twirl-dječak sa šibicama

svašta bi se o njoj moglo ispričati
no, za mene je najvažniji onaj dio njenog života
u kojem je bila jedina potpora
meni, rugobi
(općeprihvaćen nadimak koji mi je prišila ksenija, dok još nije znala ni izgovoriti slovo r )
(više o mojoj prvoj ljubavi pročitajte u knjizi postanka...op.a. )
voljela me je beskrajno unatoč mom (ne)izgledu
tješila pred spavanje
branila od ostalih seljana "onog sela"
svađala se s njima protiv uvjerenja da sam ja kriv što im stoka slabo dobiva na težini, krave daju manje mlijeka...itd.
u obitelji su me nekako trpjeli
naučili živjeti ne gledajući me
jedino baka alojzija nije odkretala glavu od mene
govorila mi je da sam lijep kao i sva druga djeca...
bila je melem na mojoj rani
kasnije sam saznao da je baka alojzija bila gotovo pa slijepa
vidjela je samo obrise, sjene
bila je inače savršenog zdravlja
nikad bolesna
šalila se kako će na stoti rođendan krenuti na put oko svijeta
žena snažnog tijela
nesalomljivog duha
jednog je dana odlučila operirati očnu mrenu
bio je to gotovo rutinski zahvat, obavljen uspješno
progledala je
započela svoj drugi život
vratila se u naše selo
iz daleka je opazih i potrčah u susret
-bako! bakice mila!- vikao sam u trku, razdragan njenim dolaskom
prepoznala mi je glas, stala mi mahati, dok sam joj se približavao,
pogledala me bistrim nebeskoplavim očima, bez mrene
i tad se srušila...
meni je bilo zabranjeno doći na sprovod
a organi vlasti su zaključili da ipak nema elemenata namjere
i odustali od kaznenog progona mene, po službenoj dužnosti
iako je, po njima, uzročno-posljedična veza bila jasna
toliko sam bio načuo, dok su to govorili mojim roditeljima...
nikad, ni do dan-danas
nisam shvatio, što su pri tome mislili