otvara se sezona lova na vještice!
""""""od 1.1.2013. ću svaki vaš komentar na svojim postovima smatrati pokušajem neželjenog kontakta, a:
"Prvim danom 2013. odahnut će i estradne zvijezde. Onaj tko uhodi drugu osobu, ili pokušava uspostaviti neželjeni kontakt, u zatvoru može provesti do godinu dana." ne ostavljanje komentara na svojim postovima ću smatrati osobnom uvredom, a: "Uvrede, klevete i sramoćenje, od prvog dana nove godine kazneno djelo postaju i u elektroničkom svijetu. 'Ova konkretna izmjena ne odnosi se samo na anonimne forumaše, nego na sve forumaše koji krše kazneni zakon u bilo kojem drugom obliku', objasnio je mr.sc. Palavra Damir, stalni sudski vještak za informatiku." -čitao je dalje uz mrmljanje s odobravanjem.. ""dragi moji vlastodršci i zakonodavci, vi ste sramota sami po sebi ne vidim način kako vas itko može osramotiti više nego što ste vi to već učinili" to bih vam rekao da niste donijeli ovako mudar i promoćuran zakon, koji sprječava mene i meni slične da kažem što mislim o vama i o vašem zakonu kojeg si možete strpati, znate već gdje. znate, jelde." -samo je jedan od komentara koji sam čuo na najnoviji zakon koji uskoro stupa na snagu sramota je kako sve pojedinci pokušavaju omalovažiti ovaj prelijepi zakon, mislim si ali šutim, da me nebi ti pojedinci tužili da sam ih uvrijedio time što ne poštujem njihovo "navodno ustavno"??? pravo da izraze neslaganje sa još ni ne nastupljenim zakonom. predlažem nadležnim organima i skupinama organa slijedeće: - da odmah proglase kaznionicu na cjelokupnom području rha, jer je ova bagra od naroda toliko (neopravdano) nezadovoljna vašom velemudrom politikom i prelijepim i prepotrebitim zakonima koji su u službi naroda koji vas je izabrao da mu služite, te vas shodno tomu, za isto i plaća, dakle ta nezahvalna bagra vrijeđa, psuje, kleveće i pokušava na markovom trgu uspostaviti neželjeni kontakt sa vama, u tolikoj mjeri da ćete takvim proglašenjem riješiti problem skučenosti u dosadašnjem zatvorskom sustavu -od kaznionoce izuzetima, a slobodnim teritorijem, predlažem da se proglase strogo čuvana i zaštićena mjesta poput remetinca, lepoglave, zgrada vlade i sabora rha sličnih, u koje se vi, malobrojni pravednici možete skloniti iz kaznionice rha koja vlada na cijelokupnom ostalom državnom teritoriju -nadalje, radi uštede skromnih proračunskih sredstava, predlažem da cjelokupno stanovništvo kaznionionice proglasite krivim. po točki nekoj, nekog kaznenog zakona,.. vi se bolje kužite u te pizdarije od mene.. jer, kaznu što su državljani ove i ovakve rha kojoj ste vi na čelu, a pri je vas su bili na čelu oni, a poslije svih vas, kad se izredate u ovoj sramotnoj redaljki (ček, nije li sramoćene kažnjivo, po najnovijem kaznenom zakoniku??) neće ostati ni kamen na kamenu, dakle, kaznu već odrađujemo svi skupa. kolektivno, pa da se to i legalizira -pradlažem, također slijedeće: - no trial, no jury, stright to execution! - također predlažem da umjeso vlade rha, što zvuči grubo, i meni pomalo uvredljivo za tako obožavanu i potrebitu i nadasve korisnu instituciju koja vodi brigu o nama, nesebično i nemilice ne štedeći ni sebe ni materijalna sredstva, hrabro vozeći u blindiranim automobilima, bez obzira koliko obljubljeni u narodu bili, uvijek i svugdje imajući na umu da ste vi samo servis svog naroda, dakle umjesto tog, za moj pojam uvredljivog termina, uvedete, kao službeni naziv ono što već jeste: VELIKI DRAGI OBLJUBLJENI VOĐE rha (koji nas gledaju bratski) -ja mislim dragi moji vekliki i obljubljeni vođe ovog nezahvalnog naroda, da su predviđene kazne preblage a i trebali bi vi smatrati uvredljivim a samim time i zakonom kažnjivim ideju da bi netko na slijedećim izborima mogao dići glas na vas, hoću reći protiv vas... meni je to osobno, prestrašno i nezamislivo i ako vi ne budete proganjali svoje neistomišljenike, ja ću kao građanin kojeg je to teško uvrijedilo