U noći ovoj ,odjeka nema
Samo praznina u kojoj ništa se ne čuje
Nema krika,suze ,jecaja
Samo ova duša ,razbijena samoćom
u tom nedostajanju,
razbacana hridi morskom
Stojim sa mislima,isčekivanjem
u toj tišini vječnosti
ta bol u srcu
koja budi suzu u osmijehu
u tom sječanju prošlosti .
Tko zna,možda jednom
negdje ....
na obzoru pojavit će se
sunce plavo ,
plavo poput bistrine mora
poput neba beskrajnog
poput oka tvojeg predivnog
jednom u tom čekanju ,
tom pružanju ruke
očekujući tvoj topli
dodir ....
Jednom
Post je objavljen 10.10.2014. u 21:32 sati.