dobar dan! (ulazeći u knjižnicu, na čijim je vratima pisalo: danas preporučamo; neruda-tijelo žene) molim vas jedno žensko tijelo, za van. svježije neko.. ako nije problem
...izvolite, tijelo žene, najnovije izdanje, ljubazno me uslužila knjižničarka
umjesto žene, dobio sam knjigu
svašta
ne trebam knjigu, trebam ženu
o ženskom tijelu sam već puno čuo
da je bijela, poput svijeta, kad se daje
da ima pubične ruže od upletenih dlačica
.... i to je to
a, na tome nije moglo ostati, ne
medicinski atlas, njega ništa nisam razumio, kad je na latinskom pisan
sjećanje na žene sa poleđine igraćih karata, koje je otac čuvao u noćnom ormariću, izbljedjelo
kad bih pokušao opipat kakvu ženu u prolazu, zavrištale bi, ili počele psovat.
najčešće bi me pljesnule, uz vrištanje i psovanje
znači, čuvale su tajnu, o svom tijelu, od nas muškaraca
pitat ću nekog tko je oženjen, on sigurno zna, sinulo mi je...
evo što sam o ženama na taj način saznao:
- hladna je poput sante leda
-nikako da zapamti muževljevo ime, već stalno uzdišući izgovara nečije tuđe
-psuje ko kočijaš kad odlaziš, a ko dva kočijaša, kad dolaziš
i sve tak, u nedogled
ali to nije bio ono što sam ja trebao, bile su to ženine karakterne osobine
a tko mastrubira zamišljajući njene karakterne osobine?
volio bih ga upoznati, ako postoji
mogao sam platiti javnu ženu, pa probat nabrzinu, u pol sata sve pokušat zapamtit
odnosno, mogao bih, kad bih imao novaca
ali nemam
svejedno sam nazvao jedan od brojeva iz oglasnika, objasnio situaciju
i ništa
-no money, no honey,.. -rekla je cereći se. -nije ti to caritas
caritas? možda mi oni mogu pomoći?!!
ali, zašto se nitko ne javlja na telefon noću? u vrijeme kad čovjek najviše treba ženu? ha? ha?
.......................................................................................................................................................
pablo neruda - tijelo žene
Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.
Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.
Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!
Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.
Post je objavljen 10.05.2011. u 01:37 sati.