stigli su.
patuljci.
nakon kratke bitke u kojoj su umalo stradali.
izvjesili su bijelu podvezicu
-ana se udala. -pisalo je na ceduljici vezanoj uz podvezicu -puno te pozdravlja, i kaže da bi te čekala da se vratiš s barikada, da nije ostala trudna. jasno je da se sirotica morala udati...šalje ti podvezicu i pršuta i vina s vjenčanja, da se okrijepiš. vidiš kako je draga i misli na tebe.-
po fontu sam zaključio da se nedvojbeno radi o majčinoj poruci i da su 35 patuljaka pojačanje koje mi šalje da bih predstojeće blagdane mogao posvetiti borbi sa alienima, a ne stalno samo čuvati leđa od vlastitih trupa
vođa patuljaka je bio vidno uzrujan: -umalo smo stradili twirle! zašto si pobogu pucao na nas?-
-došli ste s krive strane! što sam drugo mogao...-
-ma s kakve krive strane? došli smo direktno sa mliječne staze.-
-koju galaksiju ti uopće čuvaš?- upitao me podozrivo
prstom sam pokazao na galaksiju iza leđa, sad već i ja zbunjen
-to nije naša galaksija... naša galaksija je ona!- uperio je prst u galaksiju iz koje je došao
-ma nemoguće!-uzviknuo sam. iako su stvari počele lagano sjedati na svoje mjesto
do tada sam se čudio kako nam ne stiže sva opskrba, koju smo uporno tražili, već samo municija. sve modernija i učinkovitija
i otkud nama tako razorno oružje, a neprijatelj dolazi u nekim jadnim svemirskim kantama, koje dezintegriramo ko od šale, čim se pojave...
-ma , da ,da,.. naravno da je to naša galaksija, samo sam htio biti sigurni da vi, kao pojačanje, nećete slučajno pogriješiti galaksiju koju treba čuvati,.. sve one počnu izgledati jednako, nakon nekog vremena. kao jaje jajetu. ili žena ženi. ako me razumiijete-
- ne razumijem. uopće ne izgledaju jednako. ni galaksije, ni žene. i nevidim niti najmanju mogućnost da ih itko pobrka.-
-itko!!- ponovio je s onim pogledom kakvim se gleda tuđe dijete, a čijoj majci si obećao da ćeš ga pripaziti..
Post je objavljen 04.12.2012. u 04:17 sati.