ne ostavljaj me vukovima
čopor je lovio noćas
mećava je donekle smirivala buku vjetra kroz koji kao da je čula glas napregnula se, ali nije mogla razaznati, čuje li uz zavijanje vukova kroz noć još nešto, ili samo vjetar ipak se digla i pohitala u smjeru iz kojeg su se čuli u daljini, izronile su crne točkice, po snježnoj visoravni -ne ostavljaj me vukovima, brate- u srcu je čula vlastiti glas nije imala brata nije imala nikoga - ne ostavljaj me vukovima, sestro- govorio joj je čovjek okružen gladnim čoporom pogled joj je bio hladniji od okolne studeni -ostavi im konja, brate i reći ću im da te propuste -ne mogu. bez konja ću umrijeti u ovoj ledenoj pustoši -kako želiš- -ja sam na dijeti-rekla je čoporu, okrenula se i vratila u brlog vjetar je, promijenivši smjer, odnio sve zvuke daleko, daleko od nje zaspala je čvrsto, utaknuvši u kosu cvijet koji je neoprezno, prerano izvirio ispod snijega |
| < | svibanj, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
