam uz vas. i force. to je bitno. force je uz nas
"
... čitali ste odlomak iz blogodrame "u jednoj zemlji seljačina, na brdovitom balkanu", hvala!"""""""
.............................................................................................................................................................
(ovaj post je fikcija!
FIKCIJA!
svaka sličnost sa stvarnim ljudima ili događajima je posve slučajna)

kopirajt: twirl-dječak sa ili bez šibica, ovisno s koje strane puše vjetar

za slučaj da se i fikcija kažnjava, autor se ograđuje od stavova i mišljenja izrečenih u tekstu, koje nije njegov službeni stav niti službeno mišljenje, već samo primjer mišljenja, koje bi se po autorovom mišljenju trebalo kažnjavati. hvala!

za slučaj da ni to nije dovoljno, autor navodi da je gore napisanu blogodramu objavio pod prisilom.
nikako svojevoljno
autor nikad ni u kom slučaju nebi svojevoljno objavio tekst koji u sebi sadrži primjer uvredljivog teksta koji bi bilo, po njegovom mišljenju potrebno kažnjavati, stupanjem novog zakona na snagu
autor!

trebam li naglasiti da je i ovo fikcija?
sve je ovo samo fikcija
osim činjenice da je ovo fikcija

ovo zapravo uopće nije zapis
već samo preslika točkica na ekranu, koje su ostavile muhe

-kako se osjećate?-upitao ga je liječnik, gledavši više u svoju tablicu u koju je upisivao podatke nego u twirla
-dobro.-
-mislim, dobro s obzirom da sam prikopčan na tolike aparate i žice koje iz me ne vode u njih- ispravio se brzo
liječnik je na kontrolnoj ploči pojačao strujne impulse
-a sad?-
-dobro-
-klak!-čulo se prebacivanje na ručici potenciometra
-dobro!-
-klak! klak, klak klak!-
-dobro!-
liječnik je izgledao izbezumljeno. ovoliki udar struje nije još nitko preživio, a kamoli da se osjećao dobro
iznerviran, potegnuo je ručicu na maximum
-klaklaklaklaklaklak!-
svijetlo, iskre, električna pražnjenja te smrad spržene organske materije se širio sa kreveta do twirlovog, odvojenog paravanom
liječnik je odahnuo, shvativši misteriju twirlove otpornosti na elektricitet
-vražja kriva ručica,..mrmljao je sebi u bradu -sad ćemo vas...-
no krevet na kojem je do tada ležao twirl, bio je prazan
prošla ga je volja otkriti zašto ne pamti godine
te odustao od pokušaja da poboljša pamćenje znanstvenim metodama
nije da on ne voli znanost, ali ipak
odlučio je prošlost prepustiti budućnosti
neće se sad baviti njome

