truelife
26.02.2014., srijeda
.
|
Pitam se dali postoji ta usnula uvala negdje na rubu tog našeg predivnog tvojom ljepotom uzburkanog mora , |
23.02.2014., nedjelja
.
|
Sanjam te, tu na dohvat moje ruke zastaneš osmijehom neba obasjana na samom obzoru svih mojih nadanja i snova zoveš me šapatom i nastavljaš tom cestom sanjarskom a tu si mi,tako blizu na korak, dva toliko blizu da šapat sa usana tvojih čujem ali odlaziš,nestaješ u tom podnevnom suncu. žurim putem tvojim ,ali nestižem ali tako snivajući,imam te postojiš poput najljepše ruže koja mirisom tim beskrajem luta živiš u samom centru mojih želja i snova znaj godinama tebe snijem , i svaki puta , tu si mi na korak, dva uz taj šapat sa usana tvojih |
16.02.2014., nedjelja
|
Ja sanjar sam sanjar samog neba oprost takvima ne stiže na ovom našem ogoljenom svijetu dok putevima prolazim na toj mjesečini sve do zore tražeći tebe vidjeh zoru ispraznu gdje tebe ne vidjeh to mi je kazna, duše moje kazna . Poput sna pred zoru , jer svakom snu je suđeno da rasprši se u zori svakoj I tada iznova ,svake zore ,poput lutalice koju ne drži nijedno mjesto koje srcem se ne naziva lutam ,iznova tražeći te Ti,vezala si me Poput vjetra sjevera , ti kradljivica si snova mojih na putu koji ne vodi nikuda… Izgleda mi , izgubljeni smo jedno uz drugo jedno bez drugog bez ljubavi a ljubavi smo dani |
09.02.2014., nedjelja
.
|
Otvorih prozor , gledam u tu mračnu daljinu, u tu začudo toplu zimsku noc. Miriše na tugu , pustoš, na neutješnost. i tu prazninu koja me ispunja od kada te nema |
03.02.2014., ponedjeljak
|
Ta predivna ,jutarnja , zimska hladnoća, koja poput nebeske zavjese koja jutrom se odgrne, pa budi me bistroćom u mislima sa tobom . Prepoznajem te u tim našim jutrima, i samim pogledom kroz prozor , osjećam te na tim bijelim nebeskim poljima . I te pahulje lepršave koje rastope se na mojem licu , žare poput tvojeg poljupca,žare poput suze koje isčeznu,ponekad nestaju baš kao i ti... U tom jutarnjem buđenju , u tom beskraju bjeline ,tog zimskog sjaja ,što misao o tebi u meni, poput sunca u buđenju proljeća na polju stvara . Prepoznajem tu toplinu ,prepoznajem taj sjaj , kada misao o tebi takne mi dušu i u osmijeh moje srce pretvori , pa se odjednom u tom nedostajanju tebe povuče, baš kao i ti... U meni vlada ponekad svjetlost,pa tama, izmjenjuju se poput dana i noći. Ponekad pitam se, upoznavši te , dali ćeš ikada mojim putem poći .. U noćima te u molitvu stavljam , gledajući tog mjeseca put , tih zvijezda tok u tišini koja prija i boli u samoći ,kada udahnem duboko samo da te zadržim, da traješ što duže u meni , da čuvam te, ali naviknut da bježiš jutrom , da sunce te odvaja , dan te meni krade .. Znaj Tu si i kada nisi tu, Imam te... U odsutnosti sa tugom, U prisutnosti sa bolom jer daljina mi te otima ! |
