jeste ikada primjetili da ste zarobljeni u vlastitoj stvarnosti? da postoje nevidljivi zidovi koje ne možete prijeći, poput muhe u staklenci? niste? obratite malo više pažnju na tu nevidljivu granicu vlastitih staklenki u kojima nas se pokušava zabaviti pekmezom od šljiva
....
prolog
matilda je velika, debela muha koja živi u otvorenoj staklenci i rijetko iz nje izlazi. (godine ropstva u zatvorenoj su uzele danak, jbg., navikla se na staklenku) hrani se uglavnom neopreznim paucima koji upadnu u staklenku, vjerujući da je matilda lak plijen...
muha i domaćica
bijaše jednom jedna muha, imenom matilda. nije se previše razlikovala od ostalih muha osim u jednom, vjerovala je da muhe i ljudi mogu biti prijatelji.
-ako ja ne diram njih, zašto bi oni dirali mene- obrazlagala je svoj stav ostalim muhama koje su je pokušale objasniti da to prijateljstvo i nije baš najbolja ideja...
u susjedstvu je živjela jedna divna žena, domaćica i matilda je zaključila da jedna takva krasna žena zacijelo neće biti zla i da bi možda mogle biti prijateljice.
uglavnom ju je promatrala iz daljine i kad se dovoljno ohrabrila prišla je bliže i mahnula domaćici, koja je odmah odgovorila mahanjem prema njoj
to ju je skroz ohrabrilo, pa kad je još vidjela da joj je domaćica spustila na pod malo pekmeza koji je kuhala u velikom loncu, prihvatila je dar dobrodošlice i u slast kušala divni pekmez...
osjetila je najednom da se nešto događa i pokušala odletjeti, ali joj nije uspjelo, udarala bi o nevidljive zidove i rušila se nazad na pod. ..
-eto ti sad, gaduro-, promrsila je domaćica, stavljajući pažljivo poklopac na staklenku u koju je ulovila odvratnu muhu
dugo, dugo je domaćica držala muhu u staklenci, hraneći ju isključivo pekmezom, za kaznu što se drznula ometati ju u kuhanju istog.
svjež zrak je dobivala kroz malenu rupicu na poklopcu, i to je bilo to...
dugo, dugo je matilda bezuspješno pokušavala pobjeći iz svog nevidljivog kaveza, a onda odustala
odlučila je umrijeti
-odbijat će hranu dok ne skonča, jer ovo nema nikakvog smisla, vrtiti se u krug iz dana u dan, po cijeli dan, svaki dan iznova- zaključila je matilda, te legla na leđa, čekajući smrt
-aaaaaaa, krepala je konačno, nakon tolikih godina, đubre izdržljivo..- procijedila je kroz zube mila domaćica, otvorila staklenku i izbacila nesretnu muhu kroz prozor, zajedno sa ambalažom...na slobodu
pisac ju je pronašao šćućurenu u staklenci, kako upravo dovršava jednog pauka, koji je zavirio da čuje što to u njoj zuji...
|
Post je objavljen 22.05.2025. u 12:59 sati.