twirl-dječak sa šibicama

udahnuo je zrak punim plućima. zadovoljan životom. trud se konačno isplatio. iza njega su ostale sve muke, svi uzaludni pokušaji...
sunce je sjalo visoko nad obzorom, blagi vjetrić donosio taman toliko osvježenja koliko je bilo potrebno...
-ovako se da živjeti....- pomislio je.
iz sadašnje perspektive mu je bilo nepojmljivo kako je ikada uopće mogao biti luzer. uspoređujući se sa onim što je bio tijekom tog perioda, vidio je ogromni napredak, na kojeg je bio tako ponosan.
svima oko sebe je govorio kako je uspjeh stanje duha, rado je dijelio savjete, učio ljude kako da postanu kao on, iako, znao je da je to nemoguće.
no, oni to nisu znali, vjerovali su u njega, jer je zračio nekom posebnom energijom...energijom odabranog.
mirisao je drugačije, koža mu je bila mekša, nabori koje su godine na njemu bile ostavile, su se izgladili. bogatstvo se gomilalo. govorio im je kako se moraju odreći materijalnih dobara, osloboditi čežnje za posjedovanjem, a on je bio logično rješenje kao božji čovjek, koji će na sebe preuzeti taj višak tereta koji ih opterećuje. nije naplaćivao svoje učenje, ali je jasno dao do znanja da je put ka duhovnom blagostanju potencionalno proporcionalan količini materijalnih dobara kojih se odreknu, prepuštajući njemu da od zlih sredstava učini sredstvo božjeg prsta. imao je tu zakladu za pomoć siromašnima, ali su u nju ti isti siromasi, natječući se, donosili daleko više negoli su uzimali. bilo je tu i prosvjetljenih bivših bogataša, koje je strah od skore smrti natjerala da se nabrzaka odreknu bogatstva zbog kojeg su tijekom života počinili mnoge grijehe,...
-da, ovako se da živjeti....-ponovio je misao, čekajući jednu od svojih mladih sljedbenica, božjih ovčica, kako ih je nazvao. njima je pak, govorio o veličini božje ljubavi, koju će na sebe kroz njega primiti, ali uvijet za to je bio da mu se potpuno i bezuvjetno otvore, jer ne smije biti tjelesnih zapreka između njega i njih dok im ubrizgava duhovnu božansku energiju....
njegov ogromni posjed, kojeg je skromno nazvao twirlovo svetište je bila oaza usred pustinje, simbolički pokazujući došljacima gdje je spas. posjed mu je darovao bogati industrijalac, koji je bio dovoljno neoprezan pa se dao uloviti u najstariju od svih klopki...požudu za (pre)mladom djevojkom, koju je twirl dokumentirao i u svojoj dobroti odlučio sačuvati podalje od očiju pravosuđa, koje nebi imalo razumijevanja za nježne osjećaje starijeg gospodina koje je prema toj maloljetnoj djevojci iskazao.....
dok je tako uživao u svetim mislima, u oči mu je upao oblačić prašine, na obzoru, koji se povećavao približujući popriličnom brzinom.
ispred oblačića se koturao veliki kričavo-zeleni hummer.
-ovo je svetogrđe. vrhunac neukusa. tako moćan stroj obojati u kričavo-zelenu boju, treba ga prefarbati - razmišljao je dok je promatrao kako se zaustavlja i iz njega izlaze posjetioci.
Čudni posjetioci, odmah je ustvrdio. dvojica potpuno različitih, ali u biti jednakih tipova. fiškali. li poreznici..
predstavili su mu se, ali imena im nije zapamtio.
no funkcije su im uistinu bile neobične...
jedan je tvrdio da zastupa gazdu, pogedom pokazujući prema gore, a drugi da zastupa onoga koji ne izlazi na svjetlost, pogledavajući prema dolje, u pravnim pitanjima.
pomislio je kako je riječ o luđacima, kriminalcima,..
ali, pogledavši malo bolje, vidio je da se čitav njihov posjet i razgovor odvija u vremenu u kojem vrijeme ne teče. sve oko njih je stajalo zamrznuto u pokretu, poput slike, odnosno neobične skulpture. nigdje nikakvog pokreta niti zvuka.
shvatio je da se ova dvojica ne šale.
iako su obojica govorila brzo, istovremeno, ne obazirući se jedan na drugog, iz tvog dvoglasnog razgovora razabrao je da je protupravno potpisan nekakav ugovor s vragom, te da se to sad otkrilo, i da vrag traži svoje, a bog je isto ljut...
- ja nisam ništa potpisao! - ustvrdio je twirl. -nisam slopio nikakav prokleti pakt s vragom. sve što sam postigao je rezultat mog napornog i poštenog rada! -
- naravno da jeste sklopili pakt.- odvratila su mu obojica jednoglasno. - sklopili ste ga prešutno, svojim djelima. a istina je da niste ništa potpisali, to je za vas učinio vaš anđeo čuvar. isprali ste mu mozak svojim idejama, navaljivali dok jadnik nije popustio, stoga je i smjenjen i nalazi se na liječenju. anđeli čuvari su krhki, nebi ni smjeli biti u doticaju s takvim manipulatorima, kao što ste vi gospodine twirle!-
twirlu je u grlu zastala knedla, prva nakon dugo, dugo vremena. njegov savršen plan se urušio...
fiškali su nastavili:- uglavnom, vijeće za pravna pitanja između gornjeg i donjeg doma, donijelo je odluku po kojoj vam se ukida sva stečena imovina i položaj, te vam se određuje kazna primjerena vašim grijesima.
na neodređeno vrijeme.
osuđeni ste na sušu.
premješteni na pustopoljinu.
dobit ćete mali štand sa kutijom u kojoj ćete prodavati maglu.
za ove događaje ćete misliti da je bio san, a drugi će vjerovati da je izmišljena priča.
pravo žalbe na ovu odluku ne postoji, a stupa na snagu odmah.-
.........................................................
kad sam otvorio oči, pomislih:
- kakav neobičan san. naravno da je samo san.
ja prodajem maglu otkad znam za sebe, to je prirodno stanje stvari.
to sam ja.
twirl-dječak sa šibicama i punim džepovima magle...-

