truelife

30.10.2014., četvrtak

.

Ponekad noću,u snu
šapučeš mi da te uzmem
Da te odvedem daleko ,sve do jutra
tog rađanja nove zore
Da ne ostavljam te ,
na ovoj goletnoj ,opustošenoj zemlji
Govoriš da suđeni smo jedno drugom
Da želja je to samog stvoritelja
I dok slušam te, u toj tišini noći
Dok taj zvuk tvojih usana odzvanja
prostranstvom duše moje
Srce mi od sreće treperi
Pogled tvojih očiju poput sunca razbije tamu
Svom snagom sjaja u vrt moje duše ulazi
i moli ,uzmi me dragi
Neka nočas moje usne tvojim tijelom se razliju
Neka se ova zemlja krikom našim ispuni
krikom sreće neka odzvanja
u toj beskrajnoj veličini svemira
Do tog novog sna,u kojem snujemo
Nama uvijek iste želje i riječi.
Dok sunce vjere
te životne nade ,
kroz te dane
svojim pogledom nas prati


28.10.2014., utorak

Ljubim te


U svakome od nas,
postoji ljubav,
ne zbog nas samih,
darovana nam je od Boga,
prava čista ljubav
ljubav koja ne uzima
Ljubav koja daje
ljubav koja je davanje sebe,
davanje svega svoga,
davanje svojega ne očekivajuči zauzvrat
ništa što nije dato istim,u toj ljubavi
ljubav postoji u svakom od nas,
ljubav ,to darivanje, davanje,
stoga ne boj se,
ni ja ne znam što je ljubav,
dajem,dajem,
ali ne uzimam jer ne mogu,
dajem jer mogu,
ne uzimam jer ne mogu,
jer uvijek ljubav je uzimanje davanja,
stoga voli bez primisli
lako i čisto
jednim treptajem te duše svoje
jer iskreno ljubiš
tek onda kada ništa ne očekuješ
zauzvrat

24.10.2014., petak

.

Daleko od stvarnosti
Daleko od snova
Tražimo se
Jedan korak,jedan pogled
Dovoljan za miran san
Na tom putu vječnosti
U tom beskraju traženja
Ti sjajiš duhom
Poput srebrnkastih niti utkanih
u tu beskrajnu veličinu svemira
Tog kraja puta ,naših duša
Gdje dotakoh ti lice
Osjetih ,sam miris duše tvoje
Vidjeh sve boje duge u oku tvojem
Na tom kraju puta
Gdje postadosmo stvarnost

.


22.10.2014., srijeda

.

Ljubav si ti ,ljubav praiskonska
začeta u kolijevci stvaranja
u toj kovnici duša,
mojom dušom vezana
čistom ljubavlju oplemenjena ..
prahom vječnosti obogaćena
da, ti ljubav moja si .
U tom beskraju čekanja
milost u danima iskušenja
snaga u tom svijetu našem
svijetu nevidljivih granica koje nas dijele
U tom svijetu ,
ljubav ojačana čežnjom
i ja i ti u potrebi da postanemo jedno
Zauvijek ..
Mi jedna smo duša ,jedna ljubav
jedan dan u toj vrtnji svemira
jedan dah udahnut duboko
,jedan nedosanjani san
na tom predivnom
zvjezdama obasjanom nebu
gdje zapisana stoje sva obečanja naša
poput čarolije
Za susret naš
jednom
u trenutku
samo našeg beskraja


20.10.2014., ponedjeljak

.

Noću,
u najdubljoj dubini svoje tišine
tražim tvoje tragove,
tada izgubim sve vremenske pojmove
i zaronim kroz svjetlost tvojih dodira
tonući u bljeskove
tvojih predivnih osmjeha,
i nakon što te pronađem
u najdubljoj dubini svoje ljubavi
tada jedva se prisilim
opet u stvarnost izroniti
i te svoje snove od tebe odvojiti…
I ostavljam te da snivaš
u najdubljoj dubini moje duše
dok ni ne slutiš
da u mojoj stvarnosti svi svjetovi,
rukama tvojim stvarani, se ruše…
Jer bez tebe
svi moji snovi i sve nade prestaju,
svi osmjesi
i sjaj u očima
u tvom odlasku nestaju…


19.10.2014., nedjelja

.

