twirl-dječak sa šibicama

10.12.2012., ponedjeljak

teorija ćorave koke

znam da će većina vas pomisliti
-blago njemu. po cijele dane gleda teletabise, replikator mu priprema kašastu hranu, stroj mu mijenja pelene, nemora dizat ni spuštat dasku još i nema sve druge brige koje muče odrasle, poput kurjih očiju, primjerice-
no, nije baš sve tako bajkovito, kako izgleda na prvi pogled
iako sam riješio stvar sa centralnim kompjuterom
tako da sam ga opelješio u pokeru
za uzvrat je morao pristati na moje uvjete, jer kockarski dug je kockarski dug
to se ne oprašta
tako da je propustio pljuge i rakiju koju mi je mama poslala podzemnim svemirskim kanalima
ali, iz čiste zlobe ih je smjestio na najvišu policu smočnice
-ok. vi plejing hard.-možda izgledam bebasto, ali neće mene neka kanta zabajevat
napravio sam daljinski destabilizator staklenih stjenki boca od rakije, tj. praćku
odem u smočnicu, destabiliziram bocu, i u kanticu iz pješčanika uhvatim sadržaj
za pljuge je bilo malo teže
no, ako je cezar mogao zapaliti rim, mogu i ja smočnicu
potrebno je neko vrijeme i dosta dima da se aktivira alarm i automatsko gašenje pljuge. taman.
dakle, iako sam riješio ta neka primarna pitanja, sve češće sam razmišljao o toplom domu u pećini.
istini za volju, nije taj dom bio topao ni ljeti, a kamoli zimi. ljeti je to bila prednost. zimi sam morao, budući da, bez obzira koliko ložio, pećina, koja je bila otvorena, nije se dala zagrijati, pa sam morao spavati u velikom koritu sa vrućom vodom, za furenje prasaca, ispod kojeg je veselo gorila vatrica
svejedno, dom je dom
htio sam doma
mami. tetama. sestricama....i ..svojoj neznanoj dragoj
izračunao sam da bi mi za izračunavanje zakrivljenosti kompletnog svemira, pri superextraturbo brzini, čak i da znam svoj položaj u odnosu na našu galaksiju, trebalo još više vremena nego li da ga propješačim, a od pješačenja sam već odustao.
dakle, dolazila je u obzir samo i jedino teorija ćorave koke, po kojoj ću navigat pri warp pogonu.
matematički model te teorije je višestruko kompliciraniji od izračunavanja zakrivljenosti kompletnog svemira, pa vas neću njime zamarati
ne mora čovjek znati kako svemir funkcionira da bi zažmirio na oba oka, i...puš da baton!
zakoni prirode će odraditi svoje, bitno je jedino ne ciljati. ne znati gdje je cilj, uopće je idealna pozicija za primjenu teorije ćorave koke, a ja se nisam mogao nalaziti u idealnijoj poziciji, od koje sam bio
svi potrebni uvjeti zadovoljeni
parametri nepoznati
sve sam još jednom provjerio
potpuno sam i apsolutno izgubljen
jednostavno, ne postoji način da budem izguzbljeniji
a entropija ne dopušta jednaku izgubljenost prije i poslije
svemir nema izbora
ovaj put se neće zakrivljavati samo, već se mora preokrenuti inside-out
poput stare čarape, povučene za svoj kraj... i ja ću biti doma
tvorac nam je ostavio puteve
samo ih treba pronaći
...................................
da button was pushed
...................................
zvijezde su se izdužile
a ja se našao pred strašnom crnom rupom







- 00:00 - to push, or not to push...? (8) - - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (19)
Prosinac 2016 (5)
Veljača 2016 (1)
Rujan 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Studeni 2014 (6)
Rujan 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (5)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (9)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (11)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (11)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (3)

BROJAČ POSJETA (otprilike) : 15473947264823407463 EPP (ekomomsko propagandne poruke):

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

onlajn vašar jeeee :)