twirl-dječak sa šibicama
25.02.2012., subota
retroreduciranoretardirana pjesma o dvoglavom zmaju
u zemlji sjenki
strašan zmaj dvije glave ima koja čvrsto stoji? koja klima? crna sjenka nema za plakanje rame zmaj je od mraka nije od slame vjetar nosi priču o zmaju s dvije glave koju mrze? koju slave? usudila se prići vidjela znamen koja oganj? koja kamen? u pećini hladnoj stao je sat koja vodi ljubav? koja rat? u bitci što slijedi bez milosti, do krvi nanjušio je plijen napada prvi i prije početka već došlo je do kraja djeva je proždrijela cijeloga zmaja autor: twirl ................................................................................................. upozorenje: slijedi jezivi opis nemilog događaja. osobe osjetljive na explicitne scene nasilja neka ne čitaju dalje. evo što je istražiteljima izjavila djeva: .................................................................................................. u zemlju sjena, nekada davno zalutala djeva, zastranila slavno al, bi joj svejedno. mrak, ko i doma no, manje neuredno, nit' krša, nit' loma. jedino što joj bješe baš onako, koma osta bez cigara, na rubu je sloma. i što da sad radim? počinje kriza! pomisli djeva, jer, ako niste znali, djeva u krizi i glave odgriza. i kome da ovdje odgrizam glave? zapaliti moram, a nema ni trave. odjednom, iz mraka, posred gustiša našto zašušti, pa bljesne, pa se stiša. djeva se lecne, obrazi se ozare vidje u mraku: debla se žare. potrči, pa klecne: cigaru mi daj! al iz mraka izviri... ma što bi to bilo? nije ni gušter, nit vrabac, nit šišmiš.. pa to je... neki šugavi zmaj! alo ti, stvore! uzviknu djeva to imaš vatre? vidjeh da sijeva... a gdje je vatra, tu su cigare, moram zapalit, ne light, one prave! pogleda ga bolje: ma, jesi ti retardiran, il to imaš dvije glave? zmaj se nakostriješi veći je od miša ispusti plamičak, pa se naglo stiša: ovakav stvor još dosad šumom nije lut'o nekak čudno gleda, ko da bi me progut'o. „nemam!“ tiho zmaj procvili i obavije glave krilima zakrili. Znam da imaš, ajde daj- -reče djeva – inače je kraj! jer kad nemam za pušit, tad moram jesti. tek što to reče, već zmaja proguta, obriše slinu, očima zakoluta. koji zajeb, zaškrguta odvratan okus, ko da je od pluta. jebemmumater, kupit ću šteku, kad idem u šetnju drugi puta. autorica: svilska |
11.02.2012., subota
ruska rapsodija bjelina bez blještavila bijelo nebo se stopilo sa bijelom ruskom ravnicom stajala je pored bijelog konja, sva u bijelom jedino joj se ugljeno crna kosa prosula ispod bijele šubare preko ramena po leđima no i ona je bila prekrivena bijelim kristalima snijega stranac na vrancu, pod crnim plaštom približavao se polako stajala je nepomično, gledajući velikim, tamnim očima u njega prišao joj je oprezno -gdje su muškarci? - upitao je stišćući držak mača -ti si muškarac! - odgovorila mu je -uhh, ovo nije dobro- pomislio je. ne može se boriti protiv žene. očekivao je hordu divljih ratnika. čopor vukova, pobješnjele zmajeve....bilo što, ali ne ženu. ženu ne možeš pobijediti, govorile su legende. bilo ih je koji su to pokušali, ali svi do zadnjeg su završili jednako kao lutke na njenom koncu, govoreći: -da draga! kako god ti kažeš, draga!- žena nije izgledala opasno iako je znao da je to varka, spustio je mač zavijanje vukova, koje se do tad čulo u daljini, postajalo je sve glasnije moraju krenuti ona je i dalje stajala, ispružila ruku,... - na meni je red!- pružio joj je mač, hipnotiziran njenom ljepotom kad je čelična oštrica dodirnula njegova prsa,... ...... ....... ... -twirle, do kad misliš gubiti vrijeme pred tom glupom kutijom? da su ti barem priče zanimljive, pa da netko čita,.. diži to svoje lijeno dupe i budi koristan.,...nemaš nimalo zahvalnosti,... mogla sam te prepustiti vukovima,...možda sam i trebala...ahhh, kako sam se samo mogla udati za tebe, glupača, a mogla sam.....- ....((izbiflala je to na ruskom. jer jednom joj je priznao da je njen ruski za njega najljepša rapsodija))..... zacrnilo mu se pred očima, bjelina se zatamnila... čuo je svoj glas kako izgovara jedino što je još znao reći: -da draga! kako god ti kažeš draga!- |
03.02.2012., petak
neparalelni svjetovi ( iz zbirke vagonske poezije )
............................................
ti si san ja sanjar ne znam zašto me bude.. tamo te nema mračno je hladno pusto nema te oči se same sklapaju vraćam ti se u naš dom svo vrijeme svijeta samo za nas u tom treptaju ..................................................... pjesnik je čučao šćućuren u grmlju čekajući djevu da naiđe u starom mantilu poderanom od trnja divljih ruža i kupina u mislima uspomena na dane slave vagoni danas napušteni tračnice koje život znače obrasle u korov sve je magla sve osim nade da će ona naići da će ovaj put biti drugačije da danas neće vrisnuti, kada iskoči nudeći joj kitu ljubavne poezije cijeli neostvareni svemir |
