truelife
31.12.2012., ponedjeljak
sretna vam nova blogeri :)
Sve što je dobro, što ljubavlju ,srećom i mirom se zove nek vas prati od godine nove. Sve što je loše i nemir neku tugu vam stvara neka odnese ova godina stara. Sretna vam Nova 2013 godina moji dragi blogeri !želim vam puno sreče mira i puno dobrih postova ..uživajte u noći pozzzzzzzzzzzz :))))) |
30.12.2012., nedjelja
I will wait for you
|
U danima što prolaze ... Plemeniti dodiri tvoje ljubavi.... Mislima svojim te u oblik sna pretvaram, da gledam te živu ,potpunu i dok sapatom vjere u tom međuprostoru međuprostoru zvjezda izgovaram zelju za tvojim likom, prilazis mi ovjenčana duhom i okupana vatrom ..... Tiha poput vjetra nosis odjek moga glasa,moje želje a ja te u odsjaju te ceznje gutam,uzimam i u plavoj svjetlosti daljine,tih nebeskih visina one iste svjetlosti iz koje izranja ljubav, Iako te sad nema pored mene, hodas potpuna abecedom zagrljaja ponosno u meni i slikom osmjeha koracas mojim usnama..... Oduvijek te u svom srcu i svojoj dusi imam i tu spokojno živiš,spavaš ,odmaraš a metri i kilometri sto nas razdvoje što se ponavljaju, i gaze vrijeme rastezuci moj pogled, kao da se i ne događaju ili se nikada nisu dogodili.... Samo se mi sretni događamo u mnostvu tog prokletog cekanja.....  |
29.12.2012., subota
Ponekad ali sve češče .....
|
Ponekad u tom miru u najdubljoj dubini svoje tišine potražim tvoje tragove, obrise te tvoje nježne duše i tada izgubim sve vremenske pojmove i zaronim kroz svjetlost tvojih dodira tonući u bljeskove tvojih predivnih  nakon što te pronađem u najdubljoj dubini svoje ljubavi tada jedva se prisilim opet u stvarnost izroniti i svoje snove od tebe odvojiti… I ostavljam te da snivaš u najdubljoj dubini moje duše dok ni ne slutiš da u mojoj stvarnosti svi svjetovi mila , tvojim rukama stvarani se ruše… Jer bez tebe svi moji snovi i sve nade prestaju, svi osmjesi i sjaj u očima u tvom odlasku nestaju… |
obris duše...."Lijepe jednostavne misli oplemenjuju dušu, bude nadu, boje svijet"
|
Večinom izgledah več izgubljen u svom životu ,mislima već odavna lutam prostorom nesigurnosti,ugaslih i propuštenih želja,snova koji svoj raskoš ne boje nikakvim veselim bojama ..U rascjepu mog života ,tog rascjepa između želja i mogučnosti sreče ili nesreče ..kao zid od kamena stisnule se misli,stisnule se slike,smjeh,tvoj i moj život..Zašto me ne dodirne ruka ljubavi, Bože, pomislih nekad zar me puštaš da lutam tim sretnim livadama ljubavi ,cestama nekih sretnijih vremena da u njima tragove ne nalazim nit ostavljam ?Izgleda bježim sam od sebe , dok ispred mene izranjaju stijene,potoci prošlosti u kojoj ne živim,a ti moja malena kliziš staništem mog tijela,ubrzavaš mi dah koji podrhtava pod očekivajem tvog dolaska.. toliko te u duši mojoj ima da osjecam otkucaje tvog srca …..Dotičem posjekotine prošlih života koje kod mene ostaviše,rane krvare ali šutim..Ušutkala me stvarnost, misli i uskovitlane želje..S godinama se stvorio nevidljivi oklop, sve jače i čvršće su njegove stijenke..Pomirenje sa samim sobom je blizu,miri se duša sa tijelom,vanjštinom ogoljenih stranica,krhotinama nas..Nikada granicu slabosti prešli nismo,ni dodirnuli njenu drugu stranu,svjetlost je možda tamo,jutro je ostalo u jednom kutku duše, nesigurnosti,straha i želje.Ni krik tog života te slabosti odluke više nije glasan,ni bolan kao nekada,tek običan ton bola tijela i duše,tek trenutak na vrhu planine,nedokučiva,daleka ali koju svaki jači vjetra emocija razbije o to stijenje ..I tako… Gledajući svoj odraz u ogledalu,odjednom je prostrujio osječaj samoče …..na jedan tren ugledah svoju bit ,onu krhku dušu bez ovog tijela ,potpuno ogoljenu ,koliko je samo krhka kada ju stvarnost pogleda u oči ,usamljenija no ikad do sada..Shvatih da nemam kome doći,ni tebi ni sebi..