Sjedeći uz rijeku ,čekajuči tebe
govoriše mi te jutarnje magle ....
Da ti malena jednog proljeća ,bit češ sunce moje .
Sanjah tada tu ljubav našu,
tu toplinu tvoju
Tada kao i sada
dok srce u toj tuzi nedostajanja
bolno mislima tvojim šeta ...
vidjeh te na tom zelenom putu naših staza
dok sjajiš osmijehom, na krilima leptira ,
poput nebeskog anđela
od svile satkana ...
Sanjah tako ljubav tvoju ,
ljubav plavu ,bistru i daleku
ali sa osmijehom na licu,
u tom snu govoriše
da sunce si moje
šaputaše mi to magle
čekajuči tebe
uz tu našu rijeku


15.10.2014., srijeda

.

Volim te
U kriku želje što beskrajem odzvanja
U tom čekanju sudbe i istine
U tom grču nedostajanja
Dok lagano kročim stazama našim ,
i dok tako slijedim trag tvojeg bivstva
Znaj ,postojiš u meni poput pečata
isklesana za vječnost
toplinom svoje duše
u ovom skromnom
tebe željnom srcu

12.10.2014., nedjelja

osječaš li

Neznam osječaš li ,
koliko ja u tim besanim nočima zamišljam
da poput duha sliječem na jastuk tvoj
,da poljubac ostavljam na usnama tvojim
poput posebne topline ,prožimam te ,
prolazim tijelom tvojim
i tada u molitve te svoje stavljam
da jednom taj san u stvarnost pretvorim ....
Molitvom same duše te zovem
za vječnost ,za zauvijek ...
I dok se to ne desi znaj
ja srcem svojim ču ti potajno pisati
potajno ču te krasti ,
te trenutke radosti u dušu spremati
ljubiti te i nadati se da zaborav nas neče
nikada prekriti ...
Ta surova stvarnost koja nas razdvaja,


10.10.2014., petak

Jednom

U noći ovoj ,odjeka nema
Samo praznina u kojoj ništa se ne čuje
Nema krika,suze ,jecaja
Samo ova duša ,razbijena samoćom
u tom nedostajanju,
razbacana hridi morskom
Stojim sa mislima,isčekivanjem
u toj tišini vječnosti
ta bol u srcu
koja budi suzu u osmijehu
u tom sječanju prošlosti .
Tko zna,možda jednom
negdje ....
na obzoru pojavit će se
sunce plavo ,
plavo poput bistrine mora
poput neba beskrajnog
poput oka tvojeg predivnog
jednom u tom čekanju ,
tom pružanju ruke
očekujući tvoj topli
dodir ....
Jednom

05.10.2014., nedjelja

Noć

Noć je
Ta užasna noć bez tebe
Stajah sam na ulici ,naših križanja
na putu ispreplitanja ....
Stajah tako sam ,pod uličnom lampom
mislima negdje u beskraju sa tobom ..
Stajah u grću ove slomljene samoće
Stajah tako svako veče,čekajući tebe
Stajah tako vremenito ,sa vjerom
dok tople kapi ove jesenje kiše
klizaše niz moje lice
poput suza ove izmučene duše...
Stajah tako dok samo nebo
kapima tih kiša ispiraše
sva moja nedostajanja i tuge
svih izgubljenih jutara
svih nedočekanih noći ..
Stajah i stajaću tako zauvijek
čekajući tebe ,
na cesti naših susreta
sve dok jednom tako
čekajući te ,u toj samotnoj noći
ti naiđeš u svem sjaju vječnosti
sa tim osmijehom na licu
na putu u našu zajedničku vječnost

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.