a bio je tako usamljen
glasovi su se već duže vrijeme zabavljali bez njega
-ni vlastiti glasovi se ne obaziru na mene-razmišljao je tužno
-dobro djelo!- sinulo mu je
-ućinit ću dobro djelo i odmah ću se osjećati bolje!-jeeeee
razdragan spasonosnom mišlju, krenuo je u potragu za nekom nevoljom, ...
-eno bakice! pomoći ću joj preći cestu-
došao je do bakice, sretan što se njegov plan ostvaruje, primio ju za ruku,...
starački štap je proradio po njegovim leđima neobično snažno i spretno, za jednu nemoćnu bakicu...
uspio se odmaknuti izvan dohvata štapa, te su se gledali oči u oči
on odlučan da učini dobro djelo
ona odlučna da ne prelazi cestu. barem ne, dok je ovaj manijak u blizini
stajali su tako, u no win situaciji, dok se bakica nije dosjetila da pametniji popušta
-no dobro, dječače, neka ti bude. daj deset kuna i dopustit ću ti da mi pomogneš preći tu glupu cestu.-
i twirl se dosjetio da pametniji popušta, te se pravio da ju nije čuo.
krenuo je dalje. i ugledao ju je. stajala je na ćošku, oskudno odjevena za ovu hladnoću. i kaputić joj je bio raskopčan..
slabi plamičak upaljene šibice joj je zasvijetlio u rukama
-djevojčica sa šibicama! stigao sam na vrijeme!-
ushićeno joj je prišao
-dođi! smrznut ćeš se ako tu ostaneš- još izdaleka ju je pozvao
-odbij dječače! premlad si. a i sumnjam da imaš dovoljno novaca..- promrsila je kroz zube, ne vadeći cigaretu koja se klatila na rubu usana
-ali...- počeo je zamuckivati pred tom, ne baš djevojčicom
-ništa ali. odbij! kvariš mi posao...ajmo, gubi se!-
besciljno je tumarao dalje
no, kako on nije uspio pronaći dobro djelo. dobro djelo je moralo pronaći njega
pored njega se zaustavila limuzina poznatog dobročinijtelja.
čovjek koji je svake godine pronalazio ljude kojima bi pomogao da ostvare snove, uspiju u životu
oko njega se okupila velika tv ekipa, snimajući ga za show "ništa nije nemoguće"
čestitali su mu na velikoj nenadanoj sreći...
....zazvonio je mobitel...
bila je to mama
zvala ga je da se vrati doma
-...treba nacjepati drva, podmazati šarke na kapiji, pomesti pećinu, oprati veš na potoku, skuhati klin-čorbu, okrenuti šišmiše, opet su naopako....a ti se skićeš,...sve moram sama,..jadna li sam ti s takvim sinom..-
-da mama!-
-evo me, mama!-
sorry folks, but jbg.
moram ići
mama me zove
možda dogodine...

..našao sam se u okruženju alienskih ratnih brodova
možda bih se i išao obračunavati s njima jednim po jednim, da sam imao vremena
ali, nisam. božić se bližio. trebalo je ne samo srediti sve te opake i tehnološki napredne aliene, već je trebalo to učiniti brzo.
uzeo sam stoga megafon, uključio na najglasnije i zagalamio:
-opkoljeni ste! predajte se!!-
ništa se nije dešavalo.
sjetio sam se da smo iz fizike učili da se zvuk ne širi vakuumom, zasto se ne predaju, nisu me čuli...
morat ću im vizualizirati.
na brzinu sam nacrtao svoj autoportret i izvjesio ga na staklo
brodovi su se počeli razmicati
oslobađajući mi put ka brodu matici
-taaako, tako treba..- lagano sam se primicao matici
valjda im se učinilo da postupak predaje traje predugo, pa su ga ubrzali, slanjem neke vučne zrake, koja me za tili čas uvukla u središte velikog broda
na izlazu me dočekao crveni tepih, vojska aliena, postrojena s obje strane tepiha, te alijensko pučanstvo koje je euforično skandiralo:-twirl!twirl!-
ganuli su me, priznajem
nisam očekivao taka doček, baš
ipak sam ja njima tuđinac i osvajač
na svečanom dočeku, objasnili su mi da su već mislili da sam mrtav, da kod njih imam status narodnog junaka.
čovjek koji je branio aliene
to se nikad nije dogodilo, do tad
i bila je prekretnica za njihovo poimanje te svirepe, ljudske rase
nisam im htio puno proturječiti
mada su me očito zamjenili s nekim
ja nikad nisam branio aliene, osim možda ono... uf.. ono.. to sam već bio gurnuo duboko u podsvjest. bila je to obična zabuna. svakom se može dogoditi...
ja sam zaboravio. ali oni nisu
dobio sam čin admirala flote
uz čin su dolazili i svemirski posjedi
nisam ni znao da svemir ima toliko raskošnih svjetova, dok nisu postali moji
odlučio sam okušati sreću, dok mi ide
zatražio sam da mi predaju u nadležnost galaksiju zvanu mlječna staza..
-ona je već predodređena za uništenje-odgovoreno mi je-zapovjed je već izdana. dogodit će se 21.12.2012. u 12:00 po njihovom vremenu-
nitko ne želi imati ljude u blizini svog dvorišta...
-poništite naredbu!- tonom koji ne trpi prigovor sam izdao svoju prvu admiralsku zapovjed
-ja ću se osobno obračunati s ljudima-pojasnio sam
-na zapovjed, veliki admirale!-
-što ćemo s zarobljenicima?-upitali su me, dovevši 35 patuljaka, koje je mama poslala kao moju zamjenu
-strašni ratnici, strašni,...trebala su tri bataljuna, da ih savladamo-
upozoravali su me
-mmhmm-mrmljao sam sebi u bradu
-da. zaslužuju najveću moguću kaznu! povest ću ih na zemlju, i poslati u podzemne rudnike, to će im biti kazna što su se drznuli stati na put federacijskoj floti-presudio sam
-zbilja ste okrutni, admirale-divili su mi se alieni
-bez uvlačenja u dupe!-pogledah ih mrko-ako nešto mrzim to su ulizice! jel' jasno??-
-jasno gospodine admirale!-povikali su alieni u glas, spustivši glave.
malo sam još razmišljao, bili sad bio dobar trenutak da se proglasim carem federacije, ali...to bi me samo usporilo na putu kući, pa sam odustao
dodjeljena mi je velika admiralska krstarica, sa 30 000 ratnih brodova u pratnji, ali sam se sjetio kolko bi me koštalo gorivo za sve te brodove, pa parkiralište..
odlučio sam doma u staroj dobroj kanti
te sam zapovjedio da unesu točne koordinate puta, a ja ću (ajme kako to volim) samo stisnuti PUSH!
moram se požuriti
božić je pred vratima
a aspen rezerviran
moram stić na pleso, u srijedu
mahnuo sam razdraganim alienima i...
...i PUSH!