zahtjevati da vas se kazneno goni, kao suučesnike u kaznenom djelu, jednako kao i one koji bi se eventualno drznuli ne dati glas tako mudroj i dalekosežnoj politici koju vi sprovodite imate moju punu podršku. samo tako nastavite. ja sam uz vas. i force. to je bitno. force je uz nas " ... čitali ste odlomak iz blogodrame "u jednoj zemlji seljačina, na brdovitom balkanu", hvala!""""""" ............................................................................................................................................................. (ovaj post je fikcija! FIKCIJA! svaka sličnost sa stvarnim ljudima ili događajima je posve slučajna) kopirajt: twirl-dječak sa ili bez šibica, ovisno s koje strane puše vjetar za slučaj da se i fikcija kažnjava, autor se ograđuje od stavova i mišljenja izrečenih u tekstu, koje nije njegov službeni stav niti službeno mišljenje, već samo primjer mišljenja, koje bi se po autorovom mišljenju trebalo kažnjavati. hvala! za slučaj da ni to nije dovoljno, autor navodi da je gore napisanu blogodramu objavio pod prisilom. nikako svojevoljno autor nikad ni u kom slučaju nebi svojevoljno objavio tekst koji u sebi sadrži primjer uvredljivog teksta koji bi bilo, po njegovom mišljenju potrebno kažnjavati, stupanjem novog zakona na snagu autor! trebam li naglasiti da je i ovo fikcija? sve je ovo samo fikcija osim činjenice da je ovo fikcija ovo zapravo uopće nije zapis već samo preslika točkica na ekranu, koje su ostavile muhe |
drajving hom for kristmas
..našao sam se u okruženju alienskih ratnih brodova
možda bih se i išao obračunavati s njima jednim po jednim, da sam imao vremena ali, nisam. božić se bližio. trebalo je ne samo srediti sve te opake i tehnološki napredne aliene, već je trebalo to učiniti brzo. uzeo sam stoga megafon, uključio na najglasnije i zagalamio: -opkoljeni ste! predajte se!!- ništa se nije dešavalo. sjetio sam se da smo iz fizike učili da se zvuk ne širi vakuumom, zasto se ne predaju, nisu me čuli... morat ću im vizualizirati. na brzinu sam nacrtao svoj autoportret i izvjesio ga na staklo brodovi su se počeli razmicati oslobađajući mi put ka brodu matici -taaako, tako treba..- lagano sam se primicao matici valjda im se učinilo da postupak predaje traje predugo, pa su ga ubrzali, slanjem neke vučne zrake, koja me za tili čas uvukla u središte velikog broda na izlazu me dočekao crveni tepih, vojska aliena, postrojena s obje strane tepiha, te alijensko pučanstvo koje je euforično skandiralo:-twirl!twirl!- ganuli su me, priznajem nisam očekivao taka doček, baš ipak sam ja njima tuđinac i osvajač na svečanom dočeku, objasnili su mi da su već mislili da sam mrtav, da kod njih imam status narodnog junaka. čovjek koji je branio aliene to se nikad nije dogodilo, do tad i bila je prekretnica za njihovo poimanje te svirepe, ljudske rase nisam im htio puno proturječiti mada su me očito zamjenili s nekim ja nikad nisam branio aliene, osim možda ono... uf.. ono.. to sam već bio gurnuo duboko u podsvjest. bila je to obična zabuna. svakom se može dogoditi... ja sam zaboravio. ali oni nisu dobio sam čin admirala flote uz čin su dolazili i svemirski posjedi nisam ni znao da svemir ima toliko raskošnih svjetova, dok nisu postali moji odlučio sam okušati sreću, dok mi ide zatražio sam da mi predaju u nadležnost galaksiju zvanu mlječna staza.. -ona je već predodređena za uništenje-odgovoreno mi je-zapovjed je već izdana. dogodit će se 21.12.2012. u 12:00 po njihovom vremenu- nitko ne želi imati ljude u blizini svog dvorišta... -poništite naredbu!- tonom koji ne trpi prigovor sam izdao svoju prvu admiralsku zapovjed -ja ću se osobno obračunati s ljudima-pojasnio sam -na zapovjed, veliki admirale!- -što ćemo s zarobljenicima?