Čovjek u biti samuje,stvarnost je surova ljubav nije trajna……….. ali to vrijedi samo ako ju se zapusti ,nesmije se dopustit svakodnevnici da ubije ono bitno onu dušu ,onaj osječaj sreče,onu ljubav …. Jednostavnu, iskrenu koja nam izmami onaj smiješak na lice , ma koliki problemi bili,umor,tuga uvijek treba biti na onoj strani sreče, u onom izlasku sunca kojem se i anđeli vesele ..I tada pomislim nitko primjetiti neće da sunce na mojoj strani je već pomalo crvenkasto,da je na zalasku mada osječam se sretno .Polako se spušta stepenicama mojih godina,ali moje srce koje se istopi u narančastom sjaju neba ono je sretno i to je jedino bitno..Jer bilo je vremena kada osječao sam kako mi tijelo vene,duša odumire ne vraćaju mi život, odvlači se duša u hladan mrak vječnosti ,kao da mi isisavaju i onu zadnju kap koja se borila za ovo malo sreče neke emocije ….ali eto desi se nešto što me istovremeno veseli jer postoji ali rastužuje jer nije ovdje pokraj mene.. I prohujali su vjetrovi ,šuštalo je lišće pod koracima našim ,kao i danas cvjetne livade su svirale nježne note,obučene u svoje najljepše boje u našim sretnim šetnjama .. sunce baš kao i tada,baš kao i mi.. ..Čuvaš li još uvijek sjećanja,ili su tvoja isčezla pod oklopom svakodnevnog života ..I moja magla u očima u tim sjetnim danima podsjeti me na sredinu mosta našeg čekanja ,na nas dvoje....na sreću moju i sreču tvoju !!!!  |
28.12.2012., petak
Klupa
|
Razmišljam koliko priča može ispričati ta stara drvena klupa u parku. koliko je ljubavnih riječi preslušala u toj tišina parka Godinama stoji kao sama i nijema na kiši izložena vjetru, suncu i snijegu. ali vidjela i čula priče tisuće duša kolike poljupce ljubavnika,zagrljaje u sutonu kolika šaputanja ,kolika obečanja ... Što je sve  brižno čuva u tišini svojoj,nijema i tajanstvena spokojna i strpljiva.I svatko je voli tako je i ja zavoljeh radi tebe ,radi nas iako toga nisam bio svjestan sjedeči na njoj prisječam se kao u njedrima njenim kolika su bila šaputanja naša ,koliki zagrljaji ,poljupci i tako sada i ja tražim tebe i sječam se naših šaputanja na toj sasvim običnoj klupi u parku klupi našeg sječanja |
27.12.2012., četvrtak
U smiraj dana zatvori oči i upoznaj me
|
Zatvori oči malena smiri otkucaje srca upoznaj me....upoznaj dušu moju Bez dodira,pogleda,ja te osječam toliko da osjetim i tugu tvoju što zbog razdaljine leži u nama ,što nam dodir priječi Ali poslušaj zato glas moj koji priča ti o ljubavi našoj ispisan u srcu i duši mojoj .....upoznaj svoje strahove,želje,moje naše sve ono što nas tišti nadanja.misli o tebi čežnja nepremostiva Osjeti miris moje kože,kao što ja osječam tvoj opijajuči što se po sobi prostire,i duša mi se ježi od te ljepote Nek misao vodilja,bude nam ljubav koja tvoju dušu dotakne. Nisam ja to tijelo i taj lik što tvoje oči vide. To samo je čahura naše ljubavi u kojoj duša mi boravi. Milovanja po strani ostavi i