-moram ići...-
-nemoj, što ne može netko drugi?-
-nema tko. ja sam čuvar galaksije, moram ja...-
-ne znam kako ću bez tebe, ako pogineš...da bar imam tvoje dijete...-
-ako poginem, bolje je da nemaš moje dijete, imat' ćeš barem šanse za novi život..-
-ne želim novi život, želim tebe, tebe volim-
-znam. i ja volim tebe. .. i nisam još mrtav, ne oplakuj me prije vremena, žive se ljude ne pokapa, vratit ću ti se- namignuo joj je
-vrati mi se-
-volim te-
-volim te-
na galaktičkim bedemima nije bilo previše vremena za uspomene. alieni su nadirali nezamislivom silinom, svako oklijevanje bilo bi kobno, i po njega i po cijelu galaksiju koju je na rubu svemira branio...
ali kad god bi stigao, stisnuo bi malog plišanog slonića, u džepu. njega su osvojili u luna parku, na onim kliještima na kojima nikad nitko ne osvoji igračku...bila je od tada njegov talisman
uz njega su u borbama sudjelovali i čuvari drugih galaksija
njihove su letjelice bile uglavnom puno blistavije i moćnije, dok je njegova bila sklepana na svemirskom otpadu i izgledala je točno tako, kao da će se svakog trena raspasti sama od sebe
niti on nije ulijevao više povjerenja od svoje letjelice, tako da nije bilo čudno, što se nisu otimali za njegovu blizinu. u borbama, a i inače.
osim nečujne. nečujna je bila ratnica. svi u njenoj porodici su bili ratnici. tako je bilo oduvijek.
kad je tek došao, nije se mogao načuditi kako uspijeva preživjeti sve te silne napade, dok nije shvatio da veliku većinu alienskih brodova koji ga napadaju, uništava upravo ona, nečujna. nisu se poznavali, izvan borbe se nisu družili, bila je uvijek okružena gomilom drugih boraca, koji su se otimali za njenu naklonost, jer je bila i legenda obrane i neobično lijepa žena, a njih dvoje se ne bi niti pogledali...
ali u bitkama, više nije samo ona spašavala njega, već je i on naučio kako pomoći njoj, predviđao je njene poteze, bio na pravom mjestu u pravo vrijeme...postali su tandem.
nakon bitaka, ne bi odlazili među ostale borce, već bi se zaputili na neki udaljeni planet i uživali u odmoru, jedno uz drugo, bez puno riječi...
ona je znala. nije znao kako, ali znala je. znala je da voli drugu. znala je da joj je obećao da će se vratiti, ako preživi....
poštivala je to. ničega od onoga što je moglo biti između njih, nije bilo. osim ljubavi. ne one klasične, ta je već bila zauzeta, ali zato neke druge, veće, šire, dublje, bezvremenske, bezuvjetne, one koja ne traži ništa, samo se daje...
ni sam nije znao koliko je prošlo vremena, kad su se alieni , konačno, povukli sa ruba poznatog svemira, i rat je bio gotov. galaksija obranjena, vrijeme da se vrati kući.
znao je, ona bi ga natjerala da se vrati i da je odlučio ostati, tako da nije o tome ni razmišljao...rastali su se, bez pre velikog opraštanja...
-ne znam što se dogodilo tamo, ali ja tebe više ne prepoznajem- govorila mu je sve češće, nakon što je prošlo ushićenje njegovim povratkom
-ništa se nije dogodilo, volim te i vratio sam ti se-
-znam da me voliš, znam, ali meni treba više od toga da samo šutke budeš uz mene. postao si jebeni čudak, tamo, ja trebam život, zabavu, izlaske, druženje...ne mogu više ovako-
-okej-
-okej? to je sve što mi imaš reći?? okej? nakon što sam te toliko dugo čekala, ni ne znajući dali si živ,..-
-ako želiš otići, puštam te, što drugo i mogu?-
-mogao bi se i boriti za mene, za galaksiju si se borio-
-galaksija nije htjela otići od mene, trebalo ju je braniti-
-okej, s tobom se zbilja ne može, ne želim više bacati vrijeme i propuštati život...zbogom...-
...osjetio se slobodan, nakon dugo vremena, slobodan. sjest će u svoju svemirsku kantu i pronaći nečujnu.
...da...to će učiniti...
-žao nam je, ali rat je gotov, ne možemo vam odobriti daljnje korištenje vojne opreme, tj. svemirske letjelice koju ste tražili.. na ovo rješenje ne postoji pravo žalbe- ponavljao je u sebi je odluku velikog vijeća čuvara....pogledom obuhvajaći sjajne zvijezde mliječne staze što su veselo obasjavale tamnu, crnu noć....
Post je objavljen 17.03.2019. u 10:26 sati.