-upitali su me, dovevši 35 patuljaka, koje je mama poslala kao moju zamjenu -strašni ratnici, strašni,...trebala su tri bataljuna, da ih savladamo- upozoravali su me -mmhmm-mrmljao sam sebi u bradu -da. zaslužuju najveću moguću kaznu! povest ću ih na zemlju, i poslati u podzemne rudnike, to će im biti kazna što su se drznuli stati na put federacijskoj floti-presudio sam -zbilja ste okrutni, admirale-divili su mi se alieni -bez uvlačenja u dupe!-pogledah ih mrko-ako nešto mrzim to su ulizice! jel' jasno??- -jasno gospodine admirale!-povikali su alieni u glas, spustivši glave. malo sam još razmišljao, bili sad bio dobar trenutak da se proglasim carem federacije, ali...to bi me samo usporilo na putu kući, pa sam odustao dodjeljena mi je velika admiralska krstarica, sa 30 000 ratnih brodova u pratnji, ali sam se sjetio kolko bi me koštalo gorivo za sve te brodove, pa parkiralište.. odlučio sam doma u staroj dobroj kanti te sam zapovjedio da unesu točne koordinate puta, a ja ću (ajme kako to volim) samo stisnuti PUSH! moram se požuriti božić je pred vratima a aspen rezerviran moram stić na pleso, u srijedu mahnuo sam razdraganim alienima i... ...i PUSH! |
na vučicinom tragu
možeš ju imati
ili ju možeš krasti, onom koji ju ima ako ju imaš, budi siguran da joj drugi krade uzdahe ako si joj ukrao uzdahe, ima ju netko drugi kad te uljulja u meki, topli, nježni san posjednika njena čežnja pripada drugom jer, ona mora čeznuti a ne može čeznuti za onim što ima a mora čeznuti žena je nitko nije kriv to je jednostavno tako izaberi stranu (sigurno ćeš pogriješiti) jer ona druga strana, ne pripada tebi (iz twirlovog priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce) |
TIPSS (teorija i praksa samosavladavanja)
nakon uspješnog bijega od crne rupe
odlućio sam čvrsto slijediti pravocrtan put koji me vodi doma čak se i kompjuter u kanti smirio, opustio instrumenti su mu pokazivali da ćemo doma stići do božića sve što treba učiniti je ne stiskati PUSH! gumb mogu ja to zbilja mogu vrijeme sam uglavnom kratio spavanjem... ..... -zzzzzzzzzzbzzzzzzzzzzbbzzzzzzzzzbbbbzzzzzzzzzbbbbbbzzzz- koji se čuo u svemirskoj tišini, prekinuo mi je popodnevni odmor otvorivši oči, ugledao sam skenirajuću zraku, kako lagano prelazi svaki komadić letjelice -alieni!-protrnuh sleđen pogledao sam u pravcu kompjuterskog ekrana, i on ih je primjetio, znao sam po tome što je na crnom ekramu jednolično blinkao zeleni kvadratić. bravo mali! tako ćeš ih prevariti. playing dead. ili glumeći spektruma. a što da ja glumim? plišanog medu? ili robota? da. to im neće biti sumnjivo.... za svaki slučaj sam dohvatio ključić za navijanje, sa police s igračkama i nabrzinu ga gurnuo u....no, nije sad bitno gdje. bitno je prevariti aliene. nadam se samo da se neće poželiti igrati, i počet navijat ključić... kad je zraka završila svoju izviđačku misiju, čuo sam ih kako pri odlasku govore: -nema znaka inteligentnog života, samo neki glupan...- -glupan?- u meni je počelo kuhati -glupan? ...pokazat ću ja njima tko je glupan!- službeni test inteligencije koji je pokazivao, i nakon opetovanog testiranja brojku 76, ja ne priznajem. rezultat je trebao biti 176, ali im se pokvario brojač, samo to nisu htjeli priznati neće mene nitko nekažnjeno zvati glupan, pa makar to bili i alieni uostalom, jesu se došli boriti ili vrijeđati??? okrenuo sam brod, u smjeru u kojem su nestali, namjestio navigaciju da prati podprostorne strune, koje su ostajale iza njih, i.. i ovaj put sam malo duže držao stisnut PUSH! sve dok se nisam našao okružen nepreglednom flotom ratnih brodova koji su štitili brod-maticu -jessssssssssss!-uzviknuh slavodobitno-tko je sad glupan? ha? pronašao sam vas iz prve!!...sakeri!- -pljes, pljes, pljes...-čulo se iz zvučnika -bravo twirle!-pljeskao je kompjuter -ovo je bilo izuzetno inteligentno! ja se gasim, mene ni ne trebaš. uključi me kad ih pobjediš, i krenemo kući...- u zraku je ostalo samo krčanje zvučnika... pih.., kome uopće treba takav kompjuter samo je smetao, ionako... |
od nemila do nedraga
...bio je 12. 12. 2012.
