Sjedeći uz rijeku ,čekajuči tebe
govoriše mi te jutarnje magle ....
Da ti malena jednog proljeća ,bit češ sunce moje .
Sanjah tada tu ljubav našu,
tu toplinu tvoju
Tada kao i sada
dok srce u toj tuzi nedostajanja
bolno mislima tvojim šeta ...
vidjeh te na tom zelenom putu naših staza
dok sjajiš osmijehom, na krilima leptira ,
poput nebeskog anđela
od svile satkana ...
Sanjah tako ljubav tvoju ,
ljubav plavu ,bistru i daleku
ali sa osmijehom na licu,
u tom snu govoriše
da sunce si moje
šaputaše mi to magle
čekajuči tebe
uz tu našu rijeku
Post je objavljen 19.10.2014. u 20:11 sati.