možeš ju imati
ili ju možeš krasti, onom koji ju ima
ako ju imaš, budi siguran da joj drugi krade uzdahe
ako si joj ukrao uzdahe, ima ju netko drugi
kad te uljulja u meki, topli, nježni san posjednika
njena čežnja pripada drugom
jer, ona mora čeznuti
a ne može čeznuti za onim što ima
a mora čeznuti
žena je
nitko nije kriv
to je jednostavno tako
izaberi stranu
(sigurno ćeš pogriješiti)
jer ona druga strana, ne pripada tebi
(iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

nakon uspješnog bijega od crne rupe
odlućio sam čvrsto slijediti pravocrtan put
koji me vodi doma
čak se i kompjuter u kanti smirio, opustio
instrumenti su mu pokazivali da ćemo doma stići do božića
sve što treba učiniti je ne stiskati PUSH! gumb
mogu ja to
zbilja mogu
vrijeme sam uglavnom kratio spavanjem...
..... -zzzzzzzzzzbzzzzzzzzzzbbzzzzzzzzzbbbbzzzzzzzzzbbbbbbzzzz-
koji se čuo u svemirskoj tišini, prekinuo mi je popodnevni odmor
otvorivši oči, ugledao sam skenirajuću zraku, kako lagano prelazi svaki komadić letjelice
-alieni!-protrnuh sleđen
pogledao sam u pravcu kompjuterskog ekrana, i on ih je primjetio, znao sam po tome što je na crnom ekramu jednolično blinkao zeleni kvadratić.
bravo mali! tako ćeš ih prevariti. playing dead. ili glumeći spektruma.
a što da ja glumim? plišanog medu? ili robota?
da. to im neće biti sumnjivo....
za svaki slučaj sam dohvatio ključić za navijanje, sa police s igračkama
i nabrzinu ga gurnuo u....no, nije sad bitno gdje. bitno je prevariti aliene. nadam se samo da se neće poželiti igrati, i počet navijat ključić...
kad je zraka završila svoju izviđačku misiju, čuo sam ih kako pri odlasku govore:
-nema znaka inteligentnog života, samo neki glupan...-
-glupan?- u meni je počelo kuhati
-glupan? ...pokazat ću ja njima tko je glupan!-
službeni test inteligencije koji je pokazivao, i nakon opetovanog testiranja brojku 76, ja ne priznajem. rezultat je trebao biti 176, ali im se pokvario brojač, samo to nisu htjeli priznati
neće mene nitko nekažnjeno zvati glupan, pa makar to bili i alieni
uostalom, jesu se došli boriti ili vrijeđati???
okrenuo sam brod, u smjeru u kojem su nestali, namjestio navigaciju da prati podprostorne strune, koje su ostajale iza njih, i..
i ovaj put sam malo duže držao stisnut PUSH!
sve dok se nisam našao okružen nepreglednom flotom ratnih brodova
koji su štitili brod-maticu
-jessssssssssss!-uzviknuh slavodobitno-tko je sad glupan? ha? pronašao sam vas iz prve!!...sakeri!-
-pljes, pljes, pljes...-čulo se iz zvučnika
-bravo twirle!-pljeskao je kompjuter
-ovo je bilo izuzetno inteligentno!
ja se gasim, mene ni ne trebaš. uključi me kad ih pobjediš, i krenemo
kući...-
u zraku je ostalo samo krčanje zvučnika...
pih.., kome uopće treba takav kompjuter
samo je smetao, ionako...