crna rupa predamnom ili ja pred njom bilo je jasno da ni teorija ćorave koke nije svemoćna u točkama završetka beskonačnosti, poput ove dok se brodski kompjuter bavio samozavaravanjem, te pokušavao smisliti besmislene izlaze, od toga da je možda riječ samo o mrlji od čokolade, na staklu, pa na tom mjestu izgleda kao da se pred nama nalazi crna rupa, do toga će možda nestati ako ju ignoriramo ja sam pokušavao razmišljati racionalno što je najbolje napraviti kad se nađeš pred crnom rupom koja te počinje usisavati? onesvijestiti se je uvijek dobro rješenje ali to treba učiniti na vrijeme, prije nego se nađeš tako blizu da je bar kralj artur tu, on se već jednom borio s njom, i pobijedio... možda je vrijeme da se okrenem duhovnosti popričam sa stvoriteljem... (kad se obraćamo bogu, onda smo vjernici kad se bog obraća nama, onda smo luđaci) ..no, nije bilo mjesta za umjetnički dojam mojsiju se obratio kroz bukteći grm, u planini ja sam imao samo neke trave pa sam ju zapalio -što je crve? frka, ha?-začuh nepoznati glas -bože?-upitah bojažljivo -budalo, spalićeš nam svu travu-uzvratio je glas ček. glas? bio je to samo glas? nisam se sad imao vremena raspravljati s glasovima, već sam odjurio, razbistrena uma, do gumbića i stisnuo PUSH! unatoč tomu što je ekran kompjutera problijedio, spazivši što namjeravam. ni s njim se nisam imao vremena raspravljati ako sam bio u pravu, onda će stvar funkcionirati svemir se pri zadnjem uključivanju superextraturbo warp pogona nije zapravo preokrenuo, i ja nisam bio nimalo bliže cilju, već je po liniji manjeg otpora, samo okrenuo polaritet crna rupa je sad od antimaterije i ima antigravitaciju odbija sve što pokušava u nju prodrijeti, čak i svijetlost ako se dovoljno snažno zaletim, odbit ću se, poput bilijarske kugle od mantinele. to je to odbit će me... začuo se snažan udarac, zaboljelo je baš gadno, ipak, crna rupa bijaše sve dalje i dalje.. -vidiš-, govorio sam zapanjenom kompjuteru -i s crnim rupama se može ali treba znati treba ima osjećaj za feeling nemreš samo jurcat po teoriji ćorave koke i očekivati da ćeš pukom srećom izbjeći crne rupe to ti je šauma, stari moj ne da se to naučiti....- |
teorija ćorave koke
znam da će većina vas pomisliti
-blago njemu. po cijele dane gleda teletabise, replikator mu priprema kašastu hranu, stroj mu mijenja pelene, nemora dizat ni spuštat dasku još i nema sve druge brige koje muče odrasle, poput kurjih očiju, primjerice- no, nije baš sve tako bajkovito, kako izgleda na prvi pogled iako sam riješio stvar sa centralnim kompjuterom tako da sam ga opelješio u pokeru za uzvrat je morao pristati na moje uvjete, jer kockarski dug je kockarski dug to se ne oprašta tako da je propustio pljuge i rakiju koju mi je mama poslala podzemnim svemirskim kanalima ali, iz čiste zlobe ih je smjestio na najvišu policu smočnice -ok. vi plejing hard.