truelife
23.12.2012., nedjelja
vjerujem i nadam se
|
U životu ovom treba vjere , te nade u bolje sutra tog pogona budučnosti i tog trena kada nebeska rosa posveti jutra u našim zajedničkim buđenjima osvježi srca naša i tada tog trena ja povjerovat ču u sve I povjerovat ću u sve kad moje jeke iz srca u svojim tišinama prigrliš I povjerovat ću u sve dušo kada te moja radost do suza gane,i kad ta suza čežnje radost na lice ti izmami I povjerovat ću u sve kad nečujni moji koraci u tvojim očima zatitraju i osmijeh na lice ti izmame I povjerovat ću u sve kad tvoja ljubav na poljima moje samoće ozeleni,procvjeta tim laticama ljubavi i mira I povjerovat ću u sve kada se nečeš pitati zašto niču te predivne ruže iz bijelih zidova ,naše sobe koji na tvoju dušu mirišu na miris te vječnosti I povjerovat ću u sve kad ti moja suza zamuti pejzaž kroz koji ti malena ka meni koračaš nasmijana i sretna i zauvijek ispunjena tom toplinom našeg trena tada povjerovat ču sve moja malena  |