...bio je 12. 12. 2012.
crna rupa predamnom
ili ja pred njom
bilo je jasno da ni teorija ćorave koke nije svemoćna
u točkama završetka beskonačnosti, poput ove
dok se brodski kompjuter bavio samozavaravanjem, te pokušavao smisliti besmislene izlaze, od toga da je možda riječ samo o mrlji od čokolade, na staklu, pa na tom mjestu izgleda kao da se pred nama nalazi crna rupa, do toga će možda nestati ako ju ignoriramo
ja sam pokušavao razmišljati racionalno
što je najbolje napraviti kad se nađeš pred crnom rupom koja te počinje usisavati?
onesvijestiti se je uvijek dobro rješenje
ali to treba učiniti na vrijeme, prije nego se nađeš tako blizu
da je bar kralj artur tu, on se već jednom borio s njom, i pobijedio...
možda je vrijeme da se okrenem duhovnosti
popričam sa stvoriteljem...
(kad se obraćamo bogu, onda smo vjernici
kad se bog obraća nama, onda smo luđaci)
..no, nije bilo mjesta za umjetnički dojam
mojsiju se obratio kroz bukteći grm, u planini
ja sam imao samo neke trave
pa sam ju zapalio
-što je crve? frka, ha?-začuh nepoznati glas
-bože?-upitah bojažljivo
-budalo, spalićeš nam svu travu-uzvratio je glas
ček. glas? bio je to samo glas?
nisam se sad imao vremena raspravljati s glasovima, već sam odjurio, razbistrena uma, do gumbića i stisnuo PUSH! unatoč tomu što je ekran kompjutera problijedio, spazivši što namjeravam. ni s njim se nisam imao vremena raspravljati
ako sam bio u pravu, onda će stvar funkcionirati
svemir se pri zadnjem uključivanju superextraturbo warp pogona nije zapravo preokrenuo, i ja nisam bio nimalo bliže cilju,
već je po liniji manjeg otpora, samo okrenuo polaritet
crna rupa je sad od antimaterije
i ima antigravitaciju
odbija sve što pokušava u nju prodrijeti, čak i svijetlost
ako se dovoljno snažno zaletim, odbit ću se, poput bilijarske kugle od mantinele.
to je to
odbit će me...
začuo se snažan udarac, zaboljelo je
baš gadno,
ipak, crna rupa bijaše sve dalje i dalje..
-vidiš-, govorio sam zapanjenom kompjuteru
-i s crnim rupama se može
ali treba znati
treba ima osjećaj za feeling
nemreš samo jurcat po teoriji ćorave koke
i očekivati da ćeš pukom srećom izbjeći crne rupe
to ti je šauma, stari moj
ne da se to naučiti....-