-možda izgledam bebasto, ali neće mene neka kanta zabajevat napravio sam daljinski destabilizator staklenih stjenki boca od rakije, tj. praćku odem u smočnicu, destabiliziram bocu, i u kanticu iz pješčanika uhvatim sadržaj za pljuge je bilo malo teže no, ako je cezar mogao zapaliti rim, mogu i ja smočnicu potrebno je neko vrijeme i dosta dima da se aktivira alarm i automatsko gašenje pljuge. taman. dakle, iako sam riješio ta neka primarna pitanja, sve češće sam razmišljao o toplom domu u pećini. istini za volju, nije taj dom bio topao ni ljeti, a kamoli zimi. ljeti je to bila prednost. zimi sam morao, budući da, bez obzira koliko ložio, pećina, koja je bila otvorena, nije se dala zagrijati, pa sam morao spavati u velikom koritu sa vrućom vodom, za furenje prasaca, ispod kojeg je veselo gorila vatrica svejedno, dom je dom htio sam doma mami. tetama. sestricama....i ..svojoj neznanoj dragoj izračunao sam da bi mi za izračunavanje zakrivljenosti kompletnog svemira, pri superextraturbo brzini, čak i da znam svoj položaj u odnosu na našu galaksiju, trebalo još više vremena nego li da ga propješačim, a od pješačenja sam već odustao. dakle, dolazila je u obzir samo i jedino teorija ćorave koke, po kojoj ću navigat pri warp pogonu. matematički model te teorije je višestruko kompliciraniji od izračunavanja zakrivljenosti kompletnog svemira, pa vas neću njime zamarati ne mora čovjek znati kako svemir funkcionira da bi zažmirio na oba oka, i...puš da baton! zakoni prirode će odraditi svoje, bitno je jedino ne ciljati. ne znati gdje je cilj, uopće je idealna pozicija za primjenu teorije ćorave koke, a ja se nisam mogao nalaziti u idealnijoj poziciji, od koje sam bio svi potrebni uvjeti zadovoljeni parametri nepoznati sve sam još jednom provjerio potpuno sam i apsolutno izgubljen jednostavno, ne postoji način da budem izguzbljeniji a entropija ne dopušta jednaku izgubljenost prije i poslije svemir nema izbora ovaj put se neće zakrivljavati samo, već se mora preokrenuti inside-out poput stare čarape, povučene za svoj kraj... i ja ću biti doma tvorac nam je ostavio puteve samo ih treba pronaći ................................... da button was pushed ................................... zvijezde su se izdužile a ja se našao pred strašnom crnom rupom |
twirlijada & twirliseja u svemiru 2012. godine gospodnje
ideš doma! - obznanio mi je vođa patuljaka
-mama je sredila sve. mi smo ti zamjena. više neće opskrba nestajati, dezintegrirana...alieni će dobiti svoju municiju natrag, ne brini. - rekao je namignuvši nije bilo druge, nego se vratiti smjestio sam se u svemirski transporter i krenuo bit će to mirno putovanje mlječna staza je predamnom, ne mogu se izgubiti opustio sam se i gledao kroz prozor no galaksija je cijelo vrijeme izgledala jednako daleko kao da stojim provjerio sam instrumente pokazivali su da putujem optimalnom brzinom prema zadanom cilju no, i na plotu piše pi*ka nisam ja od jučer, da bih slijepo vjerovao svemu što piše nešto nije bilo uredu, govorio mi je štucavi glasić pažnju mi je privukao crveni gumbić na kojem je pisalo superextraturbo warp i velikim slovima DON'T PUSH! ma nemoj zašto bi onda bio tu ako ne da se ova kanta ubrza...javio se drugi glasić opla, i glasovi su skužili da je situacija neodrživa ne želim provesti blagdane u kanti. sam s glasovima pogledao sam oko sebe, da nema skrivene kamere, pa da me poslije stave na Youtube, kad se stisnuvši gumb, pusti voda u WCeju nije je bilo za svaki slučaj sam crvenim markerom popravio natpis na gumbu i sad je pisalo PUSH! jesam li se smio oglušiti na tako jasno izraženu instrukciju? nisam i tako sam, nakašljavši se push-nuo gumbić zvijeude su se izdužile toooo vrištao sam od veselja superextraturbo warp je djelovao