Neznam osječaš li ,
koliko ja u tim besanim nočima zamišljam
da poput duha sliječem na jastuk tvoj
,da poljubac ostavljam na usnama tvojim
poput posebne topline ,prožimam te ,
prolazim tijelom tvojim
i tada u molitve te svoje stavljam
da jednom taj san u stvarnost pretvorim ....
Molitvom same duše te zovem
za vječnost ,za zauvijek ...
I dok se to ne desi znaj
ja srcem svojim ču ti potajno pisati
potajno ču te krasti ,
te trenutke radosti u dušu spremati
ljubiti te i nadati se da zaborav nas neče
nikada prekriti ...
Ta surova stvarnost koja nas razdvaja,
Post je objavljen 12.10.2014. u 21:14 sati.