znam da će većina vas pomisliti
-blago njemu. po cijele dane gleda teletabise, replikator mu priprema kašastu hranu, stroj mu mijenja pelene, nemora dizat ni spuštat dasku još i nema sve druge brige koje muče odrasle, poput kurjih očiju, primjerice-
no, nije baš sve tako bajkovito, kako izgleda na prvi pogled
iako sam riješio stvar sa centralnim kompjuterom
tako da sam ga opelješio u pokeru
za uzvrat je morao pristati na moje uvjete, jer kockarski dug je kockarski dug
to se ne oprašta
tako da je propustio pljuge i rakiju koju mi je mama poslala podzemnim svemirskim kanalima
ali, iz čiste zlobe ih je smjestio na najvišu policu smočnice
-ok. vi plejing hard.-možda izgledam bebasto, ali neće mene neka kanta zabajevat
napravio sam daljinski destabilizator staklenih stjenki boca od rakije, tj. praćku
odem u smočnicu, destabiliziram bocu, i u kanticu iz pješčanika uhvatim sadržaj
za pljuge je bilo malo teže
no, ako je cezar mogao zapaliti rim, mogu i ja smočnicu
potrebno je neko vrijeme i dosta dima da se aktivira alarm i automatsko gašenje pljuge. taman.
dakle, iako sam riješio ta neka primarna pitanja, sve češće sam razmišljao o toplom domu u pećini.
istini za volju, nije taj dom bio topao ni ljeti, a kamoli zimi. ljeti je to bila prednost. zimi sam morao, budući da, bez obzira koliko ložio, pećina, koja je bila otvorena, nije se dala zagrijati, pa sam morao spavati u velikom koritu sa vrućom vodom, za furenje prasaca, ispod kojeg je veselo gorila vatrica
svejedno, dom je dom
htio sam doma
mami. tetama. sestricama....i ..svojoj neznanoj dragoj
izračunao sam da bi mi za izračunavanje zakrivljenosti kompletnog svemira, pri superextraturbo brzini, čak i da znam svoj položaj u odnosu na našu galaksiju, trebalo još više vremena nego li da ga propješačim, a od pješačenja sam već odustao.
dakle, dolazila je u obzir samo i jedino teorija ćorave koke, po kojoj ću navigat pri warp pogonu.
matematički model te teorije je višestruko kompliciraniji od izračunavanja zakrivljenosti kompletnog svemira, pa vas neću njime zamarati
ne mora čovjek znati kako svemir funkcionira da bi zažmirio na oba oka, i...puš da baton!
zakoni prirode će odraditi svoje, bitno je jedino ne ciljati. ne znati gdje je cilj, uopće je idealna pozicija za primjenu teorije ćorave koke, a ja se nisam mogao nalaziti u idealnijoj poziciji, od koje sam bio
svi potrebni uvjeti zadovoljeni
parametri nepoznati
sve sam još jednom provjerio
potpuno sam i apsolutno izgubljen
jednostavno, ne postoji način da budem izguzbljeniji
a entropija ne dopušta jednaku izgubljenost prije i poslije
svemir nema izbora
ovaj put se neće zakrivljavati samo, već se mora preokrenuti inside-out
poput stare čarape, povučene za svoj kraj... i ja ću biti doma
tvorac nam je ostavio puteve
samo ih treba pronaći
...................................
da button was pushed
...................................
zvijezde su se izdužile
a ja se našao pred strašnom crnom rupom