bit ću začas doma no prvo skoči pa reci hop svemir se zakrivio, pri toj brzini, pri kojoj je brzina svjetlosti brzina za branje tratinčica usput, a ja produžio ravno ovo je bila ozbiljna, superextraturbo brzina a ja preblizu galaksiji da ju nebi prošišao za par stotina kiloparseka (kpc) (jedan parsek (psc) jednak je 3,0857·10*13 km, 3,2616 svjetlosnih godina ili 206 265 astronomskih jedinica (AJ) a zapravo označava dužinu pri kojoj se vidi udaljenost između zemlje i sunca pod kutem od jedne lučne sekunde koja je, pak 360x60x60-ni dio kruga) nisam očajavao, jer moglo je i gore nisam niti puni megaparsek (mpc), tj milijun parseka daleko od doma treba mi cigareta. i rakija ljuta. a ja sam se, putujući tako brzo, toliko pomladio bio, da će trebati još nekoliko godina da mi stroj za repliciranje namirnica prestane odbijati zahtjev za rakijom i pljugama fak teško je biti star a biti mlad no tin nije razmišljao da i obrnuto zna bit zakoitalno teško je biti mlad a biti star kompjuter mi neće učitati niti filmove za odrasle čak ni one sa nasiljem ni hororce ni niš osim teletabisa (tinki vinki mi je najbolji prijatelj postao) ne žeeli ni pokrenuti motore, bez prisustva nekog odraslog a daleko je za pješačenje čak i da ima kisika u vakuumu i čak i da imam po čemu pješačit i čak i da znam na koju stranu treba krenuti... |
pod barikadama
stigli su.
patuljci. nakon kratke bitke u kojoj su umalo stradali. izvjesili su bijelu podvezicu -ana se udala. -pisalo je na ceduljici vezanoj uz podvezicu -puno te pozdravlja, i kaže da bi te čekala da se vratiš s barikada, da nije ostala trudna. jasno je da se sirotica morala udati...šalje ti podvezicu i pršuta i vina s vjenčanja, da se okrijepiš. vidiš kako je draga i misli na tebe.- po fontu sam zaključio da se nedvojbeno radi o majčinoj poruci i da su 35 patuljaka pojačanje koje mi šalje da bih predstojeće blagdane mogao posvetiti borbi sa alienima, a ne stalno samo čuvati leđa od vlastitih trupa vođa patuljaka je bio vidno uzrujan: -umalo smo stradili twirle! zašto si pobogu pucao na nas?- -došli ste s krive strane! što sam drugo mogao...- -ma s kakve krive strane? došli smo direktno sa mliječne staze.- -koju galaksiju ti uopće čuvaš?- upitao me podozrivo prstom sam pokazao na galaksiju iza leđa, sad već i ja zbunjen -to nije naša galaksija... naša galaksija je ona!- uperio je prst u galaksiju iz koje je došao -ma nemoguće!-uzviknuo sam. iako su stvari počele lagano sjedati na svoje mjesto do tada sam se čudio kako nam ne stiže sva opskrba, koju smo uporno tražili, već samo municija. sve modernija i učinkovitija i otkud nama tako razorno oružje, a neprijatelj dolazi u nekim jadnim svemirskim kantama, koje dezintegriramo ko od šale, čim se pojave... -ma , da ,da,.. naravno da je to naša galaksija, samo sam htio biti sigurni da vi, kao pojačanje, nećete slučajno pogriješiti galaksiju koju treba čuvati,.. sve one počnu izgledati jednako, nakon nekog vremena. kao jaje jajetu. ili žena ženi. ako me razumiijete- - ne razumijem. uopće ne izgledaju jednako. ni galaksije, ni žene. i nevidim niti najmanju mogućnost da ih itko pobrka.- -itko!!- ponovio je s onim pogledom kakvim se gleda tuđe dijete, a čijoj majci si obećao da ćeš ga pripaziti.. |
< | prosinac, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |