znam da će većina vas pomisliti
-blago njemu. po cijele dane gleda teletabise, replikator mu priprema kašastu hranu, stroj mu mijenja pelene, nemora dizat ni spuštat dasku još i nema sve druge brige koje muče odrasle, poput kurjih očiju, primjerice-
no, nije baš sve tako bajkovito, kako izgleda na prvi pogled
iako sam riješio stvar sa centralnim kompjuterom
tako da sam ga opelješio u pokeru
za uzvrat je morao pristati na moje uvjete, jer kockarski dug je kockarski dug
to se ne oprašta
tako da je propustio pljuge i rakiju koju mi je mama poslala podzemnim svemirskim kanalima
ali, iz čiste zlobe ih je smjestio na najvišu policu smočnice
-ok. vi plejing hard.-možda izgledam bebasto, ali neće mene neka kanta zabajevat
napravio sam daljinski destabilizator staklenih stjenki boca od rakije, tj. praćku
odem u smočnicu, destabiliziram bocu, i u kanticu iz pješčanika uhvatim sadržaj
za pljuge je bilo malo teže
no, ako je cezar mogao zapaliti rim, mogu i ja smočnicu
potrebno je neko vrijeme i dosta dima da se aktivira alarm i automatsko gašenje pljuge. taman.
dakle, iako sam riješio ta neka primarna pitanja, sve češće sam razmišljao o toplom domu u pećini.
istini za volju, nije taj dom bio topao ni ljeti, a kamoli zimi. ljeti je to bila prednost. zimi sam morao, budući da, bez obzira koliko ložio, pećina, koja je bila otvorena, nije se dala zagrijati, pa sam morao spavati u velikom koritu sa vrućom vodom, za furenje prasaca, ispod kojeg je veselo gorila vatrica
svejedno, dom je dom
htio sam doma
mami. tetama. sestricama....i ..svojoj neznanoj dragoj
izračunao sam da bi mi za izračunavanje zakrivljenosti kompletnog svemira, pri superextraturbo brzini, čak i da znam svoj položaj u odnosu na našu galaksiju, trebalo još više vremena nego li da ga propješačim, a od pješačenja sam već odustao.
dakle, dolazila je u obzir samo i jedino teorija ćorave koke, po kojoj ću navigat pri warp pogonu.
matematički model te teorije je višestruko kompliciraniji od izračunavanja zakrivljenosti kompletnog svemira, pa vas neću njime zamarati
ne mora čovjek znati kako svemir funkcionira da bi zažmirio na oba oka, i...puš da baton!
zakoni prirode će odraditi svoje, bitno je jedino ne ciljati. ne znati gdje je cilj, uopće je idealna pozicija za primjenu teorije ćorave koke, a ja se nisam mogao nalaziti u idealnijoj poziciji, od koje sam bio
svi potrebni uvjeti zadovoljeni
parametri nepoznati
sve sam još jednom provjerio
potpuno sam i apsolutno izgubljen
jednostavno, ne postoji način da budem izguzbljeniji
a entropija ne dopušta jednaku izgubljenost prije i poslije
svemir nema izbora
ovaj put se neće zakrivljavati samo, već se mora preokrenuti inside-out
poput stare čarape, povučene za svoj kraj... i ja ću biti doma
tvorac nam je ostavio puteve
samo ih treba pronaći
...................................
da button was pushed
...................................
zvijezde su se izdužile
a ja se našao pred strašnom crnom rupom
Post je objavljen 10.12.2012. u 00:00 sati.