ideš doma! - obznanio mi je vođa patuljaka
-mama je sredila sve. mi smo ti zamjena. više neće opskrba nestajati, dezintegrirana...alieni će dobiti svoju municiju natrag, ne brini. - rekao je namignuvši
nije bilo druge, nego se vratiti
smjestio sam se u svemirski transporter i krenuo
bit će to mirno putovanje
mlječna staza je predamnom, ne mogu se izgubiti
opustio sam se i gledao kroz prozor
no galaksija je cijelo vrijeme izgledala jednako daleko
kao da stojim
provjerio sam instrumente
pokazivali su da putujem optimalnom brzinom prema zadanom cilju
no, i na plotu piše pi*ka
nisam ja od jučer, da bih slijepo vjerovao svemu što piše
nešto nije bilo uredu, govorio mi je štucavi glasić
pažnju mi je privukao crveni gumbić
na kojem je pisalo
superextraturbo warp
i velikim slovima DON'T PUSH!
ma nemoj
zašto bi onda bio tu ako ne da se ova kanta ubrza...javio se drugi glasić
opla, i glasovi su skužili da je situacija neodrživa
ne želim provesti blagdane u kanti. sam s glasovima
pogledao sam oko sebe, da nema skrivene kamere, pa da me poslije stave na Youtube, kad se stisnuvši gumb, pusti voda u WCeju
nije je bilo
za svaki slučaj sam crvenim markerom popravio natpis na gumbu
i sad je pisalo PUSH!
jesam li se smio oglušiti na tako jasno izraženu instrukciju? nisam
i tako sam, nakašljavši se push-nuo gumbić
zvijeude su se izdužile
toooo
vrištao sam od veselja
superextraturbo warp je djelovao
bit ću začas doma
no prvo skoči pa reci hop
svemir se zakrivio, pri toj brzini, pri kojoj je brzina svjetlosti brzina za branje tratinčica usput,
a ja produžio ravno
ovo je bila ozbiljna, superextraturbo brzina
a ja preblizu galaksiji da ju nebi prošišao za par stotina kiloparseka (kpc)
(jedan parsek (psc) jednak je 3,0857·10*13 km, 3,2616 svjetlosnih godina ili 206 265 astronomskih jedinica (AJ) a zapravo označava dužinu pri kojoj se vidi udaljenost između zemlje i sunca pod kutem od jedne lučne sekunde koja je, pak 360x60x60-ni dio kruga)
nisam očajavao, jer moglo je i gore
nisam niti puni megaparsek (mpc), tj milijun parseka daleko od doma
treba mi cigareta. i rakija ljuta.
a ja sam se, putujući tako brzo, toliko pomladio bio, da će trebati još nekoliko godina da mi stroj za repliciranje namirnica prestane odbijati zahtjev za rakijom i pljugama
fak
teško je biti star a biti mlad
no tin nije razmišljao da i obrnuto zna bit zakoitalno
teško je biti mlad a biti star
kompjuter mi neće učitati niti filmove za odrasle
čak ni one sa nasiljem
ni hororce
ni niš
osim teletabisa
(tinki vinki mi je najbolji prijatelj postao)
ne žeeli ni pokrenuti motore, bez prisustva nekog odraslog
a daleko je za pješačenje
čak i da ima kisika u vakuumu
i čak i da imam po čemu pješačit
i čak i da znam na koju stranu treba krenuti...

stigli su.
patuljci.
nakon kratke bitke u kojoj su umalo stradali.
izvjesili su bijelu podvezicu

-ana se udala. -pisalo je na ceduljici vezanoj uz podvezicu -puno te pozdravlja, i kaže da bi te čekala da se vratiš s barikada, da nije ostala trudna. jasno je da se sirotica morala udati...šalje ti podvezicu i pršuta i vina s vjenčanja, da se okrijepiš. vidiš kako je draga i misli na tebe.-
po fontu sam zaključio da se nedvojbeno radi o majčinoj poruci i da su 35 patuljaka pojačanje koje mi šalje da bih predstojeće blagdane mogao posvetiti borbi sa alienima, a ne stalno samo čuvati leđa od vlastitih trupa
vođa patuljaka je bio vidno uzrujan: -umalo smo stradili twirle! zašto si pobogu pucao na nas?-
-došli ste s krive strane! što sam drugo mogao...-
-ma s kakve krive strane? došli smo direktno sa mliječne staze.-
-koju galaksiju ti uopće čuvaš?- upitao me podozrivo
prstom sam pokazao na galaksiju iza leđa, sad već i ja zbunjen
-to nije naša galaksija... naša galaksija je ona!- uperio je prst u galaksiju iz koje je došao
-ma nemoguće!-uzviknuo sam. iako su stvari počele lagano sjedati na svoje mjesto
do tada sam se čudio kako nam ne stiže sva opskrba, koju smo uporno tražili, već samo municija. sve modernija i učinkovitija
i otkud nama tako razorno oružje, a neprijatelj dolazi u nekim jadnim svemirskim kantama, koje dezintegriramo ko od šale, čim se pojave...
-ma , da ,da,.. naravno da je to naša galaksija, samo sam htio biti sigurni da vi, kao pojačanje, nećete slučajno pogriješiti galaksiju koju treba čuvati,.. sve one počnu izgledati jednako, nakon nekog vremena. kao jaje jajetu. ili žena ženi. ako me razumiijete-
- ne razumijem. uopće ne izgledaju jednako. ni galaksije, ni žene. i nevidim niti najmanju mogućnost da ih itko pobrka.-
-itko!!- ponovio je s onim pogledom kakvim se gleda tuđe dijete, a čijoj majci si obećao da ćeš ga pripaziti..