neparalelni svjetovi ( iz zbirke vagonske poezije )
............................................
ti si san ja sanjar ne znam zašto me bude.. tamo te nema mračno je hladno pusto nema te oči se same sklapaju vraćam ti se u naš dom svo vrijeme svijeta samo za nas u tom treptaju ..................................................... pjesnik je čučao šćućuren u grmlju čekajući djevu da naiđe u starom mantilu poderanom od trnja divljih ruža i kupina u mislima uspomena na dane slave vagoni danas napušteni tračnice koje život znače obrasle u korov sve je magla sve osim nade da će ona naići da će ovaj put biti drugačije da danas neće vrisnuti, kada iskoči nudeći joj kitu ljubavne poezije cijeli neostvareni svemir |
< | veljača, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 |