mene istinsku prigrli. Evo ti papir duše i srca mog i čitaj slova i riječi što zapisah. Možda kroz njih saznaš sve ono što znala nisi. Jer tijelo je samo školjka u kojoj su sakupljene misli.svi osječaji naši u kojom vladaju misli i želja za tebe I pitam se zar tako je teško doči do mene ?? vidjeti tebe u tom međuprostoru sreče Dotaći ljepotu duha i želje toploga srca. Oh zar tako je teško mila moja prepoznati suštinu ljubavi one iskrene i prave ?! I sve nježnosti,uzdahe,strepnje sakrivene u kutu gdje srce moje i tvoje nestrpljivo kucaju malena. |
26.12.2012., srijeda
trebaš mi ti za danas ,za sutra i sva nova jutra
|
Malena kada bih ti sapatom ove duše mogao reci sta u snovima svojim sanjam ispricati pricu o nasoj sreci kako spokojan kraj tebe spavam Rijeci moje tekle bi same,kao rijeka života , kao pjesma neka usred tame i dok ti oci u mraku sjaje opijena slusala bi sapat sto ne prestaje A kada umor oci mi sklopi ,ti san i sapat poljupcem stopi dok glas sto sapce zamire na usnama tvojim moja malena .... |
....
|
Malena nema te ,odmaraš znam …. Vlada neka predivna tišina ,bezriječje naše ljubavi . Osječaji struje našim tijelima ,svaki tren je ispunjen tobom ,tvojim srcem ,tvojom dušom .Postajem svjestan veličine tih osječaja ,tvoja odsutnost ponekad i boli ali slatka je to bol jer znam da če proči i doči češ opet u šetnju na obzor duše moje i sretno če sunce sjati u šetnjama našim .I tada tvoje srce puno dobrote i ljubavi nastanjeno u čarobnoj šumi duše moje gdje postojimo ,opstajemo , gdje svaki poljubac traje vječno Tamo te puštam da putuješ po nutrini srca i duše moje ,uživam u tome jer oplemenjuješ mene ljubavlju svojom ,tamo vlada predivan mir ,smiraj duša naših zaljubljenih ,ne narušava ga buka i strka vanjskog svijeta ,uživamo jedno u drugom na poseban način samo naš i nama poznat ….a ti postaješ pupoljak predivne ruže pretočena u stihove ljubavi koje moje srce pjevuši u šetnjama našim ….I zbog svih tih osječaja da mogu birati jedan kutak svijeta gdje bih želio biti i mrijeti to bi bio kutak srca tvog malena ….tebi želim prepušten biti ….  |
23.12.2012., nedjelja
snovi
|
Rano ujutro,jednog snenog buđenja , mirisih britkih livadih prostranstava , livadnog beskraja ta hladnoča ,bistrina struji zrakom moje sobe ,zove na buđenje .... A ja sanjam tebe i ne budi mi se... molim za još malo sna.. jer tako liječim nedostajanje ...tako si živa u snu ....skoro da te dotaknuti mogu ,šapučemo si riječi ..ali nestaju u međuprostoru tražim te a vjetar me budi i tjera u novii dan .....i tada ustajem nasmijan jer još plešeš u mislima mojim ...nasmijana trčiš dušom mojom ..... I tako razmišljam svejedno je gdje si kada spavaš tu u duši mojoj ,za mene uvijek, najljepše su oči tvoje, usne medne, slatke, duša, prpošna i meka...... Moje su misli danonoćno s tobom, pratioc sam tvojih odlazaka, dolazaka, pisanja, pjevanja, ti moj si anđeo zvijezda vodilja. ..put pravednosti i istinske ljubavi žena si mojih čekanja,čežnji, i svih radosti, ....... I od kada te volim .... Meni sasvim isto je kojom bojom zora rudi ,obasjana suncem ili maglama teškim ,pada li kiša ili ne od kada ti si tu ..sve je lijepo ... ulaziš u moj svijet, sa tobom živim,spavam ,budim se ,volim te ali isto tako sa tobom ću u mislima ako treba i mrijet...moja malena . ............tako da uvijek smo zajedno |
vjerujem i nadam se
|
U životu ovom treba vjere , te nade u bolje sutra tog pogona budučnosti i tog trena kada nebeska rosa posveti jutra u našim zajedničkim buđenjima osvježi srca naša i tada tog trena ja povjerovat ču u sve I povjerovat ću u sve kad moje jeke iz srca u svojim tišinama prigrliš I povjerovat ću u sve dušo kada te moja radost do suza gane,i kad ta suza čežnje radost na lice ti izmami I povjerovat ću u sve kad nečujni moji koraci u tvojim očima zatitraju i osmijeh na lice ti izmame I povjerovat ću u sve kad tvoja ljubav na poljima moje samoće ozeleni,procvjeta tim laticama ljubavi i mira I povjerovat ću u sve kada se nečeš pitati zašto niču te predivne ruže iz bijelih zidova ,naše sobe koji na tvoju dušu mirišu na miris te vječnosti I povjerovat ću u sve kad ti moja suza zamuti pejzaž kroz koji ti malena ka meni koračaš nasmijana i sretna i zauvijek ispunjena tom toplinom našeg trena tada povjerovat ču sve moja malena  |
I
i na kraju svega ispada, |
20.12.2012., četvrtak
....
|
od kad te upoznah razmišljam .,I tako razmišljajuči da li si stvarnost mog dana ,mog života ili utvara samo moje želje te nade koja gori u meni shvatih da nasa ljubav je posebna najljepsa među svim ljubavima , da je samo neko moze osjetiti tu ljepotu pozelio bi da je ima zauvijek ..samo se ponekada plasim ,ovakve ljubavi ne traju zauvijek, i to me ponekada rastuzi , zabrine , a tako bih želio da se osjecam ovako kao sada i da ovaj osjecaj nikada ne prestane..jer mi je najljepse sa tobom ,a posebno kada si tu kao veceras , tada sam posebno sretan ,budis u meni posebne osjecaje..... treptaj moje duse i tijela ..i volim te nekom posebnom ljubavi...ljubavlju nebeske vječnosti |
19.12.2012., srijeda
M
 Vjetar kao da mi šapuće tvoje ime u gluho doba noci. Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci a ja opet sjedim sam i čekam poziv tvoj ... Sjedim u tami,maštajuči o trenucima našim Pred ocima mojim samo slike tebe i naših prelijepih dana... Odsjaji nasih duša i toplina tvoga srca ... Od mene se otkida komadic po komadic I osječam kao da nestajem dok se stapam sa mrakom... Cekam te dušom , da se pojavis, makar na tren. Ali nema te i fališ svakim trenom sve više ... Zora svice i kao pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislim..... ...... ljube moja malena ...drugacija si od svih . Posebana za mene,ljubavlju predivnom sjajiš. Budis u meni sto nitko prije nije mogao da probudi te osječaje sreče nekog posebnog zadovoljstva. Nakon dugo vremena, stavila si osmjeh na moje lice. Privlacis me svim svojim bicem,svojom toplinom srca Tu si dovoljno zakopana u mom srcu da mi ne nedostajes, Dovoljno da mi duša živi, da te gledam u praskozorje naše . Kako je glupo možda djetinjasto – ali nedostajes mi , tvoj osmjeh, lice tvoji poljupci i sve one male sitnice koje su tako lijepe. nedostaješ mi malena ...i vrati se brzo |
18.12.2012., utorak
Tišina
|
Tišina ta bolna tišina koja odjekuje klancem života ,hodnikom nebeskim Bolan zvuk odbija se od zidove mojeg bića.Svi mi hodamo tankom linijom života, i u toj krutosti ne zapažamo boli bližnjih,ne zapitamo se šta i kako radimo ,koliko smo sretni dok sreču ne izgubismo samo kažemo , vidiš li ljubavi šta si učinio/la ?ali ne mora tako biti ,dovoljno je samo malo ,samo tren ... Ali ne krivim te , morala si živjeti bez mene,kao i ja bez tebe , iako nisi znala da će te to ubiti ,na kraju da će ubiti i mene . Ovaj stari sat na zidu umorno okreće kazaljke,ali ne posustaje u toj borbi života ,vrijeme teče svojim tokom Nekako , baš kao da je usklađen s otkucajima naših srca i da zajedno čine jedan tihi , harmoničan sklad. Da sladak je okus tebe na mojim usnama . Slatka je bol u postelji dok me gledaš kako odlazim od tebe. Svi naši snovi , nadanja sada postaju samo tvoji.Ti ćeš nastaviti sanjati ljepotu ovih svemirskih pomaka , događaja . Događaja koji če ispraviti nepravde ovog svijeta ,staviti iskrenu ljubav na pravo mjesto ,jer nije ljubav sve ... I bez obzira na naše postupke rajska vrata će nas ipak čekati, jer ja sam tvoj anđeo a ti moja anđeoska duša. I samo meni pripadaš. Ljubavi , osjetiš li ovo što i ja ?Ponekad taj trzaj stvarnosti, te nebeske niti kojom smo vezani svi , Da i ovo postane kraj, nit bi nas naša vodila tim hodnicima života kojom samo smrtni ljudi hode . I hodajuči tako tim hodnikom vječnosti ,samog kraja ,u pogledu ču prepoznati tvoju goruću ljubav taj osječaj iskupljenja , za sve grijehe ovog svijeta .Bit če to susret neba i zemlje od sreče i moje smrtno bilo če stati , kucanje srca če utihnuti. Crna vrana taj vjesnik smrti bit če na grani pod kojom smo sjedili opraštajući se od svjetovnog oblika naše ljubavi težeći ka tom beskraju. Pjevala je o boli i neponovljivoj ljubavi. Gusta magla tada se spusti dok nas vjetar krstio bistrinom , dok smo ponizno klečali zagrljeni zagrljajem vječnosti . I tog trena shvatih da nitko mi drugi nije trebao,ti si bila i ostala ispunjenje mojih snova jer ionako bila si samo moja. Suze su nam se razbijale licem od vremena rastanka nakon toliko traženja nađeni kao u drugoj dimenziji svijeta ,ali opet mada nađeni moramo čekati za spoj duša, taj nebeski ,za zagrljaj stvarnosti ,opet to nedostajanje opet ta bol ,opet to čekanje I znam suzama ču hraniti ruže tvoje nadajući se da će bar s jednom kapi , trunka tvoje i moje boli umrijeti. Nisam želio tražiti od tebe da pođeš sa mnom , ali čekat ću te , ne sat , ne dva. čekat ću te zauvijek. Vratila si se životu koju je propadao bez mene,bez nas . Mučili su nas vjekovi ,stolječa , ali sam i mrtav živio njegujući besprijekoran vrt crvenih ruža vrt tvojih crvenih ruža, kako bih ti svaki dan nježnošću osječaja mogao spustiti po jednu na tvoje toplo srce . .Prolazili su dani , mjeseci , godine u sjećanju na tebe . . . Ali znao sam da ćeš mi uskoro doći , da ću posljednju procvalu ružu tebi u ruku stvarnosti staviti. Bliže se naši posljednji svjetovni trenuci ,vrijeme teče ,mada volio bih da nikada nismo morali umrijeti , i da smo mogli sretno i zajedno provesti trenutke sreče u vječnosti ,toj nebeskoj stvarnosti moja malena |
te zore
|
Ponekad Kad na izmaku naše noći odeš u stvari kada zora te otjera i ti odeš od mene u neke druge svjetove ,tih novih zora spokoj moj sa tobom odleprša kao da dobije krila,radi povratka svog ali sve se to mijenja u nemir moj jer ja te ne bih dijelio i mijenjao nade svoje jer želim da mi opet dođeš Kad se iskradeš iz mojih ruku i odvede te negdje novi dan u meni jaukne praznina,tuge i boli pojavi se ta žeđ koju će ugasiti tek moja nova noć,sa tobom koja će opet novo jutro izroditi a ja osjetim zahvalnosti pun ostavljeni utješni i blagi šapat tvojih usana u mojoj duši  |
14.12.2012., petak
pitam se znaš li ?
|
Malena od kad te upoznah ,pitao sam se Ima li veće sreće od stvarnog života, onog svakodnevnog i shvatio sam IMA ta sreča si ti malena !! u tebi našao sam sreču onu vječnu , kovanu vjekovima u talionici života , tu ljubav beskrajnu koja putuje svilenim putevima srca ,vezana nitima anđela , na beskrajnim livadama nebeskim gdje nalazim tvoju ruku ,taj dodir čarobni u sva ona predivna jutra naših buđenja u ta sunčana jutra, samo tvoja i moja Uzdah tvog sna me grije,riječ tvoja me tješi i osmjeh tvoj koji odzvanja mojim srcem puni prazninu toga našeg jutra. i odjednom shvaćam: ne postoji ništa osim nas! na tim livadama vječnosti u tom našem svijetu I sada znam dobro je i lijepo … predivno te je voljeti , ljubiti Dobro je biti samo tvoj i vratiti svetost tu uzvišenost našoj ljubavi malena |
10.12.2012., ponedjeljak
Blizu ili daleko uz tebe zauvijek
|
Kad osmijeh na licu brige ti ugase, i umor tvoje drago lice prekrije, odmor potraži u parku na klupi, klupi naše ljubavi ,našeg sječanja u hladu bilo koje breze, čut ćeš me u šuštanju lišća, vidjet ćeš me u letu leptira, u divljoj ruži što cvjeta pored puta osjetit ćeš me u laganom povjetarcu, dotaknut ću ti obraz dodirom nježnim kao svila i znat ćeš,da sam uz tebe znat ćeš da sam to baš bio ja , čovjek koji te voli ... i da nikad otišao nisam.  |
08.12.2012., subota
my sweet little one
|
Malena dok pises da me volis ,dok ti ruka od tog osječaja drhti ,dok ti usne na mojima se tope ja znam da me volis ,znam da kraj tebe nisam ,znam da ceznes zamnom kao i ja za tobom ,ja znam da sam dio tebe . Znam da nitko drugi nema tvoje srce ,tvoje misli, ja znam da sam jedini zbog kojeg možda i patis zbog kojeg ti se sve pa i ta daljina čini teška . Kao vjetar sto donosi oluju ja cu doci doletiću kao pahulja snijega sletiću na tvoje usne i tamo se rastopiti i krenuti putem tvoga tijela sretan ,i znaj naci cu te i pored milijun žena u mraku ja prepoznat cu te,taj drugi predivni dio duše moje tebe mila . Jer nitko kao ti nevoli me,nitko kao ti ne ljubi me ,nitko kao ti ne zivi za mene . A nitko kao ja ne ZELI TE ..I sada dok pisem stih za tebe znam da zelis,da mastas da sam kao i uvjek Tu samo za Tebe ,ali ni to nije samo masta ili samo san Ja sam tu za tebe i noc i dan !! |
07.12.2012., petak
my dream
|
Znaš Malena svake noći tiho ,kao na prstima ušetaš u moj san.. pa sanjamo zajedno.. san u snu..i ponekad te tvoje predivne oči tvoje dođu tiho, pa zajedno ..gledamo zalaske sunca,izlaske mjeseca ta zemljina čuda koja upravljaju našim susretima ,jer mada daleko u svakoj noći u tom snu si moja ,gdje uživam u obrisima tvojim a ta zora ,to predivno sunce mi te otima ,nosi te u novi dan I mada znam da sada mora biti tako ,buđenja bez tebe su bolna ali te snove izmiješane suzom i smiješkom želim i budan sanjati ...jer u njima si uvijek TI.. Jer u tim snovima cinis me sretnim jer u mojoj masti si uvjek Ti i samo Ti...moja malena |
06.12.2012., četvrtak
Ima dana kad se pitam ?
|
Pitao sam se malena,u danima tuge Osjetiš li ikada moj odsutan pogled,od kada te nema Taj isprazan izraz lica i neku tužnu maglu u mojim očima. Osjetiš li ikada sjenu moje duše kako luta,svjetovima u potrazi za tobom Osjetiš li te moje nemire samotne ,dok i tijelo ovo spava nemirno? Jesi li svjesna mojeg lutanja,u potrazi za tobom Znaš li da od kada te nema mrak je gutao moje glasove... Jesi li probala tamo daleko,otresti sjeme zaborava sa duše svoje i pustiti ju da se vrati na te livade naše ,da opet prolječe se vrati.. Daleko sam ti koliko i ti meni,ali u tijelu mojem tečeš ,osječam tu toplinu taj topli i životni eliksir tebe ,onaj koji usreči srce moje I mada si daleko i nedostižna uvijek češ biti tu u meni tu češ prebivati u najljepšem diljelu mene onom vječnom …jer i kada ovo tijelo ode u zemljane pute duša če te ponesti u vječnost i nikada nečeš otiči od mene Bilo je dana kada sam ti htio reći nešto važno,koliko me tuga lomi od kada te nema Htio sam te vratiti u sebe, skinuti taj tužni ,sivi oklop sa očiju i prestati se pretvarati da je magla.prihvatiti da te nema Jer odnijela si krv prvim koracima odmaka.otekla je kao duh iz mojeg tijela a ja samo sam te htio ponovo voljeti…tako daleku, tako nedostižnu,ali opet moju Primijetiš li da zapravo tražim obrise tvoje duše,tvojeg predivnog lica, u svemu što pogledam Tražim ,lutam ,molim i tko zna možda mi uspije,jednom kada udahnem zažmirim ,kad preplaviš me poput nektara života ,osjetiti tvoje srce kako kuca uz moje ,te slatke udarce tvoga bila koje pričaju samo našu priču Priču vječnosti ,tvojeg osmjeha ,našeg mjesta pod mjesecom tim, na livadi u šetnji života našeg ....i tada možda u zagrljaju tvom sva tuga ode u zaborav |
05.12.2012., srijeda
Čekam
|
Čekam ,nadam se Nema te ,nedostaješ sve više Bude me jutrima i zovu na balkon šumovi lišća ružinog ,one tvoje ruže jedina tu ispod prozora vjetar ga lagano raznosi po dvorištu , bespomoćno se migolji i pada na prostrte vlažne plahte jeseni,a ja gledam pitajući se ima li dolje života više Nedostaješ mi ,tuga me lomi I kiše hladne počeše da padaju te hladne kapi koje svakim udarcem na lice moje kao da me žele osvijestiti da nema te više ali ja te čekam i ne želim se osvijestit živim u tom polusnu gdje još uvijek postojiš Kapi kiše mi kao prstima diraju lice provjeravaju da li se koja maskirana suza pokušala uvući u njihove redove klize niz vrat i spajaju se sa njom teku sa tom hladnom kišom i otječu na tu ružu tvoju u nadi da če te vratiti Pitam se Hoću li preživjeti usamljenost ovu sići s oblaka i stati na tu kišu da me utopi u sivilo magle i hladna zimska jutra baš kao tada, ne tako davno kada je sva jesen bila zarobljena u očima mojim kojima su suze za tebe tekle  |
04.12.2012., utorak
Ti si razlog zbog kojeg pišem
|
Pišem jer volim da riječima te ovim ljubim. nebeskim zvijezdama da milujem tvoje lice. Uz dašak vjetra da poletim visoko u snove u zagrljaj rajskih ptica. Pišem jer volim da volim te vječno. Samo ispisan papir ,poneka riječ ,može suze ove liti. i tugu koju osječam skriti Danas tebe mazo ja kroz pjesme se sječam . Pišem još u nadi da će oči tvoje pogledati oči moje prepoznati text slova,zareze i točke. jer ništa drugo osim malog stiha sada nemam zato pišem jer riječima te ovim ljubim  |