(iz priručnika za preživljavanje izvan divljine, za muškarce)

....žena je čovjekov prirodni neprijatelj.
sve je upućivalo na to da je tomu tako
nije bilo nigdje niti jedne nelogičnosti
ništa što bi uopće dalo naslutiti da stvari nisu onakve kakvima se čine..
...sve do nedavno.
cijeli moj svijet, sagrađen na tom dubokom uvjerenju, se u trenu srušio. nestao
spoznaja da žena nije čovjekov prirodni neprijatelj me toliko šokirala, da sam na žene počeo gledati sasvim drugačijim očima. očima čovjeka probuđenog iz mraka zablude
tog prosvijetljenog dana sam boravio u prirodi.
do zuba naoružan opremom i znanjima potrebnim za borbu protiv prirodnog neprijatelja...
no, koliko god dugo da sam čekao, stišćući čvrsto oružje u ruci, šćućuren u grmlju. nisu se pojavile.
u prirodi nije bilo prirodnih neprijatelja.
zaključak se nametnuo sam
žena uopće nije čovjekov prirodni neprijatelj, niti to može biti, kad uopće ne postoji u prirodi u integralnom obliku...
ona nije prirodni neprijatelj
već samo neprijatelj
a ako nije prirodni, onda mora biti umjetni
dakle, žena je čovjekov umjetni neprijatelj
što se više maže ratničkim bojama
to su joj namjere nedvojbeno strašnije
što više skriva i "popravlja" prirodni izgled, na koji su muškarci, evolucijski uvjetovano, imuni
time više pokazuje tendenciju da pomoću te obrnute mimikrije, zaobiđe muškarčev obranbeni sustav,
te od njega učini ono što je ženama oduvijek primarni cilj, pripitomljeni muškarac, papučar.
a papučar je oblik života, koji žena najviše prezire, od svih do sada poznatih...
zašto onda ona mora pod svaku cijenu učiniti to, ostavit ćemo za neku drugu analizu...
mehanizam po kojem se muškarac pretvara u papučara je jednostavan. samim time i funkcionalan. besprijekorno.
nije to , kako neki misle, princip manjeg otpora.
jer muškarci nisu rođeni kao takvi, pa ih samo treba gurnuti da se (po)skliznu niz grotlo vulkana na čijem je dnu veliko ništavilo.
oni niz to grotlo silaze sami. ne baš zdrave pameti, ali svojevoljno ( iako ispranih mozgova). vjerujući kako čine veliko, junačko djelo, kojim će zadiviti svoju maskiranu osvetnicu...
no, kad stignu na dno, situacija je sasvim drugačija od očekivane
onda su na dnu.
a zoro osvetnik je skinula masku...
skoro sve maske, osim viklera, u kojima neodoljivo podsjeća na svoju majku, kojoj su se zajedno smijali, nekoć
njih skida samo kad ide u vanjski svijet, ne za nesretnika koji konačno shvaća
da dno nije samo dno
već dno dna
i bolje mu je da ne gleda previše prema gore, jer stijene po kojima se spustio su prestrme da bi se po njima ponovo popeo, čak i da ima u sebi snage, volje i želje, a nema...
sunce
njega viđa samo rijetko..oko podneva, ako ima sreće
ostatak života provodi u polumraku ili mraku
tu i tamo
osjeti podrhtavanje tla pod nogama
no, erupcija koja bi ga mogla izbaciti van iz te klopke,
ako se i dogodi,
izbacit će ga u takvom stanju,
sprženog moralno i materijalno
da će više ličiti na nekog šišmiša
nego na velikog, gordog zmaja,
kakav je bio nekoć
u divljini

nemoj
sustav mi se razletio
ruka zapela u bezakonju na ovoj strani
data overflow
spizdile se tegle džema od pupavki sa stalaže od leda
krupno zrno u prah
trbuh se pomamio za kruhom, ko pas za maslom. ili je to maslina bila?
bio sam brži
razabirem podno stabla sasušene osmijehe
hihoću se pod teretom mraka
šapat ili topot
ostavština iz budućih života
zmaj bi trebao rigati vatru
tako su ih učili
prednost se izgubila u vodi
rastanak od ptica
on leti sa muhama bez glave, sada
sretan i smiren
u staklenoj tegli