03.12.2012., ponedjeljak
zavoljeh te prije no što te upoznah
|
Volio sam te i prije nego sam te upoznao malena Bili su tihi, ali opet snažni otkucaji tvoga predivnog srca srca Osvojiše me…Tako je lako voljeti te…voljeti to tvoje srce I tada svijet se promijenio,nema više crno ili bijelo Nema više sivila nad dušom mojom ,sve je opet procvalo u najljepšim bojama uljepšano sa tvojim osmijehom Tako je lako voljeti te…Ruku mi pružaš i samim dodirom mir osječam… Srce mi svoje daješ…i tek sada svjestan postadoh koje darove dobih Ti donosiš mi svakim danom taj mir u duši ,taj prijeko potreban spokoj … Sa tobom u život i smrt koračati je lako…jer gdje si ti ja tamo želim biti Sa tobom u životu lako se radovati svakom novom danu … Tako je lako nositi te tu unutra u grudima u srcu koje se napaja tvojom toplinom… I prije nego te ugledaše,oči te moje zapamtiše svaku crtu tvoga lica … svaki treptaj tvoga tijela i srce te zavolje potpuno i beskrajno … Jedinstvena si u mom zivotu i mada sada nisi ovdje znam da jednom srest čemo se ! Moja radost, moj osmijeh moja sreča tada bit če potpuna ! I znaš sada kada te nema ne prođe dan da te se ne sjetim,da te ne poželim Ruke te moje požele zagrliti,uz grudi stisnuti da osjetiš koliko srce za te kuca … I mada nista više nije isto,od kad te nema i svijet izgleda kruto mjesto … prepoznam te u svakom mojem otkucaju srca ,jer samo za te kuca Prepoznaješ me…molim te sjeti se…znaš da ne tako davno Na ovom svijetu ..Sreli smo se…ja i ti ljubavi i molim te samo jedno malena ...Ne zaboravi me… I kad usnem i više me ne bude… Sjeti me se, kada jednom sjedeči negdje pogled svrneš na noćno nebo Zvijezde ugledaš…znaj da jedna sja samo zbog tebe to je ona koja sja najjačim sjajem ,sjajem tvoje ljubavi Sjeti me se barem tada , i molim te ne zaboravi me… Jer voljet ću te…zauvijek moja malena |
02.12.2012., nedjelja
idu naši dani
|
Dani su još predivni sunčani i topli,iako je kasna jesen polako raširila svoja krila,i svaki treptaj sunca kroz lišče podsječa me na tebe i to tvoje toplo srce ... Polako se stvara prolaz hladnim noćima te ranojutarnjim rosama Miris hladnoće kao da miluje mi nozdrve pri svakom udisaju i tom svježinom podsječa na tebe,zamrzava uzdahe. Smjelo korača u našem vremenu Sa čežnjom iščekujem misao o tebi u tišini i miru bijelih noći i pogled na noćno svjetlo koji mi osvjetljava put do tebe .. Ta hladna noćna toplina smiruje moje misli, grije dušu i moje srce. Tišina naših koraka na bijelom pokrivaču budi maštanjima o susretu našem . I predajem se toj ljubavi ,mašti, hladnoći,tišini, spokoju i miru jer tamo stanuješ ti ... moja malena |
01.12.2012., subota
naše vrijeme
|
Hodam po lišću našeg vremena polako, zamišljen i snen tiho dišem,,,, dok ti riječi ove dušom pišem u srcu tinja prava vatra ,,,, i svaki je korak put unazad ka tebi ,,,, u očima čuvam svjetlost naših dana, da vratim trenutke naših želja..... Miris tvog tijela i dodiri nježni,,,, tvoj uzdah na usnama mojim i opet korake unazad tebi brojim i dok hodam po lišću vremena polako od sebe prugom sudbine k dalekoj tebi o kako lijepa li je mirnoće puna duša tvoja Snažno te volim od prvog časa tišina vrije na ognju mojih želja i sve što bilo je i što nije grlim i čuvam u svojoj duši malena :)) |
